Insajderska informacija

Dragi uredniče,
Na predavanju Benjamina Crema u Osaki u svibnju 2005. godine, stolu s izloženim knjigama prišao je muškarac obrijane glave, star oko 30 godina, i rekao: "Mi smo redovnici iz zen budističke sekte Soto i rado bi razgovarali s nekim tko dobro poznaje ovu tematiku. Kome da se obratimo?" "U predvorju je više ljudi koji nose značke 'informacije'. Najbolje je da upitate njih," odgovorio sam. S njim je bio dječak star približno 17 godina koji je s očima punim očekivanja ipitao: "Da li Maitreja zaista postoji?" "Da, u svojem fizičkom tijelu u Londonu," odgovorio sam. "O, pa to je predivno! Tako sam sretan!" Svoju je radost izrazio gladeći se po glavi i širokim osmijehom. Bio sam dirnut kada sam shvatio da ta informacija ljudima koji za nju saznaju može donijeti takvu iskrenu radost.  
Redovnik se kasnije vratio i upitao: "Koju biste mi knjigu preporučili?"
Objasnio sam mu nekoliko knjiga. Posebno ga je zanimala knjiga Messages from Maitreya the Christ (Maitrejine poruke), pa sam mu rekao: "Čitanjem tih poruka naglas prizivate Maitrejine energije. Napisane su jednostavnim jezikom, međutim zbog te jednostavnosti ljudi ponekad ne shvate dubinu i složenost tih učenja." (Običavao sam biti takav.) "To je kao budistička sutra, zar ne?", upitao je. Odgovorio sam: "Imamo i englesko izdanje." Nasmijao se: "Ne trebam engleski," i dodao: "Danas ne mogu kupiti mnogo knjiga." Dok je razmišljao koju knjigu da izabere, prišao mu je mladić i pokazao mu Maitrejinu misiju 1, rekavši: "Ja sam kupio ovo." Budući da je redovnik i dalje bio neodlučan, rekao sam mu: "Zašto ne odlučite nakon predavanja?" "Dobra ideja," rekao je, i otišao u dvoranu.

Za vrijeme pauze se vratio i počeo ozbiljno čitati Maitrejine poruke te se činilo da se odlučio kupiti tu knjigu. No, budući da se činilo da želi kupiti još neke knjige, pokazao sam mu posebni informativni broj magazina Share International i knjižicu Who am I (Tko sam ja, engleski naslov: Ageless Wisdom Teachings; hrvatski: Nauk vječne mudrosti). Upitao me: "Tko je to ja." Na trenutak sam se zbunio. "Je li to Maitreja?", upitao je. Odgovorio sam mu, "Ne, ja u meni je isti kao i ja u tebi. Jednako u Maitreji i u samom Bogu..." Petljao sam jer se nisam mogao sjetiti riječi sebstvo (jastvo, više ja, eng: Self). "Aha, to je [...?] u budizmu, zar ne?" (Nisam mogao razumjeti budistički izraz koji je naveo.) Zatim je otišao na blagajnu.
Iznenada je s izuzetnim oduševljenjem dotrčao dječak i s velikim osmijehom izjavio: "To jest istina, zar ne? Istina je!" Smijao sam se i rekao: "Zar nije lijepo što je istina?" "Jest istinito. To je apsolutno istinito," govorio je.  
Gledajući ga kako njegova radost zrači iz njega bio sam vrlo sretan. Jesu li to bili Majstori?
Kyoko Ishimi, Osaka, Japan.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "visoki redovnik" bio Maitreja, a "dječak" majstor Isus.)

Privatna lekcija

Dragi uredniče,
(1) 21. svibnja 2005. sudjelovao sam u organizaciji predavanja Benjamina Crema u Osaki. Jedan od suradnika me zamolio da se pobrinem za dva muškarca koja su došla na predavanje. Jedan od njih je bio visok i obrijane glave, a drugi je bio vrlo nizak mladić koji me gledao s osmijehom. Visoki muškarac me upitao: "Kakvu ideologiju predstavlja ovaj predavač?" Bilo je to dosta neočekivano pitanje, tako da sam uspio odgovoriti samo da svoje predavanje ne zasniva ni na kakvoj ideologiji. On je nato rekao da misli na ideologiju u širem smislu. Zatim je pitao hoće li predavanje imati kakve veze sa Steinerom ili Krishnamurtyjem. Malo sam mu objasnio vezu između Maitreje i Krishnamurtyja i dodao da predavač nema namjeru govoriti o određenoj ideologiji ili uvjerenju, nego samo želi predstaviti informaciju. Zamolio sam ga da pozorno posluša njegov govor. Mlađi muškarac me s osmijehom upitao može li na predavanju postaviti općenito pitanje. Odgovorio sam ga da ga napiše i preda: "Ako bude dovoljno vremena, gospodin Creme odgovorit će na njega danas, a ako ne, onda će odgovor možda biti u časopisu Share International." Potom su se nasmiješili i otišli do drugog štanda te tamošnjem postavili dodatna pitanja.
Kasnije sam osjećao kao da sam dobio lekciju kako da tu priču predstavim drugim ljudima. Jesu li ta dva muškarca bili nešto posebno?
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "visok muškarac" bio Maitreja, a "nizak muškarac" majstor Isus.)

Direktna linija

(2) 24. svibnja sudjelovao sam u organizaciji predavanja Benjamina Crema u Nagoyi. Nedugo nakon početka predavanja iz dvorane je došla jedna djevojka i upitala me: "Možete li mi reći kratak sadržaj predavanja?" Odgovorio sam da gospodin Creme kaže da je usprkos trenutnoj nestabilnoj situaciji budućnost svijeta svijetla, te da predstavlja više razloga koji podupiru tu tvrdnju i govori tome kako mi možemo pridonijeti da se to ostvari. Rekao sam joj i da predavač tu poruku predstavlja već 30 godina i to kao informaciju koju bi slušateljstvo trebalo razmotriti, a ne kao dogmu. Čim je to čula nazvala je nekoga mobilnim telefonom. Iz njenog ponašanja zaključio sam da bi mogla biti članica neke skupine, urednica ili novinarka. Zatim se vratila u dvoranu. Nakon nekog vremena ponovno je izašla van sa svojim mobilnim telefonom i hodala preda mnom gore-dolje, kao da želi ostaviti utisak na mene. Je li ta žena bila netko poseban?
Susumu Matsuhisa, Gifu, Japan.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "žena" bio majstor Isus.)

Obiteljski izlet

Dragi uredniče,
16. siječnja 2005. imali smo štand na duhovnom susretu u Fukuoki. Nedugo nakon podneva do našeg je štanda došla četveročlana obitelj — otac i majka u svojim tridesetima, približno trogodišnji dječak i dojenče od sedam ili osam mjeseci. Bili su jednostavno odjeveni, majka je nosila sportsku odjeću s puno mrlja na prednjoj strani. Pomislila sam da su zacijelo poljoprivrednička obitelj.  
Otac, koji je na lijevom obrazu imao veliki crni madež, je rekao da ih je pozvao prijatelj te da su došli čak iz grada Oita, koji je dosta udaljen od konvencije.
Otac je vrlo oduševljeno razgledavao sve što je bilo izloženo na našem štandu i uzeo mnogo naših prospekata. Njegova žena mu ju je predala dojenče i otišla razgledavati druge štandove. Činilo se da dječak uživa u gledanju fotografija — uvijek iznova im se vraćao, dodirujući ih i tapšajući. Činilo se da mu je posebno draga Maitrejina slika. Otac je dječaku rekao: "Dragi moj, ne bi smio tapšati gospodina Maitreju."  
Od tri popodne imali smo transmisijsku meditaciju. Dok smo objašnjavali meditaciju, na naše iznenađenje dječak je otišao pod stolac jednog od naših suradnika.  Rekli smo ocu da djeca mlađa od 12 godina ne bi smjela sudjelovati u meditaciji. On je rekao: "Razumijem." Kada smo izgovarali mantru, od odostraga smo čuli kako je izgovara posebno glasan glas. To je bio otac, međutim djece nije bilo u blizini.
Majka se uskoro vratila i bili su spremni za odlazak kući. Svi smo bili zaprepašteni zbog načina na koji je nosila dijete na svojim leđima — bili su oslonjeni leđa o leđa, s užetom svezanim oko dojenčetovog vrata!
Na tokijskoj konferenciji je Majstor Benjamina Crema rekao da je otac bio Maitreja, a dječak majstor Isus. Možemo li znati tko su bili majka i dojenče? (Fotografija prikazuje oca, sinčića i dojenče).
Tazuko Tanaka, Fukuoka, Japan.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je majka bio Majstor iz Tokyja, a dojenče učenik majstora Isusa.)

Znakovi vremena

Brazilska vojska objavila dokumente o NLO-ima

Visokopozicionirani članovi brazilskog ratnog zrakoplovstva službeno su se sastali s povjerenstvom sastavljenim od glavnih istraživača NLO-a kako bi razgovarali o viđenjima i dopustili istraživačima da pregledaju tajne arhive o NLO-ima u nekoliko vojnih objekata.  "Želimo da se sve informacije o ovoj temi, koje smo tajili prošlih nekoliko desetljeća, preko NLO-zajednice u potpunosti objave javnosti," rekao je brigadir Telles Ribeiro koji je na čelu Informativnog centra Brazilskog ratnog zrakoplovstva. 
Prema A. J. Gevaerdu iz brazilskog Povjerenstva za istraživanje NLO-a, vojni su dužnosnici istraživačima NLO-a omogućili pristup važnim arhivama o NLO-ima. Te arhive uključuju dokumente iz 1977. godine koji pokrivaju na desetke slučajeva viđenja NLO-a nad Amazonom s preko sto fotografija snimljenih za vrijeme operacije "Leteći tanjuri" — službene istrage brazilske vojske koje je provedena između rujna i prosinca 1977. godine. Drugi dokumenti uključuju "Službenu noć NLO-a u Brazilu" iz svibnja 1986. godine, kada je dvadeset i jedan objekt promjera većeg od sto metara zagušio brazilske sustave zračne kontrole nad gradovima Rio de Jeneiro, Sao Jose dos Campos i Sao Paolo. Nekoliko je mlažnjaka poslano da presretnu neidentificirane objekte, međutim bez uspjeha.
Zapovjednik Brazilskog ratnog zrakoplovstva, brigadni general Atheneu Azambuja, rekao je istraživačima NLO-a da je brazilska vojska zabrinuta zbog pojava NLO-a te da je država sistematično otkrivala i dokumentirala NLO-e od 1954. godine. 
Predstavnici brazilskog ratnog zrakoplovstva su na tim sastancima rekli da će se poduzeti daljnji koraci kojima će istraživačima omogućiti detaljniji uvid u sve vojne arhive o NLO-ima. Uskoro je predviđen početak rada Povjerenstva vojnih i civilnih istraživača NLO-a, a koordinirat će ga brazilska Komisija istraživača NLO-a. (Izvor: www.unknowncountry.com)

FARM-Afrika (Food and Agricultural Research Management) je nevladina organizacija sa sjedištem u  Veliki Britaniji čiji je cilj smanjivanje siromaštva među najsiromašnijim afričkim poljodjelcima i pastirima. S projektima u Etiopiji, Keniji, Južnoj Africi, Tanzaniji i Ugandi, dobrotvorna organizacija radi u partnerskom odnosu s marginalnim malim poljodjelcima i pastirima kako bi im pomogla poboljšati način njihova rada. 

Preko osamdeset posto stanovništva Afrike su poljodjelci kojima preživljavanje ovisi o plodovima zemlje koju obrađuju i stoci koju drže. Budući da rade s onima koji su u najvećoj potrebi, FARM-Africa zna da ti marginalizirani mali poljodjelci i stočari i sa samo malom pomoći mogu dramatično poboljšati svoje živote. Ta dobrotvorna organizacija vjeruje da Afrika ima sposobnosti i izvore da nahrani svoje stanovništvo — i da je s pravom potporom njezina vizija "prosperitetne ruralne Afrike" dosežljiva. 

FARM-Afrika je jedna od 463 organizacije uključene u akciju "Pošaljite siromaštvo u povijest" (Make Poverty History). Gill Fry je za Share International napravila intervju sa Sarah Gillam iz organizacije FARM-Africa.

Share International: Kada je nastala FARM-Africa i čime se bavi?
Sarah Gillam: S radom smo počeli 1985. godine, kao odgovor na glad u Etiopiji, iako smo najprije počeli raditi s goničima deva na sjeveru Kenije. Nedugo poslije toga započeli smo projekt s kozama u Etiopiji. Gospodin Michael Woods, osnivač AMREF-a, zračne liječničke službe u Keniji, nakon umirovljenja je zajedno s Davidom Campbellom, koji je tada bio direktor humanitarne organizacije OXFAM za istočnu Afriku, osnovao organizaciju i započeo rad. Michael je uvidio da bi se mnoge bolesti koje je susretao u svom radu moglo spriječiti boljom prehranom. Sada djelujemo u Etiopiji, Tanzaniji, Ugandi, Keniji i Južnoj Africi. Ove godine slavimo dvadesetogodišnjicu našeg djelovanja. Radimo prvenstveno na tri područja: maloj poljoprivredi, pastirstvu (s pastirima), i šumarstvu.

SI: Dakle radi se o vrlo praktičnom i lokalnom djelovanju?
SG: Da. To je prijenos inovativnih tehnologija i pristupa na područje upravljanja prirodnim izvorima. Radimo s ljudima koje smatraju najsiromašnijima među siromašnima. Na primjer, kako bi pomogli razvoj malih posjednika radimo s istraživačkim ustanovama koje rade na novim sortama kultura koje su otpornije na bolesti (ne radi se o GM usjevima), kao što su na primjer nove sorte manioke ili slatkog krumpira. Na primjer, nedavni projekt riješio je problem mozaičkog virusa na biljkama manioke. Prinos je s osam tona po jutru pao na samo jednu tonu. Zato smo, u suradnji s istraživačkim institutom u Ugandi, uveli tri ili četiri nove sorte manioke koje su neki poljodjelci pokusno posadili na svojim poljima; pratili smo količinu prinosa i zatim se odlučili za najbolje sorte. Sada s tim sortama postižu natprosječno obilne prinose, koje onda mogu prodavati ili mijenjati za brašno za izradu kruha i krafna. Taj je projekt privukao i japanske investitore. Na njih je to što smo učinili ostavilo tako velik utisak da su nam dali novac za izgradnju manje tvornice za sušenje i mljevenje manioke. To je samo jedan primjer razvoja maloposjednika.

SI: Kako pomažete nomadskim farmerima?
SG: Radimo i s nomadskim pastirima koji imaju svoju stoku, prije svega u pokrajini Afar u Etiopiji. Imamo mobilne tabore s veterinarima i lokalnim djelatnicima koji brinu za zdravlje životinja i mogu pokriti široko geografsko područje. Mobilni tabori sele se tamo gdje su nomadski stočari i tamo im pomažu pri uvođenju novih metoda rada s njihovim životinjama. Na primjer, nedavno je na područjima za ispašu bila suša pa smo podigli mobilnu klaonicu i slabije životinje izdvojili za klanje, a ženke ostavili za razmnožavanje, tako da se kada kriza prođe ponovno mogu stvoriti stada.

SI: Možete li opisati vaš rad na šumskim područjima?
SG: Radimo u Etiopiji i Tanzaniji, gdje šumama upravljaju zajednice. U Etiopiji se svake godine izgubi oko 200,000 hektara šuma, što je posljedica porasta stanovništva, koje siječe drva za ogrjev i da bi dobilo obradivu zemlju. To ima ogroman utjecaj na eroziju tla kao i na klimu. U suradnji s vladama legalno smo dodijelili dijelove šume zajednicama tako da ih sada one posjeduju i brinu se za njih. U slučaju da netko izvan te zajednice dođe i siječe drveće, postoje pravni ugovori između države i zajednice koji jamče provođenje zakona.
Započet ćemo još jedan projekt čiji je cilj unošenje raznolikosti u njihove životne djelatnosti. Naime, potaknut ćemo ih da se bave pčelarstvom. Već sada imaju malo poljoprivrede i po nekoliko kokoši, i sa svim tim će njihovi dohoci biti sve manje zavisni o iskorištavanju šuma.

SI: Što obuhvaća vaš rad na zemljišnoj reformi?
SG: Radimo na projektu zemljišne reforme u Južnoj Africi, u provinciji Northern Cape vodimo program povrata zemlje ljudima kojima je ona ranije oduzeta. Također, zemlja se razdjeljuje i dodjeljuje ljudima, posebno onima u siromašnijim zajednicama, te im pomažemo pri obrađivanju njihove nove zemlje.  
Jedan od problema u Južnoj Africi, posebno u programu povrata zemlje, je da je jedan dio ljudi koji su prije pedeset ili šezdeset godina posjedovali zemlju pod bivšom vladom aparthejda otjeran s nje i preseljen možda dvjesto ili tristo kilometara dalje. Sada, kada im je zemlja zakonski vraćena, mnogi ne žive nužno na njoj, te moraju prelaziti velike udaljenosti, što je dosta teško.

SI: Pomažete li im financijski u tom slučaju?
SG: Nikome ne dajemo novac, međutim, možemo im na primjer dati ovce ili koze. Svakoj obitelji damo dvije domaće koze koje se zatim križaju s britanskom pasminom Toggenberg, tako da se dobije miješana pasmina pola-pola. Ponovo ih križamo i dobijemo križance koji su tri-četvrtine pasmina Toggenberg i jedna četvrtina domaća istočnoafrička koza — rezultat tog križanja su vrlo otporne koze koje su sposobne dati i do četiri litre mlijeka dnevno. Vlasnici kasnije prve dvije mlade ženke koze daju drugoj siromašnoj obitelji za daljnje razmnažanje i križanje.

SI: Kako odlučujete tko će dobiti koze?
SG: Zajednica sama izabire ljude koji će dobiti koze. Lokalni vođe i službenici se sastanu i pogledaju tko živi u posebno teškim uvjetima, najčešće je to neka udovica. One imaju vrlo loš položaj u društvu te su često prepuštene same sebi i ne dobivaju mnogo potpore. Žene koje su same ili koje su na čelu obitelji često su dio naših programa. Također, to su često stariji ljudi ili mladi ljudi koji su izgubili svoje roditelje zbog AIDS-a — tu je mnogo različitih skupina ljudi kojima je pomoć prijeko potrebna.
Najviše ljudi s kojima radimo je sa sela: oni nemaju električnu struju, tekuću vodu ni kanalizaciju i obično moraju hodati tri do četiri sata da bi došli do vode iz neke pukotine u suhom riječnom koritu — cijela obitelj ide s kanistrima da bi sakupili dovoljno vode.
Vrlo malo ljudi jede meso — ono je luksuz. Ono čime se oni hrane je krajnje oskudno. Čitavo vrijeme jednu samo biljnu hranu, što je vrlo ograničena prehrana. To može biti obrok od manioke ili kukuruza — hrana na bazi škroba, pa je to kao da stalno jedete samo krumpir. pećina ljudi ima oko pola do dvije rali zemlje na kojoj uzgajaju različite kulture — slatke krumpire, na nekim područjima kukuruz i posebne, travi slično raslinje (sorghum) te etiopsko žito (teff). Ljudi često imaju i jedno ili dva drveta limuna, manga ili oraha; te avokado ili drvo pau-pau.

SI: Jesu li na tim područjima i škole?
SG: Škole su često udaljene više sati hoda. Djeca u školu idu bosonoga, po blatnim i neodržavani putovima. U Keniji, na primjer, sada postoji opće osnovnoškolsko obrazovanje te stoga djeca imaju oko osam godina besplatnog školovanja. Za srednju školu moraju plaćati školarinu.

SI: Možete li nešto reći o akciji "Pošaljite siromaštvo u povijest" i tome zašto ste joj se pridružili?
SG: Kao što znate, radi se o velikoj koaliciji različitih organizacija i skupina. Podupiremo njezine ciljeve: pravedno trgovanje, otpis dugova te veću i bolju pomoć. Očito je da je svaka organizacija zbog same prirode svog rada više usredotočena na jedno određeno područje nego na drugo. Naš posebni zadatak je pružati više pomoći i bolju pomoć. Budući da radimo s najširim slojevima i s ljudima koji su zaista vrlo siromašni, ljudi s kojima radimo nisu uključeni u međunarodnu trgovinu. Razlog zbog kojeg postojimo je pomaganje ljudima da se bolje sami prehranjuju.
Posebno se zauzimamo za bolje usmjeravanje pomoći, tako da se ne radi samo o bilateralnoj pomoći od vlade vladi, nego civilnom društvu koje također od toga ima koristi. Ako ljudi daju novac nevladinim organizacijama, taj novac ide ravno u zajednice gdje se napredak može vidjeti prilično brzo.   Možemo razmišljati i u širim razmjerima. Dati novac državi je lakše, međutim ako pažljivo pratite stvari, otkrit ćete da je namjenska pomoć, iako je skuplja, vjerojatno efikasnija. Britanska pomoć mora biti upotrijebljena odgovorno prema britanskim državljanima, tako da možemo znati kako je naš novac, od naših teško zarađenih poreza, upotrijebljen, te da i Afrikanci znaju kako je on utrošen.

SI: Je li iskorjenjivanje siromaštva moguće, i u kojem vremenskom periodu?
SG: Nažalost, ukoliko se stvari drastično ne promijene, siromaštvo u južnoj Africi vjerojatno će se povećati; u stvari, Svjetska Banka predviđa da će se u razdoblju do 2015. godine broj siromašnih na Srednjem istoku i Africi povećati; sadašnji trendovi govori da glavni Milenijski razvojni ciljevi koje su postavili Ujedinjeni narodi neće biti postignuti do 2015. godine. Na primjer, dva od tih ciljeva — prepolovljavanje broja ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu i prepolovljavanje broja ljudi koji gladuju — prema sadašnjim trendovima neće biti postignuti. Najgore siromaštvo u svijetu je u Africi, južno od Sahare, gdje gotovo polovica ukupnog broja ljudi živi s manje od dolara dnevno — odnosno s manje od šest kuna dnevno.

SI: Kako ljudi mogu zahtijevati promjene i uključiti se u stvaranje potrebne političke volje?
SG: Podupiranjem kampanje, pisanjem svom predstavniku u parlamentu, dizanjem svog glasa. Pisanjem Tonyju Blairu, na što je ljude potaknula kampanja Make Poverty History (Pošaljite siromaštvo u povijest), obraćanjem svojim izabranim zastupnicima i vršenjem političkog pritiska. 

SI: Mislite li da su demonstracije djelotvoran način izražavanja volje ljudi i hoćete li se pridružiti prosvjedu povodom konferencije G8 u Škotskoj?
SG: Da, mislim — i da, bit ćemo u Edinburgu 2. srpnja i Gleneaglesu 6. srpnja. Da nitko ništa ne kaže i nitko ne dođe, članice G8 bi mislile da nema interesa za rješavanje tih problema. Zato im poručujemo da postoji ogroman interes za rješavanje pitanja o kojima će raspravljati.  

Dodatne informacije: www.farmafrica.org.uk

Dan organizacije FARM-Afrika i ...
... dan u životu etiopskog poljodjelca

Četrdesetšestogodišnji Haile Yesho živi na području državne šume Bonga u pokrajini Kaffa — domu divlje kave — u jugozapadnoj Etiopiji. Haile pripada zajednici Manja i priča o tome kako on i njegovo selo surađuju s etiopskom vladom i britanskom humanitarnom organizacijom FARM-Africa na zaštiti šume i gospodarenju njome kako bi se sačuvala njezina budućnost.

"Ustanem oko pola šest ujutro kada čujem kukurikanje pijetla... moja žena upali vatru u našem tukul-u (tradicionalnoj etiopskoj kući) i pripremi kavu te prženi kukuruz za mene i naše šestero djece. Kavu popijem vani dok provjeravam životinje — imamo tri krave, vola, dvije ovce i petnaest kokoši.
Moj posao je nadzor šume. Moram paziti da ljudi ne sijeku drva i ne čupaju grmove divlje kave. Ovdje raste mnogo vrlo važnog drveća, kao na primjer  Cordia Africana ili Schefflera abyssinica. Jedna od najugroženijih vrsta je Aningeria adolfi-ferderechi, zato što se od te vrste drveta samo u pokrajini Kaffa godišnje izradi oko pola milijuna tradicionalnih košnica.  
Ako taj dan sijem, ujutro moram najprije zaorati njivu — velika je približno tri hektara. Za oranje koristim svog vola te još jednoga kojega unajmim od zajednice. Za mnom ide moja žena koja odstranjuje korov. Ovisno o sezoni, žanjem kukuruz ili prodajem nove vrste povrća. Najponosniji sam na svoje grmove divlje kave koji su izrasli iz sjemenja, pokraj kojih sam posadio enset, vrstu banane, što pogodno utječe na obje biljke. Prvi sam koji na taj način uzgaja grmlje kave te me sada svi kopiraju. Živimo na rubu šume i zato je tu vrlo mirno — nigdje u blizini nema automobila i oko nas je samo drveće.  K nama se može doći jedino pješice, preko dva drvena mosta. Otkada smo s vladom potpisali sporazum o upravljanju šumama imamo pravo na upravljanje šuma i njihovu zaštitu. Isto tako, imamo ekskluzivno pravo na korištenje šumskih plodova kao što su divlja kava, kardamum, papar, bambus te medicinske biljke. No, za jestive plodove kao što je kardamum često se moramo natjecati s pavijanima.
Zajednica Manja, u kojoj živim, tradicionalno skuplja drva za ogrjev, tako da smo se sa seljanima dogovorili o kvoti drva koja ovisi o njihovom dohotku. Ako je netko siromašan, može skupiti više drveta od onoga tko je bogatiji. Na taj način sprječavamo pretjerano iskorištavanje šume. 
Drvo za ogrjev i ugljen prodajemo u obližnjem gradu. Ranije je to bila jedina stvar koju smo radili i ljudi su nas običavali gledati s visoka. Nisu nas htjeli puštati u svoje kuće te bi samo vikali, ťHej ti, ugljaru!Ť, umjesto da nas zovu po našim imenima. Sada se bavimo i pčelarstvom, držimo kokoši, volove i krave te uzgajamo avokado, ciklu, zelje, mrkve i krumpire — sve nove stvari na ovom području. Stoga nas sada više poštuju, počeli smo donositi novac svojoj zajednici.
Ako dopodne orem, nakon oranja si uzmem malo odmora i sjednem sa ženom na listove banane u sjeni nekog drveta. Vrlo je teško upravljati s dva vola. Ako su neiskusni kao što su dva ili tri u našoj zajednici, tada ih moraš znati voditi — ponekad vuku na sve strane — tako da se vrate u pravi smjer.
U vrijem ručka obično nešto pojedem doma. Obično jedem kocho, prženo meso i domaće zelje. Kocho je naš lokalni kruh napravljen od enseta i začinjen papričicama Berberi. Ako je posni dan, onda ne jedemo meso; tada jedemo gulaš od slanutka i kocho, te malo domaćeg povrća.
Prije sedamnaest godina, pod komunističkim režimom, vojska nas je istjerala s naše zemlje. Naše kuće bile su uništene i na mjestu gdje smo živjeli naraslo je drveće. Natjerali su nas da se preselimo u dva do tri sata odavde udaljenu Kanteru, područje u kojem je zemlja vrlo jalova. Nije bilo mjesta za naše životinje i to je prouzročilo mnogo sukoba s drugim seljanima.
Godine 1991., kada je na vlast došla sadašnja vlada, dopustili su nam da se vratimo doma. Međutim, tamo gdje je jednom bilo naše selo naraslo je drveće, tako da smo se naselili na obližnjoj čistini. Vlasti su mislile da smo se naselili nezakonito, pa su nas svih 66 poslali u zatvor na šest mjeseci.  
Negdje u to vrijeme došla je organizacija FARM-Afrika. Isprva smo bili sumnjičavi prema njima. Bio sam u skupini koja ih je planirala otjerati. No, oni su bili vrlo strpljivi i mnogo su nam pomagali. Zajedno smo radili na tome da utvrdimo koje su mogućnosti šume, kako je možemo iskorištavati i koji su problemi koji pri tome nastaju, te koliko bi mogli zaraditi na njezinim proizvodima. Na tim osnovama smo se dogovorili sa svim drugim korisnicima šume i napravili plan gospodarenja šumom.
Organizacija FARM-Afrika pokazala nam je druga sela kako bi vidjeli kako krčenje šuma utječe na njih; u pokrajini Bonga ostalo je još samo 60.000 hektara prirodnih šuma. Morali smo se i mnogo obrazovati: učili smo o tome kako bolje upravljati šumom te o prednostima novih kultura i pomoćnih sredstava kao što su posude za vodu. Tako sam na svoja kukuruzna polja posadio krumpir te su me slijedili i drugi — cijene krumpira su mnogo više. Da bi spriječili uništavanje drveća zbog gradnje pčelinjaka, promijenili smo njihov oblik te uveli novi pčelinjak, nazvan kenijski pčelinjak s gornjom pregradom (Kenyan Top-bar hive). Za njihovu izgradnju koristimo bambuse, koji nakon što ih se posiječe brzo nanovo izrastu, tako da time ne uništavamo šumu. Novu vrstu pčelinjaka možemo otvarati bez da naškodimo pčelama te su u pogledu količine proizvedenog meda četiri puta bolji od naših tradicionalnih pčelinjaka.  
I dalje imamo mnogo toga za napraviti u našem selu. Stvarno bi nam dobro došao mlin, jer žene u našem selu kukuruz još uvijek moraju mljeti ručno i nemaju pristup mlinu u obližnjem gradu jer tamo još uvijek gaje predrasude prema nama. Trebamo i bolju opskrbu vodom. Koristimo dva ovdašnja bunara, međutim ljudi piju i vodu iz rijeke te mnogo djece obolijeva od dijareje. Za budućnost planiramo uvođenje sustava za navodnjavanje te bušotinu za vodu.
U kasno poslijepodne obično nas netko od susjeda pozove u svoj tukul s pozivom Buno Uyote, što znači ťdođi i popij kavuŤ. Susjedi se okupe i razgovaraju. Neki se razgovori usredotočuju na naše manje lokalne probleme, a nekada razgovaramo i o kompleksnijim regionalnim i državnim problemima. Svi sudjelujemo u raspravama.  
Nedavno smo razgovarali o planiranju obitelji i važnosti vremenskog razmaka između poroda. Sve dok nije stigla organizacija FARM-Africa nismo imali reproduktivnu zdravstvenu skrb. Mnogo je žena umiralo pri porodu i mnogo ih je bilo iscrpljeno poslije rađanja devetero ili desetero djece. Od žena s očekuje da za vrijeme menstruacije spavaju izvan tukula te im tada nije dopušteno kuhati ni služiti hranu. O tome smo imali vrlo žestoku raspravu — neki su se s tim slagali a neki su rekli da to moramo promijeniti. Mislim da je rasprava mnoge ljude potakla na razmišljanje.
Prošle jeseni, kada smo s državom potpisali sporazum o gospodarenju šumom, naš se život promijenio. Kao zajednica smo uvjereni da se više nećemo morati ponovno seliti.   Želimo zaštititi šumu i imati koristi od nje. Od vlade želimo zajmove i rasvjete, želimo se baviti poljoprivredom i promijeniti naš način zarade poboljšanim vrstama sjemenja i novim alatima.  Prodajemo našu divlju, organski proizvedenu kavu prodavačima s područja Kaffe (Kaffa Zone Coffee Co-Operative Union) koji je izvoze u Njemačku. Ljudi u našem selu već počinju uviđati koristi.  
Navečer imamo sličan obrok kao za ručak s cijelom obitelji... u tukulu je dosta mračno, no svejedno je vrlo ugodno. Svoje životinje držimo u tukulu jer se bojimo lopova ... znamo da su tu na sigurnom.
Oko devet sati je vrijeme za spavanje, tada čujem glasanje majmuna Colobus. Svi polagano poliježemo i zaspemo.
(Izvor: FARM-Africa)

Brojanje žrtava

"Posvuda u svijetu ima muškaraca, žena i djece koji nemaju ni ono
najosnovnije za preživljavanje; puni su ih gradovi najsiromašnijih
država. Taj zločin ispunjava me sramom. Braćo moja, kako možete
gledati te ljude kako umiru pred vašim očima i pri tome se nazivati
ljudima? Moj plan je spasiti te moje malene od gladi i nepotrebne
smrti. Želim vam pokazati da je put iz vaših teškoća u tome da
ponovno poslušate glas Boga u vašim srcima, koji kaže da dijelite
plodove ovog tako darežljivog svijeta sa svojom braćom i sestrama."
— Maitreja, iz poruke br. 11.
Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je u mjesecu svibnju 2005. godine od gladi i siromaštva bespotrebno umrlo 670.000 ljudi.

Međuvjerska konferencija s fokusom na problemima pravde i mira u Africi
Todd Lorentz

Brojni stručnjaci, klerici, političari, ekonomisti i novinari iz različitih država sudjelovali su na četvrtoj godišnjoj Međunarodnoj konferenciji o "Međuvjerskim pogledima na globalizaciju za opće dobro", koja se održala u kenijskom gradu Kericho u travnju 2005. godine. Ovogodišnji susret bio je usredotočen na temu "Afrika i globalizacija za opće dobro: u potrazi za pravednošću i mirom." Susret su otvorili suosnivač konferencije dr. Kamran Mofid, ekonomist i teolog, te koautor Marcus Braybrooke, koji su predstavili svoju novu knjigu pod naslovom Promicanje općeg dobra: Ponovno ujedinjavanje ekonomije i teologije (Promoting the Common Good: Bringing Economics & Theology Together Again).
Prisutno je bilo preko 45 govornika koji su zastupali niz različitih područja, te veći broj zainteresiranih poslanika. Predavanja i rasprave koje su im slijedile fokusirale su se na etičke, moralne i duhovne vrednote na područjima ekonomije, poduzetništva, trgovine i međunarodnih odnosa. "Predani smo ideji da tržište nije isključivo sfera ekonomije," izjavio je dr. Mofid. "Ono je područje ljudskog duha. Kada razmatramo brojna ekonomskim pitanjima, trebali bi razmišljati i o božanskoj dimenziji života te, za razliku od sadašnje prakse, poštovati svijet srca i duha." 

Životni uvjeti u kojima živi mnogo Afrikanaca i dalje su  nepodnošljivi — uvreda dostojanstvu čitavog čovječanstva.

Među govornicima su bili i kenijski profesor Ali Mazrui, predsjednik centra za islamske studije i demokraciju (Center for the Study of Islam and Democracy), koji je rekao da će Afrika biti "posljednje bojište sila globalizacije," te politologinja Lynn Muthoni Wanyeki, koja je izrazila zabrinutost zbog negativnih utjecaja koje globalizacija i religija imaju na zdravlje i prava afričkih žena. 
James Bernard Quilligan, direktor Centra za globalne pregovore (Centre for Global Negotiations), govorio je o izvještaju Naš zajednički interes koji je Komisija za Afriku (Commision for Africa) objavila na poticaj Tonyja Blaira zajedno s devet afričkih i pet zapadnih država te Kinom. Opisujući ulogu tog izvještaja kao nužni početak ostvarivanja "prvog koraka prema ispunjenju preporuka Brandtove komisije", Quilligan je istaknuo jasnu viziju i praktična rješenja koja se nalaze u tom izvještaju. Naglasio je da niz tekućih inicijativa koje insistiraju na globalnim ekonomskim reformama obećava da će 2005. godina biti "prijelomna točka u svjetskom razvoju". 
Na osnovi konsenzusa govornika dr. Mofid je pročitao zaključnu deklaraciju u kojoj su se poslanici koji su sudjelovali na konferenciji složili da će promicati uključivost, pomaganje, nesebičnost, suosjećanje, pravednost, mir i duhovni doprinos u potpori razvoja Afrike i njezinih naroda. Dokument će biti predstavljen svjetskim vođama na nekoliko međunarodnih summita koji će se održati ove godine. Javnost se poziva da svoju potporu iskaže potpisivanjem deklaracije na internetskoj stranici www.gnnsj.org/commongood.

Kamran Mopid i Marcus Braybrooke, Promoting the Common Good: Bringing Economics & Theology Together Again. Shepheard-Walwyn, Velika Britanija, 2005.

(Vidi također članak Jamesa Quilligana Naš zajednički interes u svibanjskom broju časopisa Share International)

Todd Lorentz je suradnik časopisa Share International u Montrealu u Kanadi.

Izvatci iz Deklaracije konferencije u Kerichu

"Iskorjenjivanje siromaštva nije čin milosrđa. To je čin pravednosti. To je zaštita temeljnog ljudskog prava, prava na dostojanstvo i doličan život. Sve dok je siromaštva, istinska sloboda ne postoji." — Nelson Mandela Potvrđujemo svoje uvjerenje da ljudi, u kojem god dijelu svijeta, žive sretno jedino ondje gdje se poštuje pravednost. Apeliramo na svijet da surađuje s Afrikancima kako bi podržao taj proces i uklonio zapreke koje su Africi nametnute izvana. S entuzijazmom tvrdimo da je blagostanje Afrikanaca neophodan uvjet za postizanje univerzalnog blagostanja, ali i potvrđujemo da su životni uvjeti u kojima živi mnogo Afrikanaca i dalje nepodnošljivi — uvreda dostojanstvu čitavog čovječanstva. Apeliramo na svijet da se ti uvjeti poboljšaju putem promjena vladine, međuvladine, korporativne i socijalne politike u korist siromašnih, marginaliziranih, izvlašćenih i isključenih. Obvezujemo se i individualno i skupno da ćemo zajedno raditi prema postizanju tog cilja. Apeliramo na međunarodnu zajednicu, vlade i institucije, da izraze solidarnost s Afrikancima podržavajući stvaranje društva nade, suosjećanja, pravednosti i mira u Africi. Pozivamo na organiziranje i ovlašćivanje mladih Afrike kao vođa u tim promjenama. U tu svrhu preporučamo praktičnu viziju i misiju Globalizacije za blagostanje Afrike (Globalisation for the Common Good for Africa). Globalizacija za blagostanje Afrike predstavlja promicanje etičkih, moralnih i duhovnih vrijednosti — koje međusobno dijele sve religije — u područjima ekonomije, trgovine, poslovanja i međunarodnih odnosa. Globalizacija za blagostanje Afrike stavlja naglasak na osobne i društvovne vrline. Poziva na razumijevanje te suradnju i zajedničko djelovanje — civilnog društva, privatnog i javnog sektora, vlada, državnih i međunarodnih institucija — u rješavanju svih najvažnijih svjetskih problema. Globalizacija za opće blagostanje utemeljena je na globalnoj ekonomiji međusobnog dijeljenja i zajedništvu, zasnovana na ekonomskom vrijednosnom sustavu čiji je cilj velikodušnost i promicanje pravedne raspodjele svjetskih dobara, koja su Božji darovi.

Glas ljudi

Glas ljudi u Boliviji

Pitanje upravljanja prirodnim izvorima u Boliviji je u manje od dvije godine prouzročilo svrgavanje dvojice Predsjednika. Pritisak koji su izvršili siromašni, uključujući bolivijske domoroce, da nacionaliziraju energetski sektor bio je povod za ostavku predsjednika Carlosa Mese u lipnju 2005.
Bolivijski kongres je nakon toga za predsjednika imenovao Eduarda Rodrigueza. Rodriguez, koji je dotada bio  predsjednik Vrhovnog suda, prihvatio je mjesto i za svoj cilj istaknuo raspisivanje novih izbora kako bi se obnovio utjecaj javnosti. Crkva i vojska su, podupirući Rodriguezovo imenovanje, također odigrale bitnu ulogu u tom neočekivanom obratu događaja.
Nakon tjedana demonstracija, bolivijski glavni grad La Paz probudio se u nadi da će imenovanje novog predsjednika zaustaviti četverotjedne prosvjede. Niz građanskih pokreta, uključujući one u El Altu, poprištu masovnih "prosvjeda za gorivo", sastali su se kako bi odlučili hoće li nastaviti s blokiranjem ulica i prosvjedovati sve dok nova vlada ne nacionalizira goleme bolivijske rezerve prirodnog plina. Prosvjednici su nosili natpise na kojima je pisalo "Nacionalizirajte odmah" i "Narod zahtijeva nacionalizaciju".
"Moramo se vratiti u naša sela. Dajemo novoj vladi deset dana da nacionalizira ugljikovodike (plin) i održi konstitucijsku sjednicu," rekao je vođa poljoprivrednika Roman Loayza. Slično tome, indijanski vođa Evo Morales, iz Movimento al Socialismo (Pokreta za socijalizam), želi ponuditi primirje novoj vladi dok predsjednik Rodriguez ne ustroji svoj kabinet.
"Ako ovaj Predsjednik ne ispuni volju naroda masovno ćemo se vratiti na ulice," rekao je jedan od radnika koji je sudjelovao u zadnjem prosvjedu u La Pazu i dodao: "Prosvjed se mora nastaviti sve dok se nafta ne nacionalizira. Moramo zadržati blokade."
"Nije nas nimalo briga za ovog novog i mediokritetskog Predsjednika," rekao je Jaime Solares, vođa pokreta Central Obrera Boliviana (COB) i jedan od najradikalnijih vođa, "ukoliko ne učini ono što mu se kaže na ulicama."
Predstavnici Crkve u svojim su reakcijama bili blaži, međutim njihova su stajališta ipak jasna. Biskup El Alta,  Jesus Juárez, je izjavio: "Iako treba poštovati zakon, Bolivijci imaju pravo tražiti da ugljikovodici posluže ublažavanju njihova siromaštva. Ako zakoni nisu dovoljno dobri za ljude, trebamo sjesti i razgovarati o njima, ali ne treba ih prisiljavati."
Čini se da se u međuvremenu ozračje društvenog primirja postupno širi Bolivijom. Predsjednik Rodriguez pozvao većinu društvenih organizacija koje su sudjelovale u blokadama na razgovor, između ostalog i o nacionalizaciji ugljikovodičnih goriva. Iako je vođa organizacije Fejuve Alteńa, Abel Mamani, rekao da je spreman doći na sastanak i pokušati pronaći dogovorno rješenje, izvršni tajnik COR-a, Edgar Patana, rekao je da je osobno skloniji dodatnim prosvjedima prije susreta s Vladom, "budući da još nismo postigli sve naše ciljeve. Moraju nastaviti slušati glas svih ljudi." (Izvor: La Razón de Bolivia, El Diario, Bolivia; El País, Španjolaska)

Kuvajćanke izborile pravo glasa

Nakon godina rasprava i borbi, ženama u Kuvajtu napokon je dano pravo glasa i kandidiranja na izborima kada je u svibnju 2005. godine kuvajtski parlament izglasao amandman na izborni zakon. Islamistički zakonodavci vodili su kampanju protiv ženskog prava glasa na temelju toga da islamska učenja ženama zabranjuju sudjelovanje u političkom životu. Odluka je popraćena skupovima ženskih aktivista. I muškarci i žene plesali su i klicali pred parlamentom nakon što je amandman izglasan. (Izvor: CNN, News24.com, SAD; BBC News Online, Velika Britanija)

Pošaljite siromaštvo u povijest

Cilj prosvjeda "Pošaljite siromaštvo u povijest" u Edinburgu 2. srpnja 2005. je utjecati na vođe najbogatijih država svijeta okupljene na summitu G8 u Gleneaglesu, u Škotskoj, od 6. do 9. srpnja. Kampanja Pošaljite siromaštvo u povijest (Make Poverty History), kampanja Jubilee Debt i mnoge druge skupine zahtijevaju pravdu u trgovini, ukidanje dugova, te izdašniju i kvalitetniju pomoć najsiromašnijim zemljama svijeta. Očekuje se da će na prosvjedu biti deseci tisuća ljudi. Osim toga, 1. srpnja održat će se "Svjetski dan bijele vrpce". U organizaciji Globalnog poziva na djelovanje protiv siromaštva (Global Call to Action Against Poverty), bijele vrpce na kojima piše Pošaljite siromaštvo u povijest bit će omotane oko zgrada širom svijeta i zahtijevati od vođa G8 akciju za uspostavljanje pravedne trgovine, ukidanje dugova te izdašniju i kvalitetniju pomoći.
Kampanja Pošaljite siromaštvo u povijest, koja je krenula 2004. godine, ubrzano je izrasla u savez koji uključuje 463 organizacije: svjetske dobrotvorne organizacije, trgovačke sindikate, mjesne vjerske skupine, te izvanredan niz skupina iz svih dijelova političkog spektra. Richard Curtis, osnivač kampanje i scenarist, izjavio je: "Da 50,000 ljudi umre u Londonu u ponedjeljak, u Rimu u utorak i u Parizu u petak vođe G8 pronašli bi rješenje."  Knjiga kampanje Pošaljite siromaštvo u povijest, How to defeat world poverty in seven easy steps (Kako poraziti svjetsko siromaštvo u sedam jednostavnih koraka) koju je napisala Geraldine Bedell (izdao Penguin), puna je dobrih opažanja, od onih Bona iz U2 do onih Nelsona Mandelle, i ideja kako se uključiti u akciju.
Koncerti LIVE 8, čija je svrha promovirati kampanju Pošaljite siromaštvo u povijest i koje organizira muzičar i pokretač kampanje Bob Geldof, održat će 2. srpnja se u pet velikih gradova u svijetu i na njima će sudjelovati mnogi slavni muzičari i pjevači. Daljnji prosvjedi i koncerti u Edinburgu planiraju se za 6. srpnja tijekom summita G8. Dvadeset godina nakon koncerata Live Aid, Bob Geldof objašnjava kako ljudi mogu pomoći: "LIVE 8 je poziv upućen ljudima širom svijeta da se ujedine u jednom pozivu — u 2005. tražimo vaš glas, ne vaš novac."
Bob Geldof govorio je o jedinstvenoj prilici koju predstavljaju događaji u Edinburgu: "Ovo je nesumnjivo trenutak u povijesti kada obični ljudi mogu iskoristiti priliku da učine nešto istinski monumentalno i zahtijevati od osam svjetskih vođa u G8 da iskorijene glad. Vođe G8 imaju moć promijeniti povijest. Oni će imati volju da to učine samo ako im desetine tisuća ljudi pokažu da je stvarno dosta. Udvostručavanjem pomoći, potpunim ukidanjem dugova i osiguravanjem pravedne trgovine s Afrikom, G8 mogu promijeniti budućnost milijuna muškaraca, žena i djece." (Izvor: www.Makepovertyhistory.org; www.Live8live.com; www.whiteband.org; www.jubileedebtcampaign.org; The Independent, UK)

Britanski ministar podupire moć ljudi

Gordon Brown, britanski ministar financija, bio je iskren u svojoj potpori prosvjedima Make Poverty History i Live 8 u Edinburgu tempiranih da se poklope s konferencijom G8 u obližnjem Gleneaglesu u Škotskoj.
U intervjuu za britansku GMTV 3. lipnja 2005., g. Brown je javne prosvjede opisao kao ključan dio u procesu promjene i pozvao ljude da svojim masovnim dolaskom na ulice Edinburga na demonstracije u ime siromašnih svijeta zahtijevaju djelovanje. Britanska vlada, rekao je, pokrit će trošak postavljanja londonskog LIVE 8 koncerta — otpisat će oko 500,000 funti VAT-a (poreza) koji se treba platiti za manifestaciju u Hyde Parku. "Podržat ćemo ljude koji žele obznaniti svoja motrišta," rekao je.
Glavna tema intervjua bio je Brownov dalekosežni paket mjera koje se tiču dugova, pomoći i trgovine za koje se Velika Britanija nada da će biti prihvaćene na konferenciji G8. Pozivajući na akciju da se "promijeni zla sudbina" Afrike i promijene životi milijuna siromašnih na svijetu rekao je: "Želimo da se na summitu u Gleneaglesu donesu određene velike odluke pa da ljudi mogu reći, 'pogledajte, to što smo učinili ima trajni smisao, promijenit će svijet, učinit će stvari boljima'."
"To samo pokazuje kako moć ljudi može promijeniti stvari, a mislim da posebno mladi ljudi trebaju znati kako se zajedničkim naporima može promijeniti svijet," rekao je i dodao: "Želimo da Britanci odigraju svoju ulogu u uvjeravanju (G8) da je ovo pravo vrijeme, da je ovo prilika da se poduzme akcija za rješavanje problema svjetskog siromaštva." (Izvor: Daily Mail, The Independent, Velika Britanija)

Maitrejina učenja — Zakoni života

Benjamin Creme predstavlja novu knjigu
Maitrejina učenja — Zakoni života

Ne raspolažemo čak ni s fragmentima učenja prijašnjih Učitelja svijeta danih prije nego što se izvjesno znalo za njihovo postojanje. Nemamo učenja Krista, ili Buddhe, ili Krishne, osim kako su bila viđena kroz oči njihovih kasnijih sljedbenika. Prvi put nam je dano da okusimo misli i uvide Bića neizmjerne veličine kako bi mogli razumjeti put evolucije koji se pruža pred nama i kojeg nam je On došao predstaviti.
Utisak koji Učitelj ostavlja na um je utisak da širina i dubina Njegova znanja i svjesnosti nemaju granica; da je tolerantan i mudar van poimanja, kao i izuzetno ponizan.

Malo je ljudi koji bi ove stranice mogli čitati a da se ne promijene. Neke će prvenstveno zanimati izvanredni uvidi u svjetske događaje, dok će drugima ogoljivanje tajni samoostvarenja, jednostavan opis iskušene istine, biti otkrivenje. Sve koji nastoje razumjeti Zakone života ti će suptilni i bogati uvidi brzo dovesti do jezgre samog života, i pokazati im jednostavan put koji vodi vrha gore. Bitna jedinstvenost cjelokupnog života naglašena je na jasan i sadržajan način. Nikada se, kako se čini, ti zakoni po kojima živimo nisu činili tako prirodni i tako neograničavajući.

Ova novoobjavljena knjiga sadrži najnoviju fazu učenja koje je dao Maitreja, Učitelj svijeta. Ti duboki a ipak jednostavni uvidi pružaju izravne, nedoktrinarne odgovore na neka od najviše pronicavih životnih pitanja koja se tiču svjetskih problema — političkih, socijalnih i okolišnih — kao i na pitanja koja se tiču unutrašnjeg života. Učenja uključuju mnoga izuzetno točna pretkazanja, često dana godinama prije ostvarenja, koja su prvotno bila objavljena na stranicama Share Internationala između 1988. i 1993. godine. Ta pretkazanja svjetskih događaja pokazuju kako djeluje Zakon uzroka i posljedice povezujući čovjekova djelovanja s posljedicama do kojih dolazi na svjetskoj razini.

Maitrejin jedinstven položaj kao Vođe Duhovne hijerarhije, njegovo vjekovno iskustvo na evolucijskom putu, omogućava mu da svoja učenja predstavi na krajnje neposredan i jednostavan način koji je slobodan od svake dogme i žargona te koji čitateljima omogućava da budu ono što jesu.
Više od svega, Maitreja poučava umjetnost samoostvarenja. Tri prakse, jednostavne, no za čije je postizanje ipak potrebna disciplina, čine srž njegova učenja o samoostvarenju: poštenost uma, iskrenost duha, i nevezanost. Maitreja kaže: "Svatko, na bilo kojem stupnju, može naučiti umjetnost samoostvarenja i otkriti kako uživati život. Život je tu da ga se živa, s nevezanošću."
Benjamin Creme (urednik), Maitreya's Teachings — The Laws of Life.
Share International Foundation, London, UK, 2005.
ISBN #90-71484-31-9. 250 stranica.
(Dostupno u Americi od 1. kolovoza 2005., u Europi od kraja kolovoza.)

Izvatci iz Zakona života

Predavanja Benjamina Crema u Japanu 2005.

Predavanja Benjamina Crema u sklopu njegove japanske turneje 2005. godine ponovno su bila dobro posjećena. Da bi došli na predavanja mnogo je ljudi proputovalo velike udaljenosti. Javno predavanje u Tokyju imalo je više od 1.800 slušatelja, od kojih je gotovo 70% informaciju slušalo prvi put. U javnoj transmisijskoj meditaciji sljedećeg dana sudjelovalo je gotovo 500 ljudi. Predavanje u Osaki 21. svibnja imalo je 1000 tisuću slušatelja i 350 sudionika u transmisijskoj meditaciji sljedećeg dana. Na predavanju u Nagoyi 24. svibnja bilo je više od 450 slušatelja. 
Japanske skupine su vrlo naporno radile da bi postigle taj uspjeh — dijeleći ideje, izvore i materijale. Podijelili su više od 400.000 malih brošura, platili da se više od milijun letaka distribuira zajedno s dnevnim tiskom, te su zakupili i oglašivački prostor za veće plakate na željezničkim postajama. Jedan od članova supine koji je sreo Maitreju upitao "ga" je kako je saznao za predavanje. Maitreja mu je odgovorio da "su plakati bili posvuda".

The laws of Life (Životni zakoni), novoizdana knjiga s Maitrejinim učenjima i pretkazanjima bila je dosta oglašavana u novinama i predstavljena na svim predavanjima, na kojima je prodano 750 primjeraka.
Maitreja i majstor Isus bili su prisutni na svim predavanjima i članovi skupina su ih prepoznali — i snimili nekoliko fotografija (vidi pisma "Povjerljiva informacija" i "Privatna lekcija").
Mnogo fotografija s tih događaja prikazuje blagoslove ili od Maitreje ili od majstora Isusa. Posebno lijepa fotografija snimljena je u dvorani u Nagoyji tijekom Maitrejinog blagoslova na početku predavanja. 
Turneja je zaključena s transmisijskom konferencijom u Shigi od 27-29. lipnja na kojoj je sudjelovalo 148 suradnika iz cijelog Japana. Svi su otišli svojim domovima puni novog poleta i odlučni da nastave sa širenjem te informacije.

Razotkrivanje laži!

Službeni dopis razotkriva rane američke planove u vezi s Irakom

Dopis s oznakom strogo povjerljivo koji je procurio u javnost tijekom nedavne britanske izborne kampanje pokazuje da je Bushova administracija željela svrgnuti iračkog predsjednika Saddama Husseina još osam mjeseci prije napada na Irak. U tu su svrhu prekrojili obavještajne podatke te nikada nisu ozbiljno željeli diplomatskim putem spriječiti rat.
Dopis koji je napisao britanski savjetnik za nacionalnu sigurnost Mathew Rycroft temelji se na njegovim bilješkama sa sastanka s britanskim premijerom Tonyjem Blairom i njegovi savjetnicima održanog u srpnju 2002. godine. Na sastanku je bio i Richard Dearlove, šef britanske obavještajne službe MI6, koji se nedavno prije toga sastao sa službenicima Bushove administracije.
U dopisu se navodi: "Bush je želio ukloniti Saddama vojnom operacijom, opravdanom terorizmom i OMU (oružjem za masovno uništenje). No, obavještajni podaci i činjenice prilagođavali se tako da budu u skladu s politikom. Čini se očitim da se Bush već odlučio pokrenuti vojnu akciju, iako još nije odlučeno o njezinom početku. Međutim, nije imao dovoljno dokaza o Saddamovoj krivnji. On nije predstavljao nikakvu prijetnju za svoje susjede i njegova potencija OMU-a bila je mnogo manja od libijske, sjevernokorejske ili iranske."
Iz dopisa je razvidno da se Bush za uklanjanje Saddama odlučio osam mjeseci prije američko-britanske invazije. Kao sažetak stajališta šefa britanske obavještajne službe Dearlovea nakon što se ovaj savjetovao s američkim dužnosnicima, u dopisu je navedeno: "Čini se da je vojna akcija sada neizbježna."
Bush je u isto vrijeme američku javnost uvjeravao da se još nisu odlučili za vojnu akciju. Tvrdio je da Irak može izbjeći napad tako da ispoštuje rezolucije UN-a namijenjene smanjenju količine kemijskog, nuklearnog, biološkog i raketnog oružja.
Ured britanskog premijera Blaira nije osporio autentičnost dopisa, međutim Bijela kuća kategorički poriče istinitost tvrdnji u njemu. Američki kongresnik Conyers, član Sudbenog vijeća, u više je medija objavio javno pismo u kojem predsjednika Busha moli za dodatno objašnjenje. (Izvor: The Chicago Tribune, Los Angeles Times, SAD)

Krivotvorenje ekoloških izvještaja dok se klima zagrijava

The New York Times je od organizacije Government Accountability Project ("Projekt Vladine odgovornosti", neprofitna pravna organizacije za pomoć ljudima koji ukazuju na zloporabe vlade) dobio dokumente koji dokazuju da je službenik Bijele kuće izmijenio izvještaj o stanju okoliša. Promjene napravljene u dokumentu umanjile su uzročno-posljedičnu vezu između globalnog zagrijavanja i emisija stakleničkih plinova.
Philip