Maitrejini prioriteti

Da bi pomogao čovječanstvu pri preobrazbi svijeta, Maitreja, Učitelj svijeta, formulirao je određene prioritete. Ti prioriteti pokrivaju osnovne potrebe svakog muškarca, žene i djeteta: odgovarajuća opskrba primjerenom hranom, stambeni prostor za sve ljude, te zdravstvena njega i mogućnost obrazovanja kao opća prava. Sljedeći prioriteti su obnova okoliša i uspostava mira.

Ključ za postizanje tih ciljeva je pravednije dijeljenje svjetske hrane i drugih izvora. Maitreja kaže: "Ako ne budemo dijelili dobra, neće biti pravednosti. Ako ne bude pravednosti, neće biti mira. Ako ne bude mira, neće biti budućnosti."

Čovječanstvo na raskrižju

Čovječanstvo je na raskrižju. Jedan put u budućnost vodi u sve veću socijalnu i gospodarsku podijeljenost, ekonomsku podijeljenost, uništenje okoliša, u ratove i opasnost po planet. Drugi put vodi sve veći društveni sklad, gospodarsku i ekološku ravnotežu, u zlatno doba mira.
     Na sreću, u ovom kritičnom trenutku u povijesti među sobom imamo skupinu izuzetnih duhovnih učitelja, koji nam mogu pomoći i voditi nas prema miru. Oni su tu da nam pomognu i da nas usmjeravaju prema miru. Međutim, to vodstvo mi sami moramo svojom voljom prihvatiti i početi aktivno raditi na rješavanju naših najvećih svjetskih problema.
     Jedan od najopasnijih je sve veća nejednakost izmedju "onih koji imaju" i "onih koji nemaju". Na primjer:

• 1/3 razvijenog svijeta troši 3/4 svjetske hrane i 83% ostalih resursa.
• 255 najbogatijih ljudi na svijetu sakupilo je bogatstvo od preko tisuću milijardi američkih dolara, što je jednako godišnjem prihodu 47% najsiromašnijeg svjetskog stanovništva.
• Od 4,4 milijarde ljudi koji žive u zemljama u razvoju:
  • gotovo troje od pet petero živi bez osnovnih sanitarija
  • gotovo jedan od troje nema čistu vodu za piće
  • jedna četvrtina nema primjereni stambeni prostor
  • jedan od petero živi izvan dosega primjerene zdravstvene njege
  • jedno od petero djece je pothranjeno, a jednaki postotak ne završi više od 4 razreda osnovne škole.
• Čak je i u SAD-u, najbogatijoj zemlji svijeta, približno 12 milijuna obitelji na rubu gladi, dok je barem 700.000 beskućnika svake noći bez krova nad glavom.

     Ovaj sve veći jaz između bogatih i siromašnih prijeti svima nama jer kriminal, društveni nemiri, građanske ratovi te ilegalna imigracija i zagađenje okoliša koji iz njega proizlaze ne poznaju državne ili lokalne granice.

Svjetska potrošnja
Pohlepa manjine ugrozila je budućnost planeta. Svjetska potrošnja dobara i usluga je kod 20% najbogatijih u 1998. godini dosegla 24 tisuće milijardi dolara, što je dva puta više od 1975. godine. UN-ov Izvještaj o ljudskom razvoju zaključuje da "nezadrživi porast potrošnje vrši besprimjeran pritisak na okoliš". U tom i drugim izvještajima navodi se uništavanje šuma, iscrpljenost ribljih fondova i zaliha pitke vode, onečišćenje zraka, iscrpljenost plodnih tala, širenje pustinjskih površina, izumiranje životinjskih vrsta, te dramatičan porast izgaranja fosilnih goriva koji prouzrokuje globalno zagrijavanje. Popis sve većih okolišnih problema gotovo je beskonačan.
     "Neki osnovni sustavi života na Zemlji već su se gotovo približili 'točki bez povratka'," kaže Brian Halwell, predstavnik organizacije Worldwatch. "Ovu razinu  potrošnje ne možemo podnositi do unedogled."

Odgovor je pravedno dijeljenje dobara
Što bi čovječanstvo, posebice ljudi u razvijenom svijetu, mogli učiniti da njihov način življenja postane manje destruktivan, a više održiv, prije no što postane prekasno?
      Prema mišljenju predsjednika Američke centralne banke, Alana Greenspana, nagovještaji nesreće su već tu.
      "Nije vjerojatno da Sjedinjene Države mogu ostati oaza blagostanja na koju ostatak svijeta, koji je pod sve većim stresom, ne može utjecati," kaže Greenspan. Međutim, "stres" propadajućih gospodarstava u Aziji i Rusiji te sve veći nemir u Latinski Americi i istočnoj Europi ne ugrožavaju samo oazu Sjedinjenih Država nego i ostatak svijeta. "Svjetsko gospodarstvo je u škripcu," priznao je viši službenik u Međunarodnom monetarnom fondu (IMF).
      Napore Greenspana i njegovih kolega u Međunarodnom monetarnom fondu da saniraju svjetsko gospodarstvo priječi sama golema veličina "globalnog kasina" (svjetskih burzi, op. p.) koji je u prvom redu i doprinio sadašnjim problemima. Otprilike 1500 milijardi dolara u različitim valutama preko elektronski transakcija svakog dana mijenjaju vlasnike, sve u potrazi za špekulativnim dobicima koji nisu ni na koji način povezani sa stvarnom razmjenom dobara ili usluga. Taj tok kapitala, kada se premjesti van određenih država, kao što su Kina ili Indonezija, prouzrokuje goleme gospodarske probleme koji nastaju po čitavom svijetu. Perspektiva nije svijetla u Japanu, drugoj najvećoj gospodarskoj sili na svijetu, koji je već sada u dubokoj recesiji.
     "Kada američka 'oaza blagostanja' počne presušivati, što se s obzirom na sadašnju globalnu financijsku krizu mora dogoditi, tržišta dionicama na Zapadu počet će se padati u krizu. Taj će slom vladama omogućiti da nanovo vrednuju svoje gospodarske prioritete," kaže futurist Benjamin Creme.   Države svijeta će se okupiti i zajedno izabrati put u budućnost.

Rješenje je blizu
Na sreću, rješenja tih prividno nerješivih problema već su nam dostupna.
      Creme već dugi niz godina govori i piše o prisutnosti skupine velikih duhovnih učitelja koji su sada u svijetu i koji su na Istoku poznati kao Majstori mudrosti. Njihov vođa je Maitreja, koji je tu, kaže Creme, da nadahne čovječanstvo da na sebe gleda kao na jednu, međusobno zavisnu obitelj.
      Maitreja će nam pomoći da uvidimo da svjetske zalihe hrane, sirovina, energije i tehnoloških resursa pripadaju svima i da ih se mora pravedno dijeliti. Ti su izvori, kaže Maitreja, dani po božanskom pravu za preživljavanje cjelokupnog čovječanstva, a ne samo za uporabu i zloporabu relativne manjine. Preporučit će preuređivanje ekonomskih prioriteta tako da primjerena hrana, stanovanje, obrazovanje i medicinska njega postanu univerzalna prava.

---

Izbor pred čovječanstvom
Svijetla budućnost čovječanstva ovisna je o odlukama koje donosimo danas. Majstori će nas savjetovati i voditi, međutim budućnost ostaje u našim rukama.  
      Maitreja će čovječanstvu predstaviti dva moguća scenarija za budućnost — ili ćemo nastaviti sa sebičnošću i pohlepom, kao u prošlosti, i tako se uništiti, ili ćemo prihvatiti načelo dijeljenja dobara i stvoriti blistavu novu civilizaciju u kojoj će svi moći sudjelovati kao punopravni članovi ljudske obitelji?
      Maitreja ne sumnja u ispravan odabir čovječanstva: "Uspjeh moga poslanja ovisi o vama: vi morate izabrati — hoćete li međusobno dijeliti i učiti se živjeti u miru kao pravi ljudi, ili ćete zauvijek nestati. Moje srce mi govori kakav je vaš odgovor i radosno je zbog toga."

Gospodarska nepravda i socijalni nemiri: je li dijeljenje dobara rješenje?

S Benjaminom Cremom razgovarao je Monte Leach iz američkog uredništva časopisa Share International.

ML: Prema podacima Svjetske banke 1.7 milijardi ljudi u svijetu živi u siromaštvu. Gospodarstvo razvijenog svijeta je u krizi. Što činimo pogrešno? Što vi mislite, u čemu je problem?
BC: Najveći problem je činjenica da smo na kraju naše civilizacije. Svjedoci smo raspadu civilizacije prošlih 2000 godina i počecima stvaranja nove civilizacije. Zbog toga je Maitreja prisutan u svijetu, da bi nas nadahnuo i usmjerio, da bi nas naučio stvoriti ispravna uređenja — politička, gospodarska i socijalna — koja će nam omogućiti da se razvijamo u pravom smjeru.
      Svijet je sada u velikom razdoru, podijeljen na dvije velike skupine — razvijeni svijet i svijet u razvoju. Razvijeni svijet si prisvaja i trati tri četvrtine hrane u svijetu i 83 posto svjetskih resursa. Takozvani Treći svijet prisiljen je preživjeti s ostatkom. Uslijed takvog stanja stvari, u svijetu koji ima goleme viškove hrane, u ovom trenutku od gladi umire 38 milijuna ljudi. U svijetu imamo deset posto viška hrane po glavi stanovnika, tako da nitko ne bi trebao gladovati.
      Ono što je potrebno je ponovno vrednovanje naših međusobnih odnosa. Maitreja kaže da je prvi korak koji moramo učiniti da bi riješili naše probleme taj da na sebe počnemo gledati kao na jedno, kao na braću i sestre jednog čovječanstva. Moramo razviti globalnu svijest, spoznati da smo jedno čovječanstvo, jedna skupina — te da stoga hrana, sirovine, energija, znanje i obrazovne mogućnosti u svijetu pripadaju svima. Ti izvori su nam dani da bi se svi ljudi mogu pravilno razvijati u skladu s planom na kojem se temelji naša evolucija. Stoga te izvore moramo pravednije raspodijeliti. Kada počnemo dijeliti dobra, kaže Maitreja, stvorit ćemo pravednost, i tek tada ćemo imati mir. Maitreja nam je došao pokazati kako da dođemo do mira.   Ako ne prihvatimo usmjerenje prema miru, više neće biti svijeta, jer sada smo sposobni više puta uništiti cjelokupan život na ovom planetu. Imamo nuklearni arsenal kojim to možemo učiniti.

ML: Kažete da najveća opasnost za međunarodnu sigurnost nije nuklearno oružje samo po sebi, nego napetost koja izvire iz situacije u gospodarstvu?
BC: Prema Maitreji su "motori rata", kako on to naziva, isključeni. Hladni rat je okončan. Nitko više ne smatra da će se SAD i Rusija međusobno uništiti u nuklearnom ratu. Međutim, energija koja je slala vojne zrakoplove u zrak i tenkove i vojnike na bojišta nije jednostavno nestala. To je destruktivna sila za koju Maitreja kaže da je kružila po svijetu kako bi našla novi dom. Kaže da je pronašla novu "maternicu". Ta nova maternica je komercijalizacija zasnovana na tržišnim silama koje se, kaže, sa svoje strane temelje na ljudskoj pohlepi. Maitreja tržišne sile naziva sile zla, jer one u samoj svojoj strukturi imaju ugrađenu nejednakost. Nekolicini pomažu da postignu bolji životi standard, ali na račun milijuna koji pate zbog niskog životnog standarda. Dok koncepcija tržišnih sila počinje dominirati i u bivšem komunističkom bloku, komercijalizacija se širi svim državama svijeta. Napetost je tako velika da u sebi nosi sjeme trećeg svjetskog rata, a taj bi rat uništio cjelokupan život na planetu.

ML: Mnogi bi ljudi tome prigovorili, jer misle da su tržišne sile spasiteljice čovječanstva. Mnoge države, kako u razvijenom svijetu tako i u svijetu u razvoju, usmjerene su na tržišno gospodarstvo. Kažu: "To je put iz krize. Komunistički sustav je zatajio. Koji drugi izbor imamo?
BC: Komunistički sustav nije zatajio. Nikad ga nismo ni isprobali. U takozvanom komunističkom bloku praktički nije bilo komunizma. To je bila neka vrsta državnog kapitalizma. Sada smo svjedoci raspadu totalitarnog političkog sustava — koji nije isto što i komunizam — i postupne transformacije kapitalizma. Maitreja kaže da se simbol  nove gospodarske situacije, koja neće biti ni kapitalizam ni komunizam, može vidjeti u ujedinjavanju komunističke Istočne Njemačke i kapitalističke Zapadne Njemačke. Ponovno ujedinjenje Njemačke pruža nam mogućnost da stvorimo ono što Maitreja naziva socijalna demokracija ili demokratski socijalizam, nešto što nije i klasični kapitalizam ni klasični komunizam. Maitreja kaže da će to s vremenom postati norma u Europi kao i svugdje drugdje u svijetu. 

ML: Kako je to povezano s dijeljenjem dobara?
BC: Ako ne počnemo dijeliti dobra, umjesto da se natječemo za njih, nećemo moći stvoriti takvu situaciju. Na svijetu je dovoljno hrane i drugih izvora za sve ljude, međutim najbogatije države — SAD, europske države, Japan, i još nekoliko drugih država — apsolutno dominiraju svjetskom scenom te si prisvajaju i trate većinu tih izvora. Stoga nema dovoljno za druge po cijeni koju oni mogu plaćati. Trećem svijetu nedostaje za preživljavanje.   Zato tamo od gladi umire 38 milijuna ljudi.
      Da u Kaliforniji, Floridi, Britaniji ili Francuskoj, na primjer, dođe do suše, mogli bismo kupiti hranu koja je proizvedena negdje drugdje. Razlog zbog kojeg milijuni umiru nije suša, nego to što nemaju novaca da nadoknade gubitke koje je suša prouzročila. Kada bi imali ekonomski sustav koji se ne temelji na natjecanju, pohlepi i sebičnosti, to su naime načela po kojima funkcioniraju tržišne sile, sve bi te probleme mogli riješiti.
      Maitreja kaže da svaka vlada koja slijepo slijedi tržišne sile vodi svoj narod u uništenje. Kaže da je ta civilizacija doslovno na izmaku snaga. Ta civilizacija se bliži kraju. Ono čemu smo danas svjedoci nije samo recesija ili usporavanje proizvodnje. Svjedoci smo agoniji sadašnje civilizacije koja se temelji na pogrešnim premisama.  
      Tržišne sile pretpostavljaju da svi polazimo s iste točke. No, nitko ne polazi s iste točke. Ni jedna dva naroda ne polaze s iste točke. Ni jedna dva pojedinca unutar tih naroda ne polaze s iste točke. Postoje ogromne razlike u životni standardima. Koliko ljudi misli da svijet može unedogled nastaviti u takvoj groznoj situaciji? Koliko dugo ljudi misle da će ljudi u Trećem svijetu trpjeti takvo stanje stvari? Rješenje je dijeljenje, dijeljenje dobara. 

ML: Drugim riječima, sadašnji sustav će se srušiti?
BC: Maitreja kaže da smo svjedoci njegove propasti. Kaže da je to neizbježno i da će doći do svjetskog sloma burze Koji će započeti u Japanu. Maitreja je to rekao 1988. godine i od tada je japanski burzovni indeks oslabio za 75%. Maitreja kaže da je to mjehurić sapunice koji će neizbježno prsnuti. Kako će prsnuti ovisi o nama, međutim mora prsnuti i osloboditi svu pokvarenost i nejednakost koja sprječava, kako bi on rekao, izražavanje istinske unutrašnje prirode čovječanstva. Tratimo resurse nebrojenih milijuna ljudi te ih na taj način prisiljavamo na siromaštvo i poniženje, na bijedu pothranjenosti i gladi.

ML: Tvrdite da je za postizanje promjena koje preporučujete potrebna ništa manje nego propast sadašnje civilizacije i slom burzovnog tržišta. Možda možemo uvidjeti pogreške u svojem djelovanju.
BC: Mnogo ljudi uviđa pogreške u našem djelovanju. Nisam jedini koji upozorava na pogreške. Međutim, vlade, i ljudi koji drže vlade na vlasti — velike interesne skupine u svijetu na svim područjima, puka pohlepa, samozaštitni mehanizam čovječanstva — onemogućavaju te promjene. Gotovo svatko bi priznao da bi te promjene bile korisne, ali da ih je možda vrlo teško provesti u praksi.
      Maitreja kaže da ćemo se ukoliko ne dođe do tih promjena uništiti. Kaže da će nas tek slom sadašnjeg gospodarskog sustava dovesti k pameti i navesti nas da shvatimo da ne možemo dovijeka živjeti u svijetu u kojem trećina stanovnika koristi tri četvrtine svjetskih zaliha hrane i 83 posto drugih izvora. Kriminal, ovisnost o drogama i socijalni nemiri u svijetu neposredna su posljedica te neravnoteže u raspodjeli svjetskih resursa. Čak je i iskrivljenje dugo ustaljenih vremenskih obrazaca neposredna posljedica te neravnoteže stvorene čovjekovim neharmoničnim misaonim obrascima.

ML: Što će se dogoditi nako burzovnog sloma?
BC: Maitreja kaže da će nakon burzovnog sloma sve vlade promijeniti svoje prioritete. Glavni prioritet svih vlada postat će da se svim ljudima osigura dostatna količinom primjerene hrane. To je sada najveća potreba. Sljedeći prioritet bit osiguravanje primjerenog stanovanja za sve ljude. Treći prioritet bit će osiguravanje primjerene zdravstvene njege, i četvrti mogućnost obrazovanja za sve ljude. To su osnove i ne čine se pretjeranim zahtjevima: dovoljno hrane, krov nad glavom, zdravstvena njega i obrazovanje. Usprkos tome, ne postoji država u svijetu — čak ni SAD, vojno najmoćnija i jednom najbogatija država na svijetu — čijim bi građanima te četiri stvari pripadale kao univerzalno pravo. Kada ta četiri prava postanu univerzalna, kaže Maitreja, to će preobraziti svijet.
     Čovječanstvo prolazi kroz tešku duhovnu krizu, kaže Maitreja. To je kriza identiteta, ne znamo tko smo uistinu kao duhovna bića. Kao duše smo jedno. Odvojena duša ne postoji. Na fizičkoj razini imamo iluziju da smo odvojeni, no u stvari smo jedno. Stoga, taj korak naprijed na našem razvojnom putu, prepoznavanje naše istinske prirode, to je sljedeći duhovni ideal koji čovječanstvo treba doseći.         Prvi korak je dijeljenje svjetskih resursa, jer ako to ne napravimo, uništit ćemo se. To je baš tako jednostavno. Imamo slobodnu volju. Maitreja se neće umiješati i osigurati da se ne uništimo. Predstavit će nam dvije alternative: ili ćemo i dalje nastaviti raditi ovako kao do sada, pohlepno, sebično, natjecateljski, i uništiti se, ili ćemo prihvatiti načelo dijeljenja dobara, provesti ga u djelo, stvoriti pravdu u svijetu, a na taj način i mir, i, pod njegovim nadahnućem, početi graditi čudesnu i blistavu civilizaciju kakvu ovaj svijet još nije vidio.

ML: Kako će to točno funkcionirati? Hoće li se promjene odvijati na nacionalnoj razini. Na primjer, mi u SAD-u ćemo reći: "Moramo promijeniti svoje prioritete." Ili će promjene nastupiti globalno, preko UN-a ili neke druge organizacije.
BC: Rekao bih da će promjene teći kombinirano, i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini. UN će postati najvažniji svjetski debatni prostor. Tamo će se raspravljati o svim svjetskim problemima i donositi rezolucije koje će uvoditi novi sustav. Osnovat će se potpuno nova UN-ova agencija koja će nadgledati proces razdjeljivanja svjetskih resursa. 
      No, moram naglasiti da imamo slobodnu volju; čovječanstvu se ništa neće nametati. Kada čovječanstvo svojevoljno prihvati načelo dijeljenja dobara i upita Maitreju i Majstore, koji se također vraćaju u svijet (sada ih je u svijetu već 14), kako da to učinimo, kada počnemo dijeliti dobra, otkrit ćemo da plan već postoji.
      Postoji skupina visokorazvijenih ljudi koji su zajedno s Majstorima i tijekom mnogo godina pripremili čitav niz međusobno povezanih planova koji će riješiti probleme preraspodjele koji su u srcu gospodarskih problema. To je u stvari problem preraspodjele A do te raspodjele dolazi uslijed promjene svijesti. Čovječanstvo se približava točki velikog pomaka u svijesti, gdje se ljudi počinju na posve nov način prepoznavati u odnosu prema drugim ljudima, prema svemiru, i prema onome što općenito zovemo Bog. Maitreja kaže da je sve u svemiru, upravo svaki atom u svemiru, međusobno povezano. Ništa nije odvojeno. Ono što činimo sebi, činimo prirodi. Ono što činimo prirodi, činimo sebi samima, kao Bogu, jer svi smo mi odrazi, točke svijesti te ukupne svijesti koju nazivamo Bog.  
      Taj se proces uvijek iznova nanovo odvija diljem čitavog svemira; svaka misao, svaki čin tvori određeni uzrok. Posljedice koje izviru iz tih izvora određuju naše živote. Na primjer, ako napravimo podzemnu nuklearnu eksploziju, njezina će posljedica biti potres. Svaka posljedica ima svoj uzrok.
      Maitreja će naglasiti — a to bi sada već trebali znati, jer imali smo na raspolaganju tisuće godina da to shvatimo — da se sve u životu događa u skladu sa zakonom uzroka i posljedica. Ne možemo nastaviti stvarati pogrešne situacije i očekivati da neće biti nikakvih posljedica. Ako u državi stvorimo nepravedne uvjete, neizbježno dobivamo kriminal. Problem nećemo riješiti jednostavno jačim policijskim ili vojnim snagama. Moramo se uhvatiti u koštac s izvorom kriminala — nejednakošću, nepravdom. Cjelokupan razvojni proces kreće se prema jednosti, fuziji i sintezi. Tržišne sile, koje se temelje na natjecanju, djeluju protivno evolucijskom procesu. Stoga ih Maitreja naziva silama zla. Te sile imaju svoje mjesto, međutim samo vrlo ograničeno mjesto. Kada ih slijepo slijedimo, neizbježno vode u uništenje.  

ML: Hoće li Maitreja javno savjetovati čovječanstvo? Mislim da je pošteno reći da trenutno relativno vrlo malo ljudi zna za njegovu prisutnost u svijetu.
BC: Maitreja će savjetovati javno. Predstavit će se kao Učitelj svijeta za sve ljude, kako za vjernike tako i za one koji to nisu. Vjerske skupine će u njemu vidjeti svog dugo očekivanog učitelja — za kršćane će biti Krist, za budiste Maitreya Buddha, za židove i muslimane Mesija, a za hinduiste Krišna. On je u stvari učitelj, pedagog za cjelokupno čovječanstvo, i pokazat će nam kako da postanemo ono što jesmo, duhovna bića, te kako da stvorimo okoliš u kojem će se ta duhovnost moći izražavati. Ona se ne može izraziti usred svih podjela i odvojenosti, tog natjecanja koje se temelji na tržišnim silama.

ML: Da sam na primjer poljoprivrednik u SAD-u koji proizvodi hranu i ulaže mnogo truda u to, nije li ispravno i da budem primjereno plaćen za taj posao? Dijeljenje dobara zvuči odlično, međutim hoćemo li to načelo i provesti u djelo kada dođe vrijeme?
BC: Maitreja kaže da hoćemo. On zna da je čovječanstvo već spremno na dijeljenje dobara i da će prihvatiti to načelo. Upravo zbog toga on i može biti tu.
      Naravno, točno je da poljoprivredniku u SAD-u njegov rad treba biti primjereno plaćen, međutim i siromašni seljak u Zairu ili Zambiji bi također trebao biti primjereno plaćen za svoj težak posao. U razvijenom svijetu proizvodimo tako mnogo da dominiramo na svjetskim tržištima. Određujemo cijenu svojih proizvoda te, zbog svojih resursa, određujemo i cijenu proizvoda u Trećem svijetu. Od država u razvoju proizvode i sirovine zahtijevamo po cijeni koja tim državama omogućava preživljavanje na vrlo niskoj razini. U tim državama više od milijardu ljudi živi ispod granice siromaštva, a 38 milijuna ljudi doslovno umire od gladi. Za svoje sirovine i proizvode zahtijevamo najvišu cijenu koju možemo održati na svjetskom tržištu, tako da možemo održavati vrlo umjetnu razinu životnog standarda.
      Ljudi u SAD-u, Eiropi i Japanu žive na grbači Trećeg svijeta. To je stvarnost. Razlog zbog kojeg to ne vidimo je jednostavno naše samozadovoljstvo. Maitreja samozadovoljstvo naziva izvorom svog zla.

ML: Pa ipak, mnogo bi ljudi ovdje u SAD-u reklo da nisu samozadovoljni. Kada u Africi ili negdje drugdje nastupi kriza, pomažemo s hranom i drugim sredstvima.
BC: Naravno, međutim to su reakcije pojedinaca. U svakoj državi možete naći ljude čija srca odgovaraju na ljudske potrebe. No, čovječanstvo kao cjelina se, preko svojih agencija i svjetskih vlada, s tim problemom još nije suočilo na globalnoj razini. Možda ne bi izabrali vlade kojima bi prioritet bio rješavanje milijuna koji gladuju ako bi to značilo snižavanje domaćeg životnog standarda. S takvim programom nitko ne može skupiti mnogo izbornih bodova — ili barem tako misle političari. Dolazi vrijeme kada im birači neće dati nijednog glasa ukoliko to pitanje ne stave na vrh svojih prioriteta.
      Bit ćemo svjedoci stvaranju svjetskog javnog mnijenja (njegov će nastanak potaknuti Maitreja) koje će biti usmjereno na dijeljenje dobara kao božansko pravo. Maitreja kaže: "Kada dijelite dobra, prepoznajete Boga u svome bratu." Kaže da su problemi čovječanstva ozbiljni ali rješivi. Rješenje nam je na dohvat ruke. Maitreja kaže: "Uzmite potrebu svojeg brata za mjerilo svojeg djelovanja i riješite probleme svijeta. Nema drugog puta." Potaknut će i ojačati svjetsko javno mnijenje kojem se neće moći suprotstaviti nijedna vlada. To svjetsko javno mnijenje je ono koje će naposljetku sve vlade svijeta prisiliti na prihvaćanje načela dijeljenja dobara; javnost će naime spoznati da nemamo druge mogućnosti. Ili ćemo dijeliti ili ćemo umrijeti. To je tako jednostavno.

ML: Moć će u stvari doći od ljudi, a ne nekog učitelja, kao što je na primjer Maitreja.
BC: Točno tako. Maitreja ne dolazi s moći. Dolazi s moći nadahnuća i vodstva, ali ne s autokratskom moći. Kaže da će od sada pa na dalje sve vlade svijeta biti "od ljudi i za ljude". To se već događa. Pogledajte što se dogodilo u bivšem Sovjetskom Savezu. Tko je srušio Berlinski zid? Tko je Sovjetski savez otvorio za glasnost? Za svršetak hladnog rata i za Glasnost u Sovjetskom savezu bio je odgovoran prije svega g. Gorbačov. Od svih svjetskih vođa, on je bio najviše prijemljiv za Maitrejine mentalne utiske.

     Svjedoci smo buđenju čovječanstva; ljudi u svijetu preuzimaju odgovornost za svoje živote. U zadnjih nekoliko godina to se događalo po čitavom svijetu. Diktature odlaze u prošlost. Zato se Sovjetski Savez raspao — ne zbog sloma komunizma, nego radi sloma političkog totalitarizma, koji je nešto drugo.
      Također, svjedoci smo slomu ekonomskog totalitarizma. Gospodarski sustav koji se temelji poglavito na tržišnim silama bližim se svojoj smrti. Mora se slomiti i treći totalitarizam — vjerski totalitarizam. Vjerski totalitarizam bliži se vrhuncu svoje moći. To je razvidno iz porasta fundamentalističkih skupina u svim vjerama, čak i u tolerantnima budizmu i hinduizmu. Fundamentalizam se danas vrlo moćno izražava u islamu i kršćanstvu. Totalitarizam u crkvama nestat će zadnji, međutim naposljetku će nestati.  Tada će čovječanstvo prvi put upoznati slobodu: zavladat će politička sloboda, ekonomska sloboda i pravednost, te sloboda misli i uvjerenja.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA —
OD RIJEČI PREMA DJELU
Rick Roark

Pogled na povijest, značenje i važnost tog povijesnog, sada pedeset godina starog, dokumenta i njegovog temelja — načela dijeljenja dobara.

Godina 1998. obilježava pedesetu godišnjicu Opće deklaracije o ljudskim pravima koju je 1948. godine usvojili Ujedinjeni narodi u palači Chaillot u Parizu. UN je ove godine za temu izabrao "Sva ljudska prava za sve" i time naglasio univerzalnost, nedjeljivost i međusobnu povezanost svih ljudskih prava — građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih, vjerskih i socijalnih.
      Deklaracija je bila jedno od prvih većih postignuća UN-a te je i nakon 50 godina i dalje vrlo utjecajan dokument koji ima ogroman učinak na živote ljudi u svim dijelovima svijeta. Njezino je prihvaćanje označilo prvi put u povijesti da je neka međunarodna organizacija usvojila dokument univerzalne vrijednosti. Također, to je bio prvi put da su čovjekova prava i temeljne slobode bile iznesene tako podrobno.
      Mahnaz Afkhami, predsjednica skupine za ljudska prava "Sestrinstvo je globalno" (Sisterhood is Global), otkrila je tragove nastojanja čovječanstva da izrazi svoja temeljna prava još u vremenu Kira Velikog prije 2500 godina u Perziji, što se nastavilo kod Grka i Rimljana, u Magna Carti, s revolucijama u Francuskoj i SAD-u te američkim Zakonikom o pravima (Bill of Rights). Međutim, kaže da su sva ta nastojanja izražavanja prava čovjeka bila ograničena na članove određenih skupina ili narodnosti. "Opće deklaracija o ljudskim pravima," kaže, "bila je prvi dokument u čitavoj povijesti ljudske rase koji nam je dao prava kao pojedincima, bez obzira na bilo kakve druge kategorije kojima pripadamo. U tom smislu ona je najviši izraz naših najplemenitijih težnji ."
      Usvajanje Deklaracije — Magna Carte za čitavo čovječanstvo — velikim je dijelom proizišlo iz snažne želje za mirom nakon Drugog svjetskog rata. Iako se 58 država članica, koje su u to vrijeme sastavljale UN, razlikovalo po svojim političkim sustavima, obrascima društveno-ekonomskog razvoja te vjerskim i kulturnim zaleđima, Deklaracija je predstavljala zajedničku izjavu o ciljevima i težnjama — viziju svijeta kakvu je međunarodna zajednica željela da se ostvari.  
Od 1948. godine Deklaracija je prevedena na više od 200 jezika te je i dalje jedan od najčešće citiranih dokumenata o čovjekovim pravima na svijetu. U tim godinama Deklaracija se upotrebljavala za obranu i poboljšanje ljudskih prava te još uvijek nadahnjuje državna zakonodavstva i ustave novih neovisnih država.

U blizini doma
Gđa. Eleanor Roosevelt, koja je predsjedavala Komisijom za ljudska prava u prvim godina njezina rada, u svojem je obraćanju Generalnoj skupštini UN-a izazvala države članice: "Gdje, naposljetku, opća ljudska prava počinju? U malim mjestima, u blizini doma — tako blizu i tako malenih da ih nije moguće vidjeti ni na jednom svjetskom zemljovidu. Pa ipak, to je svijet pojedinca; susjedstvo u kojem živi; škola ili fakultet koji pohađa; tvornica, gospodarstvo ili ured gdje radi. To su mjesta gdje svaki muškarac, žena i dijete traže jednaku pravednost, jednake mogućnosti, jednako dostojanstvo bez diskriminacije. Ako ta prava nemaju značenja tamo, tada i drugdje znače vrlo malo. Bez djelovanja (zabrinutih) građana da ih se podupre u blizini doma uzalud ćemo tražiti napredak u širem svijetu."
       Doista, ljudska su prava još uvijek ugrožena u brojnim dijelovima svijeta — i to u uznemirujućim brojkama. Glad, siromaštvo, genocid, diskriminacija, mučenje i zatvaranje zbog religije, ideologije, narodnosti ili spola, nedostatak krova nad glavom, zdravstvene njege ili mogućnosti obrazovanja i zaposlenja danas pogađaju više ljudi nego ikada prije u povijesti čovječanstva. Iako su ljudska prava bila jedna od glavnih zajedničkih briga koje su države članice imale nakon Drugog svjetskog rata, različiti interesi kasnijih vlada oduzeli su ljudskim pravima njihovu prioritetnu važnost i potisnuli mogućnost da se ljudska prava osiguraju na svjetskoj razini.  
      Pa ipak, napredak se može primijetiti. Sutkinja Naventhem Pillay, prva crnkinja u Vrhovnom sudu Južne Afrike i članica međunarodnog tribunala za Ruandu, navodi najnovije napore u kažnjavaju pojedinaca odgovornih za kršenja ljudskih prava. Kaže da je u zadnjih 50 godina međunarodni odgovor na zločine protiv čovječanstva bio obilježen  strpljivošću nekažnjavanja, a ne provođenjem zakonskih propisa. Međutim, u zadnjih se nekoliko godina takvo usmjerenje promijenilo, što potvrđuju primjeri kao što su na primjer Komisija za istinu u Južnoj Africi, Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i Ruandu te nedavni sporazum 125 država o osnivanju trajnog međunarodnog kaznenog suda. "U zadnjem se desetljeću pojavio koncept kaznene odgovornosti pojedinca koji je dobio silan zamah," kaže Pillay. "Sada smo, 50 godina nakon Deklaracije, na pragu novog doba koje bi tim pravima moglo donijeti pravomoćnost."

Glas ljudi
U svojoj zadnjoj rečenici gđa. Roosevelt je istaknula da krajnju odgovornost za osiguravanje ljudskih prava ne snose vlade nego njezini građani. UN ne može ostvariti programe za osiguranje i zaštitu ljudskih prava bez zajedničke volje država članica. A vlade su, sa svoje strane, u odsustvu htijenja i glasa svojih građana pokazale malo inicijative u ostvarivanju programa za ljudska prava.  
      Protekla iskustva pokazala su da zaštita ljudskih prava nije jednostavno stvar stvaranja konsenzusa, već da se u širem mjerilu isprepliće s pitanjima razvoja, slobode i pravednosti. A pravednost i razvoj su, sa svoje strane, neodvojivo povezani s dijeljenjem, kako na razini pojedinca tako i na međunarodnoj razini. Dijeljenje sredstava kao način za ostvarenje ljudskih prava mnogo se puta pokazalo uspješnim u mnoštvu programa za ljudska prava i povremeno u programima na svjetskoj razini kao što su Međunarodni crveni križ, Marshallov plan (nakon Drugog svjetskog rata) i različiti programi Ujedinjenih naroda.
      Opća deklaracija o čovjekovim pravima je plemenit cilj za čovječanstvo, međutim sada smo još daleko od postizanja univerzalnog ostvarenja ljudskih prava. Iako je zaštita ljudskih prava je povezana s mnogim složenim pitanjima i problemima koji obuhvaćaju čitav spektar ljudskog iskustva, čini se da usprkos tome ima prvi jednostavan korak prema izvedivom i trajnom rješenju: u što široj razini ostvariti načelo dijeljenja dobara. Ne samo da postoje zdravi argumenti i povijesni dokazi u potporu takvom pristupu, činjenica je da smo sve drugo već pokušali.
(Izvor: Odjel Ujedinjenih naroda za informiranje javnosti).

Opća deklaracija o ljudskim pravima

  Vrh stranice


Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na sljedeću adresu