Powered by Google
     MAPA STRANICA
 

Časopis Share International — travanj 2005.

Ovo je hrvatsko izdanje skraćene verzije
časopisa Share International.
Kroz ove elektronske datoteke časopis Share International omogućava vam pristup kompilaciji njegovih sadržaja.
Dopuštenje za reproduciranje ovih članaka u časopisnom, novinskom ili biltenskom obliku daje se uz uvjet da se kao izvor navede Share International i novinski izresci pošalju na adresu:
PO Box 41877, 1009 DB Amsterdam, Holland. Copyright (c) 2003 Share International. Sva prava pridržana.

Majstorov članak

Kraj korupcije

Majstor preko Benjamina Crémea

Narodi počinu sve više prepoznavati, uzimati za ozbiljno i rješavati drevni problem — korupciju. U nekim dijelovima svijeta korupcija je već stoljećima način života. Koristila je samo nekolicini; naravno, na račun mnogih. Već nebrojenim stoljećima korumpirani vođe i moćni političari bogate se na račun poreza koje nameću svojim podređenima i građanima. U modernom dobu otkriva se da velike Zapadne korporacije masovno krivotvore poslovne knjige, dok je na Istoku samo po sebi razumljivo da za svaku transakciju nekoga treba "podmazati". Korupcija se udomaćila te u nekim državama seže od predsjednika ili premijera pa sve do policije i sporta. Korupcija na izborima neobuzdana je, kako su pokazali nedavni izbori, i u državama koje su navodno predane slobodi i demokraciji. Takve korumpirane vlade izdaju svoj narod i tako odstupaju od svog prava na vladanje.

Povjerenje
Je li usred takve korupcije moguće izgraditi povjerenje, bez kojega je budućnost čovječanstva doista tmurna? Bez povjerenja pravednije je dijeljenje svjetskih dobara tek prazna nada. Bez povjerenja nikad se neće donijeti odluke na svjetskoj razini koje su potrebne za očuvanje našeg planetarnog doma. Bez blagoslovljenog i dobrotvornog povjerenja, čovječanstvo će odbaciti svoje pravo na gospodarenje planetom Zemljom i za eone spriječiti samog sebe u daljnjoj evoluciji.
Tako bi bilo, i zato se čovječanstvo mora ozbiljno i bez odlaganja latiti odstranjivanja korozivnog utjecaja korupcije na svaki društveni sloj, na svaki kutak i svaku pukotinu našeg planetarnog života.

Erozija
Možete biti uvjereni da će se Maitreja potruditi pokazati ljudima destruktivan utjecaj korupcije u svim njenim oblicima. Pokazat će da ako ljudi žele postati Bogovi, što u svojem bivstvu jesu, moraju napustiti stare načine prijevara i izgovora. Da bi se počeli rješavati ozbiljni problemi okoliša, objasnit će, čovječanstvo mora djelovati zajedno, u povjerenju. Bez povjerenja, naglasit će Maitreja, malo se toga može učiniti. Vođe naroda toliko su ogrezli u korupciju da nikome ne vjeruju.
Maitreja će pokazati da čovječanstvo ima samo jedan način za stvaranje povjerenja: Zemljino izobilje mora se jednakomjernije dijeliti širom svijeta i tako zauvijek zaustaviti gladovanje i siromaštvo milijuna koji umiru usred obilja. 
Hoće li vođe poslušati Maitrejine riječi? Većina vjerojatno ne; barem ne isprva. No, ljudi po cijelom svijetu uskoro će čuti i vidjeti mudrost Maitrejinih savjeta. Pozdravit će njegove mudre riječi i podržati on za što se zalaže. Svjetsko javno mnijenje tako će pronaći svoj glas i svoga mentora, u usporedbi s kojim će glasovi pohlepnih diktatora i korumpiranih političara izblijedjeti. Tako će biti, i tako će započeti čišćenje i transformacija ovog svijeta.

(Pročitajte i druge Majstorove članke)

Pitanja i odgovori:

P.: Mnogi su Libanonci oduševljeni su sadašnjim događajima koji izgledaju kao još jedna demonstracija moći naroda — nazvali su ih "cedarska revolucija". Situacija se čini vrlo složenom — na događaje utječu Izrael, SAD, Sirija, Hezbollah i vjerojatno još ponetko. (1) Kako će se po vašem mišljenju stvari rasplesti? (2) Tko je ubio Rafiqa Haririja?
O.: Kriza u Libanonu je i složena i izmanipulirana. "Cedarska revolucija" je zaista još jedan primjer "moći naroda" koja utječe na događaje. No, sirijsko-libanonska stvarnost ne treba se previše pojednostavljivati.
Sadašnja američka politika je vršenje jakih pritisaka pritiska na Siriju i prema mojim informacijama Rafiqa Haririja ubila je CIA. Tako je potaknula poziv na povlačenje sirijskih snaga iz Libanona, a potaknula je i proširila glasine da je Haririja ubila Sirija, usprkos činjenici što takav čin ne bi bio u interesu Sirije, Postoji dugogodišnja međuzavisnost ta dva susjeda: Libanon treba Siriju da ga zaštiti od daljnjih izraelskih invazija, a pored toga Sirija je veliki uvoznik libanonskih dobara. Sirija treba suvremene libanonske financijske sustave preko kojih trguje u inozemstvu. Između njih postoji bliska međuzavisnost koju ti nedavno događaji naravno ugrožavaju. Sirija, treba istaknuti, ne posjeduje oružje za masovno uništenje. Podupire Hezbollah u kojemu vide legitimnu arapsku snagu koja pokušava svojoj siromašnoj i potlačenoj palestinskoj braći pomoći u borbi protiv agresivnog izraelskog režima.
 

P.: Je li Izrael na bilo koji način umiješan u ubojstvo Raffiqa Haririja, bivšeg libanonskog premijera?
O.: Nisu sudjelovali u samom ubojstvu, međutim bili su o njemu prethodno obaviješteni. Prema mojim informacijama, ubojstvo je djelo CIA-e.

P.: Izrael sada okrivljuje Siriju za napad u Tel Avivu. Je li to oportunizam, pokušaj da se Siriju učini žrtvenim jarcem i tako stvore preduvjeti za možebitni napad na Siriju?
O.: Da.

P.: Je li smrt Nicola Caliparija, časnika talijanske vojne obavještajne službe koji je pratio oslobođenu talijansku novinarku Giulianu Sgrenu u Iraku bilo nesreća — ili pak planirano ubojstvo? Ako je bilo planirano, koji je razlog i tko stoji iza toga?
O.: Giuliana Sgrena je izvjestiteljica, krajnje lijevog, komunističkog talijanskog dnevnika Il Manifesto. Bilo je za očekivati da američke vlasti u Bagdadu neće biti oduševljene izvještajima koje je slala kući u Italiju, posebno njezinim nedavnim istraživanjima o zlostavljanjima u zatvoru Abu Ghraib. Američki vojnici na kontrolnoj točci imali su upute da joj ne dopuste da napusti Bagdad, te su ih interpretirali na najekstremniji mogući način. Imala je sreće što je izvukla živu glavu, zaštitio ju je narednik Calipari koji je na nesreću ubijen.

P.: Ako Maitreja namjerava iskoristiti priliku i sasvim skoro se pojaviti na televiziji, na što da se usredotoče skupine koje djeluju na sajmovima, predaju i pripremaju materijale za informiranje javnosti, kako bi bile najkorisnije? Po svojoj prilici, Maitreja će nastojati pokazati da je dijeljenje jedino trajno rješenje za nepravdu i terorizam. Ako je to točno, biste li nam tada savjetovali da se usmjerimo na Maitrejine socijalne prioritete i iznad svega na dijeljenje dobara kao ključ za rješenje problema? 
O.: Da, i na nužnost upoznavanja javnosti s informacijama o Maitreji.

P.: Sjećam se da je Share International u prijašnjim brojevima objavio da će sadašnji Papa biti i posljednji jer će njegovo mjesto preuzeti majstor Isus. (1) Nadate li se da će Papa poživjeti barem toliko dugo dok svijet prepozna majstora Isusa i majstor Isus ne zauzme mjesto na čelu katoličke crkve koje mu pripada? (2) Ne mislite li da bi to moglo rezultirati raskolom unutar Crkve i time da možda mnogi neće moći majstora Isusa prihvatiti  kao toliko ljubljenog Isusa Krista? 
O.: (1) Da. (2) Da.

P.: Možete li nam vas reći strukturu zrakâ i stupanj evolucije sestre Marije Lucije od Bezgrešnog srca, rođene 1907. godine kao Lucia de Jesus dos Santos i preminule 2005. godine? Ona je bila zadnja preživjela od portugalskih vidjelaca koji su vidjeli ukazanje Djevice čije su riječi kasnije postale poznate kao otkrivenja iz Fatime (Portugal), po imenu mjesta gdje se Sveta majka prikazala djeci.
(1) Koliko točna su djeca zapamtila Marijine riječi? (2) Je li koji dio "treće tajne" ostao neobjavljen? (3) Čini se da sada objavljen najveći dio ili sve.
(4) Čini se da Papa u svojoj zadnjoj knjizi spominje božansku pomoć koja ga je spasila od atentata. Je li ga spasio majstor Isus? (5) Da li je taj odgađaj spomenut u trećoj fatimskoj tajni?
O.: Duša: 6; Osobnost: 6 (2); Mentalno tijelo: 6 (2); Astralno tijelo: 2 (6); Fizičko tijelo: 3 (3). Bila je posvećenik 1.4-og stupnja.
(1) Djeca su riječi svećenicima prenijela točno, međutim svećenici su ih reinterpretirali za javnost. (2) Ne. (3) Da. (4) Da. (5) Ne.

P.: Imam pitanje glede kampanje "Iskorijenimo siromaštvo" (Make Poverty History), ogromne koalicije pojedinaca, skupina i organizacija koji žele iskorijeniti siromaštvo. Ta koalicija je vrlo raznolika i rasprostranjena. Mislite li da bi mogla ubrzati stvari u smislu izražavanja ljudske volje?
O.: "Iskorijenimo siromaštvo" je još jedan primjer glasa naroda koji dobiva na snazi širom svijeta — ljudi se globalno povezuju, koriste internet i druga komunikacijska sredstva kako bi ojačali i još jasnije naglasili svoj poziv na pravednost. Takvo povezivanje još nedavno nije bilo moguće. Svaki korak u tom smjeru znači da Maitreja može napraviti korak bliže prema svakodnevnom svijetu.

P.: Je li ova godina (2005) posebno značajna za Veliku Britaniju, budući da će Velika Britanija biti domaćin susreta G8 i povrh toga predsjedavati Europskom unijom?
O.: Nadam se da će 2005. biti vrlo, vrlo važna. Bit će važna jer slijedi 2004., koja je bila dosta slaba godina, iako su u njoj napravljeni važni koraci prema onome što će se punije izraziti u 2005. godini. Glas ljudskih masa čitavo vrijeme dobiva na snazi, a isto tako raste i sposobnost skupina koje djeluju preko glasa ljudi. Na kraju krajeva, to je njihov glas. Skupine su sve sposobnije za suradnju, sve lakše nalaze sredstva za povezivanje i djelovanje. Sve će to i dalje dobivati na snazi i uskoro će se dogoditi nešto istinski neobično, nešto što će nadmašiti sva vaša očekivanja. Isprva će vas iznenaditi, jer se ljudi, ako su okruženi lošim, općenito ne vesele dobrom.

P.: Zašto nitko ne govori o uzrocima terorizma?

O.: Zato što ljudi ne razumiju uzrok terorizma. To me ne iznenađuje, jer je za razumijevanje da čak i terorizam ima svoje uzroke potreban prilično profinjen nazor. Ljudi se strašno boje terorizma, što posebno vrijedi za SAD poslije 11. rujna. Amerikanci su potpuno psihički potreseni. Taj napad promijenio je osjećanje i razmišljanje Amerikanaca više nego bilo što drugo nakon Drugog svjetskog rata. Čini im se da se dogodilo nešto strašno, sasvim nepodnošljivo, uvreda njihovoj premoći i nepobjedivosti; umjesto da kažu: ťTo je bio teroristički napad i moramo pojačati obranu od terorizma,Ť i potom krenu dalje. Ali ne u osvećivanje ljudima Afganistana, koji u cjelini nisu teroristi; i ne Iračanima, koji nisu bili teroristi i koji već desetljeće nisu nikoga napali (a i tada su napali svoje susjede, a ne Ameriku). Ideja da terorizam ima uzrok ljudima je vrlo teško shvatljiva. Taj uzrok povezan je s nepravdom koja je raširena o svijetu. Ideja da je pravda jednako stvarna i važna kao i sloboda teško je dohvatljiva za sve ljude, a posebno za Amerikance.

P.: U knjigama Alice Bailey Majstor Djwhal Khul je rekao da se u pozadini svakog svjetskog problema nalazi vjerski problem. Kako ćemo riješiti taj problem — Majstor je rekao da će za to trebati mnogo vremena?
O.: Trebat ćemo mnogo vremena. Točno je da su u pozadini gotovo svih ratova i borbi koje se sada odvijaju u svijetu vjerske podjele. Vjerske razlike ne bi smjele predstavljati problem. Postoje mjesta gdje su kršćani, židovi i muslimani stoljećima živjeli zajedno u miru. Španjolska je jedno od njih. Vjerske razlike mogu biti prisutne, međutim dolaze na istaknuto mjesto tek kad se pojavi vanjski problem — na primjer na političkom ili gospodarskom području. To je povezano s vjerskim uvjerenjima koja su za mnoge ljude najsnažnije osjećajne veze koje imaju.
Kada se Indija podijelila, došlo je do strašnih pokolja. Kada je nastajao Pakistan, muslimani su pobili čitave vagone Indijaca (hindusa), i obratno. Došli su iz Indije i bili su naviknuti zvati se Indijcima, međutim nisu bili hindusi, bili su muslimani. Tako je došlo do sukoba između muslimana i hindusa, a ne između Indijaca i Pakistanaca. Potom se u sukob uključio Bengal, koji je bio dio Pakistana, i ponovno se razvio sukob između muslimana i hindusa. Potom je nastao Bangladeš i dogodila se ista stvar.
Kadgod se vanjska politička/gospodarska trvenja ne mogu riješiti na relativno lak način, uvijek se pretvore u vjerske sukobe. To će se nastaviti. Tako je bilo i još je uvijek tako u Sjevernoj Irskoj, premda su borbe prestale. Tako je u Nigeriji i drugim afričkim državama. To će biti zadnja velika nesnošljivost na svijetu koja će biti razriješena. Vjerska uvjerenja ljudima su bliža nego bilo što drugo, što je drugi način da se kaže da je veza između čovječanstva i onoga što zovemo Bogom snažnija nego što priznajemo. To je najsnažnija misao većine svjetskog stanovništva. Samo sofisticirani intelektualci u Europi i nekim drugim državama imaju šire nazore i nisu predani određenoj religiji.
Takav stav imate samo ako ste se religije odrekli rano u životu. U suprotnom će slučaju najsnažniji biti strah od odvajanja od države koju poistovjećujete sa svojom religijom. To će se nastaviti sve dok ne naučimo biti tolerantniji.
Postoje tri velika saveza čovječanstva: politički, gospodarski i vjerski. Ako s njima ne baratamo pravilno, postaju iskvarene ideologije ili totalitarizmi. Imamo političke ideologije: demokraciju, fašizam, komunizam itd. Politički totalitarizam je zapravo u povlačenju.
Gospodarski totalitarizam je onaj koji se trenutno nekontrolirano razmahao. Tome će se Maitreja posvetiti više nego ičemu drugom budući da je to ključ za uklanjanje drugih totalitarizama. Zadnji će nestati vjerski totalitarizam, koji je trenutno na vrhuncu moći. Ako ste na vrhu, možete ići samo u jednom smjeru — prema dolje. Postupno će se njegov utjecaj smanjiti, međutim za to je potrebno vrijeme.

P.: Indija, Japan, Brazil i Njemačka žele postati članice Vijeća sigurnosti. Je li to nagovještaj da će se Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda promijeniti ili se radi o nacionalnim interesima tih država?
O.: Oboje. Naravno da se radi o nacionalističkim interesima (žele veći utjecaj u svijetu), međutim važno je razumjeti da mogućnost veta koju ima samo šačica država — pet prvotnih članica Vijeća sigurnosti — istinski iskrivljuje Ujedinjenih naroda. Na primjer, Irak nije ispunio 19 rezolucija UN-a i to je bio jedan od razloga za napad. Bio bi napadnut i u slučaju da je ispunio sve rezolucije. To je bio samo taktički manevar, s obzirom da Izrael ima 63 neispoštovane rezolucije, jer veto SAD-a onemogućuje bilo kakve akcije protiv Izraela. Konačno neki narodi postaju sve nestrpljiviji glede destruktivne dominacije Vijeća sigurnosti, tako da ono sada ima 25 država članica umjesto 15. Proširili su ga te i drugim državama omogućili glasovanje i izražavanje mišljenja, međutim pravo veta još uvijek ima samo pet prvotnih članica.
Mislim da se prava vrijednost UN-a pogrešno shvaća — neki narodi i čovječanstvo općenito još je nisu prepoznali. Majstori UN nazivaju nadom svijeta. Ujedinjeni narodi su doslovno buduća nada čovječanstva i ako se ne budemo trudili da održimo njihovo postojanje i ako ih ne budemo očistili od stvari koje smetaju njihov rad, čovječanstvu će se slabo pisati. Mislim da bi se najprije moralo ukinuti Vijeće sigurnosti. Ono je ispunilo svoju svrhu; staromodno je i pri rješavanju svjetskih problema ne može više djelovati istinski korisno odnosno demokratski.
Jedan od najtežih problema je izraelsko-palestinski i na tom području se zbog američkog veta ništa ne mijenja. Ameriku UN zanima samo onoliko koliko ga može kontrolirati. Za neke je Amerikance UN gotovo kao prosta riječ. 
Mnogi Amerikanci, na primjer oni koji automatski glasaju za Busha, mrze samu ideju Ujedinjenih naroda. Oni koji glasaju za Kerryja, Clintona ili bilo kog drugog demokrata na UN gledaju drugačije, međutim ni oni ne razumiju njegovu važnost u potpunosti.
Amerikanci općenito na UN gledaju kao na prostor gdje mogu izražavati svoje mišljenje i ostvarivati svoje interese. Oni su inzistirali da Boutrosa Boutrosa-Ghalija mora zamijeniti sadašnji generalni tajnik, g. Kofi Annan. Kofi Annan je američki izbor, druge države su ga prihvatile kao kompromis. Amerikanci su mislili da će biti slaba ličnost, međutim budući da je počeo pokazivati neovisnost, žele da ode. On je mudar i pravedan. Ne želi uvrijediti Ameriku. Zna da Amerika neće plaćati svoje obveze ako u Ujedinjenim narodima ne bude po njenom. Budući da je Amerika tako velika, i njezin BDP je izuzetno velik te proporcionalno BDP-u plaća više nego bilo tko drugi. Tako da kada američko gospodarstvo ne bi platilo, to bi ozbiljno ugrozilo djelovanje UN-a. Naravno da Kofi Annan kao glavni tajnik mora osigurati da države plaćaju svoje obveze. Zato ga SAD i druge države "ucjenjuju". Samo tri države podmiruju svoje obveze brzo, redovito i bez opominjanja: Nizozemska, Norveška i Kanada. Ostale posežu za politikom moći: ťPlatit ćemo kada učinite što tražimo.Ť Kofi Annan mora stalno kormilariti tako da ne ugrozi ravnoteže moći.
Najprije bi se moralo ukinuti Vijeće sigurnosti i njegov veto. Tada ćemo imati sve narode, zajednicu naroda, debatni prostor naroda, skupštinu UN-a. Vijeće sigurnosti bilo je ustanovljeno da bi u godinama poslije Drugog svjetskog rata, kada se odvijao Hladni rat, nekako nadziralo države kao što je Rusija, možda i Kina.
Amerika, kakva već je — vrlo dominantna i ratoborna — je pobijedila i do neke mjere kontrolira Izrael, premda Izrael većinu vremena ima slobodne ruke, međutim SAD u najmanju ruku povećavaju njegovu moć. SAD Izrael kontroliraju u smislu da upotrebljavaju veto kako Izrael ne bi morao odgovoriti na rezolucije. Izraelu bi se moglo zaprijetiti gospodarskim embargom, međutim Amerika uvijek osigura da se to ne dogodi jer surađuje s Izraelom. Amerika (to će reći Pentagon), Izrael i određene države istočne Europe su nove sile osovine.

P.: Da li Maitrejina poruka odlazi u Afriku?
O.: Maitreja živi u Londonu u različitim hinduskim hramovima. Odlazi u džamiju i u crkve, međutim živi u hramovima. Živi nekoliko godina u jednom hramu i onda nekoliko godina u drugom. Dok je u tim hramovima, poučava swamije o svojim namjerama za preobrazbu svijeta te ih potom šalje širom svijeta, pružajući ljudima dio njihovog iskustva i Maitrejina učenja. Maitrejina učenja prenose se preko mnogo swamija, obrazovanih, inteligentnih ljudi, odgojenih u hinduskoj tradiciji.
Swami Nirliptananda napisao je mnogo članaka za Share International. On je stariji swami u hramu u kojem je Maitreja živio godinama. Mnogo ih ide u Aziju i dijelove Afrike gdje postoje hinduske zajednice koje trebaju swamije u svojim hramovima.

P.: Da li sve Maitrejine poruke završavaju s "Molim vas primite Kristove blagoslove"? (Tiče se 140 poruka koje je Maitreja dao preko Benjamina Crema i koje se reproduciraju na predavanjima Benjamina Crema; vid
i
Messages from Maitreya, the Christ.)
O.: Ne. "Molim vas primite Kristove blagoslove" su moje riječi. Ne dolaze od Maitreje.

P.: Netko me zamolio da mu izradim otiska Maitrejinog dlana kao kvalitetnu fotografiju te da je kopiram obrnuto kao zrcalnu sliku. Mijenja li što na stvari ako je "otisak" zrcalna slika?

O.: Da, mijenja. Ne treba ga se prepravljati u zrcalnu sliku. Ljudi misle da mogu uzeti ono što je istinski božanski dar i raditi s njim što ih je volja, obrnuti ga. To je pomanjkanje jednostavnog poštovanja prema božanskom daru kakav je "otisak". Dakle, odgovor je u svakom slučaju da se to ne treba činiti, jer iskrivljuje ono što "otisak" jest.
"Otisak" djeluje kao vrata do Maitreje. Omogućava vam, kada ga pogledate, da prizovete njegovu pomoć. Kada pogledate "otisak dlana", s ozbiljnošću, prizivate njegovu pozornost i molite za njegovu pomoć. Maitreja je rekao: "Moja pomoć stoji vam na raspolaganju. Trebate je samo zamoliti." Omogućava vam da zamolite za Maitrejinu pomoć, no unutar karmičkih granica. Maitreja mora raditi unutar karmičkih zakona, kao i svi Majstori, to je jedina stvar koja ih ograničava — ne radi se o Njihovoj karmi, jer oni ne stvaraju karmu, nego karmičkom zakonu koji upravlja našom slobodnom voljom. Dlan je predstavljen da bi omogućio ljudima da iskoriste taj dar vrata prema Maitreji, da zatraže njegovu pomoć.

P.: Da li itko u Kini zna za Maitreju?
O.: Priličan broj ljudi u Kini zna za Maitreju. Postoje čak i skupine za transmisijsku meditaciju u Kini. Japanci imaju mnogo transmisijskih skupina i mnoge od njih imaju kontakte s Kinom. Neki Japanci žive u Kini i pronose poruku te osnivaju skupine za transmisijsku meditaciju. Iz Tajvana, koji sam dvaput posjetio, transmisijska meditacija proširila se u Kinu; također i iz Singapura. Ne bombardira ih se informacijama, ali čuju o transmisijskoj meditaciji i počinju je upražnjavati. Povratak Krista je koncepcija samo za kineske kršćane. Ne znam koliko ih živi u kopnenoj Kini — više ih je u Hong Kongu.

P.: Da li se skupine za transmisijsku meditaciju u Kini smatraju ilegalnima ili sektama?
O.: Ne. Skupine za transmisijsku meditaciju ne smatraju se ilegalnima, niti se smatra da predstavljaju opasnost. Očigledno je da nisu opasnost. Čak i da ih je na tisuće, ne bi predstavljale opasnost. Postoji mnogo budističkih i taoističkih sekti u Kini i tamo ima mnogo tolerancije. Informacije koje izlaze iz Kine uvijek dolaze preko zapadnjačkih novinskih agencija i iskrivljuju se za Zapad, a na štetu Kine.

P.: Komuniciranje s Majstorima: je li to nešto što bilo tko može naučiti?
O.: Telepatija je prirodni atribut čovječanstva. Svatko je telepat, međutim u velikoj mjeri neuvježban. Kod ljudi koji su vrlo bliski, muža i žene, ljubavnih parova, ili majke i djeteta, u tim slučajevima telepatija se jednostavno dogodi. Ona nije nešto na što se oslanjaju ili čak o čemu razmišljaju. Telepatija koju koriste Majstori i oni učenici koji mogu odgovoriti je namjerno, svjesno baratanje mentalnom sposobnošću koju svi imamo kao mogućnost, međutim koja je kod najvećeg dijela nerazvijena. Majstori je mogu poboljšati, međutim Majstori to ne rade iz zabave, ili zato da bi imali što raditi. Oni to rade samo iz nekog razloga — zato što obučavaju nekoga za određeni posao koji treba učiniti, da mogu brzo i lako komunicirati s njima bez da prolaze kroz proces pojavljivanja pred njima, za što treba mnogo više energije nego za bljesak misli. Misao je svugdje, ravni uma su otvorene svima, sve misli putuju na mentalnoj ravni. Kada je misao usmjerena i upravljana kao što je to između Učitelja i učenika, dolazi do trenutačne komunikacije. Majstori se ponekad pojave onim učenicima koji još nemaju razvijenu sposobnost telepatske veze. Kada, putem prirodnog procesa evolucije, aura učenika postane magnetična, kao rezultat razvije se telepatija. To nije nešto što učimo. S vježbom postaje "tečnija" i upotrebljivija..

P.: Kada osoba prima poruke od Majstora, da li ju je Majstor izabrao za tu svrhu?
O.: Oni ništa ne čine slučajno. Iza svega što Majstori čine postoji razlog. Oni upravljaju golemim količinama energije, međutim "škrti" su na energiji, ne trate ni gram energije — ni svoje energiju ni energiju općenito.

P.: Ovise li telepatske sposobnosti o učeniku?
O.: Da, naravno. Ako Majstori žele stupiti u vezu s učenikom kojega se može doseći telepatijom, upotrijebit će telepatiju. Ako nema razloga da je upotrijebe, neće je upotrijebiti. Naravno, Majstori imaju potpunu mentalnu kontrolu i međusobno komuniciraju isključivo telepatijom.

P.: Možete li nam reći nešto prirodnim katastrofama — postoji li razlog iza njih ili se jednostavno radi o silama prirode?
O.: Može biti i jedno i drugo. No, mnoge poplave, vulkanske erupcije, mnoge katastrofe svih vrsta rezultat su destruktivnih misaonih tvorevina čovječanstva. Mislimo destruktivno, stvaramo ratove i glad. Stvaramo okolnosti u kojima jedan dio svijeta živi u luksuzu, a drugi dio umire u bijedi i siromaštvu. To je destruktivno i ta destruktivnost remeti ravnotežu čovječanstva. To remeti ravnotežu elementalnih sila čiji zadatak je stvaranje vremena i svjetske klime. Te sile su devski ili anđeoski elementali. Oni mogu biti divovski, sve od slijepih elementala koji rade po nagonu pa do velikih anđeoskih bića. Majstori mogu upotrebljavati te sile. Kada žele učiniti određenu stvar, pozovu devske elementale i anđele te rade zajedno. Ljudi govore o anđelima, međutim ne znaju što su anđeli. Anđeli pripadaju evoluciji odvojenoj čovječanstva, međutim imaju s nama određeni odnos. Postoje milijarde i milijarde anđela, i oni se protežu od najjednostavnijih i slijepih elementala pa do divovskih sila, velikih anđela koju upravljaju načinom na koji sunčeve zrake djeluju na planet i tako dalje. Sve je to pod kontrolom. Čovječanstvo ne zna ništa o tome koliko su destruktivne njegove misli.

P.: Zašto ste tako sigurni da je potres u Indijskom oceanu bio nešto prirodno? Zasigurno je to Božje djelo, ili djelo onoga što zovemo Bog?
O.: To nije Božje djelo. Zovemo ga Božjim djelom zato što ne znamo što je Bog. To je rezultat života našeg planeta. Naš planet je živući, dišući entitet. On razvija sam sebe, ispunjen je plinovima i energijama koje se pokušavaju probiti iz kore, a kada to učine, imamo potres. Kada su te sile mirne, kažemo da je lijep i tih planet, međutim tih je samo ponekad. Uvijek je bilo tako. Moramo zauzeti drukčije stajalište prema smrti. Ne smijemo se bojati smrti. Budući da živimo na planetu Zemlji, moramo prihvatiti činjenicu da je on relativno nestabilan.

P.: U Japanu je 2004. godine bio rekordan broj tajfuna. Znači li to da su Japanci imali toliko negativnih misli da im Bog zato donosi patnju?
O.: Ne radi se o tome da su ljudi u Japanu imali destruktivnije misli. Žive na području koje je sklono potresima, baš kao što je Indijski ocean sklon potresima. Tu nema pomoći, tako je već tisućama godina. Oni su dio ustrojstva tog područja. Čitav Pacifik obrubljen je otocima koji su jednom bili velika kopna, no koji su potresnom aktivnošću postali otoci. Rub Tihog oceana je trusna zona i glede toga ne možete ništa učiniti. Možete samo moliti Maitreju da djeluje kao božanski posrednik — što On i čini s vremena na vrijeme ako mu zakon dopušta.

Karma — Zakon uzroka i posljedice

Pitanja i odgovori Benjamina Crema s Transmisijske konferencije u San Franciscu održane u kolovozu 2004.

P.: Rekli ste da se u Izraelu inkarniralo više bivših nacista. Izgleda da oni nastavljaju uzorak djelovanja iz prošlog života — potiranje i zlostavljanje drugih na rasnoj osnovi, prisvajanje područja za "izabranu" skupinu. Pomaže li zakon karme na taj način pojedinačnim dušama da se uče i razvijaju?
O.: Zakon karme na taj način ne pomaže pojedinačnim dušama da se uče i razvijaju. Svakako, zakon karme je tu na djelu, pri preseljenju tih nacističkih vojnih i drugih vođa koji u Izraelu djeluju na jednak način kao što su to činili u Njemačkoj u prijašnjoj inkarnaciji.
Uzrok je u strukturama njihovih zraka i činjenici da su se našli u sličnoj situaciji. Oni sebe vide kao Izraelce. Ne mislim da znaju da su bili nacisti. Poznaju li svoje prijašnje inkarnacije? Ne. Jednostavno vide probleme sadašnjeg vremena. Za njih je problem u tome što Izrael svaka dva tjedna posjeti kakav mladić ili djevojka te se raznese nakon što uđe u autobus ili kavanu, i ubije Izraelce. Izraelci to ne vole. Mrze nepredvidljivost toga — to je jedna od grozota terorizma.
Kako zakon karme može na taj način pomagati dušama da se uče i razviju? To je idealistički pogled na čitavu stvar. A u zakonu karme nema mjesta za idealizam. Zakon karme je vrlo blag zakon čije djelovanje pokrećete vi sami i koji vas dovodi do događaja koje ste prouzročili. Kada mislite, stvarate misaone tvorbe. Ta djelovanja stvaraju uzroke, a uzroci stvaraju posljedice. Posljedice su ono što na kraju proživljavate. One stvaraju vaš život, na dobro ili loše. To je zakon karme, i on ukazuje na potrebu za neškodljivošću u svakoj situaciji. To ljudi ne znaju.
"Pomaže li zakon karme na taj način pojedinačnim dušama da se uče i razvijaju?" Ti ljudi su se u Izraelu vjerojatno inkarnirali zbog tisuća njemačkih židova koje su ubili i koje su zatirali na sve moguće načine. Naučili su se mrziti židove iz svih mogućih razloga. Hitler je imao namjeru riješiti se svih židova na svijetu, samo kada bi to bilo moguće. Nije mu uspjelo, međutim nacisti su ubili oko 6 milijuna europskih židova. Nose tu odgovornost, zato su se vratili kao židovi.
Ne radi se o učenju kako se razvijati. Radi se o zakonu uzroka i posljedice, to jest karme. Žive kao sami ljudi koje su u prošlom životu toliko mrzili i potirali. Oni sa sobom donose i kvalitetu svoje zračne strukture, energije koje upotrebljavaju, i koje su im dale moć u Njemačkoj. Ti ljudi nisu bili na vrhu, nego su bili u SS-u i vojsci. Ne radi se o samo nekoliko pojedinaca, mnogo ih je. Velik broj nacista reinkarnirao se i u Argentini i drugdje, uključujući SAD.

P.:Možete li nam reći nešto o vezi između oslobađanja sila materijalnosti (op. prev. — radi se o silama čiji je zadatak da podržavaju materijalni aspekt planeta. Kada se nalaze unutar svoje domene, one su korisne, međutim kada prijeđu u druge domene, našu domenu, tada predstavljaju ono što zovemo zlom) i karmičkim posljedicama za ljude preko kojih te sile djeluju? Jesu li antikrist i energija sila materijalnosti jedna te ista stvar?
O.: Da, radi se o istoj stvari. Hitler više nije u inkarnaciji. Na mjestu je koje bi kršćani nazvali čistilište. Ne znam koliko dugo će biti tamo, međutim to će biti vrlo dugo. Postoji neposredna veza između zlog djela koje je čovjek prouzročio svojom suradnjom sa silama involucije. Što je veći utjecaj na svijet, to je veća karma te osobe.
Ima ljudi koji u svojoj biti nisu zli, možda bi mogli biti posvećenici drugog stupnja, kao što je bio Staljin. Staljin nije bio zao. On je, da tako kažem, bio više "siv" nego "crn". Nije radio s istom vrstom energije kao Hitler. Radio je za ideal, za ono što je po njegovom mišljenju bilo za dobro Rusije.
Sva nedjela koje je počinio protiv pojedinaca i milijuna ljudi učinio je za "viši cilj"', za ostvarenje svoje zamisli nove Rusije. Njegova je djelovanje prožimao idealizam, koji se snažno razlikuje od jednostavnog, čistog zla koje je djelovalo preko Hitlera i njegova društva. Staljina ne uključujem u tu skupino, no on je "siv". U njegovom slučaju radi se o osobnoj zloporabi moći manjku razlučivanja između dobra i zla. Hitler (koji je isto tako bio posvećenik drugog stupnja) je bio doslovno opsjednut silama zla, kao i Mussolini u Italiji u manjoj mjeri. Međutim, posljedice su uvijek povezane s količinom energije koja s proširila.
Posvećenik drugog stupnja može dotaći "tamnu stranu" na eksperimentalan način, možda jednostavno tražeći nešto uzbudljivo, zanimljivo, iz znatiželje, međutim pri tome zna da to ne smije činiti, premda je u kušnji. Posvećenik drugog stupnja je dosta visoko, no još nije savršen. Ni posvećenik trećeg stupnja nije savršen, međutim posvećenik drugog stupnja još nije potpuno na strani svjetlosti. Može biti na obje strane i obje ga mogu upotrebljavati za svoje svrhe.
To za neke posvećenik drugog stupnja predstavlja problem. Ne znaju gdje stoje, i ne znaju sasvim sigurno što žele. Staljin je želio vlast. Želio je da Rusi dobro žive, međutim bio je opsjednut svojom vlastitom sposobnošću da to osigura. Donio je pogreške odluke glede svojih drugova i stanovništva Rusije, međutim njegove namjere nisu bile zle.
Važna je namjera. Kakva je namjera, što je u pozadini djela? Ako je namjera zla, tada je i djelo zlo. Ako je namjera dobra, a rezultat zao, tada se vjerojatno upotrijebilo i raširilo manje energije te će karmičkim rezultati biti manji. 

P.: Proživljavamo li živote u kojima primamo rezultate svojih prošlih djela?
O.: Naravno. Vaša prošla djela stvaraju vaš sadašnji život. Točno tako karma djeluje. Tijek našeg sadašnjeg života posljedica je djela koja smo napravili u prošlosti i koja činimo sada. Ne radi se samo o prošlosti. Karma je dinamičan zakon koji se tiče svakog čina koje napravimo. Ponovnim rođenje ne prestajemo činiti stvari. Počinjemo sve iznova i činimo to vrlo ustrajno. Ako su djela dobra, donesu dobru karmu. Ako su destruktivna, donesu bol i patnju.
Hoće li ti ljudi patiti? S obzirom na patnje koje su prouzročili, patit će. S obzirom na patnju koju je netko drugi propatio kao rezultat njihovih djela, patit će na ovaj ili ovaj način. To nije mehanički zakon, međutim to je egzaktan zakon. Gospodi karme važu kvalitetu energije koja se proširila preko vaših djelovanja i misli i ta vam se energija vrati na sličan način. Mnogo ljudi koji su ubijeni tako odrađuju svoju karmičku situaciju.

P.: Čitavo vrijeme nastaje nova karma, zar ne? Ne možemo jednostavno pretpostaviti da je jedan ubio drugoga u nekom drugom životu.
O.: Ne, ne možemo to pretpostaviti.

P.: Kako da onda znamo što se doista događa? Ne možemo znati. Ne možemo pretpostavljati da je karma uvijek samo ono što se događa u ovom životu. Možda vam, ili nekom drugom, netko jednostavno nešto učini prvi put.
O.: Točno tako. To je dinamičan proces. Imamo posla s dinamičnom situacijom. Nova i stara karma djeluju rame uz rame u svačijoj svijesti. Naravno, svaka stvar se jednom dogodi prvi put. Ako ste dovoljno razvijeni da ne počinite ubojstvo, tada ga ne počinite. Dakle, govorimo o karmi koja se odnosi na djelovanja koja se tiču nas, djelovanjima koja su se već dogodila.

P.: Kako će se onda to završiti?
O.: Nema svršetka. Karmu treba razriješiti. Na primjer, poznajem ženu koju je u sadašnjem životu njezin otac seksualno zlostavljao sve do njezine 14 ili 15 godine. To je bila neposredna posljedica činjenice da je u prošlom životu ona bila otac, a sadašnji otac kćerka, koju je spolno zlostavljala (sadašnja) kćerka. A to je bila posljedica još jednog života prije, u kojem je kćerka bila kćerka, a otac otac. To je bila uzastopna izmjena uloga ta tri puta. Postavio sam isto pitanje koje ste vi postavili i moj Majstor mi je odgovorio: "Razriješit će se u ovom životu. Malo je vjerojatno da će se nastaviti i u sljedećem životu." To je karma.

P.: Je li moguće karmu razriješiti putem opraštanja?
O.: Opraštanje je jedan od glavnih zakona koji ublažavaju i umanjuju moć karme. Karma je zakon i djeluje neosobno. Postoje četiri velika Gospoda karme koji upravljaju tim zakonom. To je neosoban zakon, međutim ako je u osobi kojoj je netko naškodio prisutno opraštanje, to može u izuzetnoj mjeri ublažiti posljedicu djelovanja zakona. Možda ne u cijelosti, međutim to ovisi o potpunosti opraštanja. Nismo svi Isus.

P.: A što ako osoba oprosti sama sebi?
O.: To je drugo. Opraštanje samom sebi nema veze s karmom. Radi se o krivnji.
Jedna od glavnih zadaća Maitreje je riješiti čovječanstvo krivnje. Ljudi se osjećaju krivima bez razloga. Osjećaju se krivi jer su preozbiljni ili zato što preuzimaju na sebe probleme drugih ljudi, njihovu mržnju, njihovo pomanjkanje ljubavi, ili što god. Ljudi se osjećaju krivo, posebno djeca. Djeca čije se obitelji raspadnu, čiji se otac i majka rastave, često se osjećaju osobno odgovornima za rastavu svojih roditelja. To je za njih velika trauma. Misle da nisu voljeli svoje roditelje dovoljno, da nisu bili "dobri" ili da su činili "krive stvari". Naravno, sve skupa nema apsolutno nikakve veze s djetetom. Djeca za činjenicu što otac i majka više ne žive zajedno zbog svoje osjetljivosti ne krive majku ili oca, nego krive sebe.
To je povezano sa samoopraštanjem. Ljudi ne praštaju sami sebi zato što se vežu za rezultate svojih akcija. Prošlost ne možete promijeniti. Prošlost je prošlost. Ono što možete promijeniti je vaša vezanost za prošlost. Na primjer, ako ste vezani za svoje djelovanje ili nedjelovanje u vezi s mrtvom osobom — niste dovoljno pazili na nju, niste bili dovoljno ljubazni s njom ili što već — osjećat ćete se krivi. Ljudi umru, a vi se osjećate krivi jer niste bili bolji ili ljubazniji prema njima. U vezi s tim ne možete ništa učiniti. Možda to čak nije ni istina, međutim imate taj osjećaj zato što je čovjek umro. Ne možete mu više reći nešto što biste mu možda rekli i što bi mu poboljšalo život.
Ako se vežete za takve stvari, vežete se za krivnju. Možete nastaviti s tim i kriviti se godinama zato što ste za tu osobu mogli nešto učiniti, a niste. To je vezanost, nešto negativno. Vezanost blokira dio vaše energije i pozornosti. Vaša psiha je fiksirana, a trebala bi biti slobodna. Čak i ako ste vezani za nešto što osjećate kao, "Trebao sam učiniti to i to ..." niste slobodni. Možda ste doista trebali to učiniti, međutim sada kada se situacija promijenila ne možete ništa promijeniti. Morate se naučiti otpuštati prošlost, pustiti je, i nastaviti dalje. Ne držite se za stvari koje ne možete promijeniti. One su prošle, nema ih više.

P.: Je li točno da je taj osjećaj vezanosti prisutan zato što smo karmički odgovorni za te stvari?
O.: Možda, ako poznajete zakon karme. U tom slučaju bi to moglo biti točno. Međutim, mislim da obično nije tako, osim ako vjerujete da vas Bog čitavo vrijeme gleda odozgo i maše svojim prstom. Davno ste naučili da ste "loši" kada niste ljubazni, kada ste neprijazni, da Bog promatra. Čitav je svijet odgojen na toj fantaziji. Bog ima previše posla da bi pazio na djecu kako lažu!
(Više pitanja i odgovora)

Pisma čitatelja:

Tijekom mnogo godina neki su se Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, u različitim olbičjima pojavljivali velikom broju ljudi iz cijelog svijeta. Pojavljuju se i na predavanjima i meditacijama Benjamina Crema, pružajući ljudima u publici priliku da ih intuitivno prepoznaju. Neki ljudi podijele svoja iskustva s časopisom Share International. Ako susrete porvrdi Majstor Benjamina Cremea, pisma se objavljuju. Ta iskustva dana su da nas nadahnu, usmjere ili pouče, a često i da nas ozdrave i obodre. Također, Majstori vrlo često privlače našu pažnju na neku našu fiksiranu netoleranciju (na primjer protiv pića ili pušenja) ili je komentiraju. Mnogo puta djeluju kao anđeli spasitelji u nesrećama, tijekom ratnih vremena, potresa i drugih katastrofa. Pisma koja slijede primjeri su tog načina komunikacije Majstora:

Odjevene za boj

Dragi uredniče!

U studenom 2004. poslije našeg mjesečnog predavanja o Ponovnom dolasku putovala sam vlakom prema kući. Budući da je bilo kasno navečer, u vagonu sam bila potpuno sama. Za nekoliko minuta u vlak su ušle dvije mlade žene. Bile su odjevene u kožne jakne, čizme s metalnim vrhovima, posvuda su imale lance, pirsinge, narukvice s nitnama, bile su pravo oličenje heavy-metal stila. Njihov izgled bio je tako ratoboran da si nisam mogla pomoći da se ne osjećam tjeskobu kada je jedna sjela s moje lijeve strane, a druga ispred mene. Međutim, kada počele razgovarati, shvatila sam da su bezopasne.
Ja sam čitala sam knjigu, a u krilu sam imala svežanj Emerger Mundiala (španjolske inačice Emergence Quaterlyja) i časopisa Share International. Nakon nekog vremena jedna je djevojka, koja je sjedila pokraj mene — imala je crnu kosu i oči i igrala se s britvicom na svom pojasu — pokazujući na časopise vrlo iznenadno upitala: " Mogu li uzeti jednu od tih brošura?"
"Naravno," odgovorila sam i objema dala po jedan časopis i druge materijale, a one su ih spremno primile,
To je bio početak vrlo dugog (više od pola sata) i zanimljivog razgovora o Majstorima i političko-ekonomskoj situaciji u svijetu. Njihovo mišljenje o tijeku događaja bilo je poduprto podacima i nikako nije bilo površno, a kada je jedna od njih rekla, doslovno, da "bez dijeljenja dobara ne može biti pravde", pogodila je pravu žicu.
Odgovorila sam da se slažem s njima, ali i da mislim da su te promjene u svijetu povezane s energijama i događajima duhovne i "ezoteričke" prirode. Tada su u naš razgovor ušla imena Maitreja i Benjamin Creme. "Da, naravno! Čule smo za gospodina Crema." "Zapravo," uskočila je druga, "nas jako zanima iscjeljivanje. S tim se bavimo, premda radimo na obrazovnom području. Ah! Ponekad se pitamo uči li čovječanstvo svoje!
"Kod te dvije mlade žene bilo je nešto neobično, premda prijatno, no nisam usudila upitati ih o njihovim "obrazovnim aktivnostima."
Osim toga, vlak se približavao mojoj izlaznoj postaji pa sam ustala da odjenem kaput i odem. Žena pored mene je dodala: "Većina ljudi nas ne uzima ozbiljno jer smo ovako obučene." Odgovorila sam: "Tako provokativan stil oblačenja može biti način iskazivanja kako se ne pokoravate našem društvu. To je u redu, premda definitivno nije moj stil!"
Sve tri počele smo se smijati i kroz smijeh se pozdravile. Kada sam prolazila kroz vrata prema peronu, čula sam crnooku ženu kako je brzo zavikala: "Sigurna sam da ćemo se uskoro sresti i kladim se da to neće biti u ovom netočnom vlaku." (Neobično, vlak je dosta dugo vremena stajao na jednom mjestu.)
Jesu li te dvije žene obične osobe?
Carmen Fonta, Barcelona, Španjolska
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "mlada žena" koja je sjedila pokraj autorice pisma bio Maitreja, a "mlada žena" koja je sjedila nasuprot majstor Isus.)

Dva pisma od iste osobe:

Afrička kraljica

Dragi uredniče!

U subotu, 12. veljače 2005. poslije završetka posla u 20.30 hodala sam prema autobusnoj postaji. To je bio moj prvi dan na poslu (medicinska sam sestra) poslije dužeg odmora i bila sam umorna,  ali mi je i odlanulo jer je sve prošlo dobro. Tada mi je prišla visoka crnkinja i upitala me za put do hotela White House. Objasnila sam joj da je baš pored "moje" autobusne postaje te da možemo ići zajedno.
Imala je ljupko, čvrsto lice i izgledala je stara otprilike 35 godina. Sa svojim prodornim glasom djelovala je vrlo energično — puna životne radosti. Bila je odjevena u mantil koji je sezao do koljena. Pod njim je nosila suknju, a na reveru je imala utaknut veliki cvijet. Govorila je s jakim naglaskom te sam je pitala odakle dolazi. "Iz Nigerije," odgovorila je. Rekla sam da bih rado posjetila Afriku, a ona mi je odgovorila da su tamošnje vlade pokvarene i potkupljive. Rekla sam da su vlade takve skoro posvuda, posebno u Americi i Velikoj Britaniji na što smo se obje nasmijale.
Kada smo stigli do autobusne postaje, imala sam osjećaj da smo stare prijateljice — razgovarale smo o tome u kakvom je svijet čudnom stanju. Spomenula sam da su ljudi koji imaju posao i novac pod teškim stresom te da nemaju nimalo najvažnije stvari — vremena — te da ljudi bez posla i novca imaju sve vrijeme svijeta. Kad bi mogli dijeliti, svi bismo imali ravnotežu glede stvari koje trebamo.
Počela mi je opisivati život u Nigeriji i pričati o obitelji svog rođaka: Imali su prastari auto iz Velike Britanije koji se uvijek kvario. Muž je jako mnogo radio da bi djeca mogla ići  školu i vraćao se s posla tako kasno da djecu uopće nije vidio. Majka je morala svakog dana pješačiti više kilometara kako bi djecu otpratila u školu. Kada je o tome pričala, njezina priča činila se toliko istinitom da sam se osjetila kao da sam bila tamo i sve to doživjela.
Rekla je da si bez novca ne možeš planirati život te da bi svi ljudi trebali imati mogućnost planirati svoje živote. Našla sam se u njezinim riječima jer sam nedavno i sama loše stajala s novcem te nisam mogla planirati unaprijed.
Objasnila mi je da se mnogi njezini rođaci pouzdaju u nju da im ona šalje novac za preživljavanje. Nasmijala se i rekla da ponekad zna da pretjeruju glede svojih potreba: da preko toga što je mole za pomoć mogu postati nepošteni. Objasnila je da se isto događa s afričkim vladama. Ako ne bude poštenosti i pravednosti, korupcija na obje strane uvijek će biti prisutna.
Potom mi je prenijela staru afričku izreku: "Bogataš ne može spavati dok siromahu kruli u želucu."
Rukovali smo se i pozdravili, izmijenivši imena. Njoj je ime bilo Kebi.
U autobusu sam sjela na gornju kat, osjećala sam se veselo i bezbrižno i razmišljala o tome kako je važno za ljude da mogu planirati svoju budućnost.
Je li žena, koju sam srela, bila Maitreja?
(Majstor je potvrdio da je Nigerijka bila Maitreja.)

Dužnost zove

Prije nekoliko dana pohađala sam takozvani "uvodni dan" za nove djelatnike u bolnici. Oko pola devet, hladnog i vlažnog jutra, priključila sam se skupini ljudi zavijenih u šalove i s vunenim kapama na glavama koji su čekali autobus. Ozračje je bilo depresivno, kao da svi misle: "Što uopće radimo ovdje?" U mnoštvu sam zamijetila plavokosu majku koja je prema meni vukla svoje nevoljko dijete. Djevojčica je izgledala otprilike 5 godina staro. Imala je pletenice, bila je odjevena u pelerinu, a na leđima je nosila školsku torbu. Njezino lice bilo je vrlo neobično, činilo se više odraslo nego dječje. Kada je prošla kraj mene, nekako smo se povezali u uzajamnoj empatiji. Dignula je ruku u mom smjeru, međutim ne u pozdrav, nego kao potporu, te me pogledala pogledom koji je govorio: "Oh dobro, najbolje se samo prepustiti!" Bila sam osupnuta i ganuta. Počela sam razmišljati o tome da mnogo ljudi ima mnogo teži posao od mene i o svom prvom školskom danu kada je moja majka imala težak posao da me uvjeri da pođem.
Jesu li djevojčica i njezina majka bili Majstori?
Gill Fry, London, Velika Britanija
(Majstor Benjamina Crema je potvrdio da je žena bio majstor Isus, a djevojčica Maitreja.)


Znakovi vremena

Čudesan spas djeteta

Dvadesetomjesečna djevojčica čudesno je ostala neozlijeđena kada se automobil tipa Alfa Romeo zabio u pločnik u Mexboroughu, u South Yorkshireu u Velikoj Britaniji, i smrskao dječja kolica u kojima se nalazila. Vozač automobila je izgubio svijest i noga mu se zaglavila na papučici za gas.
Udar automobila djevojčicu Molly Wright je na užas svih bacio u zrak, nakon čega je pala na krov jurećeg automobila, i potom pod vozilo. Završila je zapevši za blatobran, što ju je kako se pokazalo spriječilo da završi od kotačima automobila. Njezina majka Vanessa odnijela ju je sa slomljenom nogom, zdjelicom i rukom. Djevojčičin otac Steve Wright rekao je: "Riječ 'čudo' možda se čini pretjeranom, međutim to je stvarno bilo čudo." (Izvor: The Times, Velika Britanija)
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je dijete zaštitio majstor Isus.)

Čudesno upozorenje na tsunami

"Pogledao sam oko sebe i moje kuće više nije bilo", glasio je naslov malog izviješća iz Šri Lanke. Prodavač pijeska Sagara očajan stoji u ruševinama, na mjestu gdje je nedavno stajala njegova kuća. Njegovo selo, koje broji otprilike 50 obitelji, u blizini ribarskog grada Chilawa oko 80 kilometara sjeverno od glavnog grada Colomba, tsunami je 26. prosinca 2004. godine potpuno uništio. "Bježali smo, a kad sam se okrenuo moje kuće odjednom više nije bilo", rekao je.
Sagara i Sidney, isto tako predavač pijeska i lokalni mještanin, ronili su u rijeci i donosili pijesak na površinu kada je, prema Sidneyju, "naišla starija žena sa djetetom i upozorila nas da se more sve više diže." Sagara nastavlja: "Potom se voda povukla za pola kilometra. Moglo se vidjeti morsko dno, voda se potpuno povukla, da bi se potom počela vraćati u sve većem valu i sa sve većom snagom. Bog nam je poslao upozorenje, međutim ženu i dijete progutalo je more. Možda su to bili duhovi. Tu ženu nikad prije nisam vidio." (Izvor: NRC Handelsblad, Nizozemska)
(Majstor benjamina Cremea potvrđuje da je "starije žena" bila majstor Isus, a "dijete" je bilo Maitreja.)


Kamera za kemijsko snimanje snimila mikroskopski NLO

U jednom od vrhunskih indijskih istraživačkih laboratorija nedavno je predstavljena kamera za kemijsko slikanje (chemical-imaging camera) koja znanstvenicima pomaže pri analiziranju predmeta i njihovog kemijskog sastava. Kamera snima mikroskopske kemijske uzorke i u roku od nekoliko sekundi generira trodimenzionalnu podatkovnu kocku sa spektralnim i prostornim podacima te podacima o jakosti.
Pri analiziranju podataka iz kamere znanstvenici su naišli na niz fotografija sićušnog neidentificiranog letećeg objekta (NLO-a) nevidljivog golom oku. Budući da infracrvena kamera koja je korištena u isto vrijeme nije snimila ništa, znanstvenici su zaključili da je NLO daljinski upravljano "vozilo" koje ne proizvodi toplinu i u kojemu nema životnih oblika. Znanstvenici su zamijetili i da je kada je kamera snimala detalje NLO-a, on svojim kretanjem dao naslutiti da je prepoznao prisutnost kemijske kamere u blizini.
(Izvor: www.indiadaily.com)
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je sićušan objekt bio daljinski upravljan detektor koji je tamo bio poslan upravo sa svrhom da ispita kemijsku kameru. Poslan je s venerijanskog plovila, laboratorijskog broda.)

Ispovijedi ekonomskog ubojice

S Johnom Perkinsom razgovarala Cher Gilmore

John Perkins (vidi fotografiju), američki autor bestselera Confessions of an Economic Hitman (Ispovijesti ekonomskog ubojice) od 1971. do 1980. godine radio je za međunarodnu savjetodavnu tvrtku Charles T. Main (MAIN). Potom je osnovao tvrtku Independent Power Systems koja je dokazala da se ugljen može spaljivati u elektranama i bez da se stvaraju kisele kiše. Također, Perkins je utemeljio neprofitnu organizaciju Dream Change Coalition (Koalicija za promjenu snova), te bio suosnivač neprofitnih organizacija kao što su Pachamama Alliance (Savez Pašamama), Eco-Ethics Institute (Eko-etični institut) i drugih, čija je svrha mijenjanje svijesti ljudi i pružanje pomoći domorocima u zaštiti prašuma od prodora naftnih kompanija.
Ton i sadržaj njegove knjige može se razabrati već iz prvog odlomka predgovora:
"Ekonomski ubojice (EHM) su izuzetno dobro plaćeni profesionalci koji države širom svijeta varaju za milijarde dolara. Novac Svjetske banke, Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i drugih inozemnih organizacija "za pružanje pomoći" usmjeravaju u blagajne velikih korporacija i džepove nekolicine bogatih obitelji koje nadziru prirodna bogatstva planeta. EHM se služe lažnim financijskim izviješćima, namještanjem izbora, potkupljivanjem, iznudom, seksom i umorstvima. Igraju igru koja je stara kao i sam imperij, međutim u ovom vremenu globalizacije ta se igra strahovito raširila. Ja to znam — jer sam bio EHM."


Share International: Kako djeluje sustav "ekonomskih ubojica" (EHM)?
John Perkins: U osnovi je naš posao stvoriti imperij, i uspjelo nam je stvoriti prvi istinski globalni imperij u svjetskoj povijesti. Stvorili smo ga većinom bez vojske, a jedinstven je po tome što nema vladara, kralja. Umjesto toga imamo ono što ja nazivam "korporatokracija" — skupinu muškaraca i nekolicinu žena koji upravljaju našim najvećim korporacijama, bankama i našom vladom.
Taj imperij smo izgradili na više načina, no možda najviše tipičan je taj da potražimo državu u razvoju koja ima izvore koje želimo — na primjer naftu. Potom uredimo da Svjetska banka ili neka od njezinih podružnica posudi toj državi mnogo novca. Većina tog novca ide izravno američkim korporacijama, kao što su na primjer Bechtel, Halliburton i Stone & Webster, a kako bi one izgradile velike infrastrukturne projekte kao što su elektrane, luke, industrijski parkovi i drugi projekti koji služe bogatima u tim državama. Državu potom ostavimo u velikim dugovima, tako velikim da ih je nemoguće otplatiti. Ekonomski ubojica se u jednom trenutku vrati i kaže: "Gledajte, dugujete nam mnogo novca, ne možete otplaćivati svoje dugove, zato se radije dogovorimo da nam učinite kakvu uslugu. Svoju naftu prodajte našim naftnim kompanijama stvarno jeftino, dozvolite nam izgraditi vojne baze u vašoj zemlji, na sljedećem kritičnom glasovanju u UN-u glasujte u našu korist, ili pošaljite svoje vojnike u Irak ili na neko drugo mjesto gdje želimo da nas poduprete." Tako nešto. Na taj način smo uspjeli izgraditi taj zapanjujući imperij.

SI: Molim vas objasnite vezu između korporatokracije i terorizma u vremenu dok ste bili EHM u Saudijskoj Arabiji.
JP: U ranim 70-ima prošlog stoljeća OPEC (Organizacija država izvoznica nafte) nas je s tim što je ograničio dobavu nafte u biti bacio na koljena. Na benzinskim crpkama stvarale su velike kolone vozila i bojali smo se da će se ponoviti ekonomska kriza iz 1929. godine. Ministarstvo financija pristupilo je meni i jednom drugom EHM-u i reklo nam: “OPEC nas ne može držati za taoce. Morate smisliti plan da se to više ne dogodi." Znali smo da je ključ bilo kakvog plana Saudijska Arabija jer je tamo bilo nafte više nego igdje drugdje i ta je država u osnovi mogla nadzirati opskrbu naftom. Istovremeno, njihova kraljevska obitelj, obitelj Saud, bila je potkupljiva. Tako smo otišli u Saudijsku Arabiju i, da skratim dugu priču: zaključili smo pogodbu prema kojoj se kraljevska kuća složila da će većinu novca što ga je zaradila prodajom nafte po svijetu poslati u SAD i investirati u američke državne obveznice. Kamate od tih obveznica upotrijebilo bi američko Ministarstvo financija za najam američkih tvrtki koje bi potom izgradile Saudijsku Arabiju u zapadnom stilu — postrojenja za desanilizaciju, autoceste, luke, elektrane i čitave gradove u pustinji. Tako da je danas Saudijska Arabija vrlo pozapadnjačena zemlja.
Dio pogodbe bio je i taj da se Saudijska Arabija slaže da će cijenu nafte očuvati u granicama koje su za nas prihvatljive, a mi ćemo zauzvrat obitelj Saud održavati na vlasti sve dok se bude držala svojeg dogovora. Sve to vrijedi i funkcionira sve do danas. Međutim, to je stvorilo i ono što CIA naziva "povratni udarac". To je CIA-in izraz koji označava prikriveno djelovanje koje se čini uspješnim, međutim prouzrokuje neke ozbiljne nepredviđene posljedice. Postoji ogromna mržnja islamskog svijeta prema obitelji Saud zbog toga što se dogodilo u Saudijskoj Arabiji jer muslimani nisu sretni što vide svoje najsvetije gradove, Meku i Medinu, okružene pozapadnjačenim gradovima, petrokemijskim postrojenjima i McDonaldsima. U ovom trenutku kuća Saud vrlo je nestabilna. U toj državi bilo je mnogo atentata, mnogo nasija. Mnogo je nezadovoljstva i nezaposlenost je visoka. Nafta se je, kao i u tolikim drugim zemljama, umjesto da bude korisna za većinu ljudi pokazala kao prokletstvo. Sve je to doprinijelo stvaranju ogromne ljutnje u muslimanskom svijetu, što je kako izravno tako i neizravno dovelo do Al-Quaide i drugih terorističkih pokreta.

SI: Kakvu budućnost vidite za Bliski istok?
JP: Mislim da smo na Bliskom istoku stvorili — u to sam uvjeren — vrlo opasnu, nestabilnu situaciju. Jedan od razloga što smo to učinili je naravno taj što želimo kontrolirati i Kinu, Japan i Koreju, a te države mnogo svoje nafte dobivaju s Bliskog istoka. Mi s obzirom na naftu nismo tako ovisni o Bliskom istoku, a one jesu. To je dakle bio dio naše politike. Rado bismo kontrolirali naftu Irana, Iraka, Saudijske Arabije i Kuvajta, no u stvari smo se u Iraku našli u škripcu i pri tome uspjeli stvoriti još mnogo više ljutnje nego što je postojalo prije 11. rujna. Sada u Iraku postoji velika sila terorista i veliki dio njih nisu Iračani. Ako američka administracija nedavne izbore (za koje se čini da su se izjalovili) želi upotrijebiti kao izgovor da se makne iz Iraka, što će se dogoditi sa svim tim teroristima koje su hranili i trenirali i koji su vrlo bijesni? Kamo će oni ići?

SI: Zamijetili ste da svi imperiji na kraju propadnu i da mjesto propadajućeg imperija obično zauzme novi imperij. No, istovremeno ste predložili i drugu mogućnost — da bi se mogli probuditi i istinski početi dijeliti svjetske izvore sa svim narodima. Što bi bilo potrebno da se probudimo prije no što bude prekasno?
JP: U procesu smo buđenja. Kada slijedimo svoja srca, tada smo budni. Kada sam bio ekonomski ubojica, u svom srcu sam znao sam činio loše, međutim s racionaliziranjem, gledanjem u poslovne knjige i izviješća Svjetske banke mogao sam se uvjeriti da je ono što sam činio ispravna stvar. Sada smo na stupnju kada većinu Amerikanaca i većinu ljudi na svijetu jako brine to što se događa i u svom srcu istinski znamo da se moramo promijeniti. Međutim, vrlo je prikladno i lako uvjeriti samog sebe u suprotno. Svi podaci pokušavaju nas uvjeriti u suprotno i bojimo se da će naši životi, ako se odlučimo za promjene, postati manje udobni. Mislim da to nije točno. Mislim da se naši životi u velikoj mjeri poboljšati, na različite načine. Dakle, vjerojatno se treba desiti to da otvorimo svoja srca mnogo šire i poslušamo što nam govore.

SI: Vidite li bilo kakav pokazatelj da se strukture imperije počinju rušiti?
JP: Da, vidim mnogo pokazatelja da se taj imperij počinje raspadati po šavovima. Godine 1997. godine "Azijski tigrovi" doživjeli su financijski slom koji je bio vrlo povezan s politikom Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, i danas se oni približavaju Kini, Japanu te čak Koreji. Stvara se novi azijski savez koji nam se na neki način opire. To vidimo i u Južnoj Americi. Na zadnjih šest tamošnjih izbora, u Čileu, Brazilu, Argentini, Urugvaju, Venezueli i Ekvadoru, izabrani su vođe čiji se politički programi u biti protive imperiju.
Čak i u onome što je nekada, za vrijeme Hladnog rata, bilo snažni Atlantski savez, primjećujemo velike raspukline. Najočigledniji je francuski stav prema nama, međutim i Nijemci nam se ozbiljno protive. Pa i Europska unija i pojava eura su znakovi da se imperij ruši. Po svijetu vidim vrlo snažna društvena gibanja. Upravo sam se vratio sa Svjetskog socijalnog foruma u Porto Alegreu u Brazilu. To je bio izuzetan susret 155.000 ljudi koji su svi vrlo uznemireni glede imperija. Unutar SAD-a smo svjedoci ekonomskog sloma. U sustavu su ogromne raspukline, i sve to pokazuje da se imperij počinje rušiti. Točno to je razlog što ljudi u korporatokraciji zauzimaju vrlo jake, mačo-stavove.

SI: Bi li po vašem mišljenju Marshallov plan za najsiromašnije dijelove svijeta bio dobar način da se počnemo okretati iz destruktivnog smjera kojim sada idemo?
JP: Marshallov plan, Svjetska banka, Interamerička razvojna banka, azijska razvojna banka, sve nose u sebi sjeme mogućnosti za istinsku promjenu — svijetlu budućnost, ako je želite tako nazvati. Imamo sve potrebne strukture da se sa suosjećanjem obratimo svijetu i riješimo najveće svjetske probleme. 24 tisuće ljudi svaki dan umre od gladi, a 30.000 djece zbog pomanjkanja lijekova. To je nepotrebno. Njihove obitelji i ljudi oko njih su vrlo ljuti i znaju da se to događa ne samo za zbog mana sustava nego i zato što mi u tim državama širimo uvjete koji stvaraju probleme. No, te banke kao i, u stvari, naše najveće korporacije, mogu riješiti te probleme.
Zamislite si da američki ljudi istupe i inzistiraju da Coca Cola, Nike i McDonalds osiguraju da nitko u svijetu ne bude bez dostatne količine vode, odjeće ili hrane. Te korporacije mogu to učiniti. Imaju na raspolaganju novčana sredstva. Kada bi se obvezale da će to učiniti, tu istu obvezu morali bi preuzeti i svi njihovi konkurenti.
Taj imperij što smo ga stvorili posjeduje jedinstvenu posebnost. Prvotno smo ga stvorili u državi koja ima vrlo visoke ideale, moralne standarde i suosjećajne ljude, koji vjeruju u vladavinu ljudi, za ljude i od ljudi. Vjeruju da svatko ima pravo na život, slobodu i vlastitu potragu za srećom. To je zapisano u našim najsvetijim dokumentima. No, umjesto toga imamo vladavinu korporacija, od korporacija i za korporacije. Te sustave smo izgradili da bi dosegli u svaki i najudaljeniji kutak svijeta, međutim mislim da upravo tu leži nada. Marshallov plan za čitav svijet, ili upotreba Svjetske banke ili MMF-a da dopremo do čitavog svijeta, to su vrlo očite mogućnosti. To bi sasvim lako mogli biti konačni rezultati 11. rujna. Možda će nam trebati nekoliko godina, međutim na posljetku ćemo shvatiti da se sada svojim srcima, dušama i umovima moramo istinski usredotočiti na rješavanje takvih problema.

SI: Što vas je nagnalo da napišete knjigu?
JP: Nakon 11. rujna otišao am na zgarište nebodera Blizanaca. Stajao sam tamo i promatrao to ogromno razaranje. Tada sam znao da moram to učiniti — usprkos obećanjima koje sam dao da priču neću ispričati. Morao sam to učiniti iz više razloga, no jedan od najsnažnijih bila je moja kći koja je danas ima 22 godine. Jedini način da za nju stvorim bolji svijet je taj da se usredotočim na proces stvaranja svijeta boljim mjestom i na odstranjivanje korijenskih uzroka srdžbe, mržnje i patnje koji su u svijetu. Zbog vojske i sigurnosnog osoblja na aerodromima nećemo biti ništa sigurniji. Jedina stvar koja će nam osigurati sigurnost je kada počnemo istinski pomagati svim ljudima svijeta, da se čovječanstvo udruži i ostvari pravu ljubav, prosperitet i mir.
Više informacija: www.johnperkins.org

Globalizacija u etičkom i socijalnom vakuumu

Sažetak članka Patricije Pitchon

Detaljna i sveobuhvatna analiza političkog otuđenja s pozadinom sve većeg manjka pristupa međunarodnim korporacijama i velikim institucijama te kontrole nad njima.

Korporacije preuzimaju komunalije i promiču privatizaciju tako fundamentalnih usluga kao što je opskrba vodom. Gđa. Pitchon se zalaže za reformu korporacija:
"Političari moraju provesti jake reforme kako bi se uspostavila bolja ravnoteža između ljudi i korporacija čiji interes je profit. Pri tome se političari ne trebaju bojati, jer ljudi će ih u tome podržati."
Također, ukazuje na nepravdu inherentnu u pravilima takozvane slobodne trgovine koja svakako ne koriste zemljama u razvoju. Gđa. Pitchon naziva to pitanjem dominacije te zaključuje da je način na koji je trgovina sada iskrivljena ravan "ratu drugačijim sredstvima — komercijalni način za ponovnu kolonizacije."

U članku se kritiziraju organizacije kao što su WTO i Svjetska banka, kao i američka trgovinska politika, međunarodni ekonomski sustav i teret dugova, te se raspravlja o trenutno aktualnom pitanju otplate dugova.

Poziva se na se izvještaj Međunarodne organizacije za rad (International Labour Organization) pod naslovom Pravedna globalizacija, uloga ILO-a i citira: "Vladavina globalizacije mora se temeljiti na univerzalno prihvaćenim vrijednostima i poštovanju ljudskih prava. Globalizacija se razvila u etičkom vakuumu gdje su tržišni uspjeh i neuspjeh postali krajnji standard ponašanja i gdje stav 'pobjednik dobija sve' slabi tkivo društava."

Patricia Pitchon je nekadašnja novinarka kolumbijskog El Tempa. Danas je nezavisna novinarka i psihoterapeutkinja, živi u Londonu, radi i s izbjeglicama.

Korupcija u lišava države njihovog potencijala

Sažetak intervjua Andreje Bistrich s prof. dr. Peterom Eigenom (vidi fotografiju) o cijeni korupcije za pojedince, zajednice i države.

"Korupcija se nekontrolirano razmahala u 60 država i javni sektor zaražen je podmićivanjem," tvrde u Transparency Internationalu koji ima sjedište u Berlinu i nedavno je objavio izvještaj pod naslovom "Indeks korupcije za 2004." OD 146 promatranih država 106 ih je ocijenjeno s ocjenom manjom od 5 (pri čemu ocjena 10 znači da korupcije nema). Šezdeset država ima ocjene manje od tri, što znači da je stupanj korupcije vrlo velik. Korupcija je zamjetljivo najgora u Bangladešu, na Haitiju, u Čadu, Mianmaru, Azerbejdžanu i Paragvaju — to su države koje su ocijenjene s manje od dva.
“Korupcija, koja pogađa veliki dio društva, predstavlja veliku prepreku dugoročnom razvoju, a njezine posljedice su smanjivanje javnih sredstava za obrazovanje, zdravstveno osiguranje i ublažavanje siromaštva kako u razvijenim tako i u nerazvijenim zemljama," kaže predsjednik i osnivač Transparency Internationala Peter Eigen.


Share International: Što je Transparency International?
Peter Eigen: Transparency International je međunarodna nevladina organizacija posvećena borbi protiv korupcije. Na sudjelovanje u globalnoj koaliciji za suzbijanje korupcije pozivamo civilno društvo, poduzeća i vlade. Djelujemo i na globalnoj i na nacionalnoj razini, gdje pokušavamo suzbiti ponudu i potrebu za korupcijom. Na međunarodnoj razini Transparency International širi svijest o destruktivnom djelovanju korupcije, zagovaramo političke reforme, radimo u smjeru implementacije međunarodnih konvencija i potom pratimo koliko vlade, poduzeća i banke poštuju dogovoreno. 

Također, vidim da žene započinju te potrebne promjene. Međutim trebamo više. Progresivne skupine poput naše u Izraelu trebaju sasvim drukčiju vrstu intervencije ili uplitanja od onog američkog. Trebamo europsko partnerstvo. Trebamo obrazovati javnu svijest. Trebamo da se ostatak svijeta uključi!

Maitrejini prioriteti

Svaki dan mogli bi spriječiti 10.000 smrti dojenčadi

Kampanja britanskog medicinskog časopisa The Lancet poziva na djelovanje za spas majki i njihove djece u najsiromašnijim državama u razvoju. Prema medicinskoj studiji, svakog dana umre oko 10.000 dojenčadi starih manje od jednog mjeseca (4 milijuna godišnje) i većina bi ih se mogla spasiti jednostavnim terapijama od kojih svaka stoji samo jedan dolar po djetetu. Broj smrti jednak je ukupnom broju djece koja se svake godine rode u zapadnoj Europi. Dvije trećine smrti dogodi se u 10 država — Afganistanu, Bangladešu, Kini, Demokratskoj republici Kongo, Etiopiji, Indiji, Nigeriji, Pakistanu, Indoneziji i Tanzaniji. Većina ih umre zbog infekcija (36 posto), preuranjenog rođenja (23 posto) i asfiksije (23 posto). Tetanusa, koji svake godine ubije gotovo milijun djece, u razvijenom svijetu praktički nema. Gotovo tri milijuna smrti moglo bi se spriječiti intervencijama kao što je cijepljenje žena u trudnoći protiv tetanusa, promicanjem čistoće pri porodu i antibioticima za djecu koja se zaraze. Velik dio novorođenčadi s malo porođajnom masom moglo bi se spasiti jednostavno tako da ih se drži na toplom i hrani, međutim više od polovica žena u Africi pri porodu nema babice koja bi im pomogla izbjeći komplikacije i savjetovala ih.
Urednik časopisa The Lancet Richard Horton piše: "Ako nastavimo s nebrigom za ugroženu djecu, možemo se optužiti za bezobzirnu nehumanost. Postat ćemo svjesni promatrači dokraja sprječivog masovnog uništavanja ljudskog života. Oružje u tom zločinu ne će biti bomba, biološko oružje ili zrakoplov. To će biti nešto zlokobnije — povlačenje iz svemira zdravog razuma i suosjećanja u nacionalni solipsizam koji degradira vrijednosti za koje tvrdimo da ih štujemo. (Izvor: The Guardian, Velika Britanija)

Jučer tisuće umrle u Africi, piše New York Times

Nakon što je tsunami šokirao svijet i donio novi osjećaj jedinstva, sve se više ljudi zalaže za ideju dijeljenja dobara. Posvuda po svijetu mogu se čuti pozivi na ekonomsku i socijalnu pravdu.
Zadnji primjer je uvodnik New York Timesa pod naslovom: "Jučer su u Africi umrle tisuće ljudi". Članak hvali velikodušnst razvijenog svijeta u odgovoru na katastrofu tsunamija, no kritizira pomanjkanje velikodušnosti prema Africi, "gdje svake godine nepotrebno umru stotine tisuća muškaraca, žena i djece — umiru radi bolesti koje se mogu lko liječiti ili od ne-prirodnih katastrofa kao što su građanski ratovi."
Članak navodi da su najviše pogođena područja Afrike, uključujući Somaliju, Sudan, Kongo, Zimbabve, Obalu bjelokosti, Liberiju i Siera Leone, izazov ne samo našoj općoj humanosti, nego i globalnoj sigurnosti. "Smrtonosna kombinacija potkupljivih i destruktivnih čelnika, propusnih i nenadziranih granica te mladih ljudi bez korijena i nade učinila je neke od tih područja leglom međunarodnog terorizma i zaraznih bolesti kao što je AIDS. Druga su utočišta za prevarante i preprodavače droga čije se žrtve mogu pronaći širom svijeta."
"U mnogim takvim mjestima siromaštvo i nezaposlenost te očaj koji oni stvaraju prouzrokuju da mladići postaju lak plijen terorističkih organizacija koje ne samo da nude hranu dva puta dnevno nego im nude i metu na koju mogu usmjeriti svoju ljutnju koju osjećaju prema bogatim društvima, za koja vjeruju da ih gledaju s milostivošću i odnose se prema njima s prijezirom. Čini se da u savani kampovi za obuku islamskih ekstremista sada niču kao gljive poslije kiše."
U uvodniku se zamjećuje da SAD nije priznao neke dublje uzroke globalne nestabilnosti. Upozorava da SAD godišnje na vojsku potroše 400 milijardi dolara te dodatnih 100 milijardi za vojne operacije u Iraku i Afganistanu, i uspoređuje to s proračunom od samo 16 milijardi međunarodne pomoći za najsiromašnije stanovnike svijeta.
"Već desetljećima," piše New York Times, "većina Amerikanaca ne želi slušati o tim problemima ili su zbog opsežnosti ljudske tragedije digli ruke od problema. Međutim, s novcem koji Zapadnjaci troše bez razmišljanja — na primjer na sport i ekstravagantnu zabavu, da ne govorimo o izdvajanjima za obranu koja bi bili dovoljni za osiguravanje najnužnijih potreba Afrike. Ono što trebamo je politička volja."
Ova godina (2005) predstavlja jedinstvenu mogućnost za mobilizaciju potrebne političke volje, kaže se u uvodniku. "Britanski premijer Tony Blair ove je godine iskoristio britansko domaćinstvo dolazećem sastanku skupine G8 i predložio da se skupina lati rješavanja problema siromaštva u Africi. Blair želi da ga njegov saveznik g. Bush podupre ove godine na sastanku G8 u Gleneaglesu u Škotskoj. Nakon tog susreta održat će se i sastanak UN-a u New Yorku na kojem će svjetski čelnici razmotriti postignuti napredak u smjeru milenijskih razvojnih ciljeva za smanjivanje svjetskog siromaštva za polovicu do 2015. godine.
"Glavni cilj je da razvijene države kao što su SAD, Velika Britanija i Francuska pokušaju osigurati 0.7 posto svog nacionalnog dohotka za razvojnu pomoć siromašnim državama. Ako je dosadašnji napredak pravi pokazatelj stanja, susret će biti vrlo kratak. Dok je Velika Britanija na pola puta prema tom cilju, s 0.34 posto nacionalnog dohotka za pomoć siromašnima, a Francuska na 0.41 posto, Amerika je s 0.18 posto na dnu."
"U sljedećih nekoliko mjeseci predsjednik Bush mogao bi se pridružiti premijeru Blairu u pružanju veće pomoći Africi i s time napraviti divovski korak u promjeni svjetskog pogleda na Ameriku. Krajnje je vrijeme; kontinent umire. Samo u Demokratskoj republici Kongo svakog dana umre oko tisuću ljudi od bolesti koje se mogu liječiti. To je jednako tsunamiju svakih pet mjeseci, i to samo u toj državi. Širom afričkog kontinenta svakog dana bespotrebno umiru na tisuće ljudi od bolesti kao što su AIDS, tuberkuloza i malarija.
"Pred 100 godina, prije nego što smo imali medicinsko znanje za iskorjenjivanje tih bolesti, to bi možda bilo i prihvatljivo. Međutim, mi smo prva generacija koja može siromaštvo i bolesti koje ono donosi privesti kraju. Krajnje je vrijeme da se isprsimo. Svi smo odgovorni što nam se čini da žrtve tsunamija u jugoistočnoj Aziji više zaslužuju našu pomoć nego žrtve malarije u Africi. Jeffrey Sachs, ekonomist koji je na čelu Milenijskog razvojnog projekta za okončanje svjetske gladi, svojoj knjizi The End of Poverty (Kraj siromaštva) s pravom proziva tisak: "Svakog jutra," piše g. Sachs, "naši bi mediji mogli izvijestiti: 'Jučer je zbog krajnjeg siromaštva umrlo više od 20.000 ljudi'."
"Stoga bih na ovoj stranici napravili prvi korak," zaključuje New York Times.
"Jučer je od krajnjeg siromaštva umrlo više od 20.000 ljudi." (Izvor: The New York Times, SAD)

Brojanje žrtava

"Posvuda po svijetu su muškarci, žene i djeca koji nemaju ni ono
najosnovnije za preživljavanje; puni su ih gradovi najsiromašnijih
država. Taj zločin ispunjava me sramom. Braćo moja, kako možete
gledati da ti ljudi umiru pred vašim očima i pri tome se nazivati
ljudima? Moj plan je spasiti te moje malene od gladi i nepotrebne
smrti. Želim vam pokazati da je put iz vaših teškoća u tome da
ponovno poslušate glas Boga u vašim srcima, koji kaže da dijelite
plodove ovog tako darežljivog svijeta sa svojom braćom i sestrama."

Maitreja, iz poruke br. 11.



Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je u mjesecu veljači 2005. godine od gladi i siromaštva umrlo 650.000 ljudi.

Glas ljudi

"Moć ljudi svijeta"

Mary Robinson, direktorica inicijative "Etična globalizacija" u intervjuu za radio BBC 4 upozorila je na "skrajnju realnost siromaštva". U svom govoru u Mozambiku, u ožujku 2005. godine, bivša predsjednica Irske i UN-ova visoka povjerenica za ljudska prava rekla je: "Siromaštvo je najveće lišavanje ljudskih prava. Kada ste siromašni, vi nemate prava ni dostojanstva. Iz dana u dan živite u brizi za svoj sljedeći obrok hrane i za lijekove za svoje umiruće dijete. Afrička komisija mora unijeti pozitivne promjene u to stanje.
"... u 2005. godini svjedočit ćemo 'moći ljudi svijeta' i političari će poslušati... Mislim da će milijuni ljudi širom svijeta govoriti: 'Što je previše, previše je.' Tsunami je pogodio i bogate i siromašne — imao je biblijsku sveobuhvatnost. Ova godina mora biti politička tsunami godina u kojoj ćemo se početi mijenjati." (Izvor: BBC News, Velika Britanija)

Britanski ministar financija poziva na prosvjed protiv G8

Britanski ministar financija pozvao je tisuće prosvjednika da utječu na poslanike na sljedećem sastanku G8 i zahtijevaju pravdu za siromašne svijeta.
Gordon Brown — poznat po svom radu za otpisivanje dugova državama u razvoju — 6. ožujka govorio je na škotskoj konferenciji laburista te rekao da su strašne priče i prizori na koje je naišao za vrijeme nedavnog posjeta Africi dale "novu hitnost" njegovoj odlučnosti da poboljša živote onih koji se bore za preživljavanje.
Pozvao je ljude da u srpnju 2005. dođu na ulice Edinburga u ime potpore siromašnima u svijetu i rekao: "Želim da surađujemo da u Gleneaglesu predložimo najdrskiji plan za iskorjenjivanje siromaštva, plan od 50 milijardi američkih dolara za borbu protiv svjetskog siromaštva. Pozovimo države da nam se pridruže i odrede — kao što smo mi već odredili — datum do kojeg će 0.7 posto svog nacionalnog dohotka namijeniti za razvojnu pomoć najsiromašnijim državama."
Skupina država G8 trebala bi se sastati 5. i .6. rujna na golf-igralištu u Gleneaglesu u Perthshireu, u Škotskoj; organizacija protiv siromaštva Make Poverty History (Iskorijenimo siromaštvo) očekuje da će na demonstracije 2. srpnja u Edinburgu privući 200.000 ljudi.
"Budući da smo svi braća i sestre, molim vas da uvjerite tisuće ljudi da se pridruže crkvenim organizacijama, skupinama vjernika, sindikatima i nevladinim organizacijama u Edinburgu nekoliko dana prije susreta čelnika zemalja G8," rekao je gospodin Brown i pozvao ljude da sudjeluju u demonstracijama i "progovore o patnji koju više ne možemo dopuštati". (Izvor: Metro, The Courier, Velika Britanija)

Moć ljudi Sjeverne Irske

Ubojstvo Roberta McCartneyja u tučnjavi u baru u Belfastu, u siječnju 2005., izazvalo je izvanredan iskaz moći ljudi a protiv paravojne skupine koja je počinila napad i potom htjela ušutkati očevice i očistiti bar od forenzičkih tragova. Pljačka 26 milijuna funti iz banke u prosincu 2004. godine, za koju policija vjeruje da je djelo IRA-e, već je prije toga izazvala srdžbu javnosti usmjerenu protiv neprekidnog kriminala te organizacije.
No, za republikansku javnost koja se u prošlosti za svoj zaštitu oslanjala na IRA-u, denunciranje nasilnika bilo je nešto što se nikad prije nije dogodilo. Petorima hrabrih sestara poginulog muškarca (koje su glasačice Sinn Feina) u neprekidnim se demonstracijama u tom pretežno katoličkom obalnom dijelu Belfasta pridružilo stotine mještana.
McCartneyjeva kampanja za pravdu prislilila je IRA-u da iz svojih redova izbaci trojicu pripadnika IRA-e, te vođu Sinn Feina Gerryja Adamsa da suspendira sedam članova svoje stranke i policijskom pučkom pravobranitelju preda njihova imena (dakle, policiji, tradicionalnom neprijatelju republikanaca). Adams je na konferenciji stranke u Dublinu u ožujku otvoreno progovorio protiv ubojica, međutim Sinn Fein (koji obično reagira vrlo sporo, i koji je sada sve zabrinutiji zbog pada popularnosti stranke), ostaje pod pritiskom da se ogradi od zastrašivanja i kriminalnih djelovanja IRA-e. (Izvor: The Independent, Velika Britanija)

Iračani prosvjeduju protiv terorizma


Nakon napada bombaša samoubojice u Hillahu, kada je poginulo 125 ljudi, tisuće je Iračana riskiralo svoju osobnu sigurnost i demonstriralo protiv terorizma. Pokolj koji se dogodio 28. veljače 2005. imao je za cilj policijske i vojne novake koji su stajali u redu za zdravstvenu potvrdu kod klinike, međutim nasuprot klinike bilo je mnogo ubijenih civila. Odgovornost za napade preuzeo je irački terorist kojega se svi najviše boje, Abu Musab al-Zarqawi, koji tvrd da je njegova skupina priključena Al-Quaidi.
Usprkos strahu da bi među njima mogao biti drugi bombaš samoubojica, 1. ožujka se pred klinikom okupilo veliko mnoštvo i prosvjedovalo protiv članova stranke Ba'ath Saddama Husseina, protiv stranih boraca koji podupiru Al-Quaidu i prakticiraju strogi vahabistički oblik Islama — koji je povezan sa Saudijskom Arabijom — te zahtijevalo ostavku privremenog premijera Ayada Allawija. Uzvikivali su: "Ne Ba'athu i vahabizmu! Ne terorizmu!"
Od invazije Iračani sve više prosvjeduju i tako riskiraju napad ne samo stranih terorista, nego i američke vojske koja je od invazije u veljači 2002. godine pobila na desetke iračkih prosvjednika.
(Izvor: Associated Press, Baltimore Sun, SAD)
 


HomeVrh stranice


Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na
sljedeću adresu.