| Časopis
Share International — travanj 2005. |
Ovo je hrvatsko izdanje skraćene verzije
časopisa Share International.
Kroz ove elektronske datoteke časopis Share International
omogućava vam pristup kompilaciji njegovih sadržaja.
Dopuštenje za reproduciranje ovih članaka u časopisnom, novinskom
ili biltenskom obliku daje se uz uvjet da se kao izvor navede
Share International i novinski izresci pošalju na adresu:
PO Box 41877, 1009 DB Amsterdam, Holland. Copyright (c)
2003 Share International. Sva prava pridržana.
|
Majstorov
članak
Kraj
korupcije
Majstor preko Benjamina Crémea
Narodi
počinu sve više prepoznavati, uzimati za ozbiljno i rješavati
drevni problem — korupciju. U nekim dijelovima svijeta korupcija
je već stoljećima način života. Koristila je samo nekolicini;
naravno, na račun mnogih. Već nebrojenim stoljećima
korumpirani vođe i moćni političari bogate se na račun
poreza koje nameću svojim podređenima i građanima.
U modernom dobu otkriva se da velike Zapadne korporacije masovno krivotvore
poslovne knjige, dok je na Istoku samo po sebi razumljivo da za svaku
transakciju nekoga treba "podmazati". Korupcija se udomaćila
te u nekim državama seže od predsjednika ili premijera pa sve do policije
i sporta. Korupcija na izborima neobuzdana je, kako su pokazali nedavni
izbori, i u državama koje su navodno predane slobodi i demokraciji.
Takve korumpirane vlade izdaju svoj narod i tako odstupaju od svog
prava na vladanje.
Povjerenje
Je li usred takve korupcije moguće izgraditi povjerenje, bez
kojega je budućnost čovječanstva doista tmurna? Bez
povjerenja pravednije je dijeljenje svjetskih dobara tek prazna nada.
Bez povjerenja nikad se neće donijeti odluke na svjetskoj razini
koje su potrebne za očuvanje našeg planetarnog doma. Bez blagoslovljenog
i dobrotvornog povjerenja, čovječanstvo će odbaciti
svoje pravo na gospodarenje planetom Zemljom i za eone
spriječiti samog sebe u daljnjoj evoluciji.
Tako bi bilo, i zato se čovječanstvo mora ozbiljno i bez
odlaganja latiti odstranjivanja korozivnog utjecaja korupcije na svaki
društveni sloj, na svaki kutak i svaku pukotinu našeg planetarnog
života.
Erozija
Možete biti uvjereni da će se Maitreja potruditi pokazati ljudima
destruktivan utjecaj korupcije u svim njenim oblicima. Pokazat će
da ako ljudi žele postati Bogovi, što u svojem bivstvu jesu, moraju
napustiti stare načine prijevara i izgovora. Da bi se počeli
rješavati ozbiljni problemi okoliša, objasnit će, čovječanstvo
mora djelovati zajedno, u povjerenju. Bez povjerenja, naglasit će
Maitreja, malo se toga može učiniti. Vođe naroda toliko
su ogrezli u korupciju da nikome ne vjeruju.
Maitreja
će pokazati da čovječanstvo ima samo jedan
način za stvaranje povjerenja: Zemljino izobilje mora se jednakomjernije
dijeliti širom svijeta i tako zauvijek zaustaviti gladovanje i siromaštvo
milijuna koji umiru usred obilja.
Hoće li vođe poslušati Maitrejine riječi? Većina
vjerojatno ne; barem ne isprva. No, ljudi po cijelom svijetu uskoro
će čuti i vidjeti mudrost Maitrejinih savjeta. Pozdravit
će njegove mudre riječi i podržati on za što se zalaže.
Svjetsko javno mnijenje tako će pronaći svoj glas i svoga
mentora, u usporedbi s kojim će glasovi pohlepnih diktatora i
korumpiranih političara izblijedjeti. Tako će biti, i tako
će započeti čišćenje i transformacija ovog svijeta.
(Pročitajte i druge Majstorove članke)
Pitanja i odgovori:
P.: Mnogi su Libanonci oduševljeni su sadašnjim događajima koji izgledaju
kao još jedna demonstracija moći naroda — nazvali su
ih "cedarska revolucija". Situacija se čini vrlo
složenom — na događaje utječu Izrael, SAD, Sirija,
Hezbollah i vjerojatno još ponetko. (1) Kako će se po vašem
mišljenju stvari rasplesti? (2) Tko je ubio Rafiqa Haririja?
O.:
Kriza u Libanonu je i složena i izmanipulirana. "Cedarska revolucija"
je zaista još jedan primjer "moći naroda" koja utječe
na događaje. No, sirijsko-libanonska stvarnost ne treba se
previše pojednostavljivati.
Sadašnja američka politika je vršenje jakih pritisaka pritiska
na Siriju i prema mojim informacijama Rafiqa Haririja ubila je CIA.
Tako je potaknula poziv na povlačenje sirijskih snaga iz Libanona,
a potaknula je i proširila glasine da je Haririja ubila Sirija,
usprkos činjenici što takav čin ne bi bio u interesu Sirije,
Postoji dugogodišnja međuzavisnost ta dva susjeda: Libanon
treba Siriju da ga zaštiti od daljnjih izraelskih invazija, a pored
toga Sirija je veliki uvoznik libanonskih dobara. Sirija treba suvremene
libanonske financijske sustave preko kojih trguje u inozemstvu.
Između njih postoji bliska međuzavisnost koju ti nedavno
događaji naravno ugrožavaju. Sirija, treba istaknuti, ne posjeduje
oružje za masovno uništenje. Podupire Hezbollah u kojemu vide legitimnu
arapsku snagu koja pokušava svojoj siromašnoj i potlačenoj
palestinskoj braći pomoći u borbi protiv agresivnog izraelskog
režima.
P.: Je li Izrael na bilo koji način umiješan u ubojstvo
Raffiqa Haririja, bivšeg libanonskog premijera?
O.:
Nisu sudjelovali u samom ubojstvu, međutim bili su o njemu
prethodno obaviješteni. Prema mojim informacijama, ubojstvo je djelo
CIA-e.
P.: Izrael sada okrivljuje Siriju za napad u Tel
Avivu. Je li to oportunizam, pokušaj da se Siriju učini
žrtvenim jarcem i tako stvore preduvjeti za možebitni napad na Siriju?
O.:
Da.
P.: Je li smrt Nicola Caliparija,
časnika talijanske vojne obavještajne službe koji je pratio
oslobođenu talijansku novinarku Giulianu
Sgrenu u Iraku bilo nesreća — ili pak planirano
ubojstvo? Ako je bilo planirano, koji je razlog i tko stoji iza
toga?
O.:
Giuliana Sgrena
je izvjestiteljica, krajnje lijevog, komunističkog talijanskog
dnevnika Il Manifesto. Bilo je za očekivati da američke vlasti
u Bagdadu neće biti oduševljene izvještajima koje je slala
kući u Italiju, posebno njezinim nedavnim istraživanjima o
zlostavljanjima u zatvoru Abu Ghraib.
Američki vojnici na kontrolnoj točci imali su upute da
joj ne dopuste da napusti Bagdad, te su ih interpretirali na najekstremniji
mogući način. Imala je sreće što je izvukla živu
glavu, zaštitio ju je narednik Calipari
koji je na nesreću ubijen.
P.: Ako Maitreja namjerava iskoristiti priliku i sasvim skoro
se pojaviti na televiziji, na što da se usredotoče skupine
koje djeluju na sajmovima, predaju i pripremaju materijale za informiranje
javnosti, kako bi bile najkorisnije? Po svojoj prilici, Maitreja
će nastojati pokazati da je dijeljenje jedino trajno rješenje
za nepravdu i terorizam. Ako je to točno, biste li nam tada
savjetovali da se usmjerimo na Maitrejine socijalne prioritete i
iznad svega na dijeljenje dobara kao ključ za rješenje problema?
O.:
Da, i na nužnost upoznavanja javnosti s informacijama o Maitreji.
P.: Sjećam se da je Share International u prijašnjim brojevima
objavio da će sadašnji Papa biti i posljednji jer će njegovo
mjesto preuzeti majstor Isus. (1) Nadate li se da će Papa poživjeti
barem toliko dugo dok svijet prepozna majstora Isusa i majstor Isus
ne zauzme mjesto na čelu katoličke crkve koje mu pripada?
(2) Ne mislite li da bi to moglo rezultirati raskolom unutar Crkve
i time da možda mnogi neće moći majstora Isusa prihvatiti
kao toliko ljubljenog Isusa Krista?
O.:
(1) Da. (2) Da.
P.: Možete li nam vas reći strukturu zrakâ
i stupanj evolucije sestre Marije Lucije
od Bezgrešnog srca, rođene 1907. godine kao Lucia
de Jesus dos Santos
i preminule 2005. godine? Ona je bila zadnja preživjela od portugalskih
vidjelaca koji su vidjeli ukazanje Djevice čije su riječi
kasnije postale poznate kao otkrivenja iz Fatime
(Portugal), po imenu mjesta gdje se Sveta majka prikazala djeci.
(1)
Koliko točna su djeca zapamtila Marijine riječi? (2) Je
li koji dio "treće tajne" ostao neobjavljen? (3)
Čini se da sada objavljen najveći dio ili sve.
(4) Čini se da Papa u svojoj zadnjoj knjizi spominje božansku
pomoć koja ga je spasila od atentata. Je li ga spasio majstor
Isus? (5) Da li je taj odgađaj spomenut u trećoj fatimskoj
tajni?
O.: Duša: 6; Osobnost: 6 (2); Mentalno tijelo: 6 (2); Astralno tijelo:
2 (6); Fizičko tijelo: 3 (3). Bila je posvećenik 1.4-og
stupnja.
(1) Djeca su riječi svećenicima prenijela točno,
međutim svećenici su ih reinterpretirali za javnost. (2)
Ne. (3) Da. (4) Da. (5) Ne.
P.: Imam
pitanje glede kampanje "Iskorijenimo siromaštvo" (Make Poverty History),
ogromne koalicije pojedinaca, skupina i organizacija koji žele iskorijeniti
siromaštvo. Ta koalicija je vrlo raznolika i rasprostranjena. Mislite
li da bi mogla ubrzati stvari u smislu izražavanja ljudske volje?
O.: "Iskorijenimo siromaštvo" je još jedan primjer glasa
naroda koji dobiva na snazi širom svijeta — ljudi se globalno
povezuju, koriste internet i druga komunikacijska sredstva kako
bi ojačali i još jasnije naglasili svoj poziv na pravednost.
Takvo povezivanje još nedavno nije bilo moguće. Svaki korak
u tom smjeru znači da Maitreja može napraviti korak bliže prema
svakodnevnom svijetu.
P.: Je li ova godina (2005) posebno značajna za Veliku
Britaniju, budući da će Velika Britanija biti domaćin
susreta G8 i povrh toga predsjedavati Europskom unijom?
O.: Nadam se da će 2005. biti vrlo, vrlo važna. Bit će
važna jer slijedi 2004., koja je bila dosta slaba godina, iako su
u njoj napravljeni važni koraci prema onome što će se punije
izraziti u 2005. godini. Glas ljudskih masa čitavo vrijeme
dobiva na snazi, a isto tako raste i sposobnost skupina koje djeluju
preko glasa ljudi. Na kraju krajeva, to je njihov glas. Skupine
su sve sposobnije za suradnju, sve lakše nalaze sredstva za povezivanje
i djelovanje. Sve će to i dalje dobivati na snazi i uskoro
će se dogoditi nešto istinski neobično, nešto što će
nadmašiti sva vaša očekivanja. Isprva će vas iznenaditi,
jer se ljudi, ako su okruženi lošim, općenito ne vesele dobrom.
P.: Zašto nitko ne govori o uzrocima terorizma?
O.: Zato što ljudi ne razumiju uzrok terorizma. To me ne iznenađuje,
jer je za razumijevanje da čak i terorizam ima svoje uzroke
potreban prilično profinjen nazor. Ljudi se strašno boje terorizma,
što posebno vrijedi za SAD poslije 11. rujna. Amerikanci su potpuno
psihički potreseni. Taj napad promijenio je osjećanje
i razmišljanje Amerikanaca više nego bilo što drugo nakon Drugog
svjetskog rata. Čini im se da se dogodilo nešto strašno, sasvim
nepodnošljivo, uvreda njihovoj premoći i nepobjedivosti; umjesto
da kažu: ťTo je bio teroristički napad i moramo pojačati
obranu od terorizma,Ť i potom krenu dalje. Ali ne u osvećivanje
ljudima Afganistana, koji u cjelini nisu teroristi; i ne Iračanima,
koji nisu bili teroristi i koji već desetljeće nisu nikoga
napali (a i tada su napali svoje susjede, a ne Ameriku). Ideja da
terorizam ima uzrok ljudima je vrlo teško shvatljiva. Taj uzrok
povezan je s nepravdom koja je raširena o svijetu. Ideja da je pravda
jednako stvarna i važna kao i sloboda teško je dohvatljiva za sve
ljude, a posebno za Amerikance.
P.: U knjigama Alice Bailey Majstor Djwhal Khul je rekao da se
u pozadini svakog svjetskog problema nalazi vjerski problem. Kako
ćemo riješiti taj problem — Majstor je rekao da će
za to trebati mnogo vremena?
O.: Trebat ćemo mnogo vremena. Točno je da su u pozadini
gotovo svih ratova i borbi koje se sada odvijaju u svijetu vjerske
podjele. Vjerske razlike ne bi smjele predstavljati problem. Postoje
mjesta gdje su kršćani, židovi i muslimani stoljećima
živjeli zajedno u miru. Španjolska je jedno od njih. Vjerske razlike
mogu biti prisutne, međutim dolaze na istaknuto mjesto tek
kad se pojavi vanjski problem — na primjer na političkom
ili gospodarskom području. To je povezano s vjerskim uvjerenjima
koja su za mnoge ljude najsnažnije osjećajne veze koje imaju.
Kada se Indija podijelila, došlo je do strašnih pokolja. Kada je
nastajao Pakistan, muslimani su pobili čitave vagone Indijaca
(hindusa), i obratno. Došli su iz Indije i bili su naviknuti zvati
se Indijcima, međutim nisu bili hindusi, bili su muslimani.
Tako je došlo do sukoba između muslimana i hindusa, a ne između
Indijaca i Pakistanaca. Potom se u sukob uključio Bengal, koji
je bio dio Pakistana, i ponovno se razvio sukob između muslimana
i hindusa. Potom je nastao Bangladeš i dogodila se ista stvar.
Kadgod se vanjska politička/gospodarska trvenja ne mogu riješiti
na relativno lak način, uvijek se pretvore u vjerske sukobe.
To će se nastaviti. Tako je bilo i još je uvijek tako u Sjevernoj
Irskoj, premda su borbe prestale. Tako je u Nigeriji i drugim afričkim
državama. To će biti zadnja velika nesnošljivost na svijetu
koja će biti razriješena. Vjerska uvjerenja ljudima su bliža
nego bilo što drugo, što je drugi način da se kaže da je veza
između čovječanstva i onoga što zovemo Bogom snažnija
nego što priznajemo. To je najsnažnija misao većine svjetskog
stanovništva. Samo sofisticirani intelektualci u Europi i nekim
drugim državama imaju šire nazore i nisu predani određenoj
religiji.
Takav stav imate samo ako ste se religije odrekli rano u životu.
U suprotnom će slučaju najsnažniji biti strah od odvajanja
od države koju poistovjećujete sa svojom religijom. To će
se nastaviti sve dok ne naučimo biti tolerantniji.
Postoje tri velika saveza čovječanstva: politički,
gospodarski i vjerski. Ako s njima ne baratamo pravilno, postaju
iskvarene ideologije ili totalitarizmi. Imamo političke ideologije:
demokraciju, fašizam, komunizam itd. Politički totalitarizam
je zapravo u povlačenju.
Gospodarski totalitarizam je onaj koji se trenutno nekontrolirano
razmahao. Tome će se Maitreja posvetiti više nego ičemu
drugom budući da je to ključ za uklanjanje drugih totalitarizama.
Zadnji će nestati vjerski totalitarizam, koji je trenutno na
vrhuncu moći. Ako ste na vrhu, možete ići samo u jednom
smjeru — prema dolje. Postupno će se njegov utjecaj smanjiti,
međutim za to je potrebno vrijeme.
P.: Indija, Japan, Brazil i Njemačka žele postati članice
Vijeća sigurnosti. Je li to nagovještaj da će se Vijeće
sigurnosti Ujedinjenih naroda promijeniti ili se radi o nacionalnim
interesima tih država?
O.: Oboje. Naravno da se radi o nacionalističkim interesima
(žele veći utjecaj u svijetu), međutim važno je razumjeti
da mogućnost veta koju ima samo šačica država —
pet prvotnih članica Vijeća sigurnosti — istinski
iskrivljuje Ujedinjenih naroda. Na primjer, Irak nije ispunio 19
rezolucija UN-a i to je bio jedan od razloga za napad. Bio bi napadnut
i u slučaju da je ispunio sve rezolucije. To je bio samo taktički
manevar, s obzirom da Izrael ima 63 neispoštovane
rezolucije, jer veto SAD-a onemogućuje bilo kakve akcije protiv
Izraela. Konačno neki narodi postaju sve nestrpljiviji glede
destruktivne dominacije Vijeća sigurnosti, tako da ono sada
ima 25 država članica umjesto 15. Proširili su ga te i drugim
državama omogućili glasovanje i izražavanje mišljenja, međutim
pravo veta još uvijek ima samo pet prvotnih članica.
Mislim da se prava vrijednost UN-a pogrešno shvaća —
neki narodi i čovječanstvo općenito još je nisu prepoznali.
Majstori UN nazivaju nadom svijeta. Ujedinjeni narodi su doslovno
buduća nada čovječanstva i ako se ne budemo trudili
da održimo njihovo postojanje i ako ih ne budemo očistili od
stvari koje smetaju njihov rad, čovječanstvu će se
slabo pisati. Mislim da bi se najprije moralo ukinuti Vijeće
sigurnosti. Ono je ispunilo svoju svrhu; staromodno je i pri rješavanju
svjetskih problema ne može više djelovati istinski korisno odnosno
demokratski.
Jedan od najtežih problema je izraelsko-palestinski i na tom području
se zbog američkog veta ništa ne mijenja. Ameriku UN zanima
samo onoliko koliko ga može kontrolirati. Za neke je Amerikance
UN gotovo kao prosta riječ.
Mnogi Amerikanci, na primjer oni koji automatski glasaju za Busha,
mrze samu ideju Ujedinjenih naroda. Oni koji glasaju za Kerryja,
Clintona ili bilo kog drugog demokrata na UN gledaju drugačije,
međutim ni oni ne razumiju njegovu važnost u potpunosti.
Amerikanci općenito na UN gledaju kao na prostor gdje mogu
izražavati svoje mišljenje i ostvarivati svoje interese. Oni su
inzistirali da Boutrosa Boutrosa-Ghalija mora zamijeniti sadašnji generalni tajnik, g. Kofi
Annan. Kofi Annan je američki izbor, druge države su ga prihvatile
kao kompromis. Amerikanci su mislili da će biti slaba ličnost,
međutim budući da je počeo pokazivati neovisnost,
žele da ode. On je mudar i pravedan. Ne želi uvrijediti Ameriku.
Zna da Amerika neće plaćati svoje obveze ako u Ujedinjenim
narodima ne bude po njenom. Budući da je Amerika tako velika,
i njezin BDP je izuzetno velik te proporcionalno BDP-u plaća
više nego bilo tko drugi. Tako da kada američko gospodarstvo
ne bi platilo, to bi ozbiljno ugrozilo djelovanje UN-a. Naravno
da Kofi Annan kao glavni tajnik mora osigurati da države plaćaju
svoje obveze. Zato ga SAD i druge države "ucjenjuju".
Samo tri države podmiruju svoje obveze brzo, redovito i bez opominjanja:
Nizozemska, Norveška i Kanada. Ostale posežu za politikom moći:
ťPlatit ćemo kada učinite što tražimo.Ť Kofi Annan mora
stalno kormilariti tako da ne ugrozi ravnoteže moći.
Najprije bi se moralo ukinuti Vijeće sigurnosti i njegov veto.
Tada ćemo imati sve narode, zajednicu naroda, debatni prostor
naroda, skupštinu UN-a. Vijeće sigurnosti bilo je ustanovljeno
da bi u godinama poslije Drugog svjetskog rata, kada se odvijao
Hladni rat, nekako nadziralo države kao što je Rusija, možda i Kina.
Amerika, kakva već je — vrlo dominantna i ratoborna —
je pobijedila i do neke mjere kontrolira Izrael, premda Izrael većinu
vremena ima slobodne ruke, međutim SAD u najmanju ruku povećavaju
njegovu moć. SAD Izrael kontroliraju u smislu da upotrebljavaju
veto kako Izrael ne bi morao odgovoriti na rezolucije. Izraelu bi
se moglo zaprijetiti gospodarskim embargom, međutim Amerika
uvijek osigura da se to ne dogodi jer surađuje s Izraelom.
Amerika (to će reći Pentagon), Izrael i određene
države istočne Europe su nove sile osovine.
P.: Da li Maitrejina poruka odlazi u Afriku?
O.: Maitreja živi u Londonu u različitim hinduskim hramovima.
Odlazi u džamiju i u crkve, međutim živi u hramovima. Živi
nekoliko godina u jednom hramu i onda nekoliko godina u drugom.
Dok je u tim hramovima, poučava swamije o svojim namjerama za preobrazbu svijeta te ih potom
šalje širom svijeta, pružajući ljudima dio njihovog iskustva
i Maitrejina učenja. Maitrejina učenja prenose se preko
mnogo swamija, obrazovanih, inteligentnih
ljudi, odgojenih u hinduskoj tradiciji.
Swami Nirliptananda napisao je mnogo članaka za Share International.
On je stariji swami u hramu u kojem je Maitreja živio godinama.
Mnogo ih ide u Aziju i dijelove Afrike gdje postoje hinduske zajednice
koje trebaju swamije u svojim hramovima.
P.: Da li sve Maitrejine poruke završavaju s "Molim vas
primite Kristove blagoslove"? (Tiče se 140 poruka
koje je Maitreja dao preko Benjamina Crema i koje se reproduciraju
na predavanjima Benjamina Crema; vidi Messages from Maitreya, the Christ.)
O.: Ne. "Molim vas primite Kristove blagoslove"
su moje riječi. Ne dolaze od Maitreje.
P.: Netko me zamolio da mu izradim otiska Maitrejinog dlana kao
kvalitetnu fotografiju te da je kopiram obrnuto kao zrcalnu sliku.
Mijenja li što na stvari ako je "otisak" zrcalna slika?
O.: Da, mijenja. Ne treba ga se prepravljati u zrcalnu sliku. Ljudi
misle da mogu uzeti ono što je istinski božanski dar i raditi s
njim što ih je volja, obrnuti ga. To je pomanjkanje jednostavnog
poštovanja prema božanskom daru kakav je "otisak". Dakle,
odgovor je u svakom slučaju da se to ne treba činiti,
jer iskrivljuje ono što "otisak" jest.
"Otisak" djeluje kao vrata do Maitreje. Omogućava
vam, kada ga pogledate, da prizovete njegovu pomoć. Kada pogledate
"otisak dlana", s ozbiljnošću, prizivate njegovu
pozornost i molite za njegovu pomoć. Maitreja je rekao: "Moja
pomoć stoji vam na raspolaganju. Trebate je samo zamoliti."
Omogućava vam da zamolite za Maitrejinu pomoć, no unutar
karmičkih granica. Maitreja mora raditi unutar karmičkih
zakona, kao i svi Majstori, to je jedina stvar koja ih ograničava
— ne radi se o Njihovoj karmi, jer oni ne stvaraju
karmu, nego karmičkom zakonu koji upravlja našom slobodnom
voljom. Dlan je predstavljen da bi omogućio ljudima da iskoriste
taj dar vrata prema Maitreji, da zatraže njegovu pomoć.
P.: Da li itko u Kini zna za Maitreju?
O.: Priličan broj ljudi u Kini zna za Maitreju. Postoje
čak i skupine za transmisijsku meditaciju u Kini. Japanci imaju
mnogo transmisijskih skupina i mnoge od njih imaju kontakte s Kinom.
Neki Japanci žive u Kini i pronose poruku te osnivaju skupine za
transmisijsku meditaciju. Iz Tajvana, koji sam dvaput posjetio,
transmisijska meditacija proširila se u Kinu; također i iz
Singapura. Ne bombardira ih se informacijama, ali čuju o transmisijskoj
meditaciji i počinju je upražnjavati. Povratak Krista je koncepcija
samo za kineske kršćane. Ne znam koliko ih živi u kopnenoj
Kini — više ih je u Hong Kongu.
P.: Da li se skupine za transmisijsku meditaciju u Kini smatraju
ilegalnima ili sektama?
O.: Ne. Skupine za transmisijsku meditaciju ne smatraju se ilegalnima,
niti se smatra da predstavljaju opasnost. Očigledno je da nisu
opasnost. Čak i da ih je na tisuće, ne bi predstavljale
opasnost. Postoji mnogo budističkih i taoističkih sekti
u Kini i tamo ima mnogo tolerancije. Informacije koje izlaze iz
Kine uvijek dolaze preko zapadnjačkih novinskih agencija i
iskrivljuju se za Zapad, a na štetu Kine.
P.: Komuniciranje s Majstorima: je li to nešto što bilo tko može
naučiti?
O.: Telepatija je prirodni atribut čovječanstva. Svatko
je telepat, međutim u velikoj mjeri neuvježban. Kod ljudi koji
su vrlo bliski, muža i žene, ljubavnih parova, ili majke i djeteta,
u tim slučajevima telepatija se jednostavno dogodi. Ona nije
nešto na što se oslanjaju ili čak o čemu razmišljaju.
Telepatija koju koriste Majstori i oni učenici koji mogu odgovoriti
je namjerno, svjesno baratanje mentalnom sposobnošću koju svi
imamo kao mogućnost, međutim koja je kod najvećeg
dijela nerazvijena. Majstori je mogu poboljšati, međutim Majstori
to ne rade iz zabave, ili zato da bi imali što raditi. Oni to rade
samo iz nekog razloga — zato što obučavaju nekoga za
određeni posao koji treba učiniti, da mogu brzo i lako
komunicirati s njima bez da prolaze kroz proces pojavljivanja pred
njima, za što treba mnogo više energije nego za bljesak misli. Misao
je svugdje, ravni uma su otvorene svima, sve misli putuju na mentalnoj
ravni. Kada je misao usmjerena i upravljana kao što je to između
Učitelja i učenika, dolazi do trenutačne komunikacije.
Majstori se ponekad pojave onim učenicima koji još nemaju razvijenu
sposobnost telepatske veze. Kada, putem prirodnog procesa evolucije,
aura učenika postane magnetična, kao rezultat razvije
se telepatija. To nije nešto što učimo. S vježbom postaje "tečnija"
i upotrebljivija..
P.: Kada osoba prima poruke od Majstora, da li ju je Majstor
izabrao za tu svrhu?
O.: Oni ništa ne čine slučajno. Iza svega što Majstori
čine postoji razlog. Oni upravljaju golemim količinama
energije, međutim "škrti" su na energiji, ne trate
ni gram energije — ni svoje energiju ni energiju općenito.
P.: Ovise li telepatske sposobnosti o učeniku?
O.: Da, naravno. Ako Majstori žele stupiti u vezu s učenikom
kojega se može doseći telepatijom, upotrijebit će telepatiju.
Ako nema razloga da je upotrijebe, neće je upotrijebiti. Naravno,
Majstori imaju potpunu mentalnu kontrolu i međusobno komuniciraju
isključivo telepatijom.
P.: Možete li nam reći nešto prirodnim katastrofama —
postoji li razlog iza njih ili se jednostavno radi o silama prirode?
O.: Može biti i jedno i drugo. No, mnoge poplave, vulkanske erupcije,
mnoge katastrofe svih vrsta rezultat su destruktivnih misaonih tvorevina
čovječanstva. Mislimo destruktivno, stvaramo ratove i
glad. Stvaramo okolnosti u kojima jedan dio svijeta živi u luksuzu,
a drugi dio umire u bijedi i siromaštvu. To je destruktivno i ta
destruktivnost remeti ravnotežu čovječanstva. To remeti
ravnotežu elementalnih sila čiji zadatak je stvaranje vremena
i svjetske klime. Te sile su devski ili anđeoski elementali.
Oni mogu biti divovski, sve od slijepih elementala koji rade po
nagonu pa do velikih anđeoskih bića. Majstori mogu upotrebljavati
te sile. Kada žele učiniti određenu stvar, pozovu devske
elementale i anđele te rade zajedno. Ljudi govore o anđelima,
međutim ne znaju što su anđeli. Anđeli pripadaju
evoluciji odvojenoj čovječanstva, međutim imaju s
nama određeni odnos. Postoje milijarde i milijarde anđela,
i oni se protežu od najjednostavnijih i slijepih elementala pa do
divovskih sila, velikih anđela koju upravljaju načinom
na koji sunčeve zrake djeluju na planet i tako dalje. Sve je
to pod kontrolom. Čovječanstvo ne zna ništa o tome koliko
su destruktivne njegove misli.
P.: Zašto ste tako sigurni da je potres u Indijskom oceanu bio
nešto prirodno? Zasigurno je to Božje djelo, ili djelo onoga što
zovemo Bog?
O.: To nije Božje djelo. Zovemo ga Božjim djelom zato što ne znamo
što je Bog. To je rezultat života našeg planeta. Naš planet je živući,
dišući entitet. On razvija sam sebe, ispunjen je plinovima
i energijama koje se pokušavaju probiti iz kore, a kada to učine,
imamo potres. Kada su te sile mirne, kažemo da je lijep i tih planet,
međutim tih je samo ponekad. Uvijek je bilo tako. Moramo zauzeti
drukčije stajalište prema smrti. Ne smijemo se bojati smrti.
Budući da živimo na planetu Zemlji, moramo prihvatiti činjenicu
da je on relativno nestabilan.
P.: U Japanu je 2004. godine bio rekordan broj tajfuna. Znači
li to da su Japanci imali toliko negativnih misli da im Bog zato
donosi patnju?
O.: Ne radi se o tome da su ljudi u Japanu imali destruktivnije
misli. Žive na području koje je sklono potresima, baš kao što
je Indijski ocean sklon potresima. Tu nema pomoći, tako je
već tisućama godina. Oni su dio ustrojstva tog područja.
Čitav Pacifik obrubljen je otocima koji su jednom bili velika
kopna, no koji su potresnom aktivnošću postali otoci. Rub Tihog
oceana je trusna zona i glede toga ne možete ništa učiniti.
Možete samo moliti Maitreju da djeluje kao božanski posrednik —
što On i čini s vremena na vrijeme ako mu zakon dopušta.
Karma — Zakon uzroka i posljedice
Pitanja i odgovori Benjamina Crema s Transmisijske konferencije
u San Franciscu održane u kolovozu 2004.
P.: Rekli ste da se u Izraelu inkarniralo više bivših nacista.
Izgleda da oni nastavljaju uzorak djelovanja iz prošlog života —
potiranje i zlostavljanje drugih na rasnoj osnovi, prisvajanje područja
za "izabranu" skupinu. Pomaže li zakon karme na taj način
pojedinačnim dušama da se uče i razvijaju?
O.: Zakon karme na taj način ne pomaže pojedinačnim dušama
da se uče i razvijaju. Svakako, zakon karme je tu na djelu,
pri preseljenju tih nacističkih vojnih i drugih vođa koji
u Izraelu djeluju na jednak način kao što su to činili
u Njemačkoj u prijašnjoj inkarnaciji.
Uzrok je u strukturama njihovih zraka i činjenici da su se
našli u sličnoj situaciji. Oni sebe vide kao Izraelce. Ne mislim
da znaju da su bili nacisti. Poznaju li svoje prijašnje inkarnacije?
Ne. Jednostavno vide probleme sadašnjeg vremena. Za njih je problem
u tome što Izrael svaka dva tjedna posjeti kakav mladić ili
djevojka te se raznese nakon što uđe u autobus ili kavanu,
i ubije Izraelce. Izraelci to ne vole. Mrze nepredvidljivost toga
— to je jedna od grozota terorizma.
Kako zakon karme može na taj način pomagati dušama da se uče
i razviju? To je idealistički pogled na čitavu stvar.
A u zakonu karme nema mjesta za idealizam. Zakon karme je vrlo blag
zakon čije djelovanje pokrećete vi sami i koji vas dovodi
do događaja koje ste prouzročili. Kada mislite, stvarate
misaone tvorbe. Ta djelovanja stvaraju uzroke, a uzroci stvaraju
posljedice. Posljedice su ono što na kraju proživljavate. One stvaraju
vaš život, na dobro ili loše. To je zakon karme, i on ukazuje na
potrebu za neškodljivošću u svakoj situaciji. To ljudi ne znaju.
"Pomaže li zakon karme na taj način pojedinačnim
dušama da se uče i razvijaju?" Ti ljudi su se u Izraelu
vjerojatno inkarnirali zbog tisuća njemačkih židova koje
su ubili i koje su zatirali na sve moguće načine. Naučili
su se mrziti židove iz svih mogućih razloga. Hitler je imao
namjeru riješiti se svih židova na svijetu, samo kada bi to bilo
moguće. Nije mu uspjelo, međutim nacisti su ubili oko
6 milijuna europskih židova. Nose tu odgovornost, zato su se vratili
kao židovi.
Ne radi se o učenju kako se razvijati. Radi se o zakonu uzroka
i posljedice, to jest karme. Žive kao sami ljudi koje su u prošlom
životu toliko mrzili i potirali. Oni sa sobom donose i kvalitetu
svoje zračne strukture, energije koje upotrebljavaju, i koje
su im dale moć u Njemačkoj. Ti ljudi nisu bili na vrhu,
nego su bili u SS-u i vojsci. Ne radi se o samo nekoliko pojedinaca,
mnogo ih je. Velik broj nacista reinkarnirao se i u Argentini i
drugdje, uključujući SAD.
P.:Možete li nam reći nešto o vezi između oslobađanja
sila materijalnosti (op. prev.
— radi se o silama čiji je zadatak da podržavaju materijalni
aspekt planeta. Kada se nalaze unutar svoje domene, one su korisne,
međutim kada prijeđu u druge domene, našu domenu, tada
predstavljaju ono što zovemo zlom) i karmičkim posljedicama
za ljude preko kojih te sile djeluju? Jesu li antikrist i energija
sila materijalnosti jedna te ista stvar?
O.: Da, radi se o istoj stvari. Hitler više nije u inkarnaciji.
Na mjestu je koje bi kršćani nazvali čistilište. Ne znam
koliko dugo će biti tamo, međutim to će biti vrlo
dugo. Postoji neposredna veza između zlog djela koje je čovjek
prouzročio svojom suradnjom sa silama involucije. Što je veći
utjecaj na svijet, to je veća karma te osobe.
Ima ljudi koji u svojoj biti nisu zli, možda bi mogli biti posvećenici
drugog stupnja, kao što je bio Staljin. Staljin nije bio zao. On
je, da tako kažem, bio više "siv" nego "crn".
Nije radio s istom vrstom energije kao Hitler. Radio je za ideal,
za ono što je po njegovom mišljenju bilo za dobro Rusije.
Sva nedjela koje je počinio protiv pojedinaca i milijuna ljudi
učinio je za "viši cilj"', za ostvarenje svoje zamisli
nove Rusije. Njegova je djelovanje prožimao idealizam, koji se snažno
razlikuje od jednostavnog, čistog zla koje je djelovalo preko
Hitlera i njegova društva. Staljina ne uključujem u tu skupino,
no on je "siv". U njegovom slučaju radi se o osobnoj
zloporabi moći manjku razlučivanja između dobra i
zla. Hitler (koji je isto tako bio posvećenik drugog stupnja)
je bio doslovno opsjednut silama zla, kao i Mussolini u Italiji
u manjoj mjeri. Međutim, posljedice su uvijek povezane s količinom
energije koja s proširila.
Posvećenik drugog stupnja može dotaći "tamnu stranu"
na eksperimentalan način, možda jednostavno tražeći nešto
uzbudljivo, zanimljivo, iz znatiželje, međutim pri tome zna
da to ne smije činiti, premda je u kušnji. Posvećenik
drugog stupnja je dosta visoko, no još nije savršen. Ni posvećenik
trećeg stupnja nije savršen, međutim posvećenik drugog
stupnja još nije potpuno na strani svjetlosti. Može biti na obje
strane i obje ga mogu upotrebljavati za svoje svrhe.
To za neke posvećenik drugog stupnja predstavlja problem. Ne
znaju gdje stoje, i ne znaju sasvim sigurno što žele. Staljin je
želio vlast. Želio je da Rusi dobro žive, međutim bio je opsjednut
svojom vlastitom sposobnošću da to osigura. Donio je pogreške
odluke glede svojih drugova i stanovništva Rusije, međutim
njegove namjere nisu bile zle.
Važna je namjera. Kakva je namjera, što je u pozadini djela? Ako
je namjera zla, tada je i djelo zlo. Ako je namjera dobra, a rezultat
zao, tada se vjerojatno upotrijebilo i raširilo manje energije te
će karmičkim rezultati biti manji.
P.: Proživljavamo li živote u kojima primamo rezultate svojih
prošlih djela?
O.: Naravno. Vaša prošla djela stvaraju vaš sadašnji život. Točno
tako karma djeluje. Tijek našeg sadašnjeg života posljedica je djela
koja smo napravili u prošlosti i koja činimo sada. Ne radi
se samo o prošlosti. Karma je dinamičan zakon koji se tiče
svakog čina koje napravimo. Ponovnim rođenje ne prestajemo
činiti stvari. Počinjemo sve iznova i činimo to vrlo
ustrajno. Ako su djela dobra, donesu dobru karmu. Ako su destruktivna,
donesu bol i patnju.
Hoće li ti ljudi patiti? S obzirom na patnje koje su prouzročili,
patit će. S obzirom na patnju koju je netko drugi propatio
kao rezultat njihovih djela, patit će na ovaj ili ovaj način.
To nije mehanički zakon, međutim to je egzaktan zakon.
Gospodi karme važu kvalitetu energije koja se proširila preko vaših
djelovanja i misli i ta vam se energija vrati na sličan način.
Mnogo ljudi koji su ubijeni tako odrađuju svoju karmičku
situaciju.
P.: Čitavo vrijeme nastaje nova karma, zar ne? Ne možemo
jednostavno pretpostaviti da je jedan ubio drugoga u nekom drugom
životu.
O.: Ne, ne možemo to pretpostaviti.
P.: Kako da onda znamo što se doista događa? Ne možemo znati.
Ne možemo pretpostavljati da je karma uvijek samo ono što se događa
u ovom životu. Možda vam, ili nekom drugom, netko jednostavno nešto
učini prvi put.
O.: Točno tako. To je dinamičan proces. Imamo posla s
dinamičnom situacijom. Nova i stara karma djeluju rame uz rame
u svačijoj svijesti. Naravno, svaka stvar se jednom dogodi
prvi put. Ako ste dovoljno razvijeni da ne počinite ubojstvo,
tada ga ne počinite. Dakle, govorimo o karmi koja se odnosi
na djelovanja koja se tiču nas, djelovanjima koja su se već
dogodila.
P.: Kako će se onda to završiti?
O.: Nema svršetka. Karmu treba razriješiti. Na primjer, poznajem
ženu koju je u sadašnjem životu njezin otac seksualno zlostavljao
sve do njezine 14 ili 15 godine. To je bila neposredna posljedica
činjenice da je u prošlom životu ona bila otac, a sadašnji
otac kćerka, koju je spolno zlostavljala (sadašnja) kćerka.
A to je bila posljedica još jednog života prije, u kojem je kćerka
bila kćerka, a otac otac. To je bila uzastopna izmjena uloga
ta tri puta. Postavio sam isto pitanje koje ste vi postavili i moj
Majstor mi je odgovorio: "Razriješit će se u ovom životu.
Malo je vjerojatno da će se nastaviti i u sljedećem životu."
To je karma.
P.: Je li moguće karmu razriješiti putem opraštanja?
O.: Opraštanje je jedan od glavnih zakona koji ublažavaju i umanjuju
moć karme. Karma je zakon i djeluje neosobno. Postoje četiri
velika Gospoda karme koji upravljaju tim zakonom. To je neosoban
zakon, međutim ako je u osobi kojoj je netko naškodio prisutno
opraštanje, to može u izuzetnoj mjeri ublažiti posljedicu djelovanja
zakona. Možda ne u cijelosti, međutim to ovisi o potpunosti
opraštanja. Nismo svi Isus.
P.: A što ako osoba oprosti sama sebi?
O.: To je drugo. Opraštanje samom sebi nema veze s karmom. Radi
se o krivnji.
Jedna od glavnih zadaća Maitreje je riješiti čovječanstvo
krivnje. Ljudi se osjećaju krivima bez razloga. Osjećaju
se krivi jer su preozbiljni ili zato što preuzimaju na sebe probleme
drugih ljudi, njihovu mržnju, njihovo pomanjkanje ljubavi, ili što
god. Ljudi se osjećaju krivo, posebno djeca. Djeca čije
se obitelji raspadnu, čiji se otac i majka rastave, često
se osjećaju osobno odgovornima za rastavu svojih roditelja.
To je za njih velika trauma. Misle da nisu voljeli svoje roditelje
dovoljno, da nisu bili "dobri" ili da su činili "krive
stvari". Naravno, sve skupa nema apsolutno nikakve veze s djetetom.
Djeca za činjenicu što otac i majka više ne žive zajedno zbog
svoje osjetljivosti ne krive majku ili oca, nego krive sebe.
To je povezano sa samoopraštanjem. Ljudi ne praštaju sami sebi zato
što se vežu za rezultate svojih akcija. Prošlost ne možete promijeniti.
Prošlost je prošlost. Ono što možete promijeniti je vaša vezanost
za prošlost. Na primjer, ako ste vezani za svoje djelovanje ili
nedjelovanje u vezi s mrtvom osobom — niste dovoljno pazili
na nju, niste bili dovoljno ljubazni s njom ili što već —
osjećat ćete se krivi. Ljudi umru, a vi se osjećate
krivi jer niste bili bolji ili ljubazniji prema njima. U vezi s
tim ne možete ništa učiniti. Možda to čak nije ni istina,
međutim imate taj osjećaj zato što je čovjek umro.
Ne možete mu više reći nešto što biste mu možda rekli i što
bi mu poboljšalo život.
Ako se vežete za takve stvari, vežete se za krivnju. Možete nastaviti
s tim i kriviti se godinama zato što ste za tu osobu mogli nešto
učiniti, a niste. To je vezanost, nešto negativno. Vezanost
blokira dio vaše energije i pozornosti. Vaša psiha je fiksirana,
a trebala bi biti slobodna. Čak i ako ste vezani za nešto što
osjećate kao, "Trebao sam učiniti to i to ..."
niste slobodni. Možda ste doista trebali to učiniti, međutim
sada kada se situacija promijenila ne možete ništa promijeniti.
Morate se naučiti otpuštati prošlost, pustiti je, i nastaviti
dalje. Ne držite se za stvari koje ne možete promijeniti. One su
prošle, nema ih više.
P.: Je li točno da je taj osjećaj vezanosti prisutan
zato što smo karmički odgovorni za te stvari?
O.: Možda, ako poznajete zakon karme. U tom slučaju bi to moglo
biti točno. Međutim, mislim da obično nije tako,
osim ako vjerujete da vas Bog čitavo vrijeme gleda odozgo i
maše svojim prstom. Davno ste naučili da ste "loši"
kada niste ljubazni, kada ste neprijazni, da Bog promatra. Čitav
je svijet odgojen na toj fantaziji. Bog ima previše posla da bi
pazio na djecu kako lažu!
(Više pitanja i
odgovora)
Pisma
čitatelja:
Tijekom mnogo godina neki su se
Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, u različitim olbičjima
pojavljivali velikom broju ljudi iz cijelog svijeta. Pojavljuju
se i na predavanjima i meditacijama Benjamina Crema, pružajući ljudima
u publici priliku da ih intuitivno prepoznaju. Neki ljudi podijele
svoja iskustva s časopisom Share International. Ako susrete porvrdi
Majstor Benjamina Cremea, pisma se objavljuju. Ta iskustva dana
su da nas nadahnu, usmjere ili pouče, a često i da nas ozdrave i
obodre. Također, Majstori vrlo često privlače našu pažnju na neku
našu fiksiranu netoleranciju (na primjer protiv pića ili pušenja)
ili je komentiraju. Mnogo
puta djeluju kao anđeli spasitelji u nesrećama, tijekom ratnih vremena,
potresa i drugih katastrofa. Pisma koja slijede primjeri su tog
načina komunikacije Majstora:
Odjevene
za boj
Dragi uredniče!
U studenom 2004. poslije našeg mjesečnog predavanja o Ponovnom
dolasku putovala sam vlakom prema kući. Budući da je bilo
kasno navečer, u vagonu sam bila potpuno sama. Za nekoliko
minuta u vlak su ušle dvije mlade žene. Bile su odjevene u kožne
jakne, čizme s metalnim vrhovima, posvuda su imale lance, pirsinge,
narukvice s nitnama, bile su pravo oličenje heavy-metal stila.
Njihov izgled bio je tako ratoboran da si nisam mogla pomoći
da se ne osjećam tjeskobu kada je jedna sjela s moje lijeve
strane, a druga ispred mene. Međutim, kada počele razgovarati,
shvatila sam da su bezopasne.
Ja sam čitala sam knjigu, a u krilu sam imala svežanj Emerger
Mundiala (španjolske inačice
Emergence Quaterlyja)
i časopisa Share International. Nakon nekog vremena
jedna je djevojka, koja je sjedila pokraj mene — imala je
crnu kosu i oči i igrala se s britvicom na svom pojasu —
pokazujući na časopise vrlo iznenadno upitala: "
Mogu li uzeti jednu od tih brošura?"
"Naravno," odgovorila sam i objema dala po jedan časopis
i druge materijale, a one su ih spremno primile,
To je bio početak vrlo dugog (više od pola sata) i zanimljivog
razgovora o Majstorima i političko-ekonomskoj situaciji u svijetu.
Njihovo mišljenje o tijeku događaja bilo je poduprto podacima
i nikako nije bilo površno, a kada je jedna od njih rekla, doslovno,
da "bez dijeljenja dobara ne može biti pravde", pogodila
je pravu žicu.
Odgovorila sam da se slažem s njima, ali i da mislim da su te promjene
u svijetu povezane s energijama i događajima duhovne i "ezoteričke"
prirode. Tada su u naš razgovor ušla imena Maitreja i Benjamin Creme.
"Da, naravno! Čule smo za gospodina Crema." "Zapravo,"
uskočila je druga, "nas jako zanima iscjeljivanje. S tim
se bavimo, premda radimo na obrazovnom području. Ah! Ponekad
se pitamo uči li čovječanstvo svoje!
"Kod te dvije mlade žene bilo je nešto neobično, premda
prijatno, no nisam usudila upitati ih o njihovim "obrazovnim
aktivnostima."
Osim toga, vlak se približavao mojoj izlaznoj postaji pa sam ustala
da odjenem kaput i odem. Žena pored mene je dodala: "Većina
ljudi nas ne uzima ozbiljno jer smo ovako obučene." Odgovorila
sam: "Tako provokativan stil oblačenja može biti način
iskazivanja kako se ne pokoravate našem društvu. To je u redu, premda
definitivno nije moj stil!"
Sve tri počele smo se smijati i kroz smijeh se pozdravile.
Kada sam prolazila kroz vrata prema peronu, čula sam crnooku
ženu kako je brzo zavikala: "Sigurna sam da ćemo se uskoro
sresti i kladim se da to neće biti u ovom netočnom vlaku."
(Neobično, vlak je dosta dugo vremena stajao na jednom mjestu.)
Jesu li te dvije žene obične osobe?
Carmen Fonta, Barcelona, Španjolska
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "mlada žena"
koja je sjedila pokraj autorice pisma bio Maitreja, a "mlada
žena" koja je sjedila nasuprot majstor Isus.)
Dva pisma od iste osobe:
Afrička kraljica
Dragi uredniče!
U subotu, 12. veljače 2005. poslije završetka posla u 20.30
hodala sam prema autobusnoj postaji. To je bio moj prvi dan na poslu
(medicinska sam sestra) poslije dužeg odmora i bila sam umorna,
ali mi je i odlanulo jer je sve prošlo dobro. Tada mi je prišla
visoka crnkinja i upitala me za put do hotela White
House. Objasnila sam joj da je baš pored
"moje" autobusne postaje te da možemo ići zajedno.
Imala je ljupko, čvrsto lice i izgledala je stara otprilike
35 godina. Sa svojim prodornim glasom djelovala je vrlo energično
— puna životne radosti. Bila je odjevena u mantil koji je
sezao do koljena. Pod njim je nosila suknju, a na reveru je imala
utaknut veliki cvijet. Govorila je s jakim naglaskom te sam je pitala
odakle dolazi. "Iz Nigerije," odgovorila je. Rekla sam
da bih rado posjetila Afriku, a ona mi je odgovorila da su tamošnje
vlade pokvarene i potkupljive. Rekla sam da su vlade takve skoro
posvuda, posebno u Americi i Velikoj Britaniji na što smo se obje
nasmijale.
Kada smo stigli do autobusne postaje, imala sam osjećaj da
smo stare prijateljice — razgovarale smo o tome u kakvom je
svijet čudnom stanju. Spomenula sam da su ljudi koji imaju
posao i novac pod teškim stresom te da nemaju nimalo najvažnije
stvari — vremena — te da ljudi bez posla i novca imaju
sve vrijeme svijeta. Kad bi mogli dijeliti, svi bismo imali ravnotežu
glede stvari koje trebamo.
Počela mi je opisivati život u Nigeriji i pričati o obitelji
svog rođaka: Imali su prastari auto iz Velike Britanije koji
se uvijek kvario. Muž je jako mnogo radio da bi djeca mogla ići
školu i vraćao se s posla tako kasno da djecu uopće nije
vidio. Majka je morala svakog dana pješačiti više kilometara
kako bi djecu otpratila u školu. Kada je o tome pričala, njezina
priča činila se toliko istinitom da sam se osjetila kao
da sam bila tamo i sve to doživjela.
Rekla je da si bez novca ne možeš planirati život te da bi svi ljudi
trebali imati mogućnost planirati svoje živote. Našla sam se
u njezinim riječima jer sam nedavno i sama loše stajala s novcem
te nisam mogla planirati unaprijed.
Objasnila mi je da se mnogi njezini rođaci pouzdaju u nju da
im ona šalje novac za preživljavanje. Nasmijala se i rekla da ponekad
zna da pretjeruju glede svojih potreba: da preko toga što je mole
za pomoć mogu postati nepošteni. Objasnila je da se isto događa
s afričkim vladama. Ako ne bude poštenosti i pravednosti, korupcija
na obje strane uvijek će biti prisutna.
Potom mi je prenijela staru afričku izreku: "Bogataš ne
može spavati dok siromahu kruli u želucu."
Rukovali smo se i pozdravili, izmijenivši imena. Njoj je ime bilo
Kebi.
U autobusu sam sjela na gornju kat, osjećala sam se veselo
i bezbrižno i razmišljala o tome kako je važno za ljude da mogu
planirati svoju budućnost.
Je li žena, koju sam srela, bila Maitreja?
(Majstor je potvrdio da je Nigerijka bila Maitreja.)
Dužnost zove
Prije nekoliko dana pohađala sam takozvani "uvodni dan"
za nove djelatnike u bolnici. Oko pola devet, hladnog i vlažnog
jutra, priključila sam se skupini ljudi zavijenih u šalove
i s vunenim kapama na glavama koji su čekali autobus. Ozračje
je bilo depresivno, kao da svi misle: "Što uopće radimo
ovdje?" U mnoštvu sam zamijetila plavokosu majku koja je prema
meni vukla svoje nevoljko dijete. Djevojčica je izgledala otprilike
5 godina staro. Imala je pletenice, bila je odjevena u pelerinu,
a na leđima je nosila školsku torbu. Njezino lice bilo je vrlo
neobično, činilo se više odraslo nego dječje. Kada
je prošla kraj mene, nekako smo se povezali u uzajamnoj empatiji.
Dignula je ruku u mom smjeru, međutim ne u pozdrav, nego kao
potporu, te me pogledala pogledom koji je govorio: "Oh dobro,
najbolje se samo prepustiti!" Bila sam osupnuta i ganuta. Počela
sam razmišljati o tome da mnogo ljudi ima mnogo teži posao od mene
i o svom prvom školskom danu kada je moja majka imala težak posao
da me uvjeri da pođem.
Jesu li djevojčica i njezina majka bili Majstori?
Gill Fry, London,
Velika Britanija
(Majstor Benjamina Crema je potvrdio da je žena bio majstor
Isus, a djevojčica Maitreja.)
Znakovi
vremena
Čudesan spas djeteta
Dvadesetomjesečna djevojčica čudesno
je ostala neozlijeđena kada se automobil tipa Alfa Romeo
zabio u pločnik u Mexboroughu, u
South Yorkshireu
u Velikoj Britaniji, i smrskao dječja kolica u kojima se nalazila.
Vozač automobila je izgubio svijest i noga mu se zaglavila
na papučici za gas.
Udar automobila djevojčicu Molly
Wright je na užas svih bacio u zrak, nakon čega je pala
na krov jurećeg automobila, i potom pod vozilo. Završila je
zapevši za blatobran, što ju je kako se pokazalo spriječilo
da završi od kotačima automobila. Njezina majka Vanessa odnijela ju je sa slomljenom nogom, zdjelicom i rukom.
Djevojčičin otac Steve Wright
rekao je: "Riječ 'čudo' možda se čini pretjeranom,
međutim to je stvarno bilo čudo." (Izvor: The
Times, Velika Britanija)
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je dijete zaštitio
majstor Isus.)
Čudesno upozorenje na tsunami
"Pogledao sam oko sebe i moje kuće više nije bilo",
glasio je naslov malog izviješća iz Šri
Lanke. Prodavač pijeska Sagara očajan stoji u ruševinama,
na mjestu gdje je nedavno stajala njegova kuća. Njegovo selo,
koje broji otprilike 50 obitelji, u blizini ribarskog grada Chilawa
oko 80 kilometara sjeverno od glavnog grada Colomba,
tsunami je 26. prosinca 2004. godine potpuno uništio. "Bježali
smo, a kad sam se okrenuo moje kuće odjednom više nije bilo",
rekao je.
Sagara i Sidney, isto tako predavač pijeska i lokalni mještanin,
ronili su u rijeci i donosili pijesak na površinu kada je, prema
Sidneyju, "naišla starija žena sa djetetom i upozorila nas
da se more sve više diže." Sagara nastavlja: "Potom se
voda povukla za pola kilometra. Moglo se vidjeti morsko dno, voda
se potpuno povukla, da bi se potom počela vraćati u sve
većem valu i sa sve većom snagom. Bog nam je poslao upozorenje,
međutim ženu i dijete progutalo je more. Možda su to bili duhovi.
Tu ženu nikad prije nisam vidio." (Izvor: NRC Handelsblad,
Nizozemska)
(Majstor benjamina Cremea potvrđuje da je "starije
žena" bila majstor Isus, a "dijete" je bilo Maitreja.)
Kamera za kemijsko snimanje snimila mikroskopski NLO
U jednom od vrhunskih indijskih istraživačkih laboratorija
nedavno je predstavljena kamera za kemijsko slikanje (chemical-imaging
camera) koja znanstvenicima pomaže pri analiziranju predmeta
i njihovog kemijskog sastava. Kamera snima mikroskopske kemijske
uzorke i u roku od nekoliko sekundi generira trodimenzionalnu podatkovnu
kocku sa spektralnim i prostornim podacima te podacima o jakosti.
Pri analiziranju podataka iz kamere znanstvenici su naišli na niz
fotografija sićušnog neidentificiranog letećeg objekta
(NLO-a) nevidljivog golom oku. Budući da infracrvena kamera
koja je korištena u isto vrijeme nije snimila ništa, znanstvenici
su zaključili da je NLO daljinski upravljano "vozilo"
koje ne proizvodi toplinu i u kojemu nema životnih oblika. Znanstvenici
su zamijetili i da je kada je kamera snimala detalje NLO-a, on svojim
kretanjem dao naslutiti da je prepoznao prisutnost kemijske kamere
u blizini.
(Izvor: www.indiadaily.com)
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je sićušan objekt
bio daljinski upravljan detektor koji je tamo bio poslan upravo
sa svrhom da ispita kemijsku kameru. Poslan je s venerijanskog plovila,
laboratorijskog broda.)
Ispovijedi
ekonomskog ubojice
S
Johnom Perkinsom
razgovarala Cher Gilmore
John
Perkins (vidi fotografiju), američki
autor bestselera Confessions
of an Economic Hitman (Ispovijesti ekonomskog ubojice) od 1971. do 1980.
godine radio je za međunarodnu savjetodavnu tvrtku Charles
T. Main (MAIN). Potom je osnovao tvrtku Independent
Power Systems
koja je dokazala da se ugljen može spaljivati u elektranama i bez
da se stvaraju kisele kiše. Također, Perkins
je utemeljio neprofitnu organizaciju Dream
Change Coalition (Koalicija za promjenu snova), te bio suosnivač
neprofitnih organizacija kao što su Pachamama
Alliance (Savez Pašamama),
Eco-Ethics Institute (Eko-etični
institut) i drugih, čija je svrha mijenjanje svijesti ljudi
i pružanje pomoći domorocima u zaštiti prašuma od prodora naftnih
kompanija.
Ton i sadržaj njegove knjige može se razabrati već iz prvog
odlomka predgovora:
"Ekonomski ubojice (EHM) su izuzetno dobro plaćeni profesionalci
koji države širom svijeta varaju za milijarde dolara. Novac Svjetske
banke, Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID)
i drugih inozemnih organizacija "za pružanje pomoći"
usmjeravaju u blagajne velikih korporacija i džepove nekolicine
bogatih obitelji koje nadziru prirodna bogatstva planeta. EHM se
služe lažnim financijskim izviješćima, namještanjem izbora,
potkupljivanjem, iznudom, seksom i umorstvima. Igraju igru koja
je stara kao i sam imperij, međutim u ovom vremenu globalizacije
ta se igra strahovito raširila. Ja to znam — jer sam bio EHM."
Share International: Kako djeluje sustav "ekonomskih ubojica"
(EHM)?
John Perkins:
U osnovi je naš posao stvoriti imperij, i uspjelo nam je stvoriti
prvi istinski globalni imperij u svjetskoj povijesti. Stvorili smo
ga većinom bez vojske, a jedinstven je po tome što nema vladara,
kralja. Umjesto toga imamo ono što ja nazivam "korporatokracija"
— skupinu muškaraca i nekolicinu žena koji upravljaju našim
najvećim korporacijama, bankama i našom vladom.
Taj imperij smo izgradili na više načina, no možda najviše
tipičan je taj da potražimo državu u razvoju koja ima izvore
koje želimo — na primjer naftu. Potom uredimo da Svjetska
banka ili neka od njezinih podružnica posudi toj državi mnogo novca.
Većina tog novca ide izravno američkim korporacijama,
kao što su na primjer Bechtel, Halliburton i Stone & Webster,
a kako bi one izgradile velike infrastrukturne projekte kao što
su elektrane, luke, industrijski parkovi i drugi projekti koji služe
bogatima u tim državama. Državu potom ostavimo u velikim dugovima,
tako velikim da ih je nemoguće otplatiti. Ekonomski ubojica
se u jednom trenutku vrati i kaže: "Gledajte, dugujete nam
mnogo novca, ne možete otplaćivati svoje dugove, zato se radije
dogovorimo da nam učinite kakvu uslugu. Svoju naftu prodajte
našim naftnim kompanijama stvarno jeftino, dozvolite nam izgraditi
vojne baze u vašoj zemlji, na sljedećem kritičnom glasovanju
u UN-u glasujte u našu korist, ili pošaljite svoje vojnike u Irak
ili na neko drugo mjesto gdje želimo da nas poduprete." Tako
nešto. Na taj način smo uspjeli izgraditi taj zapanjujući
imperij.
SI: Molim vas objasnite vezu između korporatokracije i terorizma
u vremenu dok ste bili EHM u Saudijskoj Arabiji.
JP: U ranim 70-ima prošlog stoljeća OPEC (Organizacija država
izvoznica nafte) nas je s tim što je ograničio dobavu nafte
u biti bacio na koljena. Na benzinskim crpkama stvarale su velike
kolone vozila i bojali smo se da će se ponoviti ekonomska kriza
iz 1929. godine. Ministarstvo financija pristupilo je meni i jednom
drugom EHM-u i reklo nam: OPEC nas ne može držati za taoce. Morate
smisliti plan da se to više ne dogodi." Znali smo da je ključ
bilo kakvog plana Saudijska Arabija jer je tamo bilo nafte više
nego igdje drugdje i ta je država u osnovi mogla nadzirati opskrbu
naftom. Istovremeno, njihova kraljevska obitelj, obitelj Saud, bila
je potkupljiva. Tako smo otišli u Saudijsku Arabiju i, da skratim
dugu priču: zaključili smo pogodbu prema kojoj se kraljevska
kuća složila da će većinu novca što ga je zaradila
prodajom nafte po svijetu poslati u SAD i investirati u američke
državne obveznice. Kamate od tih obveznica upotrijebilo bi američko
Ministarstvo financija za najam američkih tvrtki koje bi potom
izgradile Saudijsku Arabiju u zapadnom stilu — postrojenja
za desanilizaciju, autoceste, luke, elektrane i čitave gradove
u pustinji. Tako da je danas Saudijska Arabija vrlo pozapadnjačena
zemlja.
Dio pogodbe bio je i taj da se Saudijska Arabija slaže da će
cijenu nafte očuvati u granicama koje su za nas prihvatljive,
a mi ćemo zauzvrat obitelj Saud održavati na vlasti sve dok
se bude držala svojeg dogovora. Sve to vrijedi i funkcionira sve
do danas. Međutim, to je stvorilo i ono što CIA naziva "povratni
udarac". To je CIA-in izraz koji
označava prikriveno djelovanje koje se čini uspješnim,
međutim prouzrokuje neke ozbiljne nepredviđene posljedice.
Postoji ogromna mržnja islamskog svijeta prema obitelji Saud zbog
toga što se dogodilo u Saudijskoj Arabiji jer muslimani nisu sretni
što vide svoje najsvetije gradove, Meku i Medinu, okružene pozapadnjačenim
gradovima, petrokemijskim postrojenjima i McDonaldsima. U ovom trenutku kuća Saud vrlo je nestabilna.
U toj državi bilo je mnogo atentata, mnogo nasija. Mnogo je nezadovoljstva
i nezaposlenost je visoka. Nafta se je, kao i u tolikim drugim zemljama,
umjesto da bude korisna za većinu ljudi pokazala kao prokletstvo.
Sve je to doprinijelo stvaranju ogromne ljutnje u muslimanskom svijetu,
što je kako izravno tako i neizravno dovelo do Al-Quaide
i drugih terorističkih pokreta.
SI: Kakvu budućnost vidite za Bliski istok?
JP: Mislim da smo na Bliskom istoku stvorili — u to sam
uvjeren — vrlo opasnu, nestabilnu situaciju. Jedan od razloga
što smo to učinili je naravno taj što želimo kontrolirati i
Kinu, Japan i Koreju, a te države mnogo svoje nafte dobivaju s Bliskog
istoka. Mi s obzirom na naftu nismo tako ovisni o Bliskom istoku,
a one jesu. To je dakle bio dio naše politike. Rado bismo kontrolirali
naftu Irana, Iraka, Saudijske Arabije i Kuvajta, no u stvari smo
se u Iraku našli u škripcu i pri tome uspjeli stvoriti još mnogo
više ljutnje nego što je postojalo prije 11. rujna. Sada u Iraku
postoji velika sila terorista i veliki dio njih nisu Iračani.
Ako američka administracija nedavne izbore (za koje se čini
da su se izjalovili) želi upotrijebiti kao izgovor da se makne iz
Iraka, što će se dogoditi sa svim tim teroristima koje su hranili
i trenirali i koji su vrlo bijesni? Kamo će oni ići?
SI: Zamijetili ste da svi imperiji na kraju propadnu i da mjesto
propadajućeg imperija obično zauzme novi imperij. No,
istovremeno ste predložili i drugu mogućnost — da bi
se mogli probuditi i istinski početi dijeliti svjetske izvore
sa svim narodima. Što bi bilo potrebno da se probudimo prije no
što bude prekasno?
JP: U procesu smo buđenja. Kada slijedimo svoja srca, tada
smo budni. Kada sam bio ekonomski ubojica, u svom srcu sam znao
sam činio loše, međutim s racionaliziranjem, gledanjem
u poslovne knjige i izviješća Svjetske banke mogao sam se uvjeriti
da je ono što sam činio ispravna stvar. Sada smo na stupnju
kada većinu Amerikanaca i većinu ljudi na svijetu jako
brine to što se događa i u svom srcu istinski znamo da se moramo
promijeniti. Međutim, vrlo je prikladno i lako uvjeriti samog
sebe u suprotno. Svi podaci pokušavaju nas uvjeriti u suprotno i
bojimo se da će naši životi, ako se odlučimo za promjene,
postati manje udobni. Mislim da to nije točno. Mislim da se
naši životi u velikoj mjeri poboljšati, na različite načine.
Dakle, vjerojatno se treba desiti to da otvorimo svoja srca mnogo
šire i poslušamo što nam govore.
SI: Vidite li bilo kakav pokazatelj da se strukture imperije
počinju rušiti?
JP: Da, vidim mnogo pokazatelja da se taj imperij počinje raspadati
po šavovima. Godine 1997. godine "Azijski tigrovi" doživjeli
su financijski slom koji je bio vrlo povezan s politikom Međunarodnog
monetarnog fonda i Svjetske banke, i danas se oni približavaju Kini,
Japanu te čak Koreji. Stvara se novi azijski savez koji nam
se na neki način opire. To vidimo i u Južnoj Americi. Na zadnjih
šest tamošnjih izbora, u Čileu, Brazilu, Argentini, Urugvaju,
Venezueli i Ekvadoru, izabrani su vođe čiji se politički
programi u biti protive imperiju.
Čak i u onome što je nekada, za vrijeme Hladnog rata, bilo
snažni Atlantski savez, primjećujemo velike raspukline. Najočigledniji
je francuski stav prema nama, međutim i Nijemci nam se ozbiljno
protive. Pa i Europska unija i pojava eura su znakovi da se imperij
ruši. Po svijetu vidim vrlo snažna društvena gibanja. Upravo sam
se vratio sa Svjetskog socijalnog foruma u Porto Alegreu
u Brazilu. To je bio izuzetan susret 155.000 ljudi koji su svi vrlo
uznemireni glede imperija. Unutar SAD-a smo svjedoci ekonomskog
sloma. U sustavu su ogromne raspukline, i sve to pokazuje da se
imperij počinje rušiti. Točno to je razlog što ljudi u
korporatokraciji zauzimaju vrlo jake, mačo-stavove.
SI: Bi li po vašem mišljenju Marshallov plan za najsiromašnije
dijelove svijeta bio dobar način da se počnemo okretati
iz destruktivnog smjera kojim sada idemo?
JP: Marshallov plan, Svjetska banka, Interamerička
razvojna banka, azijska razvojna banka, sve nose u sebi sjeme mogućnosti
za istinsku promjenu — svijetlu budućnost, ako je želite
tako nazvati. Imamo sve potrebne strukture da se sa suosjećanjem
obratimo svijetu i riješimo najveće svjetske probleme. 24 tisuće
ljudi svaki dan umre od gladi, a 30.000 djece zbog pomanjkanja lijekova.
To je nepotrebno. Njihove obitelji i ljudi oko njih su vrlo ljuti
i znaju da se to događa ne samo za zbog mana sustava nego i
zato što mi u tim državama širimo uvjete koji stvaraju probleme.
No, te banke kao i, u stvari, naše najveće korporacije, mogu
riješiti te probleme.
Zamislite si da američki ljudi istupe i inzistiraju da Coca
Cola, Nike i McDonalds osiguraju da nitko
u svijetu ne bude bez dostatne količine vode, odjeće ili
hrane. Te korporacije mogu to učiniti. Imaju na raspolaganju
novčana sredstva. Kada bi se obvezale da će to učiniti,
tu istu obvezu morali bi preuzeti i svi njihovi konkurenti.
Taj imperij što smo ga stvorili posjeduje jedinstvenu posebnost.
Prvotno smo ga stvorili u državi koja ima vrlo visoke ideale, moralne
standarde i suosjećajne ljude, koji vjeruju u vladavinu ljudi,
za ljude i od ljudi. Vjeruju da svatko ima pravo na život, slobodu
i vlastitu potragu za srećom. To je zapisano u našim najsvetijim
dokumentima. No, umjesto toga imamo vladavinu korporacija, od korporacija
i za korporacije. Te sustave smo izgradili da bi dosegli u svaki
i najudaljeniji kutak svijeta, međutim mislim da upravo tu
leži nada. Marshallov plan za čitav svijet, ili upotreba Svjetske
banke ili MMF-a da dopremo do čitavog svijeta, to su vrlo očite
mogućnosti. To bi sasvim lako mogli biti konačni rezultati
11. rujna. Možda će nam trebati nekoliko godina, međutim
na posljetku ćemo shvatiti da se sada svojim srcima, dušama
i umovima moramo istinski usredotočiti na rješavanje takvih
problema.
SI: Što vas je nagnalo da napišete knjigu?
JP: Nakon 11. rujna otišao am na zgarište nebodera Blizanaca. Stajao
sam tamo i promatrao to ogromno razaranje. Tada sam znao da moram
to učiniti — usprkos obećanjima koje sam dao da
priču neću ispričati. Morao sam to učiniti iz
više razloga, no jedan od najsnažnijih bila je moja kći koja
je danas ima 22 godine. Jedini način da za nju stvorim bolji
svijet je taj da se usredotočim na proces stvaranja svijeta
boljim mjestom i na odstranjivanje korijenskih uzroka srdžbe, mržnje
i patnje koji su u svijetu. Zbog vojske i sigurnosnog osoblja na
aerodromima nećemo biti ništa sigurniji. Jedina stvar koja
će nam osigurati sigurnost je kada počnemo istinski pomagati
svim ljudima svijeta, da se čovječanstvo udruži i ostvari
pravu ljubav, prosperitet i mir.
Više informacija: www.johnperkins.org
Globalizacija
u etičkom i socijalnom vakuumu
Sažetak članka Patricije Pitchon
Detaljna i sveobuhvatna analiza političkog otuđenja s
pozadinom sve većeg manjka pristupa međunarodnim korporacijama
i velikim institucijama te kontrole nad njima.
Korporacije preuzimaju komunalije i promiču privatizaciju tako
fundamentalnih usluga kao što je opskrba vodom. Gđa. Pitchon
se zalaže za reformu korporacija:
"Političari moraju provesti jake reforme kako bi se uspostavila
bolja ravnoteža između ljudi i korporacija čiji interes
je profit. Pri tome se političari ne trebaju bojati, jer ljudi
će ih u tome podržati."
Također, ukazuje na nepravdu inherentnu u pravilima takozvane
slobodne trgovine koja svakako ne koriste zemljama u razvoju. Gđa.
Pitchon naziva to pitanjem dominacije te zaključuje da je način
na koji je trgovina sada iskrivljena ravan "ratu drugačijim
sredstvima — komercijalni način za ponovnu kolonizacije."
U članku se kritiziraju organizacije kao što su WTO i Svjetska
banka, kao i američka trgovinska politika, međunarodni
ekonomski sustav i teret dugova, te se raspravlja o trenutno aktualnom
pitanju otplate dugova.
Poziva se na se izvještaj Međunarodne organizacije za rad (International
Labour Organization) pod naslovom Pravedna globalizacija, uloga
ILO-a i citira: "Vladavina globalizacije mora se temeljiti
na univerzalno prihvaćenim vrijednostima i poštovanju ljudskih
prava. Globalizacija se razvila u etičkom vakuumu gdje su tržišni
uspjeh i neuspjeh postali krajnji standard ponašanja i gdje stav
'pobjednik dobija sve' slabi tkivo društava."
Patricia Pitchon je nekadašnja novinarka kolumbijskog
El Tempa. Danas je nezavisna novinarka i psihoterapeutkinja, živi
u Londonu, radi i s izbjeglicama.
Korupcija
u lišava države njihovog potencijala
Sažetak
intervjua Andreje Bistrich s prof. dr.
Peterom Eigenom (vidi fotografiju)
o cijeni korupcije za pojedince, zajednice i države.
"Korupcija se nekontrolirano razmahala u 60 država i javni
sektor zaražen je podmićivanjem," tvrde u Transparency
Internationalu koji ima sjedište u Berlinu
i nedavno je objavio izvještaj pod naslovom "Indeks korupcije
za 2004." OD 146 promatranih država 106 ih je ocijenjeno s
ocjenom manjom od 5 (pri čemu ocjena 10 znači da korupcije
nema). Šezdeset država ima ocjene manje od tri, što znači da
je stupanj korupcije vrlo velik. Korupcija je zamjetljivo najgora
u Bangladešu, na Haitiju, u Čadu, Mianmaru,
Azerbejdžanu i Paragvaju — to su
države koje su ocijenjene s manje od dva.
Korupcija, koja pogađa veliki dio društva, predstavlja veliku
prepreku dugoročnom razvoju, a njezine posljedice su smanjivanje
javnih sredstava za obrazovanje, zdravstveno osiguranje i ublažavanje
siromaštva kako u razvijenim tako i u nerazvijenim zemljama,"
kaže predsjednik i osnivač Transparency Internationala
Peter Eigen.
Share International: Što je Transparency International?
Peter Eigen: Transparency International je međunarodna nevladina
organizacija posvećena borbi protiv korupcije. Na sudjelovanje
u globalnoj koaliciji za suzbijanje korupcije pozivamo civilno društvo,
poduzeća i vlade. Djelujemo i na globalnoj i na nacionalnoj
razini, gdje pokušavamo suzbiti ponudu i potrebu za korupcijom.
Na međunarodnoj razini Transparency International širi svijest
o destruktivnom djelovanju korupcije, zagovaramo političke
reforme, radimo u smjeru implementacije međunarodnih konvencija
i potom pratimo koliko vlade, poduzeća i banke poštuju dogovoreno.
Također, vidim da žene započinju te potrebne promjene.
Međutim trebamo više. Progresivne skupine poput naše u Izraelu
trebaju sasvim drukčiju vrstu intervencije ili uplitanja od
onog američkog. Trebamo europsko partnerstvo. Trebamo obrazovati
javnu svijest. Trebamo da se ostatak svijeta uključi!
Maitrejini
prioriteti
Svaki dan mogli bi spriječiti
10.000 smrti dojenčadi

Kampanja britanskog medicinskog časopisa The
Lancet poziva na djelovanje za spas
majki i njihove djece u najsiromašnijim državama u razvoju. Prema
medicinskoj studiji, svakog dana umre oko 10.000 dojenčadi starih
manje od jednog mjeseca (4 milijuna godišnje) i većina bi ih
se mogla spasiti jednostavnim terapijama od kojih svaka stoji samo
jedan dolar po djetetu. Broj smrti jednak je ukupnom broju djece koja
se svake godine rode u zapadnoj Europi. Dvije trećine smrti dogodi
se u 10 država — Afganistanu, Bangladešu, Kini, Demokratskoj
republici Kongo, Etiopiji, Indiji, Nigeriji, Pakistanu, Indoneziji
i Tanzaniji. Većina ih umre zbog infekcija (36 posto), preuranjenog
rođenja (23 posto) i asfiksije (23
posto). Tetanusa, koji svake godine ubije gotovo milijun djece, u
razvijenom svijetu praktički nema. Gotovo tri milijuna smrti
moglo bi se spriječiti intervencijama kao što je cijepljenje
žena u trudnoći protiv tetanusa, promicanjem čistoće
pri porodu i antibioticima za djecu koja se zaraze. Velik dio novorođenčadi
s malo porođajnom masom moglo bi se spasiti jednostavno tako
da ih se drži na toplom i hrani, međutim više od polovica žena
u Africi pri porodu nema babice koja bi im pomogla izbjeći komplikacije
i savjetovala ih.
Urednik časopisa The Lancet Richard Horton piše: "Ako nastavimo s nebrigom za ugroženu djecu,
možemo se optužiti za bezobzirnu nehumanost. Postat ćemo svjesni
promatrači dokraja sprječivog
masovnog uništavanja ljudskog života. Oružje u tom zločinu ne
će biti bomba, biološko oružje ili zrakoplov. To će biti
nešto zlokobnije — povlačenje iz svemira zdravog razuma
i suosjećanja u nacionalni solipsizam koji degradira vrijednosti
za koje tvrdimo da ih štujemo. (Izvor: The Guardian, Velika
Britanija)
Jučer tisuće umrle u Africi, piše New
York Times
Nakon što je tsunami šokirao svijet i donio novi osjećaj
jedinstva, sve se više ljudi zalaže za ideju dijeljenja dobara. Posvuda
po svijetu mogu se čuti pozivi na ekonomsku i socijalnu pravdu.
Zadnji primjer je uvodnik New York Timesa
pod naslovom: "Jučer su u Africi umrle tisuće ljudi".
Članak hvali velikodušnst razvijenog
svijeta u odgovoru na katastrofu tsunamija, no kritizira pomanjkanje
velikodušnosti prema Africi, "gdje svake godine nepotrebno umru
stotine tisuća muškaraca, žena i djece — umiru radi bolesti
koje se mogu lko liječiti ili od ne-prirodnih
katastrofa kao što su građanski ratovi."
Članak navodi da su najviše pogođena područja Afrike,
uključujući Somaliju, Sudan, Kongo, Zimbabve, Obalu bjelokosti,
Liberiju i Siera Leone,
izazov ne samo našoj općoj humanosti, nego i globalnoj sigurnosti.
"Smrtonosna kombinacija potkupljivih i destruktivnih čelnika,
propusnih i nenadziranih granica te mladih ljudi bez korijena i nade
učinila je neke od tih područja leglom međunarodnog
terorizma i zaraznih bolesti kao što je AIDS. Druga su utočišta
za prevarante i preprodavače droga čije se žrtve mogu pronaći
širom svijeta."
"U mnogim takvim mjestima siromaštvo i nezaposlenost te očaj
koji oni stvaraju prouzrokuju da mladići postaju lak plijen terorističkih
organizacija koje ne samo da nude hranu dva puta dnevno nego im nude
i metu na koju mogu usmjeriti svoju ljutnju koju osjećaju prema
bogatim društvima, za koja vjeruju da ih gledaju s milostivošću
i odnose se prema njima s prijezirom. Čini se da u savani kampovi
za obuku islamskih ekstremista sada niču kao gljive poslije kiše."
U uvodniku se zamjećuje da SAD nije priznao neke dublje uzroke
globalne nestabilnosti. Upozorava da SAD godišnje na vojsku potroše
400 milijardi dolara te dodatnih 100 milijardi za vojne operacije
u Iraku i Afganistanu, i uspoređuje to s proračunom od samo
16 milijardi međunarodne pomoći za najsiromašnije stanovnike
svijeta.
"Već desetljećima," piše New York Times,
"većina Amerikanaca ne želi slušati o tim problemima ili
su zbog opsežnosti ljudske tragedije digli ruke od problema. Međutim,
s novcem koji Zapadnjaci troše bez razmišljanja — na primjer
na sport i ekstravagantnu zabavu, da ne govorimo o izdvajanjima za
obranu koja bi bili dovoljni za osiguravanje najnužnijih potreba Afrike.
Ono što trebamo je politička volja."
Ova godina (2005) predstavlja jedinstvenu mogućnost za mobilizaciju
potrebne političke volje, kaže se u uvodniku. "Britanski
premijer Tony Blair ove je godine iskoristio
britansko domaćinstvo dolazećem sastanku skupine G8 i predložio
da se skupina lati rješavanja problema siromaštva u Africi. Blair želi da ga njegov saveznik g. Bush podupre ove godine
na sastanku G8 u Gleneaglesu u Škotskoj. Nakon tog susreta održat će se
i sastanak UN-a u New Yorku na kojem će
svjetski čelnici razmotriti postignuti napredak u smjeru milenijskih
razvojnih ciljeva za smanjivanje svjetskog siromaštva za polovicu
do 2015. godine.
"Glavni cilj je da razvijene države kao što su SAD, Velika Britanija
i Francuska pokušaju osigurati 0.7 posto svog nacionalnog dohotka
za razvojnu pomoć siromašnim državama. Ako je dosadašnji napredak
pravi pokazatelj stanja, susret će biti vrlo kratak. Dok je Velika
Britanija na pola puta prema tom cilju, s 0.34 posto nacionalnog dohotka
za pomoć siromašnima, a Francuska na 0.41 posto, Amerika je s
0.18 posto na dnu."
"U sljedećih nekoliko mjeseci predsjednik Bush mogao bi
se pridružiti premijeru Blairu u pružanju
veće pomoći Africi i s time napraviti divovski korak u promjeni
svjetskog pogleda na Ameriku. Krajnje je vrijeme; kontinent umire.
Samo u Demokratskoj republici Kongo svakog dana umre oko tisuću
ljudi od bolesti koje se mogu liječiti. To je jednako tsunamiju
svakih pet mjeseci, i to samo u toj državi. Širom afričkog kontinenta
svakog dana bespotrebno umiru na tisuće ljudi od bolesti kao
što su AIDS, tuberkuloza i malarija.
"Pred 100 godina, prije nego što smo imali medicinsko znanje
za iskorjenjivanje tih bolesti, to bi možda bilo i prihvatljivo. Međutim,
mi smo prva generacija koja može siromaštvo i bolesti koje ono donosi
privesti kraju. Krajnje je vrijeme da se isprsimo. Svi smo odgovorni
što nam se čini da žrtve tsunamija u jugoistočnoj Aziji
više zaslužuju našu pomoć nego žrtve malarije u Africi. Jeffrey
Sachs, ekonomist koji je na čelu Milenijskog razvojnog
projekta za okončanje svjetske gladi, svojoj knjizi The
End of Poverty (Kraj siromaštva)
s pravom proziva tisak: "Svakog jutra," piše g. Sachs,
"naši bi mediji mogli izvijestiti: 'Jučer je zbog krajnjeg
siromaštva umrlo više od 20.000 ljudi'."
"Stoga bih na ovoj stranici napravili prvi korak," zaključuje
New York Times.
"Jučer je od krajnjeg siromaštva umrlo više od 20.000 ljudi."
(Izvor: The New York Times, SAD)
| Brojanje žrtava
"Posvuda po svijetu su muškarci,
žene i djeca koji nemaju ni ono
najosnovnije za preživljavanje; puni su ih gradovi najsiromašnijih
država. Taj zločin ispunjava me sramom. Braćo moja,
kako možete
gledati da ti ljudi umiru pred vašim očima i pri tome se
nazivati
ljudima? Moj plan je spasiti te moje malene od gladi i nepotrebne
smrti. Želim vam pokazati da je put iz vaših teškoća u
tome da
ponovno poslušate glas Boga u vašim srcima, koji kaže da dijelite
plodove ovog tako darežljivog svijeta sa svojom braćom
i sestrama."
Maitreja, iz poruke br. 11. |
Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je u mjesecu veljači
2005. godine od gladi i siromaštva umrlo 650.000 ljudi.
Glas
ljudi
"Moć ljudi svijeta"
Mary Robinson, direktorica
inicijative "Etična globalizacija" u intervjuu za radio
BBC 4 upozorila je na "skrajnju realnost siromaštva". U svom
govoru u Mozambiku, u ožujku 2005. godine, bivša predsjednica Irske
i UN-ova visoka povjerenica za ljudska prava rekla je: "Siromaštvo
je najveće lišavanje ljudskih prava. Kada ste siromašni, vi nemate
prava ni dostojanstva. Iz dana u dan živite u brizi za svoj sljedeći
obrok hrane i za lijekove za svoje umiruće dijete. Afrička
komisija mora unijeti pozitivne promjene u to stanje.
"... u 2005. godini svjedočit ćemo 'moći ljudi svijeta'
i političari će poslušati... Mislim da će milijuni ljudi
širom svijeta govoriti: 'Što je previše, previše je.' Tsunami je pogodio
i bogate i siromašne — imao je biblijsku sveobuhvatnost. Ova godina
mora biti politička tsunami godina u kojoj ćemo se početi
mijenjati." (Izvor: BBC News, Velika
Britanija)
Britanski ministar financija poziva na prosvjed protiv
G8
Britanski ministar financija pozvao je tisuće prosvjednika da utječu
na poslanike na sljedećem sastanku G8 i zahtijevaju pravdu za siromašne
svijeta.
Gordon Brown — poznat po svom radu za otpisivanje dugova državama
u razvoju — 6. ožujka govorio je na škotskoj konferenciji laburista
te rekao da su strašne priče i prizori na koje je naišao za vrijeme
nedavnog posjeta Africi dale "novu hitnost" njegovoj odlučnosti
da poboljša živote onih koji se bore za preživljavanje.
Pozvao je ljude da u srpnju 2005. dođu na ulice Edinburga u ime
potpore siromašnima u svijetu i rekao: "Želim da surađujemo
da u Gleneaglesu predložimo najdrskiji plan za iskorjenjivanje
siromaštva, plan od 50 milijardi američkih dolara za borbu protiv
svjetskog siromaštva. Pozovimo države da nam se pridruže i odrede —
kao što smo mi već odredili — datum do kojeg će 0.7
posto svog nacionalnog dohotka namijeniti za razvojnu pomoć najsiromašnijim
državama."
Skupina država G8 trebala bi se sastati 5. i .6. rujna na golf-igralištu
u Gleneaglesu u Perthshireu,
u Škotskoj; organizacija protiv siromaštva Make
Poverty History (Iskorijenimo siromaštvo)
očekuje da će na demonstracije 2. srpnja u Edinburgu privući
200.000 ljudi.
"Budući da smo svi braća i sestre, molim vas da uvjerite
tisuće ljudi da se pridruže crkvenim organizacijama, skupinama
vjernika, sindikatima i nevladinim organizacijama u Edinburgu nekoliko
dana prije susreta čelnika zemalja G8," rekao je gospodin
Brown i pozvao ljude da sudjeluju u demonstracijama i "progovore
o patnji koju više ne možemo dopuštati". (Izvor: Metro, The Courier, Velika Britanija)
Moć ljudi Sjeverne Irske
Ubojstvo Roberta McCartneyja
u tučnjavi u baru u Belfastu, u siječnju
2005., izazvalo je izvanredan iskaz moći ljudi a protiv paravojne
skupine koja je počinila napad i potom htjela ušutkati očevice
i očistiti bar od forenzičkih tragova. Pljačka 26 milijuna
funti iz banke u prosincu 2004. godine, za koju policija vjeruje da
je djelo IRA-e, već je prije toga izazvala srdžbu javnosti usmjerenu
protiv neprekidnog kriminala te organizacije.
No, za republikansku javnost koja se u prošlosti za svoj zaštitu oslanjala
na IRA-u, denunciranje nasilnika bilo je nešto što se nikad prije nije
dogodilo. Petorima hrabrih sestara poginulog muškarca (koje su glasačice
Sinn Feina) u neprekidnim se demonstracijama
u tom pretežno katoličkom obalnom dijelu Belfasta pridružilo stotine
mještana.
McCartneyjeva kampanja za pravdu prislilila
je IRA-u da iz svojih redova izbaci trojicu pripadnika IRA-e, te vođu
Sinn Feina Gerryja
Adamsa da suspendira sedam članova svoje
stranke i policijskom pučkom pravobranitelju preda njihova imena
(dakle, policiji, tradicionalnom neprijatelju republikanaca). Adams
je na konferenciji stranke u Dublinu u ožujku otvoreno progovorio protiv ubojica, međutim
Sinn Fein (koji
obično reagira vrlo sporo, i koji je sada sve zabrinutiji zbog
pada popularnosti stranke), ostaje pod pritiskom da se ogradi od zastrašivanja
i kriminalnih djelovanja IRA-e. (Izvor: The
Independent, Velika Britanija)
Iračani prosvjeduju protiv terorizma
Nakon napada bombaša samoubojice u Hillahu,
kada je poginulo 125 ljudi, tisuće je Iračana riskiralo svoju
osobnu sigurnost i demonstriralo protiv terorizma. Pokolj koji se dogodio
28. veljače 2005. imao je za cilj policijske i vojne novake koji
su stajali u redu za zdravstvenu potvrdu kod klinike, međutim nasuprot
klinike bilo je mnogo ubijenih civila. Odgovornost za napade preuzeo
je irački terorist kojega se svi najviše boje, Abu
Musab al-Zarqawi,
koji tvrd da je njegova skupina priključena Al-Quaidi.
Usprkos strahu da bi među njima mogao biti drugi bombaš samoubojica,
1. ožujka se pred klinikom okupilo veliko mnoštvo i prosvjedovalo protiv
članova stranke Ba'ath Saddama
Husseina, protiv stranih boraca koji podupiru
Al-Quaidu i prakticiraju strogi vahabistički
oblik Islama — koji je povezan sa Saudijskom Arabijom —
te zahtijevalo ostavku privremenog premijera Ayada
Allawija. Uzvikivali su: "Ne Ba'athu
i vahabizmu! Ne terorizmu!"
Od invazije Iračani sve više prosvjeduju i tako riskiraju napad
ne samo stranih terorista, nego i američke vojske koja je od invazije
u veljači 2002. godine pobila na desetke iračkih prosvjednika.
(Izvor: Associated Press,
Baltimore Sun, SAD)
Vrh
stranice
Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete
na
sljedeću adresu. |