Powered by Google
    MAPA STRANICA
 

Početna stranica >> Časopis Share International >> stari brojevi >> listopad ’05

Časopis Share International — studeni 2005.

Ovo je hrvatsko izdanje skraćene verzije časopisa Share International. Kroz ove elektronske datoteke Share International vam omogućava pristup kompilaciji njegovih sadržaja.
Dopuštenje za reproduciranje ovih članaka u časopisnom, novinskom ili biltenskom obliku daje se uz uvjet da se kao izvor navede Share International i novinski izresci pošalju na adresu:
      PO Box 41877, 1009 DB Amsterdam, Holland. Copyright © 2005 Share International. Sva prava pridržana.
Suđenje "Saddamu Husseinu"?

Okrutna i tragična prijevara odvija se pred našim očima. Čovjek na iračkoj optuženičkoj klupi nije Saddam Hussein, koji je mrtav, nego dvojnik koji čak nije ni jako sličan Saddamu Husseinu — otuda brada da prikrije razliku. On je nećak Saddama Husseina. Nije čudo što ne želi reći svoje ime. Za prijašnju izjavu Share Internationala o Saddamu Husseinu vidi

Majstorov članak

Ključ za budućnost

Majstor — preko Benjamina Créma


S žaljenjem promatramo kako ljudi svoje probleme i dalje pokušavaju riješiti s metodama prošlosti. Tih problema je mnogo i tiču se budućnosti koliko i sadašnjosti. Proizlaze uglavnom iz prošlosti i predstavljaju teško breme rastućim društvima današnjice. Izgubljene u svojoj strastvenoj borbi za tržišta, vlade širom svijeta isprobavaju sve standardne načine ne bi li došle do sigurnosti i snage, razvoja i napretka, te stabilnosti usred promjena. To je nemoguć zadatak.
       Postoji samo jedan odgovor na sve njihove nevolje, jedno rješenje za sve njihove probleme, međutim do sada se još nijedna vlada nije drznula prošaptati riječ koja bi jednim udarcem oslobodila njih i svijet. Riječ koja bi, jednim udarcem, lansirala ovaj svijet u novu eru pravednosti i istine. Neka riječ odzvanja; neka se čovjek odazove.
       Ta riječ je zvuk pravednosti, to je zvuk istine. Riječ ujedinjuje sve ljude i izgrađuje bratstvo čovječanstva. Riječ lagano sjeda u srce i donosi sreću svima. Riječ je mudra i plemenita, puna ljubavi. Riječ je dijeljenje dobara, ključ za budućnost. Dijeljenje dobara je odgovor za sve probleme čovječanstva. Dijeljenje je sinonim za božanskost. Dijeljenje budi ono najviše moguće za čovjeka jer otvara vrata povjerenju. Dijeljenje će čovjeka dovesti pred noge Boga.
       Kada ljudi nauče dijeliti dobra, spoznat će smisao života. Kada ljudi budu dijelili, bit će oduševljeni i voljeti ono što rade. Dijeljenje će ljude učiniti ispunjenima. Dijeljenje će ljude učiniti jednom obitelji.
       Koncepciji dijeljenja dobara nema kraja. Ona će se pokazati spasom za ljude.

Proglas

Kada ljudi ugledaju Maitreju, čut će te riječi istine. Poslušat će njegov proglas sa široko otvorenim srcima i, odazivajući se na nj, pozvati na svršetak tiranije i nepravde. Okupit će se oko njega i On će biti Njihov glasnogovornik. Ljudi će uskoro ugledati Njegovo lice. Uskoro će svijetu predstaviti svoje ideje i otpraviti staro doba.
       Maitreja je sada blizu ljudi. Ne može ga se zanijekati. Njegova ljubav sada prožima razine i donosi promjene.
       Razmislite o ovome: bez Maitrejine pomoći, čovjek je osuđen na propast. Mi usrdno čekamo odgovor ljudi.

(Arhiv Majstorovih članaka)


Pitanja i odgovori:

P.: Može li vaš Majstor raći koliko je ljudi sudjelovalo na mirovnim prosvjedima u subotu, 24. rujna 2005. u (1) Washingtonu i (2) Londonu? (3) Je li Maitreja prisustvovao na nekom od navedenih marševa?
      O.: (1) 55.000. (2) 70.000. (3) Da, na oba.
      
P.: Je li Maitreja energizirao svih 777 ljekovitih izvora, kao što je pretkazano i navedeno u vašim knjigama?
      O.: Ne, još nije. Taj je rad privremeno prekinuo. Trenutno je izuzetno zaposlen. Postoji oko 240 izvora koje je već energetski magnetizirao. S tim radom nastavit će pravovremeno.
      
P.: Što je prouzročilo vrlo jak potres (7,6 stupnjeva po Richteru) u Pakistanu, oko 100 kilometara sjeverozapadno od Islamabada?
      O.: Potres je bio posljedica pakistanskih podzemnih nuklearnih pokusa.
      
P.: Uragani Katrina i Rita pogodili su američki dio obale Meksičkog zaljeva; tropska oluja Stan pogodila je Srednju Ameriku i Meksiko. Kinu i Tajvan opustošile su ekstremne vremenske prilike. Čitao sam da je Rita posljedica vanjske politike SAD-a te straha i napetosti koje je ona prouzrokovala. (1) Je li i Rita također dio istog procesa? (2) Možete li molim vas objasniti uzroke uragana Stan? Je li to bio "rep" fenomena Katrina?
      O.: (1) Da. (2) Da.
      
P.: Nedavno ste u časopisu Share International naveli da će broj smrtnih žrtava uragana Katrina dosegnuti brojku 12.000, a umjesto do dosada potvrđenih 1.200. Trebamo li pretpostaviti da je g. Creme pogrešno čuo brojku koju mu je rekao njegov Majstor? Osobno sma iskreno osupnut golemom količinom podataka koju drži u glavi. 
      O.:
Ne, do 12.000 je točno. Brojkama je manipulirala američka administracija (još laži). Veliki broj tijela — čak ni sada — uopće nije pobrojan. Sam gradonačelnik New Orleansa tada je rekao da moraju očekivati barem 10.000 žrtava.
      
P.: Zanimaju me podaci o 12.000 mrtvih nakon katastrofe Katrina. Je li to točna informacija? Čuo sam da ih je dosada pronađeno približno 1.200 te da ih se više od toga najvjerojatnije neće pronaći, a sasvim sigurno ne još 11.000.  začuđen sam i glede informacije da uhićeni Saddam Hussein u stvari nije Saddam, nego njegov dvojnik. Je li to još uvijek prava informacija?
      O.: Oba odgovora su točna. Saddam Hussein je mrtav. Broj smrtnih žrtava na području zaljeva New Orleansa prekrojila je administracija SAD-a.
      
P.: U broju Share Internationalu od travnja 2005. godine naveli ste: " Skupine su sve sposobnije za suradnju te za pronalaženje načina za uspostavljanje veza i djelovanje. To će dobiti na zamahu i uskoro će se dogoditi nešto doista iznimno, izvan vaših očekivanja; u početku će biti iznenađujuće, jer ljudi kao cjelina ne očekuju dobro usred gomile buke od lošeg." Jeste li time mislili na događaje Live8, ili se "nešto doista iznimno" tek treba dogoditi?
      O.: Ono na što sam mislio se tek treba dogoditi.
      

P.: Poslije toliko laži i manipulacija koje su razotkrivene tijekom proteklih nekoliko godina, teško mi je povjerovati i riječ onoga što govore Tony Blair, George Bush i njihove vlade. Nedavno su, nakon što su gradski dužnosnici rekli da su primili "vjerodostojnu sigurnosnu prijetnju", u njujorškoj podzemnoj željeznici pooštrene sigurnosne provjere. George Bush je istovremeno imao tiskovnu konferenciju na kojoj je, u govoru smišljenom da ojača potporu "ratu protiv terorizma", izjavio da su SAD i njezine saveznice od napada 11. rujna spriječili deset većih terorističkih planova. BBC je napisao: "Na temelju nepotpunih pojedinosti koje je dala Bijela kuća teško je procijeniti koliko su ti planovi bili ozbiljni i uznapredovali." Situacija je vrlo zbunjujuća. Je li to najnovija manipulacija i propaganda američke vlade?
      O.: Da. Dogodio se samo jedan teroristički napad, onaj u Londonu 7. srpnja 2005. Ostali su bili nerazrađeni, nejasni i nagađanja.
      
P.: Je li skupina Al-Qaeda doista strukturirana i organizirana onako kako nas pokušavaju uvjeriti vlade SAD-a i Velike Britanije kada govore o svom "ratu protiv terorizma"?
      O.: Ne. To je labavi skup ljudi koji imaju zajedničke ideale i stvari koje ih smetaju, no svoje terorističke akcije izvode na ad hoc bazi.
      

P.: Nedavno sam prisustvovao govoru o 11. rujnu: u SAD-u raste pokret koji smatra da je napad 11. rujna u potpunosti djelo insajdera, zavjera kako bi došlo do invazije na Irak. Pokret je zaista snažan, zaista pokušavaju svrgnuti predsjednika Busha i njegove sljedbenike, a isto tako i Blaira.
      O.: Smatram da je to potpuno neistinito. Navedeni političari nisu mi nimalo dragi, međutim ni na trenutak nisam pomislio da oni stoje iza napada na tornjeve Blizance.
      

P.: Dana 24. lipnja 2005. došlo je do niza lančanih eksplozija u postrojenju za preradu plina propana Praxair u St. Louisu u Missouriju. Je li uzrok eksplozija karmički?
      O.: Ne, to je bila nesreća. Nesreće će se događati.
      
P.: Kada se Maitreja počne pojavljivati u medijima, pa makar isprva neće govoriti tko je, preporučujete li suradnicima koji će Maitreju prepoznati da ljude izvan mreže (uključujući obitelj i prijatelje) ne upozore na njega, jer bi tako prekršili njihovu slobodnu volju da Maitreju prepoznaju sami? 
      O.:
Da. Već nekoliko puta sam suradnicima objasnio da tako trebaju postupiti. Vrlo je važno, posebno što se tiče medija, da se njihova i slobodna volja drugih ne ograničava te da se odazovu na Maitreju zbog onoga što govori kao jedan od ljudi, a ne kao Krist ili Svjetski učitelj.
      
P.: Kažete da se, kada Maitreja prvi put dođe na televiziju, neće zvati Maitreja. Kako će ga ljudi pozvati na televiziju? Kao tko će doći? (Koje će biti njegove kvalifikacije za televizijski nastup?)
      O.:
Imat će ime, međutim ono neće biti Maitreja. Stvar je u tome da Maitreja ne želi da ideje dolaze od Bića koje je tako visokog statusa da ljudi postaju poklonici. On ne želi poklonike ni sljedbenike. Maitreja kaže: "Ako me slijedite, izgubit ćete me. Ako me pokušate prisvojiti, nikad me nećete pronaći." Kršćani će ga pokušati prisvojiti. Isto tako i muslimani, hindusi, posebno budisti. To nije problem; ako je pozvan da govori na jednu televiziju, može biti pozvan na drugu postaju da govori većem broju ljudi. To je tako jednostavno. Na Dan objave potvrdit će ono u što će mnogi sumnjati, no možda neće biti sigurni — da je on Svjetski učitelj.
      Pozvat će ga kao gospodina XY da govori o svojim idejama. U početku će to biti suzdržano; na početku neće govoriti ono što govorim ja, međutim pojačavat će snagu kako se ljudi oko njega budu odazivali. Kada bi On govorio ono što bih rekao ja, otjerao bi ljude od sebe. On ne pravi razlike između fundamentalističkih kršćana, fundamentalističkih Židova, fundamentalističkih muslimana itd. On ne pravi te razlike. Ima na tisuće sljedbenika koji su ga na nekoj razini doživjeli i koji ga poznaju. To je teško opisati. On je potpuno tolerantan i neisključiv.
      
P.: Prema jedoj od knjiga Madame Blavatske, apostol Petar je nakon Isusova raspeća živio u Babilonu. Znači li to da nije bio mučenik pod Neronom, da nije bio prvi papa i da nije pokopan na mjestu sadašnje bazilike sv. Petra u Rimu, kao što tvrdi crkva; da se nakon određenog vremena vratio u Rim, ili je Madame Blavatsky izmislila svoj izvještaj u Isis Unveiled (Otkrivenoj Izidi) ili Secret Doctrine (Tajnom nauku), nisam više siguran u kojoj, kao i neke druge materijale koji su predstavljeni u Mahatma Letters? Ili je to možda vrsta pitanja na koje mogu odgovoriti samo Majstori, ali to neće učiniti?
      O.: To je vrsta pitanja na kojemogu odgovoriti samo Majstori i jedan će na njega odgovoriti upravo sada: izjava Madame Blavatske da je apostol Petar poslije raspeća u stvari živio u Babilonu je točna. Dobio je upute da tako učini nakon Isusove smrti i tako je nastavio s poučavanjem i iscjeljivanjem među skupinama koje su se odazvale na Isusovo učenje. Nije doživio mučeničku smrt  za vrijeme Nerona, nije bio prvi papa i nije pokopan u bazilici sv. Petra, kako tvrdi Crkva. U učenjima Crkve postoje mnoge netočnosti te vrste koje tek trebaju izaći na svjetlo dana. No, ne smatram da su te netočnosti jako važne; važna su osnovna učenja Krista koje je dao preko Isusa.
      
P.: Iz Svetog pisma smo naučili da je većina od 12 Isusovih učenika doživjela mučeničku smrt: Juda i Šimun u Perziji, Jakov Stariji u Španjolskoj, Toma u Indiji, Marko u Etiopiji, da su Andrija, Jakov Mlađi, Matija (koji je zamijenio Judu) i Petar razapeti, dok Ivan, Bartolomej i Filip nisu umrli kao mučenici. Koliko su ti podaci točni?
      O.: Šimun, Jakov stariji i Jakov mlađi bili su razapeti. Juda, Toma, Marko i Matej na različite su načine smaknuti kao mučenici. Andrija, Ivan, Bartolomej, Filip i Petar umrli su prirodnom smrću.
      
P.: Je li gospod Maitreja utjecao na Boba Geldofa?

      O.: Koliko ja znam nije. Kad biste ga to pitali (op.p. — Boba Geldofa), mislim da bi rekao: Tko? No, prije prvog BandAid koncerta imao je iskustvo koje je došlo od majstora Isusa.
      
P.: Kakav je Maitrejin pogled na ugradnju mikročipova u ljude? 
      O.: To nisam nikad pitao Maitreju, čak ni svoga Majstora, međutim rekao bih da je to grozno kršenje slobodne volje ljudi i siguran sam da bi Maitreja rekao isto.
      
P.: Nestala atomska bomba potonula je 1958. godine kod obale Savannaha, u američkoj saveznoj državi Georgiji. Smatrajući da je bomba nepovratno izgubljena, Američko ratno zrakoplovstvo ove je godine (2005.) prekinulo potragu za njom. (1) Što se dogodilo s tom bombom? (2) Zašto nikada nije pronađena? (3) Je su li je Svemirska braća ili Majstori mudrosti na neki način neutralizirali?
      O.: Neutralizirali su je Majstori.
      
P.: Philip J. Corso (bivši pukovnik u vojsci SAD-a, sada pokojni) tvrdio je da je iz svemirskog broda koji se 1947. godine srušio u Roswellu u Novom Meksiku uzeo materijal koji je odnio u brojne laboratorije za istraživanja i razvoj. Brojna otkrića, kao na primjer optička vlakna, infra-zeleni vid, laserska tehnologija te čak neprobojni materijali navodno su posljedica tog kontakta. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća doista je došlo tehnološkog procvata. Jesu li tvrdnje pukovnika Corsa istinite? 
      O.: Ne. On je iz (namjerno) srušenog svemirskog broda pokušao je uzeti materijal, međutim otkrio je da se ovaj brzo vratio u prvotno stanje, najprije u želatinoznu tvar, da bi zatim potpuno nestao.
      
P.: Zašto moramo čekati da vidimo Maitreju? Ne može svatko čekati da se to dogodi! (Pitanje s predavanja Benjamina Crema u Londonu)
      O.: Morat ćete pričekati, budući da postoji trenutak koji je najbolji mogući trenutak da se Maitreja pojavi i taj trenutak izabrat će On. Morate mu vjerovati. U tome je stvar. Ljudi nemaju povjerenja. Nemate nikog drugog kome biste vjerovali.
      Pitalac: Vjerujem sebi!
      Vjerujete sebi? U redu, promijenite svijet, učinite da sutra svi budu sretni! Ne možete to učiniti. Morate imati povjerenja u Učitelja svijeta da će nam pomoći, jer je tako mudar, Gospod ljubavi, utjelovljuje Božju ljubav. Ako mu ne možete vjerovati da On zna koji je najbolji trenutak, kome drugome možete vjerovati? Vjerujte, opustite se, i ne budite toliko nestrpljivi.
      Pitalac: To je moja priroda!
      Znam da je to vaša priroda! No, vidite, vaša priroda je vaša uvjetovanost.
      
P.: U usporedbi s proteklim destruktivnim naginjanima vlade Velike Britanije, čini se da su njezine nedavne izjave, koje se tiču otpisa dugova, Komisije za Afriku i tako dalje, u skladu s Maitrejinim prioritetima, Može li vaš Majstor dati ocjenu o stanju svijesti nacije. (Pitanje s predavanja Benjamina Crema u Londonu)
      O.: Britanski narod je, prema mom Majstoru, jedan od naprednijih.
      Slušatelj: To je svima poznato!
      To može biti poznato na način koji nije istinit, a nepoznato na način koji je istinit. U tome je bit. Iako su razlike vrlo male, postoje tri stare nacije koje su, zbog svoje starosti, nešto razvijenije od drugih. To su Britanija, Francuska i Japan. 
      Slušatelj: Njemačka!
      Njemačka je vrlo mlada. Narodi su vrlo stari, međutim kao ujedinjena nacija Njemačka je mlada. To što izgleda da Zapadne sile sve više pažnje polažu na Afriku, otpisuju dio duga i olakšavaju neke od najgorih uvjeta svakodnevnog života mnogo Afrikanaca, iako nije ni blizu dovoljno, je znak da počinju odgovarati na Maitrejine energije. Te energije ulijevaju se u svijet već najmanje 25 godina, međutim potrebno je određeno vrijeme da ih se upije i da ljudi počnu postupati u skladu s njima. Čovječanstvo ih je napokon upilo dovoljno, stari obrasci su se raspali dovoljno, da omoguće novi nazor i inicijativu koji uglavnom potječu od Gordona Browna, ministra financija Velike Britanije.
      
P.: Možete li nam molim vas pomoći da saznamo kako da pristupimo Gospodu Maitreji da utječe na nas tako da učinimo pravu stvar u svojoj okolini? (Pitanje s predavanja Benjamina Crema u Londonu).
      O.: Imamo fotografiju "dlana". Nabavite si kopiju tog "dlana" i prizovite Njegovu pomoć. Gledajte dlan i molite ga preko dlana. Molite Maitreju za bilo što oko čega trebate pomoć. To je sve što trebate učiniti ako želite pomoć.
      Slušatelj: Imao sam bolove i položio sam svoju ruku na "ruku" i za pet minuta bolovi su nestali. 
      Vi ste čovjek od vjere.
      Slušatelj: Ja jesam čovjek od vjere.
      
P.: Čuo sam kritiku Sai Babe da radi jeftine magičarske trikove. Sreo sam mnogo njegovih sljedbenika koji imaju to prstenje koje izgleda stvarno jeftino. On kaže da darove uzima iz polja elementala. (Pitanje s predavanja Benjamina Crema u Londonu)
      O.: Što ste više, to vas više ljudi želi srušiti. Ne možete doći više od Sai Babe. Oni koji su nastrojeni protiv njega žele ga srušiti. On nema potrebe za kupovinom jeftinog prstenja — može ih stvarati bez imalo truda. Za njega to nije čudo. Osoba kojoj ga daruje ostaje bez daha, jer ima mali jeftini prsten kojeg je stvorio Sai Baba.
      Slušatelj: Moja kritika je da darove uzima iz polja elementala.
      Ali ne znate vraća li ih tamo!
      
P.: Je li vjerojatno da će novo palestinsko vodstvo popustiti Amerikancima kako bi se došlo do primirja?
      O.: Primirje postoji, međutim Izraelci ga se ne drže pa ga se ne drže ni Palestinci. Izraelci se ne žele odreći ni djelića Zapadne obale, žele beskonačno odugovlačiti i samo se nadaju da će sve više palestinskih aktivista biti pronađeno i ubijeno, da će ih biti sve manje i da će tada moći preuzeti sve što žele. Na Zapadnu obalu postavit će toliko naselja — Zapadna obala je već sada samo djelić onoga što je prvotno bila. Grade taj ogromni betonski i metalni zid koji sijekući kroz područje koje pripada Palestincima uzima goleme komade Zapadne obale. Rade to čak tako da se palestinski poljoprivrednik nađe na jednoj strani zida, a njegovo seosko gospodarstvo ili vrt na drugoj strani. Odsijecaju Palestince od njihovih svakodnevnih poslova kojima zarađuju za život, njihovih farmi, malih gospodarstava, voćnjaka. Tako ostaju
 bez posla i bez bilo kakvih sredstava za uzdržavanje. Palestinci nikako ne mogu prihvatiti takvo okrutno i užasno ugnjetavanje.
      Na svijetu nema naroda koji o ugnjetavanju zna više od židovskog naroda. Oni su niz godina bili ugnjetavani, ne samo za vrijeme rata i holokausta u Njemačkoj, nego su tijekom brojnih stoljeća, na mahove, trpjeli pogrom za pogromom. No, Izraelci na isti način ugnjetavaju narod Palestine. Tamo se događaju grozomorne stvari. Smatram da će im za postizanje pravednog (i stoga održivog) mira morati pomoći sam Maitreja
      
P.: Kako to da ljudi osjećaju nove energije, a političari ne? Jer, i oni su ljudi.
      O.: Da, no političari nisu tako dobri ljudi! Političare zanima moć; svi žele imati moć. Moć je energija i kao sve energije moguće ju je upotrijebiti razborito i nerazborito. Neki političari moć upotrebljavaju nerazborito i tako prouzrokuju različite krize. Njihovo vrijeme istječe.
      Najvažnija i najmoćnija institucija u budućnosti bit će istinski obrazovano, duhovno orijentirano i svjesno javno mnijenje. Ljudi će istinski naslijediti Zemlju.
      Maitreja dolazi i za političare, međutim posebno dolazi za ljude. Političari su tako sebični, moćni i pohlepni da se mogu pobrinuti
 za sebe — to obično čine!
      
P.: Možete li nam reći što se dogodilo 3. veljače 2005. godine na Trafalgar Squaru u Londonu, kada je Nelson Mandela pokrenuo akciju Pošaljite siromaštvo u povijest (Make Poverty History)? Pitao sam se, je li Maitreja bio tamo?
      O.: Ne, Maitreja nije bio tamo. Tamo je bio Nelson Mandela. On je velik čovjek i došao je sa svojim prilično jakim glasom da pomogne u borbi za slobodu i pravdu u svijetu. O tome se zapravo radi. Mandela dobro zna — nakon 27 godina u zatvorskoj ćeliji u Južnoj Africi — kako je biti ugnjetavan, međutim dovoljno je velika duša da se izdigne iznad toga te da pomogne drugima da vide nepravdu i podignu svoje glasove za pravdu u svijetu. To je bio veliki prosvjed, međutim glavnina medija nije o njemu mnogo izvještavala i nije mu dala ni približno toliku važnost kakvu je imao. Mislim da je to krivnja BBC-a i vjerojatno vlade kojoj se ne žuri da ljudi dignu svoj glas. Oni ne vole moć ljudi, a iza tog pokreta je stajala moć ljudi. Moć ljudi s vremenom će stvoriti svjetski glas, glas neslaganja sa statusom quo, glas koji će biti tako glasan, tako snažan da mu se neće moći oduprijeti nijedan narod. Vladama se ne žuri da ljudi demonstriraju i dignu svoj glas, no dolazi vrijeme kada neće imati izbora. Maitreja će fokusirati taj glas i dati mu snagu, i u središtu tog glasa bit će njegove misli i ideje. Sam glas ljudi promijenit će svijet.
      
P.: Dok novo doba započinje, koje jednostavne promjene možemo učiniti?
      O.: Implementirajte dijeljenje dobara. Stvorite pravdu i na taj način mir. Stvorite ispravne međuljudske odnose i na taj način jedinstvo i sintezu koja je ključ za doba Vodenjaka. Spoznajte da smo svi Jedno, braća i sestre jedne ljudske obitelji. Sve vidljive razlike nisu važne — bez obzira na nacionalnost ili boju kože, one nisu važne. Ako ste sada Nizozemci, tko zna — u sljedećem životu možete biti Kinezi, Afrikanci ili Rumunji. Sprijateljite se s njima već sada!
      
P.: Koji je aspekt Boga djelovao kroz Muhameda? Koji učitelj je djelovao kroz njega?
      O.: Aspekt koji nazivamo predanost ili idealizam. Majstor koji je djelovao kroz njega bio je majstor Isus. Ironija napetosti između kršćana i muslimana je u tome da je Muhamedu Kuran dao Isus.
      Nijedan od svetih spisa, svetih knjiga svih religija, nije nam bio dan u svom izvornom obliku. Svi su više ili manje iskrivljeni.
      
P.: Imate li kakve informacije o tome da znanost dokazuje postojanje duše?
      O.: Majstor Djwhal Khul, koji je dao učenja Alice Bailey, naveo je da bi znanstveni dokaz o postojanju duše svijetu mogao predstaviti francuski znanstvenik. Navod nije dokraja određen, no to će biti dokazano. 
      
P.: Je li Charles W. Leadbeater, član-osnivač Teozofskog društva, sada u inkarnaciji?
      O.: Ne, nije sada u inkarnaciji.
      
      P. Nedavno je duhovni učitelj Swami Premananda izgubio sudski proces koji se protiv njega vodio na visokom sudu Indije. (1) Hoće li biti uskoro oslobođen? (2) Hoće li to biti prije Dana objave?
      O.: (1) Nažalost, to se neće dogoditi još neko vrijeme. (2) Sumnjam. Swami Premananda ima ašram u južnoj Indiji i već je godinama u zatvoru zbog različitih optužbi, od kojih većina nije istinita, no jedna ili dvije koje su istinite nisu ozbiljne. To je u stvari urota protiv njega i drugih duhovnih učitelja i sve to skupa je vrlo gadna igra. Svejedno, on je sretan tamo gdje je, čuvari su postali njegovi poklonici. Mislim da su ljudi vani, u ašramu, zabrinutiji nego on sam.
      
P.: Hoće li papa Benedikt XVI biti zadnji papa? Ako je tako, što će se dogoditi s katoličkom vjerom nakon Pape?
      O.: Da je Maitrejin izlazak u javnost išao prema planu (bilo je planirano da se to dogodi mnogo prije nego sada: Maitreja čeka na slom burzi), Ivan Pavao II bio bi zadnji papa. U poljskoj postoji staro narodno pretkazanje da će onda, kada na papinski tron napokon dođe poljski Papa (prije toga Papa nikada nije bio Poljak), Krist doći na svijet. I upravo to se dogodilo. Maitreja je bio spreman istupiti sve od 1982. godine, tako da je to dugo vrijeme, a u međuvremenu je Papu održavala Hijerarhija , uglavnom majstor Isus, koji ga je nadahnjivao.
      Papa je bio medij i glumac. Obavljao je svoj posao, a majstor Isus činio je ostalo. Kada ste čuli Papu u južnoj Americi, na primjer, kako govori svećenicima, osuđivao bi ih zbog suradnje sa skupinama koje se bore protiv istinski pokvarenih diktatorskih režima i odgovarao ih od takvog rada. No, istovremeno bi, za vrijeme istog posjeta, govorio o potrebi da se ljudi nahrane i potrebi za međusobnim dijeljenjem izvora, da se ne smije dopuštati da ljudi gladuju itd. On je jako bio za to, međutim taj aspekt došao je od majstora Isusa. Majstor Isus ga je nadahnuo i djelovao preko njega kao medija koji govori njegove riječi, a sumnjam da ih se on uopće sjećao.
      Tako da osobno nemam jednak pogled na papu Ivana Pavla II kao onaj koji mu je priskrbio izvanredan iskaz svjetskog odobravanja. On uopće nije bio takav. Bio je fanatik, potpuni fundamentalist i najgora vrsta katoličkog nazadnjaka. U Americi i Europi, Nizozemskoj i Belgije ima svećenika koji uopće nisu imali vremena za nj, koji nikada nisu imali vremena za nj. Bio je protiv svega za što su se oni zauzimali. Oni su željeli modernizirati, osuvremeniti katoličku crkvu, a on je želio da Crkva ide natrag u prošlost, on ju je odveo natrag. Ono što je učinio je to da je afirmirao katoličku crkvu.
      Papa Benedikt nedavno je bio vrlo aktivan u Italiji gdje su imali referendum o upotrebi genetskog materijala; poticaj za referendum dala je vlada, pod uvjetom da će biti pravovaljan samo ako će 50% stanovništva biti za njega i sudjelovati u njemu. Tko je djelovao protiv referenduma? Prije svega Crkva, uključujući papu Benedikta, koji je osobno dijelio letke protiv prijedloga. Stoga je to njihova prva prava izjava i možete vidjeti još jednog čovjeka koji je poput Ivana Pavla — nazadnjaka. Što će se dogoditi s njima? Njihova vrsta će nestati. Sve Crkve su pod nadležnosti majstora Isusa i kada on bude djelovao otvoreno, preuzet će tron svetog Petra, međutim neće biti papa. Ima ljudi, Majstora, kao što je sveti Petar, koji danas stvarno žive u svijetu, u našoj Hijerarhiji, a aktivan je i sam Isus. Čitavu Crkvu treba pročistiti, sve od čovjeka stvorene dogme i doktrine koje je danas muče treba odstraniti. To je posao majstora Isusa, a jednako vrijedi i za druge religije. Imaju mnogo toga za učiniti.. 
      
P.: Mislim da je početkom osamdesetih prošlog stoljeća snimljen televizijski film o stalno rastućem valu Afrikanaca koji stupaju prema Europi. Ona se u filmu promijenila u tvrđavu, kako bi mogućim doseljenicima onemogućila pristup. Je li film nadahnuo Maitreja? Ono što je film pretkazao sada se događa na sjevernim obalama Afrike.
      O.: Ne.

      
(Više pitanja i odgovora)

Pisma čitatelja:
      
Tijekom mnogo godina neki su se Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, u različitim olbičjima pojavljivali velikom broju ljudi iz cijelog svijeta. Pojavljuju se i na predavanjima i meditacijama Benjamina Crema, pružajući ljudima u publici priliku da ih intuitivno prepoznaju. Neki ljudi podijele svoja iskustva s časopisom Share International. Ako susrete porvrdi Majstor Benjamina Cremea, pisma se objavljuju. Ta iskustva dana su da nas nadahnu, usmjere ili pouče, a često i da nas ozdrave i obodre. Također, Majstori vrlo često privlače našu pažnju na neku našu fiksiranu netoleranciju (na primjer protiv pića ili pušenja) ili je komentiraju. Mnogo puta djeluju kao anđeli spasitelji u nesrećama, tijekom ratnih vremena, potresa i drugih katastrofa. Pisma koja slijede primjeri su tog načina komunikacije Majstora:

Muškarac s grbom
      
U rujnu 2005. godine u Slovenskoj Bistrici imali smo predavanje o krugovima u žitu i ponovnom dolasku. Na predavanje je došao i muškarac s grbom, pun života, s vrlo iskričavim očima, star oko 70 godina. Bio je pomalo staromodno odjeven, a u rukama je nosio veliku crnu torbu. Na predavanju je bio nekih sat i pol, a zatim je ustao, prišao mi dok sam predavala i objasnio da mora ići na autobus. Zatim se okrenuo k slušateljima te u lokalnom narječju to objasnio i publici. Usprkos tome što je govorio vrlo lokalnim narječjem, posjetiteljima predavanja obratio se kao iskusan predavač. Pozdravio se s riječima: "Ja moram ići, vi samo nastavite." Svim članovima transmisijske skupine koji su bili na tom predavanju činilo se da je taj čovjek nešto posebno. Sljedećeg dana kada smo o tome razgovarali na transmisijskoj meditaciji, članica transmisijske skupine koja je htjela doći na predavanje ali joj to nije uspjelo rekla je da taj čovjek nije otišao na autobus. Došao ju je blagosloviti. Naime, pojavio joj se u snu, predstavio se kao Isus i blagoslovio je. 
      
Marija Kure, Maribor, Slovenija
      (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je muškarac s grbom koji je bio na predavanju majstor Isus.)
      
Duhovni div
      
Dragi uredniče,
Krajem srpnja 2005. u Etnološkom muzeju u Hamburgu nalazila se izložba "Projekt Maitreya". Tijekom pet dana, u muzeju su bili izloženi "biseri" Buddhe i drugih visoko razvijenih lama i redovnika iz različitih istočnih zemalja. Te relikvije, koje su obično bijele i nalikuju biserima, pronalaze se u pepelu nakon što se kremira tijelo visoko razvijene osobe. Mnogo ih je ljudi željelo vidjeti. Sam projekt predstavljen je filmom o 153 metra visokom kipu Maitreje koji će se uskoro izgraditi.
      Naša skupina od troje pošla je na kat pogledati stupu (op.p. — vrsta sakralnog spomenika oko kojeg hodaju vjernici) na kojoj je bio zlatan kip Maitreje i nekoliko staklenih škrinjica s biserima. Dok smo uspinjali stepenicama, na pola puta presreo nas je velik oblak energije i prouzročio da nam svima zasuze oči. Polako smo se, između mnogo posjetitelja, nastavili penjati prema gore kada nam se iznenada obratio jedan muškarac star oko 30 godina, prilično mršav i neobičnih očiju: "Možete li mi molim vas reći zašto se tu ide? To mjesto me snažno provlači, no ne znam zašto.“
      Nama je, naravno, bilo drago što mu možemo ispričati o Učitelju svijeta, Maitreji, koji sada postaje sve više prisutan i poznat i u Zapadnom svijetu. Dodali smo da je po našem mišljenju kip Maitreje koji će se 2012. godine izgraditi u Kushinagaru u Indiji simbol novog vremena.
      Zahvalio nam se i rekao da sada bolje razumije, dok sam ja fascinirano gledala u njegove oči: svjetlo-sive oči obrubljene tamno-sivim rubom. Najneobičniji je bio njihov izraz. Izgledale su pomalo začuđene i – krajnje bezazlene! 
      Nakon toga smo ga izgubili iz vida. Otprilike sat vremena kasnije, sjedili smo u kutu prostorije i odmarali se. Promatrali smo ljude i uživali u energijama kada smo primijetili mladića koji je na koljenima, vrlo polako i predano, išao prema kipu lame koji je udjeljivao blagoslove.
      Kada sam se vratila kući, pogledala sam na fotografiju na zidu koja prikazuje kip zlatnog Maitreye Buddhe u Tibetu i iznenada shvatila da Buddha na fotografiji ima oči vrlo slične očima mladića kojega smo vidjeli u muzeju, samo što su svjetlo-plave umjesto sive.
      Tko je bio čovjek u muzeju?
      H. Diercks, K. Beyrow, U. Cronsnest, Hamburg, Njemačka.
      (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je mladić bio Maitreja)
      
Pojava duge
      
Dragi uredniče,
17 srpnja 2004. u knjižari u Puerto Ricu održala sam predavanje o Maitreji, njegovoj prisutnosti u svijetu i knjigama Benjamina Crema. Prije početka predavanja iza mojih leđa ustao je jedan muškarac i rekao: "Ja znam tko je Maitreja. Maitreja je onaj koji je bio unutar Isusa iz Palestine." Bila sam iznenađena te sam se okrenula da vidim tko mi je to rekao. Ugledala sam dvometraša  starog oko 55 godina, odjevenog u lijepu casual odjeću. Izgledao je kao Portorikanac, no imao je španjolski naglasak. Rekla sam mu da mi je drago što zna tko je Maitreja. Nakratko se zadržao i popio kavu. Kada sam započela predavanje, primijetila sam da ga nema u knjižari. Nisam ga više vidjela.
      Poslije završetka predavanja, kada su ljudi počeli odlaziti, bili su začuđeni ugledavši na nebu dugu koja je počinjala na vrhu knjižare. Duga je nakon kratkog vremena nestala, međutim kada sam izišla van ponovno se pojavila i moj muž ju je snimio video-kamerom.
      Možete li mi reći je li taj muškarac bio Maitreja i je li duga bila slučajnsot?
      Teresita M. Santoni-Gordon, Guaynabo, Puerto Rico.
      (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je muškarac bio Maitreja i da je on manifestirao dugu.)
      
Liječenje preko posrednika
      
Dragi uredniče,
Prije nekoliko godina u kućnim mi je poslovima pomagala jedna gospođa. Zvala se Gordana i bila je došla iz Bosne. Kada smo se bolje upoznale, pitala me o fotografijama Maitrejinog dlana i Sai Babe koje sam imala u stanu. Objasnila sam joj kako se upotrebljava "Maitrejina ruka" i fotokopirala joj fotografiju.
      Čim je stigla svojoj kući na sliku "ruke" položila je sliku svoje majke i počela moliti za njezino zdravlje. Njezinu majku Milju Savić, koja je živjela u Bosni, iz bolnice su otpustili s dijagnozom  neizlječivih malignih tumora. Nakon tri mjeseca Gordana ju je posjetila i vidjela da se njezino zdravstveno stanje poboljšalo. Ta tri mjeseca molila se za nju uz pomoć Maitrejinog "dlana". (Majci nikada nije rekla što radi.) Nakon tri mjeseca, njezina je majka otišla na pregled, a liječnici su otkrili da su tumori u potpunosti nestali. Nisu mogli povjerovati u to i napravili su dodatne preglede, no utvrdili su samo to da je potpuno izliječena. Za mjesec dana mogla je plesati i živjeti kao da nikada nije bila bolesna.
      Kada mi je Gordana ispričala tu priču, rekla sam joj da je to vjerojatno učinio Maitreja. Zanima nas je li to točno?
Danijela Finec, Ljubljana, Slovenija.
      (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da iza čudesnog ozdravljenja stoji Maitreja.)

 Dva pisma od iste osobe:

Predstava u vlaku
      
Dragi uredniče,
U lipnju 2005. godine moja prijateljica i ja putovale smo superbrzim vlakom (TGV) u London. Blizu Lilla u naš vagon ušao je kondukter. Odmah iz svog službenog sakoa vadi plamen. Zatim počinje izvoditi magičarske trikove s kartama i teleskopskim palicama te napuhuje balone i pravi od njih životinje. Putnici su zaprepašteni i veseli. Razgovaraju međusobno, smiju se i mijenjaju sjedala.
      Muškarac prilazi k meni i kaže: "Moramo raditi sa srcem." Tada kaže Josy: "Ti obično služiš drugima, danas je moj red da služim tebi." (Samo trenutak ranije Josy mi je bila rekla da se osjeća vrlo umorno.)
      
Zatim nastavlja s predstavom za druge putnike u vagonu. Jednom muškarcu zalijepio je usta komadom samoljepljive trake i rekao mu da previše govori. Jednoj ženi predložio je da promjeni položaj u kojem sjedi jer ne sjedi pravilno.
      Ponovno dolazi k nama i kaže: "Sve je iluzija," i, "kada čovjek to spozna, život postaje jednostavan." Fiksira svoj pogled na Josy na dugo vremena dok radi novu igračku. Ona ga ne gleda, no potajno se nada da će joj nešto dati. On odlazi i razgovara s drugim putnicima, a tada se vraća i daje joj plišanog medvjedića sa lizalicom pod njegovom rukom. 
      Žena s bijelim pustenim šeširom dolazi do mene i pita: "Što mislite o svemu tome?" "Čudesno je," odgovaram. "Da li doista razumijete što se sada zbiva?", inzistira. Ja kažem, "Da", i osjećam se kao da ću zaplakati. 
      Snimila sam nekoliko fotografija koje prilažem uz pismo. Još uvijek se sjećam koliko su profinjene i nježne bile njegove ruke. Podsjećale su me na fotografiju Maitrejinog dlana. 
      Prije no što je otišao rekao mi je: "Ostajem s tobom". Sreli smo ga još jednom, u vagonu-restoranu. Ponovio je da je važno raditi sa srcem. "Bolje je imati zadovoljne putnike nego primati pisma pritužbe."
      Često se sjetim potrebe da radim sa srcem i od našeg prekrasnog boravka u Londonu pokušavam primjenjivati taj savjet. U stvari, osjećam se smirenije i vedrije. Josy se od tog susreta pa na dalje također osjeća bolje i ima više energije.
      Tko je bio taj muškarac? Je li žena bila jedan od Majstora ili učenika?
      (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je muškarac bio Maitreja, a žena majstor Isus.)
      (ZA FOTOGRAFIJE KOJE IDU IDU UZ OVO PISMO POGLEDAJTE OVOMJESEČNE FOTOGRAFIJE)

      
Svjetlost odnosi bol
      
Dragi uredniče,
U srpnju 2005. godine sudjelovala sam na godišnjoj konferenciji francuskih suradnika u Juri. Za vrijeme vožnje pokazala sam svojoj prijateljici Rose-Marie fotografije konduktera. U automobilu nas je bilo petero i Rose-Marie je sjedila pokraj mene. Bila sam vrlo umorna i bolio me želudac. 
      Rose-Marie je tada na mom trbuhu primijetila odraz svjetlosti i prelijep križ na mojoj ruci. Nakon nekoliko trenutaka tišine citirala je Maitreju: "Kada se dvoje okupe zajedno u moje ime, ja sam među njima. "
      Nakon što smo analizirali tu pojavu, shvatili smo da je fotografija, a ne prozor automobila, reflektirala svjetlost. Svi smo bili pod velikim dojmom. Bolovi u trbuhu nestali su i osjećala sam da imam više energije. 
      Imaju li ti odrazi i svjetlosni križ kakvo posebno značenje?
Genevieve Jacobelli, Lyon, Francuska.
      (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da su svjetlosne pojave prenijele Maitrejin blagoslov, međutim nisu imale "posebno značenje.")
      
Kofi Anon
      
Dragi uredniče,
Benjamin Creme je 30. 7. 2005. imao predavanje u New Yorku. Petnaest minuta prije početka predavanja u oči mi je upao čovjek koji je bio vrlo sličan Kofiju Annanu. Bio je visok, lijepa držanja i imao je vrlo žive oči. Najprije sam mislila da je ušao zbog plakata postavljenog na ulazu u zgradu, na kojem je pisalo o kojoj će se temi govoriti na predavanju te večeri. Izgledalo je kao da promatra što se događa u predvorju. Deset minuta kasnije vidjela sam ga kako stoji na ulazu u dvoranu i ponovno promatra što se događa. Zaključila sam da je vjerojatno jedan od organizatora koji tamo stoji da bi bio na raspolaganju posjetiteljima i odgovorio na njihova možebitna pitanja. Za vrijeme predavanja Benjamin Creme je naveo da je "Maitreja danas bio s nama". Istog trena sam se sjetila "prisutnosti" čovjeka koji je privukao moju pozornost zbog sličnosti s Kofijem Annanom, a još više zbog mira koji je isijavao iz njegovih očiju i zbog njegova držanja.
      Je li taj čovjek bio Maitreja? 
Jacqueline Lussier, Orléans, Ontario, Kanada.
      
(Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je muškarac bio majstor Isus, a ne Maitreja)
      
Svemirski brodovi na nizozemskom nebu
      
Dragi uredniče,
U noći sa subote, 24. rujna, na nedjelju, 25. rujna 2005. godine, tijekom godišnje Međunarodne konferencije transmisijske meditacije u Rolducu, u pokrajini Kerkgrade u Nizozemskoj, na nebu su primijećena četiri objekta. Objekti su bili veličine zvijezde i treperili su kao što trepere svjetla na zrakoplovu dok slijeće. Umjesto da se kreću pravocrtno, svaki od objekata je povremeno "plesao" te išao gore-dolje i lijevo-desno. Oko svake točke svjetlosti vidjeli smo svjetlosni prsten sličan prstenu oko planeta Saturna. Mala zelena i crvena svjetla su treperila. U jednom trenutku je iz jednog od objekata izišao oblak od iskri, slično kao što na vatrometu iskre izlaze iz rakete. Razlika je u tome što nije eksplodirao odozgora nego odozdola. Jesu li to bili NLO-i? 
      Adele Meijer, Velserbroek, Nizozemska.
      (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da su objekti koji su se kretali po nebu bili s Marsa i da su letjeli u formaciji. Na tom području su obavljali određeni posao, a vidljivima su se na učinili Maitrejin zahtjev, kako bi ih mogli vidjeti sudionici konferencije o transmisijskoj meditaciji.)

Intervjui

Slijedi kratak izvadak iz opsežnog i fascinantnog intervjua s Maggie Barankitse, nadahnjujućom ženom koja je zbog svog neumornog rada na području zaštite, liječenja i obrazovanja ratne siročadi i drugih žrtava nasilnog sukoba u Burundiju nagrađena Nansenovom nagradom. Za cjeloviti, vrlo dirljivi intervju vidi časopis Share International* (broj od studenog 2005.)
[* Share International na engleskom jeziku možete naručiti preko linka navedenog gore, u sadržaju. Možete ga čitati i u nekoj od knjižnica — u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Karlovcu, Rijeci, Splitu — kojima smo darovali jednogodišnju pretplatu na taj časopis. Tiskano izdanje Share Internationala svakog mjeseca izlazi i na niz drugih jezika, npr. na slovenskom i na njemačkom jeziku. Na hrvatskom jeziku trenutno izlazi samo ovo skraćeno, on-line izdanje.
Ukoliko želite dodatne informacije o načinu pretplate na neko od navedenih izdanja na drugim jezicima, javite nam se.]

Raditi sa srcem

S Maggie Barankitse razgovarao Martine Dupont

Republika Burundi je mala država u afričkoj regiji Velikih jezera. Na sjeveru graniči s Ruandom, na jugu i istoku s Tanzanijom, a na zapadu s Demokratskom republikom Kongo. Burundi spada među najsiromašnije i sukobima najviše ispunjene afričke države. Otkada se 1962. godine oslobodio belgijskog utjecaja, poprište je neprestanih nasilnih sukoba između manjinskih Tutsija i većinskih Hutua. U osmogodišnjem građanskom ratu živote je izgubilo 200.000 Burundijaca.
       UNICEF procjenjuje da je 350.000 djece izgubilo jednog roditelja, a 77.000 oba. 230.000 siročadi zaraženo je AIDS-om, a najmanje 5.000 ih živi na ulici. Takvo stanje s kojime se susrela nagnalo je Maggie Barankitse da postane aktivna na području pomaganja žrtvama rata.
       22. lipnja 2005. godine Marguerite (Maggie) Barankitse primila je u Bruxullesu UNHCR-ovu nagradu Nansen. UNHCR-ova Nansenova nagrada — Nobelova nagrada za humanitarni rad — prestižna je UNHCR-ova nagrada koja se pojedincima i ustanovama dodjeljuje za izuzetnedosege u radu s izbjeglicama ili na području ljudskih prava.
Nansenovu nagradu predale su joj belgijska princeza Matilda i UN-ova visoka povjerenica za izbjeglice Wendy Chamberlin. Maggiena poruka je poruka nade, a njezina postignuća svjedoče o njezinom uvjerenju i odlučnosti da "zlo nikada neće imati zadnju riječ."
       Martine Dupont intervjuirao ju je za Share International u Bruxullesu.

Share International: Primili ste brojne međunarodne nagrade. Kakva je vaša reakcija kada vas nominiraju i kada postanete dobitnica neke takve nagrade?
       Maggie
Barankitse: To je za mene veliko ohrabrenje i nešto što potvrđuje moje uvjerenje da zlo nikada neće imati zadnju riječ. Iznenađena sam i još uvijek se pitam kako je moguće da između milijuna dobrih ljudi nagradu dodijele nekome iz najudaljenijeg kuta džungle. Pretpostavljam da su za to zaslužni ljudi u svijetu koji vole obične ljude i koji vole djecu.

SI: Vjerujete li u moć opraštanja i u to da je zajednički život najbolje rješenje za etničke probleme koji su u Burundiju prouzročili toliko okrutnosti i patnji?
       MB: Maison Shalom [Kuća mira] stvorena je usred okrutnosti. Za čvrst i trajan mir potreban je istinski otvoren odnos. Potrebno je razmisliti kako se rane mogu zacijeliti. Opraštanje ne možete izbjeći, jer mržnja, ako u njoj ustraju, uništava žrtven nasilja. Neprestano prisjećanje svega što im je netko učinio najveći je neprijatelj žrtve.
[Maison Shalom bio je prvo sirotište i dječji dom koji je osnovala Maggie. To je nevladina organizacija koju podupire UNICEF, vidi Share International od lipnja 2005.]


SI: Upravo pokrećete brojne "iscjeliteljske" projekte. Možete li nam reći nešto o tome?
       MB: Isprva nas je zanimala zaštita najranjivijih, djece. Željeli smo uključiti svu djecu koja su bila žrtve rata, ponuditi im bolju okolinu i osigurati im njihovo pravo na sigurnost, obrazovanje, zdravlje i primjerenu prehranu.
No, djeca odrastaju; stoga je trebalo započeti dugoročni projekt, i čitavo društvo trebalo je učiniti prijemljivim za njega, tako da prodre u sve slojeve društva.
       Željeli smo svu djecu žrtve rata reintegrirati s njihovim rođacima gdje god je to bilo moguće, a to je uključivalo različite korake: traženje obitelji i potom pružanje ti obiteljima sveobuhvatne pomoći. Čak smo pokušavali pomoći posvojiteljskim obiteljima koje su primile djecu. Neka djeca nisu znala kamo da idu i nisu mogla pronaći obitelj koja bi se brinula za njih, pa smo imorali naći domove tako da mogu otići iz centra grada.
      Morali smo im dati i nešto novca, tako da nauče postati samostalni i neovisni. To je bio početak brojnih projekata prikupljanja novca koji su djeci omogućili da ne ostanu do kraja života prosjaci.
       Oni koji više nisu mogli ostati u školi izučili su zanate kao što su kovinotokarstvo, poljodjelstvo i stočarstvo. Za gradsku djecu osnovane su aktivnosti povezane s modom, tako da su se mogli obrazovati za modne dizajnere ili krojače i tako skrbiti za sebe. Za druge smo pokrenuli male kozmetičke salone kako bi radom u njima zarađivali za život.
       Također, morali smo razviti mirovno obrazovanje, budući da je burundijska ljutnja usredotočena na sukob između glavnih etničkih skupina. Osmislili smo i filmski projekt kako bi im dali prozor u svijet, omogućili opuštanje ali i pregled njihove vlastite povijesti, no u manje tragičnom svjetlu. Naš je cilj bilo potaknuti dijalog. Međutim, to nije bilo dovoljno — rat sa nastavio i shvatili smo još uvijek samo raščišćavano nered.
       Osim ratne siročadi, u internaciju smo uključili i siročad zbog AIDS-a. No, kako spriječiti AIDS — tu groznu pošast? Majke su morale postati svjesnije te bolesti; osmislili smo aktivnosti za majke koje su radile kao prostitutke, kako bi ih spasili od siromaštva. Tako ne bi morale biti prostitutke i djeca ne bi morala biti odvojena do svojih roditelja. Obilazili smo obitelji i poučavali ih o načinima prevencije zaraze AIDS-om, a onima koji su već bili zaraženi pružali smo njegu. Moja namjera u stvari nije da skrbim za siročad; želim da djeca odrastaju u vlastitim obiteljima. Stoga posjećujem ugrožene obitelji i pokušavam roditelje (žrtve AIDS-a) održati na životu tako da djeca mogu ostati kod kuće. Nudimo im potporu, osiguravamo da primaju medicinsku njegu i sprijateljujemo se s djecom u slučaju da im roditelji umru. Ta djeca su na taj način manje traumatizirana jer nas doživljavaju kao obiteljske prijatelje.
       Imamo i knjižnicu u kojoj ljudi mogu čitati te učiti računalna znanja, a postoji i centar u kojem poučavamo engleski jezik. Odvijaju se i aktivnosti kao što je pravljenje sapuna i obrada drveta. — obje su kooperativi u koje je uključeno cjelokupno lokalno stanovništvo. Djeca-vojnici također se reintegriraju u normalan život, kao i majke koje su se borile zajedno s njima. Pokušavamo im dati cjelokupnu potporu — uočavamo ljude koji su slabii cilj nam je da ponovno stanu na svoje noge, tako da mogu živjeti dostojanstveno.

Martine Dupont je suradnik Share Internationala. Živi i radi u Bruxullesu.


Intervju


Slijedi kratak izvadak iz intervjua sa swamijem Nirliptanandom u kojem on objašnjava ulogu religije te potrebu za drugačijim pristupom životu i svjetskim problemima. Govori o važnoj ulozi reformiranih Ujedinjenih naroda u međunarodnim zbivanjima te o potrebi za revidiranjem svih religija da bi se oslobodio uvjetovanosti.
Za cjeloviti intervju pogledaj Share International od mjeseca studenog.*
[* Share International na engleskom jeziku možete naručiti preko linka navedenog gore, u sadržaju. Možete ga čitati i u nekoj od knjižnica — u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Karlovcu, Rijeci, Splitu — kojima smo darovali jednogodišnju pretplatu na taj časopis. Tiskano izdanje Share Internationala svakog mjeseca izlazi i na niz drugih jezika, npr. na slovenskom i na njemačkom jeziku. Na hrvatskom jeziku trenutno izlazi samo ovo skraćeno, on-line izdanje.
Ukoliko želite dodatne informacije o načinu pretplate na neko od navedenih izdanja na drugim jezicima, javite nam se.]

Uloga religije

Sa Swamijem Nirliptanandom razgovarala Felicity Eliot

Swami Nirliptananda je viši swami u jednom od hramova azijske zajednice u Londonu i vrlo je blisko upoznat s Maitrejinim učenjima. Kada je nedavno iz Londona došao u posjet Nizozemskoj, ljubazno je pristao na ponovni intervju za Share International (Vidi također SI srpanj/kolovoz 2004).

Share International: Swami, možete li nam molim vas reći što vidite kada pogledate današnji svijet?
       Swami Nirliptananda: Promatrajući sadašnje okolnosti, stanje svijeta, neki ljudi na budućnost počnu gledati sa skepsom. Pitaju se što budućnost donosi, i to je posve prirodno, jer ako stvari nastave ovim putem, budućnost izgleda doista crno. Tisućljećima smo pokušavali stvoriti nešto u čemu bi mogli uživati i sada smo se, kada smo dosegli ovaj stupanj materijalnog i tehnološkog napretka koji bi mogao biti od ogromne koristi za čovječanstvo, našli pred zidom. 

SI: Što nas je dovelo do toga?
       SN: U osnovi, mislim da je to ljudska pohlepa — čovjekova želja za stjecanjem stvari, njegova sebičnost i njegova ludost, njegova luda želja da dominira svime, ne samo drugim ljudima već i okolišem — samom prirodom. Taj poriv za dominacijom je osnovni razlog koji nas je doveo do te točke.
Sada problem počinjemo shvaćati vrlo ozbiljno — izrabljivanje okoliša i katastrofalne učinke koje ono ima na vrijeme i druge vrste prirodnih katastrofa. Pokušavamo se suočiti s takvim pojavama i našim pogrešnim odnosom prema prirodi.
Ono s čime se danas suočavamo je potpuno drugačiji problem — i to je problem kojeg prije nikada nismo imali. I prije smo imali ratove, no sada smo u situaciji koja nije samo rat u kojem se borimo s neprijateljima. Sada se borimo sami sa sobom.  

SI: Samouništenje?
       SN: Da. To je rat samouništenja, a pokreće ga mržnja — mržnja prema čovjeku, mržnja čovjeka prema čovjeku.

SI: Što je njezin izvor?
       SN: To kako je započela i kamo sada idemo je po mom mišljenju uvelike povezano s našim vjerskim predodžbama. Svi mi imamo određene vjerske predodžbe. I one nisu jednake, vrlo su raznolike. No, na tu raznolikost morali bi gledati kao na obogaćenje — kao na nešto što obogaćuje naše živote, a ne kao točku sukoba. A upravo to se događa: na poglede drugih i koncepte drugih religija gledamo kao na nešto što ugrožava naše vlastite poglede i ideje. Religije ne bi trebale nametati stvari ljudima. Ako namećete, tada to nije religiozno.


Stajalište
      
Istinski 'treći put' — povratak skupnog dobra 
      
Mark Sommer
      
Arcata, California — Kažu da su najbolje stvari u životu one koje su besplatne i dostupne svima, međutim sve veći dio svjetskog stanovništva te si stvari može sve teže priuštiti. Vodu koju pijemo; zrak koji udišemo; mjesta na kojima se srećemo, razgovaramo i igramo se; ideje o kojim razmišljamo; djela koja zajednički stvaramo te čak same gene koje nosimo u sebi, pobješnjela pravna i financijska mašinerija prisvaja, kontaminira i pretvara u puku robu.
       Nakon pada komunizma i odbacivanja socijalizma kao moguće alternative kapitalizmu, oni koje ti trendovi uznemiruju najvećim su se dijelom našli u nedoumici kako riješiti lažnu dilemu koja kaže da je moguće birati isključivo između dokraja potrošački usmjerenog komercijalnog sektora i državne kontrole nad svime. No, sada se javlja nov pokret koji osporava tu samodostatnu dilemu te pokušava ponovno uspostaviti ravnotežu između javnog i privatnog sektora, i to pomoću uvođenja izuzetno važnog trećeg sektora, o kojemu su dva već spomenuta životno ovisni — drevnog i štovanja vrijednog "skupnog dobra".

       Iako je pokret za skupno dobro nov, taj je koncept stariji i od države i od trgovine. Korijeni koncepta skupnog dobra izviru iz starog Rimskog prava koje razlikuje tri vrste vlasništva: res privatae (privatno vlasništvo), res publicae (javne zgrade, ceste i slično) i res communes (darovi prirode koji pripadaju svima). To "skupno bogatstvo" ostalo je na takav način zajedničko dobro još mnogo stoljeća sve dok ga bogati privatni, individualni i korporativni (kao krinka za pojedince) interesi nisu počeli u 19. stoljeću ograđivati isključivo za vlastito korištenje, i otada se to nastavilo sa sve većim intenzitetom i nesmiljenošću.   Danas, kada tržištem vođena potraga za prirodnim izvorima prodire i u najdublje predjele tradicionalnih kultura, i ta su skupna dobra također u opasnosti od nestanka. Međutim, "aktivisti za skupno dobro" (kako sebe nazivaju; op.p. — eng. commoners) ne zadovoljavaju se samo vatrogasnim djelovanjem da bi spasili zadnje raspršene dijelove naše zajedničke djedovine. Zalažu se za iznenađujuće novu i sveobuhvatniju definiciju skupnog dobra i rade na skupu "zakona o skupnom dobru", kojima bi se skupno dobro zaštitilo jednako djelotvorno kao što danas zakoni o privatnom vlasništvu štite (i favoriziraju) bogatstvo korporacija i pojedinaca. 
       Što je dakle "skupno dobro"? "To je golemo bogatstvo koje je zajedničko nasljedstvo svih nas i koje obično koristimo bez naknade," piše Jonathan Rowe, vodeći teoretičar skupnog dobra. "Atmosfera i oceani, jezici i kulture, riznice ljudskog znanja i mudrosti, neformalni sustavi koji podupiru opstanak zajednica, mir i tišina za kojima svi žudimo, genetski materijal."  Konkretno, skupno dobro je izvor svih prirodnih resursa, od rodne grude do dalekog svemira; naše umjetnosti, znanosti, običaji i zakoni; naša sredstva komunikacije, od jezika pa do interneta; naše zajednice, susjedstva, parkovi i igrališta.
       Skupno dobro je naše zajedničko prirodno i kulturno nasljedstvo, ono što omogućava postojanje i tržišta i države, kao i ono što čini naše živote vrijednima življenja — tkivo naših odnosa, širina uma i srca koja nam omogućava da posegnemo onkraj pukog preživljavanja, do kreativnosti i suradnje.
       O zdravlju skupnog dobra ovise kako privatna zarada tako i javna imovina. Uragan Katrina bio bi mnogo manje fatalan da nisu bila uništena močvarna područja, koja predstavljaju skupno dobro, jer ona bi ublažila snagu uragana na njegovu putu od Meksičkog zaljeva. Bill Gates stariji, dopredsjednik najveće svjetske fondacije i otac najbogatijeg čovjeka na Zemlji, tvrdi da vrlo bogati i utjecajni pojedinci svoj uspjeh u najvećoj mjeri duguju skupnom bogatstvu civilizacije — njezinim obrazovnim, pravnim i zdravstvenim sustavima, njezinoj znanosti i kulturi — i naporima tisuća pojedinaca njihovog vremena kao i u prijašnjim generacijama koji su stvorili temelje znanja na kojima su ta postignuća zasnovana. Kako bi i drugi imali jednake mogućnosti, kaže Gates, bogati pojedinci svoje bogatstvo moraju ulagati natrag u zajedničko bogatstvo.
       Jedan konkretan način za spašavanje i obnavljanje skupnog dobra bio bi da privatnim i državnim entitetima počnemo naplaćivati prave troškove nastale kao posljedica njihovog djelovanja — žargonom ekonomista, "uključiti prouzročene troškove". Na primjer, ubirati naknade za saniranje onečišćenja, zaračunavati primjerene tržišne cijene za ispašu na javnoj zemlji ili bavljenje rudarstvom na javnoj zemlji, ili istaknuti tržišnu taksu za emitiranje na određenoj frekvenciji. Tako prikupljena sredstva mogli bi se upotrijebiti za obnovu skupnog bogatstva koje je zbog pretjeranog iskorištavanja i premalih ulaganja u njega sada opasno ugroženo. 
       Nekritičnom promatraču koncepcija skupog dobra može izgledati kao napad na privatno vlasništvo. Međutim, ono što tu koncepciju čini tako vrijednom je to št ona poštuje i doprinos privatnog sektora i doprinos države našem kolektivnom blagostanju, no pri tome insistira da nijedno od navedenog ne može dugoročno napredovati bez brige i skrbi za skupna bogatstva, od kojega vrlo slobodno posuđuju, a vrlo nevoljko mu vraćaju.
       U vremenu kada su političari paralizirani zbog prije spomenute lažne dileme, koncepcija skupnog dobra mogla bi se pokazati jednako privlačnom za tradicionalne konzervativce kao i za one koji su istinski napredni, budući da je istovremeno usmjerena prema zajednici i pospješuje decentralizaciju te predstavlja pravu protutežu svemoćnoj državi odnosno pretjerano utjecajnim korporacijama. Naše skupno dobro je naš zajednički dom, a samo će budala uništiti svoje vlastito gnijezdo. (Š IPS)
      
(Za dodatne informacije o skupnom dobru pogledajte www.onthecommons.org.)
      
Mark Sommer je domaćin nagrađivane međunarodne radio-emisije Svijet mogućnosti (A World of Possibilities, www.aworldofpossiblilites.com).


Iskorjenjivanje siromaštva je kompleksno — ili je to samo izgovor
Mary Robinson
      
New York, SAD
— "Iskorjenjivanje siromaštva je kompleksno." Zašto sam tu rečenicu tako mnogo puta čula baš sada kada se problem siromaštva ponovno probio na vrh svjetskog dnevnog reda?
       Siromaštvo je uzrok većine najtežih svjetskih problema današnjice — od problema onečišćenja okoliša pa do problema nesigurnosti i sukoba. Stoga je bilo dobro vidjeti kako ta tema zauzima središnje mjesto na zasjedanju G8 u srpnju 2005. godine u Škotskoj, na rujanskom sastanku Ujedinjenih naroda o milenijskim razvojnim ciljevima te, što se tek treba dogoditi, na presudnom susretu Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organization, WTO) u Hong Kongu zakazanom za prosinac. 
       No, pitanje ostaje: je li iskorjenjivanje siromaštva doista tako kompleksno, tako zahtjevno? Mislim da tu postavku najčešće upotrebljavaju političari i ekonomisti koji ne žele napraviti poveznicu između krajnjeg siromaštva u siromašnim zemljama i onoga što čine bogate države. Kada bi to učinili, vidjeli bi da je siromaštvo jasna i jednostavna stvar i — da je rješenje tog problema očito. 
      
Kada sam prošle godine, u prosincu, bila u Maliju, sred podnevne žege zaustavila sam se na polju pamuka. Žene oko mene sagibale su se sve do tla i punile košare pamukom koji su brale rukama. U obližnjem jarku ležalo je dojenče, čuvala su ga druga mala djeca. U blizini nisam vidjela nikakav zaklon, sanitarije, čistu vodu, čak ni poštenu hladovinu, samo siromašne, ponosne obitelji koje se bore za preživljavanje.
       Njihov problem nije bio tako kompleksan, premda su mu reperkusije goleme. Siromaštvo je tim ženama i djeci zanijekalo njihova osnovna prava — primjereni životni standard, obrazovanje i pristup zdravstvenoj njezi. Za to je kriva, sasvim jednostavno, politika koja nastaje u Americi. 
       Zapadni Afrikanci su u prošlosti pamuk nazivali "bijelom zlatom". On im je osiguravao važne prihode potrebne za kupnju hrane i lijekova te za slanje djece u školu. Međutim, kada su sredinom 1990-ih počela padati njegova cijene, vrijednost pamuka počela je padati. Jedan od glavnih faktora za padanje cijena pamuka u prošlom desetljeću je američka poljoprivredna politika.
       Američka vlada za subvencioniranje proizvodnje pamuka troši više od 3 milijarde dolara godišnje — 10% najvećih američkih proizvođača dobije 79% subvencija. Taj subvencionirani pamuk preplavljuje svjetsko tržište, obara cijene i potkopava prihode 10 milijuna zapadnih Afrikanaca čija su životi ovisni o pamuku. Poljodjelci iz zapadne Afrike koji se bave pamukom jedni su od najjeftinijih proizvođača pamuka u svijetu, međutim i jedni od najsiromašnijih. Dok su američki proizvođači pamuka 2002. godine od vlade prosječno dobili 331.000 dolara, tipični proizvođači u Maliju, Beninu i Burkini Faso sretni su ako ih zapadne 400 dolara godišnje. Istraživanje koje je proveo Međunarodni institut za istraživanje prehrambene politike (International Food Policy institute) kaže da je 40-postotni pad cijena pamuka bacio 334.000 ljudi u Beninu u siromaštvo. Američke poljoprivredne subvencije tjeraju zapadnoafričke obitelji u bijedu. Ta politika direktno je odgovorna za široko rašireno lišavanje osnovnih životnih prava kao što su hrana, voda, sanitarije, zdravlje i obrazovanje. 
       Drama kojoj sam bila svjedok na polju pamuka u zapadnoj Africi u različitim se oblicima ponavlja posvuda u svijetu — a krivac nisu samo Sjedinjene Države. Seljaci koji proizvode šećer i mlijeko u Africi, Južnoj Americi i Aziji prolaze kroz jednako okrutne patnje zbog subvencioniranja domaće poljoprivrede u Europskoj zajednici koje plaća europski porezni obveznik.
       A štetu koju prouzrokuje takva politika dodatno pogoršava politika strukturalnog prilagođavanja koju nameću Međunarodni monetarni fond (IMF, Interenational Monetary Fond) i Svjetska banka (World Bank). To je vlade država u razvoju prisililo na smanjivanje socijalne pomoći, zbog čega je siromašnima teže svojoj djeci omogućiti obrazovanje, primjerenu prehranu i prebivalište. Zakoni o intelektualnom vlasništvu onemogućavaju ljudima pristup lijekovima za bolesti kao što su HIV/AIDS, što dnevno odnosi živote 6.500 Afrikanaca. 
       To je još loše politike koju stvara bogati svijet i nameće je siromašnima — i to često rade iste one države koje su na summitu G8 ili u Ujedinjenim narodima u rujnu govorile o reformama, većoj pomoći siromašnima i novom pristupu siromaštvu. U međuvremenu, siromaštvo u većini svijeta raste, jaz između bogatih i siromašnih se produbljuje, i kao direktan rezultat toga naš svijet postaje sve manje siguran.
       Sada je vrijeme da bogati svijet prihvati ne samo nagrade, nego i odgovornost našeg globalnog, međusobno povezanog doba. Moramo pomoći u izlaženju na kraj sa stranputicama globalizacije — čak i onda kada nam se oni koje to pogađa čine strancima u stranim zemljama. Jer, oni čije patnje gledamo u vijestima nisu stranci — naši porezi potkopavaju njihove životne dohotke, patenti i profiti naših korporacija zaštićeni su po cijenu zdravlja njihove djece. Baš kao što je globalizacija umnožila veze između različitih naroda, tako je i povećala naše dužnosti jednih prema drugima. 
       Naše odgovornosti ne mogu više završavati na našim državnim granicama. Svijet povezan trgovinom, kulturom i komunikacijom mora se povezati i suosjećanjem. Ako se koristi od globalizacije imaju zajednički dijeliti i njezina bremena pošteno nositi, globalizacija se iz procesa usredotočenog na ekonomiju mora preobraziti u proces kojim upravljaju ljudske vrijednosti i etika. Doista, to je više od "suosjećanja". To je pitanje odgovornosti.
       Ministri trgovine su dio vlada koje su prihvatile odgovornost po međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima. Kada se Svjetska trgovinska organizacija u prosincu sastane u Hong Kongu, neka vidimo istinsku predanost Sjedinjenih Država i Europske zajednice na liniji okončanja nepoštene trgovinske politike, subvencija i carinskih barijera koje onemogućavaju da siromašni ljudi prime poštenu plaću za svoj rad i oduzimaju im priliku da se vlastitim radom iskopaju iz siromaštva. Manje riječi, više djela — to je jednostavan način za iskorjenjivanje siromaštva. (ŠIPS)
      
Mary Robinson, bivša predsjednica Irske i bivša visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za ljudska prava, predsjednica je inicijative "Ostvarivanje prava: Inicijativa za etičku globalizaciju (Realizing Rights: The Ethical Globalization Initiative; www.eginitiative.org).

Glas ljudi

      
U ovoj rubrici Share International se posvećuje  rastućem valu ljudske moći koji će rasti sve dok ljudi, pod Maitrejinim vodstvom, ne navedu svoje vođe na stvaranje pravednog društva u kojem će biti prepoznata i zadovoljena prava i potrebe svih.
 
      
Mirovni prosvjedi širom svijeta
      
Stotine tisuća ljudi širom Sjeverne Amerike i Europe izašlo je na ulice i prosvjedovalo protiv rata u Iraku. Prosvjedi i marševi održani 24. rujna 2005. najveći su otkada je prije dvije godine pod vodstvom SAD-a započela invazija na Irak.
       U Washingtonu su deseci tisuća ljudi iz cijelih Sjedinjenih Država promarširali pokraj Bijele kuće i pridružili se cjelodnevnom mirovnom skupu kod washingtonskog spomenika. Marš i skup bili su dio trodnevnog prosvjeda koji je uključivao nenasilne oblike građanskog neposluha pred Bijelom kućom i vjerski obred za različite vjere. Na transparentima su bile poruke kao što su "Bush je lagao, tisuće su umrle", "GWB je WMD" (op. p. — George W. Bush je oružje za masovno uništenje, eng. Weapons for Mass Destruction), "Za svakog milijardera ste se pobrinuli, a djecu ostavili bez ičega" i "Od Iraka do New Orleansa: financirajte ljudske potrebe, a ne ratne strojeve". Među prosvjednicima su bili mladi aktivisti, časne sestre čiji mirovni aktivizam seže sve do vijetnamskog rata, roditelji koji oplakuju svoje sinove vojnike poginule u iračkom ratu te brojne obitelji koje su po prvi put osjetile potrebu da sudjeluju u takvom prosvjedu.
       "Nikada nisam učinio ništa slično, no evo me, u uniformi; mislim da je to jedini način da pokažem Bushu što mislim," rekao je viši narednik Frank Cookinham, veteran perzijskog zaljevskog rata koji se nedavno vratio sa svoje druge misije u Iraku. "Ovaj rat je besmislen."
       "Moramo se uključiti," rekla je Erika McCroskey, koja je doputovala s majkom i sestrom iz Des Moinesa u Iowi kako bi sudjelovala na prosvjedu. Drugi prosvjednik, Paul Rutherford, koji za sebe kaže da je republikanac koji još uvijek podupire predsjednika Busha, no da se s ratom ne slaže, rekao je: "Predsjednik Bush mora priznati da je s ovim ratom pogriješio, dovesti vojsku kući i nastaviti dalje," rekao je.
       Drugi prosvjedni skupovi održali su se u Los Angelesu, San Franciscu, Seattlu, Minneapolisu i u mnogim drugim gradovima. Demonstracije 24. rujna pokazale su sve glasnije javno mnijenje protiv rata. Ankete iz rujna 2005. pokazale su da samo 34% Amerikanaca misli da je u tom ratu moguće pobijediti, samo 32% podupire Bushovo postupanje u ratu, a 63% ispitanika smatra da bi bilo najbolje iz Iraka povući sve ili barem dio američkih vojnika.
       U Londonu su deseci tisuća ljudi marširali ulicama i prosvjedovali za "mir i slobodu" te od britanskog premijera Tonyja Blaira zahtijevali da povuče britansku vojsku iz Iraka. Prosvjednici su nosili transparente s natpisima kao što su "Blair lažov" (eng. Blair Liar), "Bush je svjetski terorist br. 1", "Ne ratu, ne nuklearnom oružju" i "Blair provodi samovolju, vojsku kući odmah".
       "Što je previše, previše je", rekao je Lindsey German, službenik u koaliciji Zaustavimo rat (Stop the War Coalition) koja je organizirala londonski marš. "Sada je vrijeme da britanski narod još jedanput izađe na ulice i ustraje u tome da ga se ovaj put ne ignorira."  
       Prosvjedni skup održan je i u Parizu, a u Rimu su prosvjednici s transparentima i mirovnim zastavama prosvjedovali pred američkom ambasadom. U Irskoj je nekoliko stotina ljudi prisustvovalo mirovnom skupu na aerodromu Shannon u Dublinu. (Izvori: BBC News, VB; Associated Press; www.msnbc.com)
      
Radijska postaja ovlašćuje ljude
      
Stalin K., aktivist za ljudska prava iz zapadne provincije Gujarat u Indiji vodi revolucionarnu radio-emisiju čiji je cilj razotkriti korupciju. S emisijom je započeo u siječnju 2001. godine nakon razornih potresa u Indiji koji su ubili više od 20.000 ljudi, a više od milijun ostavili bez domova. Nakon potresa pokrenuo je radio-emisiju Biti živ, koja se bavila problemima povezanima s nadoknadom štete te vladinim programima pomoći i stambenog zbrinjavanja. Nekoliko mjeseci kasnije pokrenuo je vrlo popularnu emisiju koja istražuje zloporabe moći.
       Jedan od slučajeva uključivao je političara koji je skupljao novac za nadoknadu štete žrtvama potresa u jednom zabačenom selu. Velik dio novca zadržao je za sebe, a seljanima dao ostatak. Kada su ga suočili s potajno snimljenim snimkama koje su razotkrivale njegovu prijevaru, sve je zanijekao. Kada je taj izvještaj objavljen, taj političar izgubio je sav svoj kredibilitet i na izborima sljedeće je godine smijenjen.
       Stalin je od samog početka svog rada lokalne, ruralne ljude obučavao da postanu izvjestitelji za njegovu emisiju. "To su slabo obrazovani, ali vrlo kreativni i inteligentni ljudi. Pišu, snimaju i uređuju emisije," objašnjava. Iako su bili tek polupismeni, radio se pokazao oslobađajućim sredstvom i brzo su naučili. Stalin K prisjeća se kako su njegovi izvjestitelji isprva gajili veliko strahopoštovanje prema ljudima na vlasti te da ih je trebao učiti kako sjediti za stolom nasuprot birokrata, a sada, pet godina kasnije, svoje izvjestitelje mora podsjećati da imaju poštovanja prema ljudima na vlasti.  
       "Možete vidjeti prijelaz: od ljudi koji su se praktički bojali sjediti za stolom nasuprot nekog birokrata, postali su toliko ovlašteni da su počeli biti i osorni prema njima. To što rade dalo im je toliku moć da ih vladini službenici poštuju bez obzira na njihov status.
       Radijski izvjestitelj   Binu Alexander kaže: "To nije samo promjena javnog pogleda na izvještavanje, to je i promjena u očekivanjima ljudi kako da se vlasti odnose prema njima." (Izvor: www.bbc.co.uk)
      
Prosvjed zaštitio brazilsku rijeku
      
Brazilski biskup prekinuo je svoj jedanaestodnevni štrajk glađu nakon što je vlada predsjednika 'Lule' da Silve pristala na pregovore o kontroverznom nacrtu za regulaciju riječnih tokova.
       Biskup Luiz Flavio Cappio (59) protivi se planovima za promjenu toka rijeke i inzistira na tome da svaki takav plan mora uključivati i obnavljanje već teško ugrožene rijeke, koja trenutno uzdržava milijune ionako osiromašenih seljaka koji žive na njezinim obalama.  
       Vlada tvrdi da će njezin nacrt osigurati razvoj za 12 milijuna siromašnih na sušnom sjeveroistoku zemlje, međutim protivnici projekta boje se da će on samo dodatno obogatiti već bogate zemljoposjednike, smanjiti količinu proizvedene električne energije i, naposljetku, dovesti do potpunog isušenja rijeke.
       Nakon šest sati intenzivnih pregovora biskup je pozdravio vladino obećanje "da će sudjelovati u opsežnim, iskrenim i transparentnim dogovorima o planu održivog suživota koji će biti na zajedničko dobro svih" te da će obilno povećati novčana sredstva za obnovu rijeke. "Izjavljujem da sam svoj post prekinuo u korist života," rekao je mnoštvu pristalica koji su klicali. (Izvori: BBC, Velika Britanija; Associated Press, SAD)
      
Michael Moore u New Orleansu
      
Mjesec dana nakon uragana Katrina, filmski redatelj i aktivist Michael Moore i njegov tim radili su u New Orleansu i na obali Meksičkog zaljeva. U suradnji su udrugom Veterani za mir i uz pomoć velikodušnih donacija, Moorov je tim pružao pomoć pogođenima uraganom. Na njegovoj web-stranici navodi se da su podijelili preko "500 tona hrane, vode, odjeće, lijekova, dječje hrane, ženskih higijenskih proizvoda, sredstava za čišćenje, električnih uređaja te čamac i prikolicu koji su bili potrebni da bi se došlo do onih koji su još poplavljeni." Moorov tim navodi da je "poslano i podijeljeno više od dva milijuna dolara u donacijama, hrani, vodi i potrepštinama", uključujući stvari kao što su kamioni, autobusi, motorne pile i generatori.  
       Odaziv ljudi koji su željeli pomoći iznenadio je članove ekipe. Rekli su da su im se pridružili i medicinski radnici te radili s njima u mobilnim jedinicama kako bi osigurali prvu pomoć i medicinsku skrb. "Udružili smo snage sa SOS Katrina, organizacijom koja je započela kao  privremeni savez svih otprije postojećih udruga i u sklopu koje su volonteri obavili izuzetan rad."  
       Sam Moore kritičan je prema vlastima na lokalnoj i državnoj razini te tvrdi da, za razliku od njih, ad hoc okupljeni i organizirani "slobodnjaci" pomoć pružaju učinkovito. Za sebe kaže da "ne čeka na odobravanje" i da se "ne zaustavlja'.  
       U svom zadnjem web-newsletteru Moore piše: "Busha i njegovu družbu kasnije ćemo prisiliti da plate za svoj neuspjeh, međutim sada je nekoliko stotina ljudi bez doma, gladno i trebaju medicinsku pomoć. A na nama ostalima je odgovornost da im pomognemo.
(Izvor: www.michaelmoore.com)
      

Veliki biciklistički prosvjed u Budimpešti
      
U rujnu 2005. godine u Budimpešti je više od 30.000 ljudi sudjelovalo u dosada najvećem prosvjedu u tom gradu — prosvjedu protiv motornog prometa. Pokret Kritična masa, ustanovljen 2004. godine na Dan bez automobila, kada je brojio 4.000 biciklista, na prosvjedu u travnju 2005. koji su organizirale skupine Mladež mađarskih zelenih (Zofi) i Akcijska skupina za čisti zrak narastao je na 10.000 članova. Na zadnjem prosvjedu bilo je između 24.000 i 30.000 ljudi, tako da gradska uprava više ne može ignorirati zahtjeve prosvjednika za bolje biciklističke staze. (Izvor: www.indymedia.org)


CITAT I FOTOGRAFIJA SA ZADNJE STRANICE:




"Danas smo suočeni s novim, globalnim aparthejdom, kada bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Takav sustav ne može opstati. Naša zadaća je ispraviti naslijeđe te nepravde i oblikovati novi ekonomski sustav koji može osigurati održivi razvoj za sve. Da bi to postalo moguće potrebna je, baš kao i za vrijeme aparthejda, odgovorna uključenost bogatih svjetskih nacija."


                                                                                          Nadbuskup Desmond Tutu


HomeVrh stranice
      
      
Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na
sljedeću adresu.