Powered by Google
     MAPA STRANICA

 
 www.shareberlin

Obavijest za medije br. 67; 18. ožujka 2004.

Konačni trijumf

Majstor mudrosti, jedan od starije braće čovječanstva, sa svoje jedinstvene iprosvijetljene točke gledišta nudi uvide o sadašnjoj svjetskoj krizi.

Kada neki narod dosegne punoljetnost, zrelost, počinje se prema drugim narodima odnositi na posve drugačiji način nego ranije. Pocinje poštivati vladavinu Zakona koji u uzajamnoj odgovornosti i potrebi povezuje sve narode. Znak sve veće zrelosti jest upravo to poštivanje zakona koje su ljudi prepoznali kao nužne za zajednički život u miru.

S vremena na vrijeme, neka se nacija može osjećati dovoljno jakom da, unatoč upozorenjima prijatelja, ignorira zakon koji je mrzak njezinoj ambiciji prema dominaciji i ratovanju.

Takav slučaj je danas sa SAD koja sada, kao jedina 'supersila', ljuti i brine ljude iz zrelijih naroda koji su dovoljno narasli da uvide ludost unilateralne akcije izvan vladavine Zakona.

Mlada i previše samopouzdana 'supersila' će, napinjući svoje mišice, nasamariti samu sebe. Što prije se to dogodi, svijet će biti sigurniji. Stalno rastući kaos vec ubire svoj danak u životima kako Amerikanaca tako i Iračana. Brava na Pandorinoj kutiji slomljena je i iz nje je izašlo nekontrolirano čudovište. Dakako, američka administracija pokazuje hrabro lice koliko god ga može smoći, no iza kulisa oni su zaista zabrinuti i očajno traže način povlačenja koji nije previše sramotan.

U međuvremenu, poražena iračka vojska s relativnim uspjehom vodi gerilski rat, a vjerske skupine, spazivši svoju priliku, povećavaju napetost svojim pozivima na građanski rat. Stoga je najveća avantura američkog Predsjednika, planirana da pokaže nepobjedivost SAD-a, pokazala malo za uloženi trud, a još se vrlo mnogo može izgubiti.

Kada američka Vlada napokon sama uvidi ludost tog nepromišljenog i nepotrebnog rata, neće to, naravno, priznati svijetu. Radije će tražiti potporu Ujedinjenih naroda kako bi se izvukla iz neugodne situacije i, ako je moguće, krivnju svaliti na nekoga drugoga.

Kada narodi ignoriraju vladavinu Zakona, cijeli svijet pati. Tako danas napetost koja prati ovu jalovu demonstraciju vojne snage pogađa milijune ljudi, nevine za sve terorističke akcije i razaranja. Svijet se sada bori s epidemijama svih vrsta pošto ljudski imunološki sustav pod utjecajem stresa slabi. Kad bi ratni huškači samo shvatili karmičke učinke svojih nepromišljenih činova, bilo bi sasvim moguće da se iskupe i povedu stvari drugim smjerom.

Maitreja u međuvremenu pažljivo prati ovu neharmoničnu situaciju, spreman da intervenira ako je potrebno, spreman da se pojavi kada bude moguće. Zapamtite da Maitreja ne sumnja u konačni trijumf onih koji stoje iza Njega, koji cijene mir i pravednost, slobodu i ljubav. On zna da su to temeljni izvori ljudskog postojanja i dolazi ih vidjeti ustoličene u svima.



Obavijest za medije br. 66

Saddam Hussein?
Priča koja poziva na istragu


U obavijesti za medije koju smo 8. travnja 2003. godine poslanoj medijima širom svijeta objavili smo našu informaciju da je Saddam Hussein bio ranjen tijekom prvog bombardiranja Iraka 20. ožujka 2003. i da je dva dana kasnije preminuo uslijed zadobivenih ozljeda.

Tko je onda čovjek kojega su zarobile američke snage?

Po nama, to sigurno nije Saddam Hussein, već njegov očiti dvojnik, a kojih je prema našim saznanjima najmanje troje: dva bratića i bliski prijatelj, svi sa sličnim obiteljskim karakteristikama. Vjerujemo da je to isti čovjek — bratić — koji viden na iračkoj televiziji 4. travnja 2003. kada je podigao dijete, nasmijao se i mahao okupljenom mnoštvu. Njegov govor tijela bio je potpuno drugačiji od govora tijela Saddama Husseina. Vrh njegova nosa bio je mnogo širi od Saddamova te je imao madeže na čelu i sljepoočnici — identične onima kod američkog zarobljenika. Sve to vrijeme komentatori su bili savršeno spremni dovoditi u sumnju i propitivati identitet osobe viđene na snimci. Sada se svima čini prikladno da odbace bilo kakvu istragu i nedoumice.

Amerikanci tvrde da su uzorci DNA uzeti od zatvorenika identični onima Saddama Husseina. Kako oni to znaju? S čime ih uspoređuju? U svakom slučaju, bratić bi očito dijelio neke od Saddamovih genetičkih osobina. Od početka sukoba u Iraku dokazane laži američke administracije daju malo sigurnosti da bi se povjerovalo u njihovu informaciju.

Uvjereni smo da će s vremenom istina izaći na vidjelo — da taj zbunjen, sada zarobljen čovjek nije Saddam Hussein, nego njegov dvojnik za kojeg je sasvim moguće da je i sam dio zavjere da se činjenica o Saddamovoj smrti što je dulje moguće zataji iračkom narodu.

Neka zanimljiva pitanja povezana s Irakom i Saddamom Husseinom na koja je odgovorio Benjamin Creme i koja su objavljena u časopisu Share International.

P: Libanonsko-američki poslovnjak Imad Hage naveo je nekoliko zapanjujućih tvrdnji o onome što se događalo u zadnjim danima prije invazije SAD-a i Velike Britanije na Irak. Imag Hage tvrdi da se susreo sa šefom iračke obavještajne službe Tahirjem Jalilom Habbushi al-Tikritijem koji mu rekao da će Irak, ako ga SAD ne napadne, napraviti velike ustupke. (Hage je ustvrdio da se s američke stranom u Londonu susreo s dužnosnikon Pentagona, vjerojatno s Ruchardom Perlom.) Dopustili bi da 1000 do 2000 znanstvenika i agenata, kao i američkih vojnih časnika, uđe u Irak da provjere istinitost iračkih tvrdnjni da nemaju oružje za masovno uništenje. Kao drugo, Irak bi izručio traženog terorista koji je
sudjelovao u bombaškom napadu na Svjetski trgovinski centar (WTC) 1994. godine. I treće, Irak bi u roku od jedne ili dvije godine imao slobodne izbore. Irak bi Amerikancima čak omogućio pogodne poslove s naftom. Imad Hage je priznao da nije iračke ponude automatski priznao kao legitimne, no bio je mišljenjaj da bi ih vrijedilo proučiti ako bi to moglo spriječiti rat.
1) Je li istina to što tvrdi Imad Hage?

2) Da li su Amerikanci smatrali da je to vjerodostojno te zašto nisu pokušali postići takav dogovor?
O: 1) Da. 2) Američka administracija je znala da je iračka ponuda legitimna, no nije imala nikakve namjere pogađati se sa Saddamom Husseinom te su mu to i poručili. Amerikanci su također znali da je Saddam Hussein neizlječivo bolestan i da mu je preostalo još oko doginu dana života. Radi toga su bili odlučni da smijene režim u Iraku, a da bi preko marionetske vlade u budućnosti osigurali opskrbu potrebnom naftom.

P : Koliko Iračana je poginulo od "svršetka" rata u Iraku 1. svibnja 2003?

O: Približno 2300 (29. listopada 2003.) Još 2000 ih je bilo vrlo teško ranjenih, a 4000 teško.

P: Je li američka vojska sve skupa izrežirala to jest, ako pretpostavimo da je uhvaćeni muškaras Saddamov dvojnik, je li on surađivao s SAD tako da se čini kao da se skriva, i potom se dao uhvatiti?

O: Ne. Ne. Izdao ga je rođak koji je želio dobiti 25 milijuna dolara nagrade koju su raspisale američke vlasti. Vosjsa (bolje rečeno agenti CIA-e, koji djeluju kao vojska) je mogla vjerovati da je uhvatila Saddama Husseina. No ne vjerujem da visoki ameički dužnosnici sada ne znaju da su uhvatili dvojnika kojega prije toga, kada se u travnju 2003. godine bio pojavio na televiziji, nisu prepoznali kao Saddama Husseina.

P: Jesu li SAD imale uzorak DNK Saddama Husseina prije no što je zarobljen?

O: Ne. DNK zarobljenog muškarca su uspoređivali s DNK jednoga od Saddamovih mrtvih sinova. Ta usporedba sigurno nije sasvim točna, ali je svejedno dsovoljno točna da je prihvati očajan čovjek. Gospodin Rumsfield rekao ej novinarima "da se uzorci poklapaju približno 90%, dovoljno." Saddamov DNK bi se s DNK uhvaćenog dvojnika, bratića, vjerojatno poklapao 70 posto, a s DNK Saddamovih sinova 80%.

P: U skloništu navodnog Saddama Husseina pronađen. S obzirom na to da je navodno u pitanju Saddam, svota nije velika, ali je svjedno dovoljno velika da ostavi utisak na neke ljude. Pravi Saddam Hussein bi zasigurno imao plan, poznanstva i novac da si može osigurati bijeg.
O: Naravno, to je sigurno. Jadni dvojnik samo ispunjava naloge Saddamovih sinova da nastavi sa šaradom dokle god je to moguće. Novac su mu podmetnuli ljudi koji su ga zarobili. Da je imao toliko američkih dolara, mogao je potkupiti određene ljude i pobjeći iz Iraka, da je želio.

P: (1) S obzirom na to da je Share International zapisao da je zarobljeni navodni Saddam Hussein zapravo njegov bratić, kakav motiv bi taj čovjek mogao imati da se u ime svojega bratića skriva i potom dozvoli da ga ponižavaju, sude mu i možda čak pogube. (2) Je li sve to američka urota da bi američka administracija dobila pozitivne bodove zbog zarobljavanja.

O: (1) Prisegao je Saddamu Husseinu da će koliko god je moguće bodriti moral Saddamovih pristaša, kjih je u Iraku još uvijek mnogo. Hoće li ustrajati do kraja — čak do pogubljenja — ćemo vidjeti. Moguće je da će u tom trenutku doći na vidjelo istina o prijevari. (2) Naravno.

P: Ako zarobljeni čovjek nije pravi Saddam Hussein, onda američka administracija, uključujući i Georgea Busha, vrlo mnogo riskira. Mislite li da će biti uhvaćeni u laži?

O: To je vrlo riskantna igra koja govori o tome koliko mnogo trebaju nekakav uspjeh, koji bi usmjerio pažnju javnosti s kaosa u Iraku. Msilim da će biti uhvaćeni u još jednoj laži, kao što je na primjer ustrajanje u tome da je Irak ugrožavao svijet s oružjem za masovno uništavanje.

P: Koji je pribižan broj dužnosnika različitih vlada koji znaju da zarobljeni muškarac nije Saddam Hussein? Da li u tu skupinu spadaju i Tony Blair, George Bush, Colin Powell, Donald Rumsfeld, Dick Cheney i svi drugi najviši dužnosnici britanske i američke vlade?

O: Mislim da Tony Blair nagađa da je to tako. Previše je inteligentan da bi tu informaciju tako lako prihvatio, ali istovremeno ne želi vjerovati ni da je to laž. Mislim da Bush, Rumsfeld i Cheney znaju istinu.

(NAPOMENA: Pitanja o Saddamu Husseinu pojavljivala su se i kasnije u Share Internationalu. Da biste ih pronašli možete upotrijebiti našu tražilicu.)





Obavijest za medije
Udruga Nova Zemlja, Share International, lipanj 2003.

Časopis Share International vec mnogo godina redovito objavljuje clanke majstora mudrosti. U tim clancima Majstor nije mističan ili nerazumljiv, već se često bavi aktualnim problemima koji muče čovječanstvo. U svom zadnjem članku Majstor rasvjetljava trenutnu svjetsku situaciju, otkrivajući pritom opasnosti koje proizlaze iz agresivne politike sadašnje američke administracije, a koja je oslobodila destruktivne energije prošlosti i nemjerljivo pojačala napetosti u svijetu.

***********************************************

Pomoć miru

Čest je slučaj da države, djelujući za ono što vide kao dobro svijeta, prouzroče kaos svjetskih razmjera. Magle zablude koje okružuju njihova djela tako su guste, njihovo razmišljanje toliko ispunjeno iluzijama, da se u ime najboljih razloga može učiniti mnogo štete i prouzročiti mnogo boli i patnje. Tako je danas. U zadnje vrijeme je SAD, pod parolom 'rata protiv terorizma', napala Afganistan i Irak, uzrokujuci tisuće civilnih žrtava i veliku štetu njihovoj infrastrukturi . Talibani, fanaticni i rigidni, pa ipak uglavnom neupleteni u terorizam, su raspršeni, no sada se nanovo grupiraju, uvježbavajući vještine terora. U Iraku više nema Saddama Husseina, no njegov zli režim zamijenilo je strašno naslijeđe gubitaka i patnje, bezakonja i kaosa.
Sada se pažnja američke administracije okrenula k Siriji, Iranu i Sjevernoj Koreji; oni su upozoreni da se promijene, ili će se suočiti s gnjevom i snagom branitelja 'mira' i prvaka 'slobode' u svijetu.
Tako je Amerika bacila svijet u atmosferu napetosti i straha, a oni rađaju epidemije i prirodne katastrofe koje nadalje pomažu u povećavanju straha i napetosti.

Opasnost

Što se može učiniti da se stabilizira ova opasna situacija? Kako da narodi Ameriku deže na uzdi? Kojim sredstvima obični ljudi mogu nametnuti svoj utjecaj? To su velika pitanja i na njih, zaista, nema jednostavnih odgovora. Rješavanje tih pitanja zahtijeva iznimnu mudrost i koordinirani pristup.
Kao prvo, svijet mora shvatiti istinsku prirodu problema: današnji SAD vode ljudi koji su prijemljivi za pokvarene energije koje potiču njihova djela i mir stavljaju na kocku. One stimuliraju njihove opsjene koje se sastoje u želji za moći međunarodnog razmjera i prijete svjetskom miru. Svoje ispostave imaju u Izraelu i istočnoj Europi, s tim da je Izrael glavno žarište. Te destruktivne energije potječu, iako su sada smanjene jakosti, od onoga što je svijet bacilo u kaotičan rat tijekom dvadesetog stoljeća i što je, ljudi su mislili, sigurno zaustavljeno.
Iz toga se može se zakljuciti koliko je nužno da bude mira na Bliskom istoku; koliko je nužno da Palestinci imaju istinsku pravdu i održivu domovinu. To je najvažniji problem koji je danas pred ljudima. Neuspjeh u njegovu rješavanju bio bi poguban za svijet.

Nadvladati

Bit će potrebna združena sredstva mudrosti i volje kako Hijerarhije i tako i ljudi da se napokon nadvladaju te zloćudne sile. Stoga je imperativ da ljudi jasno spoznaju istinsku prirodu prijetnje. Ljudi se moraju organizirati i unisono djelovati. Moraju pozvati na kraj tlačenja palestinskog naroda i tako okončati strah koji progoni ljude Izraela. Ujedinjeni Narodi moraju izvršiti sav mogući pritisak i na Ameriku i na Izrael, hrabro stati nasuprot supersile i pomoći miru. Narodi svijeta već su u pokretu. Moraju podići svoje glasove i zahtijevati da mir bude njihov. Oni su baštinici budućnosti i moraju joj dati oblik mira.
Mi, Majstori, vaša starija braća, učinit cemo svoj dio; pa ipak, priječi nas vaš nedostatak razumijevanja i volje. Zato vam kažem sljedeće. Djelujte bez straha. Budite mudri i inteligentni u svojim djelima i sve će biti dobro.
(Objavljeno u časopisu Share International, srpanj/kolovoz 2003)

Pitanja i odgovori iz casopisa Share International (odgovara Benjamin Creme)

Rat u Iraku

P.: Koliko je iračkih civila ubijeno u tako zvanom 'oslobođenju' njihove zemlje?
O.: Do sada, 5073. [Zaključno s 8. lipnja 2003.]

P.: Je li svijet mogao na neki drugi način osloboditi Iračane od tiranije Saddama Husseina, za razliku od ovoga što se dogodilo? UN-ovi inspektori za oružje zasigurno nisu mogli spriječiti da Iračani koje je Saddam smatrao neugodnima budu sustavno ubijani: vješani, streljani...
O.: Ne, vjerojatno nisu, premda su postojale, i još postoje, mnoge skupine u Iraku koje su planirale, kada se ukaže prilika, ustati protiv stranke Bath i preuzeti vlast u Iraku. Pored toga, Saddam Hussein ne bi vječno trajao. Bio je smrtno bolestan i imao je možda još jednu godinu života. To je bio jedan od razloga američke preventivne invazije u ovom trenutku. Nitko nije znao što bi se moglo dogoditi poslije njegove smrti.

P.: Sada kada je rat u Iraku gotov, izvještava se da su ljudi sretni što su slobodni! Dok u američkom napadu na Afganistan nisam mogao vidjeti nikakva smisla, u napadu na iračku okrutnu i izopačenu diktaturu vidim nekog smisla. Iako Amerika ima skrivene namjere kontrole nad naftom, u svjetlu brzog svršetka rata i činjenice da su Amerikanci barem pokušali da ne ciljaju civile i da žele pomoći u postavljanju zemlje na svoje noge, mislite li da je iz rata izišlo neko dobro?
O.: Ne, nažalost nije. Nešto malo dobroga je došlo nekim Iračanima, i to u apstraktnom smislu, jer su, trenutacno, puni nade da će imati bolji život bez podle diktature Saddama Husseina. Za veliki većinu dogodio se katastrofalan kolaps životnog standarda: nema vode, električne struje, hrane je malo i nastao je totalni društveni kaos i bezvlađe. Više 5,000 civila je ubijeno, a preko 20,000 vrlo teško ranjeno.
Napad na Irak koji su vodili Amerikanci bio je unilateralan, preventivan i bez dozvole UN-a. Ubog toga je nezakonit. Imao je koban učinak na pomno njegovane odnose unutar UN-a i nemjerljivo je pojačao napetosti u svijetu. Ta povećana napetost odgovorna je za nove epidemije i tako zvane 'prirodne' katastrofe. Ne, moje mišljenje je da je to bila katastrofa za svijet — a to je samo drugi korak njihovog plana!

Sjedinjene Države

P.: Kako će se zaustaviti razuzdani nasilnik — SAD?
O.: Od strane drugih članova Ujedinjenih Naroda koji će se suprotstaviti nasilniku i pozvati ga na odgovornost. Pomoću upotrebe svakog mogućeg diplomatskog pritiska i, iznad svega, gospodarskim i financijskom pritiskom. Na primjer: bojkotiranjem američkih proizvoda; povlacenjem zajmova SAD-u (u obliku kupnje dionica američke vlade) i prodavanjem dolarskih rezervi u velikoj mjeri; preusmjeravanjem trgovine od SAD-a prema drugim nacijama.

P.: SAD navodno ima namjernu politiku da podijeli Europu na način da oslabi stare (1) Je li to točno? (2) Ako jest, kakvo, po vašem mišljenju, promišljanje stoji iza toga?
O.: (1) Do neke mjere jest. (2) Sve europske države podupiru Ujedinjene narode i naporno su radile da ojačaju njihov utjecaj. SAD ne vjeruje onim aspektima UN-a kojima ne može upravljati, pa se 'udvara' europskim zemljama koje su relativno 'mlade', kao što su na primjer Poljska, Bugarska, Rumunjska, Albanija, Češka Republika i tako dalje, kako bi dobila baze i potporu gdje god može.

Sirija

P.: Je li Sirija pokrovitelj članova Iračkog režima?
O.: 'Pokroviteljstvo' nije pravi izraz za djelovanja Sirije. Sirija ima potpuno pravo ponuditi utočište državljanima susjedne zemlje, a to je ono što ona radi. Činjenica da vlada SAD-a s time nije zadovoljna ovdje je sporedna. Sirija je članica Ujedinjenih naroda, ima mjesto u Vijeću sigurnosti i nezavisna je i suverena država. Američka invazija na Irak nezakonita je i bez dozvole UN-a.

P.: (1) Da li Sirija posjeduje oružje za masovno uništenje: kemijsko, nuklearno ili biološko? (2) Da li Sirija, ovakva kakva je danas, predstavlja prijetnju?
O.: (1) Sirija posjeduje male količine kemijskog oružja kao i druge 23 zemlje u svijetu, ukljucujuci, ispred svih, SAD. (2) Apsolutno nije, čak ni svojem susjedu Izraelu. To je mala i relativno siromašna zemlja.

P.: Podržava li sirijska administracija Hezbollah?
O.: Da. Ona Hezbollah vidi kao arapsku organizaciju koja se legitimno bori za slobodu palestinskih Arapa. Čini se da ljudi zaboravljaju, da nisu svjesni, da je izraelska država stvorena terorizmom: terorizmom protiv Palestinaca i Britanaca kao mandatorne vlasti. Mnogi od članova izraelske vlade u mladosti su bili teroristi. Pokazali su Palestincima vrijednost terora, a i sada ga svakodnevno provode. Danas to nazivaju "protumjeram" i "samoobranom".

Iran

P.: (1) Posjeduje li Iran oružje za masovno uništenje? (2) Je li Iran prijetnja SAD-u, (3) stabilnosti u regiji ili (4) svijetu?
O.: (1) Neko biološko oružje u maloj količini. Kreće se prema nuklearnoj sposobnosti. (2) Nije. (3) Nije. (4) Nije. Amerika je paranoična što se tiče Irana.

'Cestovna karta'
('Road Map', plan sporazuma za mir na Bliskom istoku — op.p)

P.: Koja država na Bliskom Istoku predstavlja najveću opasnost?

O.: Izrael.

P.: Kakvo je vaše mišljenje o tako zvanoj "cestovnoj karti" za mir? (1) Da li je izvediva? (2) Mislite li da je poštena?
O.: (1) Da, dokle god bude napredovala je izvediva. To znači, doduše, znatna žrtvovanja i kompromise s obje strane, a posebno palestinske. (2) Ne, ne mislim da na pošten način zadovoljava zahtjeve i potrebe Palestinaca, pa se ne može nazivati pravedna ili poštena. Uvijek treba pamtiti da je stvaranje Izraela na palestinskom tlu kršenje palestinskih prava i da su oko 4 i pol milijuna Palestinaca još uvijek izbjeglice u Libanonu.

P.: Indijske novine The Hindu od 29. svibnja 2003. izvijestile su o zaokretu u politici izraelskog premijera Ariela Sharona koji zbunjuje Izraelce. Nakon što je više desetljeca zagovarao izgradnju židovskih naselja na Zapadnoj Obali, uvjetno je prihvatio od Amerike potpomognutu "cestovnu kartu" za mir koja predvida stvaranje palestinske države do 2005. godine. Uspio je uvjeriti svoj 'jastrebasti' kabinet da uvjetno pristane na pogodbu, dok je u svojoj stranci Likud primjedbama koje su zapanjile mnoge Izraelce zbunio tvrdolinijaše: "Držati 3 i pol milijuna ljudi pod okupacijom loše je i za nas i za njih. To se ne može nastaviti do u nedogled." Izviješteno je da je gospodin Sharon doživio metamorfozu i transformaciju. Ured gospodina Sharona je, međutim, izdao izjavu koja tvrdi da korištenjem rijeci 'okupacija' nije priznao da su ta područja pod okupacijom, već da Izrael "ne želi kontrolirati Palestince koji prebivaju u spornim podrucjima".

(1) Da li se gospod Maitreja pojavio Arielu Sharonu? (2) Koji su motivi njegove očigledne promjene? (a) Pokušava li osigurati svoje mjesto u povijesti? (b) Pokušava li otkloniti utjecaj SAD-a? (c) Pokušava li izbjeci krivnju, pretpostavljajući da će Palestinci pokvariti plan neuspješnim sprečavanjem svojih napada na Izraelce? (d) Jednom riječju, je li Sharon iskren u svom prihvaćanju mirovnog plana ili je (e) to još jedan potez u njegovoj igri?
O.: Ne, Maitreya se nije pojavio gospodinu Sharonu. (2) (a) Da. (b) Da. (c) Da. (d) Nije. (e) Da. Vjeruje da će Palestinci ostati podijeljeni i tako sami onesposobiti 'cestovnu kartu', dopuštajući njemu i izraelskoj vladi da izbjegnu krivnju za njezinu propast. Nije se promijenio.

P.: (1) Je li Mahmoud Abbas američka marioneta? (2) Je li njegovo imenovanje promišljeni pokušaj da se zaobiđe i marginalizira Yassera Arafata?

O.: (1) Da, to je svrha njegovog odabira. No hoće li on ispuniti tu svrhu? To svakako nije sigurno --on je Palestinac u srcu. (2) Da, naravno. Gospodin Sharon je više puta obznanio da nikada neće pregovarati s gospodinom Arafatom, prema kojemu gaji osobnu mržnju. Gospodin Arafat je, medutim, legalno izabran vođa palestinske vlasti i ljudi. Gospodinu Abbasu bit će teško da ga zaobiđe.

P.: Čini se da su trenutačno napetosti u svijetu zaista velike. Mislite li da su dosegle svoju najekstremniju razinu?

O.: Ne. Mora se prevaliti još dio puta prije no što klatno zamahne u drugom smjeru.

HomeVrh stranice


Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na
sljedeću adresu