Ljudi imaju moć!

Dragi uredniče,
12. ožujka 2005. naša lokalna transmisijska skupina organizirala javno prikazivanje video-snimke predavanja Benjamina Crema u svibnju 2004. u Tokyju.
Nakon predavanja održali smo raspravu te odgovarali na pitanja nekoliko ljudi koji su pogledali snimku. Za vrijeme rasprave ušao je jedan mladi Afroamerikanac — sjeo je i, usprkos tome što nije bio pogledao snimku, odmah počeo sudjelovati u razgovoru. Razgovarali smo o političkoj sceni u SAD-u i netko od sudionika predložio je manje konfrontacijski, kompromisniji pristup odnošenja sa sadašnjom američkom administracijom. Afroamerikanac je rekao da ljudi ne bi smjeli praviti kompromise sa zlom, da se s njim treba suočiti direktno, da ljudi ne bi trebali uzmicati.
Rasprava koja je uslijedila obuhvatila je širok spektar tema, a Afroamerikanac je o njima govorio opširno, gotovo neprekidno. Iako je za sebe je rekao da je iz New Yorka, naglasio je da je San Francisco jedinstveno središte zalaganja za mir i pravdu u Sjedinjenim Državama.  Rekao je da bi oni koji tu žive trebali još intenzivnije nastaviti naš rad u tom smjeru i tako postati pozitivan primjer za svijet. Mirovne povorke i prosvjedi također su bili korisni, rekao je, jer ih je podupiralo više ljudi nego što je u stvari sudjelovalo, te da su povorke i prosvjedi dali pozitivnu notu i ohrabrili druge. Spomenuo je da su javni nastupi kao što su naši također korisni i da ih je potrebno nastaviti iz istog razloga; i da nikad ne možemo vidjeti sve koristi dobrih djela koje činimo, jer se dobro umnaža dalje, od osobe do osobe, do u beskonačnost. Govorio je o različitim temama, a općeniti dojam koji je ostavio bio je onaj neobičnog uvida i mudrosti.
Pred kraj je predložio da ostanemo u vezi. Potpisao se na naš poziv primatelja elektronskih obavijesti, upisao svoje ime (Kaliym Shabazz), adresu i adresu elektronske pošte. Drugi suradnik vidio je kasnije tog čovjeka kako koristi računalo u knjižnici kat više.
Je li taj čovjek bio netko poseban?
Monte Leach, San Francisco, Kalifornija, SAD.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je Afroamerikanac bio Maitreja.)

Dijeljenje će spasiti svijet!

Dragi uredniče,
U petak 15. travnja pridružila sam se s dvije članice naše transmisijske skupine događaju u Londonu pod imenom "Poziv na pravednu trgovinu" (Wake up for trade Justice) Mnogo smo razmišljali o tome kakav natpis da stavimo na naš transparent. Na njemu je stajalo: "Dijeljenje će spasiti svijet" (Sharing Will Save the World).
Kao i tisuće drugih, čekali smo u beskonačnom redu da uđemo Westminstersku kapelu. Kada smo shvatili da nas je jednostavno previše i da nećemo uspjeti ući, razvili smo naš transparent i pridružili se prosvjedu po Whitehallu gdje se trebalo održati bdijenje do ponoći.
Međutim, to je bi prvi put da smo učinili nešto slično i, da budem iskrena, bili smo prilično bojažljivi. Primijetili smo da je naš transparent drukčiji od svih drugih koji su imali slogane kao na primjer, "Pošaljite siromaštvo u povijest" (Make Poverty History), "Učinite trgovinu pravednom" (Make Trade Fair). Ljudi u mnoštvu zbunjeno su nas gledali nakon čitanja transparenta. Neki su se okrenuli svojim prijateljima i počeli razgovarati o tome hoće li dijeljenje dobara zaista spasiti svijet. To samo bilo bi uspjeh da nije bilo komentara koje smo čuli i koji su bili negativni, počinjući s izjavama kao što je: "Ne nužno..." Bio sam razočaran što sam osjetila da postajem defenzivna.
Svejedno, nastavili smo i pobrinuli se da naš transparent bude okreut prema toku prometa kada smo se konačno morali zaustaviti na rubu ceste, jer je Trg parlamenta bio pun. Prolaznici su sa zanimanjem gledali što se događa, iako u petak uvečer u Londonu nije iznenađujuće da su uzvici upućeni prosvjednicima često bili podrugljivi.
Tada je promet usporio i primijetili smo auto s nekoliko putnika. Muškarac na suvozačkom sjedalu nagnuo se kroz prozor i na glas čitao transparente. Kada je došao do našega, polako ga je pročitao samom sebi — "Dijeljenje će spasiti svijet." Činilo se da razmišlja o tome.
Zatim je, iznenada, oduševljeno uzviknuo: "Da! Da!" Vrlo se uzbudio, još više nagnuo kroz prozor automobila te mahao raširenih ruku i uzbuđeno vikao: "Dijeljenje ĆE spasiti svijet". Svaki put kad je uzviknuo slogan to je učinio s vrlo oduševljenim naglaskom na "ĆE".
Nismo mogli a da se ne smijemo. To nas je stvarno razvedrilo za ostatak noći i pitali smo se nismo li možda vidjeli Maitreju ili nekog drugog Majstora.
Pauline Welch, Milton Keynes, Bedfordshire, Velika Britanija.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je muškarac u autu bio Maitreja.)

Glas mudrosti

Dragi uredniče,
18. srpnja 2005. na televiziji je bila emisija o Live Aidu 1985. u kojoj su prikazali intervju sa poljoprivrednikom koji je morao ići na sud kako bi dobio dozvolu da na ogromnom ekranu na svom polju uživo prikazuje koncert. Očekivao je da će ga odbiti. Za vrijeme sudske rasprave primijetio je stariju gospođu koja je ušla u sudnicu i sjela straga. Bila je skromno odjevena u staru vunenu odjeću i nosila veliku torbu. Tik prije nego što je sud trebao izreći presudu, starija gospođa se ustala, pristupila sudačkom stolu i rekla: "Ljudi umiru sada." Potapšala je poljoprivrednika po ramenu i napustila zgradu. Ovaj je odmah dobio dozvolu.
Je li ta stara gospođa bila "netko poseban"?
Angela Gelston, Lancaster, Lancashire, Velika Britanija.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "stara žena" bio Maitreja.)

Slika savršenstva

Dragi uredniče,
Za Maitreju i majstore prvi sam put čula negdje oko 1994. godine. Nedugo nakon toga, dok sam kupovala knjigu u knjižnici Oxfordskog centra u Ljubljani, tamo sam ugledala predivnog muškarca i ženu. Bili su u tridesetim godinama. Nešto su kupovali i kod trgovca se raspitivali o dobrim restoranima u gradu. Muškarac je bio božanstveno lijep, magnetičan i sasvim drukčiji. Nikad prije nisam bila vidjela tako savršeno ljudsko biće. Imao je dugu smeđu kovrčavu kosu i bio je odjeven u crno. Svaki pokret koji je napravio i svaka riječ koju je izrekao činili su se savršenima. Bilo je nešto božansko kod njega i nisam ga mogla prestati promatrati. Žena je također bila prelijepa. Možete li mi molim vas reći to su oni bili?
P.J., Ljubljana, Slovenija.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "muškarac" bio Maitreja, a "žena" majstor Isus.)

Znakovi vremena

Kip Gospe oživio

Kip Gospe u malom gradiću u južnoj Italiji viđen je kako pomiče svoje udove, a gips od kojeg je napravljen kako se pretvara u "krv i meso". Preko vikenda 23. i 24. srpnja 2005. godine posjetitelji crkve sv. Petra u gradiću Acerra, u blizini Napulja, vidjeli su kako dijelovi gipsanog kipa Bogorodice "poprimaju ljudski oblik od krvi i mesa", kako se njezina koljena pomiču i križ koji joj se pojavio na prsima.
"Jučer uvečer vidjela sam da se njezina ušna resica povećala i postala prokrvljena, baš kao i nos, koji je dobio blago ružičastu boju," kaže Marija, jedna od svjedoka. Halja joj se pretvorila u plašt, pokazujući noge." Drugi svjedok, Domenico (45), izjavio je: "Noge su postupno postajale sve istaknutije, a koljena su se pomicala prema naprijed sve dok nisu ispravila nabore njezine bijele halje. To nije bila moć sugestije. Mnogo nas je to doista vidjelo."
Sto šezdeset centimetara visok kip od gipsa i mramora bio je posebno izrađen za prigodu otvaranja nove crkve u prosincu 2004. godine. Smješten je na pijedestal pokraj oltara, a prikazuje Gospu koja drži krunicu i odjevena je u bijelu halju. Čistačice su već ranije bile vidjele kako se kip pomiče, međutim nisu ništa rekle iz straha da im nitko ne bi vjerovao.
Neki su svjedoci snimili pojavu kamerama na svojim mobitelima, a vjeruje se da postoji i video-snimka. Slike tog čuda prikazane su na televizijskim vijestima širom svijeta. Čini se da obične kamere, međutim, nisu snimile preobrazbu. Fotografije su poslane lokalnom župniku koji je i dalje skeptičan te razmišlja o osnivanju komisije koja bi trebala procijeniti je li se doista dogodilo čudo.
Gradonačelnik Acerre — član strogo nereligiozne stranke Rigondazione Communista (obnovljene komunističke partije) — vjeruje da je "čudo" znak Gospine tjeskobe nad terorističkim napadima i poziv na mir. (Izvori: timesonline.co.uk, Velika Britanija; www.ansa.it, Italija)
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je to istinsko čudo koje je manifestirao Majstor koji je bio Isusova majka Marija.)

Maitrejini prioriteti

Najveći donatori pomoći Africi — Afrikanci

Procjenjuje se da se u Afriku svake godine ulijeva 110 milijardi funti (1200 milijardi kuna) skrivene pomoći koju Afrikanci koji rade u inozemstvu šalju svojim obiteljima.
Približno polovica od 600 milijuna Afrikanaca preživljava s manje od 65 penija (šest i po kuna) dnevno. Za njih su ti donatori "nevidljivi sustav socijalne pomoći koji Afriku održava na životu", navodi Onyekachi Wambu, predstavnik Afričke fundacije za razvoj sa sjedištem u Velikoj Britaniji (African Foundation for Development — AFFORD).
Londonski noćni radnik Bernard Oppong-Kyekyeku uzdržava ženu i dvoje djece koji žive u gradu, međutim od svoje tjedne plaće od 250 funti svakog mjeseca uspijeva  poslati više od 100 funti svojoj obitelji u Gani. "Ponekad rođaci trebaju novac da bi poslali dijete u školu ili platili liječnika i ja im pomažem," rekao je. "S novcem kojim ovdje nije moguće mnogo kupiti u Gani se može mnogo toga."
Međutim, kaže Wambu, "počinjemo uviđati da od slanja rođaka u školu nema mnogo koristi jer škole nemaju osnovnu opremu." Stoga Afrikanci zajednički rade na prikupljanju većih novčanih svota. U 2004. godini ugandska volonterska organizacija Iteso Welfare Association prikupila je 10 tisuća funti namijenjenih većem broju projekata, između ostalog i za opremanje znanstvenom opremom ugandske škole sa 600 učenika koja je imala samo jedan ispravan mikroskop, te za medicinsku izobrazbu. Predsjednik te dobrotvorne organizacije Martin Osengor izjavio je: "Potrebni su nam liječnici kako bi mogli imati zdravo društvo, pa pokušavamo ublažiti tu situaciju iz Velike Britanije."
Bilo je i kritičara takvog financiranja, jer ono odražava "odljev mozgova" iz Afrike na Zapad. Predsjednik  AFFORD-a Gibril Faal to vidi drugačije: "Ne možemo im reći da ne dolaze, no možemo uspostaviti novčane pošiljke kako bi se osiguralo da novac ide natrag u države u kojima su se školovali i na taj način pomoći u školovanju drugih."
"Premda to ne biste mogli zaključiti na temelj službenih izvještaja, najveći donatori pomoći Africi su Afrikanci (Izvor: Metro, UK)

Dijeljenje dobara

Dr. Noreena Hertz, britanska ekonomistica i filozofkinja koja je trenutno gostuuća predavačica na Ekonomskom fakultetu Utrecht (Utrecht University School of Economics) dobila je svjetsko priznanje za svoje dvije knjige:  The Silent Takeover (Tiho preuzimanje) iz 2002. i IOU: The Debt Threat and Why We Must Defuse it (IOU: Prijetnja dugova i zašto je moramo izbjeći) iz 2004. godine. U prvoj knjizi detaljno je opisala postupnu privatizaciju plina, vode, rasvjete, telekomunikacija, željeznice, nafte i banaka za vrijeme vladavine Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji i  Ronalda Reagana u SAD-u.
Naslov nedavnog uvodnog govora profesorice Hertz na Sveučilištu Leiden bio je: "Globalizacija: dijeljenje dobara ili gomilanje dobitaka?"
Dr. Hertz kapitalizam vidi kao najbolji sustav za stvaranje blagostanja, međutim odbacuje ideju slobodne trgovine budući da bogate države nameću visoke poreze na poljoprivredne i tekstilne proizvode siromašnih zemalja. "Slobodna trgovina postoji samo onda kada to pogoduje bogatim zemljama," kaže.
Činjenice i brojke koje navodi profesorica Hertz:  
— svakog dana zbog siromaštva umre 34.000 djece.
— jedna petina svjetskog stanovništva posjeduje četiri petine svjetskog bogatstva.
— Amerikanci godišnje potroše 29 milijardi dolara na slatkiše, dok se UN bori za ispunjavanje svog godišnjeg budžeta od 1.25 milijardi dolara.  
— afričke države zajedno svakog dana plaćaju 30 milijuna dolara kamata
— 30 milijuna ljudi u Africi je HIV-pozitivno.
Zadnja knjiga dr. Hertz, IOU: Opasnost dugova i zašto je moramo izbjeći, govori o problemu dugova država u razvoju bogatim državama; visoke kamatne stope na zajmove prouzrokuju da nimalo novca ne preostaje za ulaganja u škole i bolnice. Dr. Hertz opisuje kako su nakon osnivanja Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), nakon Drugog svjetskog rata, države u razvoju bile više ili manje prisiljene prihvatiti zajmove. Vođe tih država zatim su kupili oružje od Zapada ili položili novac na vlastite bankovne račune u Švicarskoj. Zašto, pita dr. Hertz, bi ljudi desetljećima morali otplaćivati dugove koje su prouzročili njihovi prijašnji korumpirani čelnici?
"Ljudi moraju shvatiti da se stvari moraju promijeniti. Jaz između bogatih i siromašnih sve je veći. Ekstremizam i terorizam su u usponu. Ondje gdje vlade ne mogu osigurati obrazovanje i zdravstvenu njegu, dolaze fundamentalistički vjerski vođe da popune prazninu."
U svom pozdravnom govoru istaknula je nužnost socijalne pravde u novom svjetskom poretku. Dr. Hertz nazvala se aktivisticom i svima uputila strastven poziv na djelovanje: "Imate glas. Iskoristite ovaj trenutak, preklinjem vas, za djelovanje i spasite živote milijuna ljudi u svijetu."
To bi se moglo opisati kao izuzetna izjava za predavača ekonomije.
(Izvori: NRC Handelsblad, Nizozemska; The Silent Takeover (2001); I.O.U.: The Debt Threat and Why We Must Defuse it (Fourth Estate, London 2004); pozdravni govor: "Globalizacija: dijeljenje dobara ili gomilanje dobitaka?")
(I.O.U. je skraćeno od I Owe You što znači "dugujem ti". To je opće prihvaćena engleska kratica za priznavanje duga.)

Više o Maitrejinim prioritetima