|
|
||||||||||||||||||||||||||||
![]() |
|||||||||||||||||||||||||||||
Put napretka Majstor preko B. Cremea Svakom
pomaku u ljudskoj svijesti prethodi pauza, trenutak mirovanja, u kojem
se tekovine prošlosti preispituju i, ako se pokažu manjkave, odbacuju.
Tako je danas dok čovjek procjenjuje što je bitno i potrebno
da se sačuva za buduću upotrebu, a što je u svjetlu njegove
rastuće svjesnosti i uvida nepotrebno. Jednostavnije Nova
misao P.: (1) Koliko je ljudi čulo za Maitreju? (2) Koliko je od njih otvoreno za tu informaciju? (3) Koliko ljudi istinski vjeruje informaciji? O.: (1) 30 milijuna. (2) 20 milijuna. (3) 2 milijuna. P: Možete li na mi molim vas reći koliko je iračkih civila poginulo od početka rata? (2) Koliko je Iračana teže ranjeno ili osakaćeno u istom razdoblju? (3) Koliko iračke djece je ubijeno? (4) Koliko djece je osakaćeno? Koliko je (5) američkog i (6) britanskog vojnog i pomoćnog osoblja je ubijeno? O: (1) Približno 25.000. (2) Približno 350.000. (3) 846. (4) 3.500. (5) Do sada 850. (6) Do sada 260. [28. lipnja 2004.] P: Saddam Hussein je svojim kćerima nedavno preko Crvenog križa poslao pismo u kojem piše da je njegov moral još uvijek visok. Čitatelji Share Internationala mogli su pročitati da je pravi Saddam Hussein mrtav . Možete li nam reći zašto se dvojnik i dalje pretvara? O.: I dalje se ponaša u skladu s napucima da se zbog Iračana koji su lojalni Arapskoj socijalističkoj stranci pretvara što je duže moguće. Prije ili kasnije njegov će identitet doći u pitanje i istina izaći na vidjelo. P.: (1) Možemo li tu predstavu od sudskog procesa protiv Husseinova dvojnika promatrati kao još jedan očajnički pokušaj američke administracije da prije sve bližih predsjedničkih izbora u studenom pridobije javno mnijenje na svoju stranu? (2) Je li u američkoj administraciji bilo mnogo rasprava o tome ili čak protivljenja da se sudi dvojniku? (3) Ne mogu zamisliti da bi dvojnik dobrovoljno prihvatio bilo smrtnu bilo zatvorsku kaznu za Husseinove zločine. (4) Je li moguće da su s njim sklopili kakav sporazum? (5) Jesu li možda razmišljali o tome da ga na neki način utišaju? (6) Pojedinačni predstavnici svjetskih medija sada zasigurno moraju sumnjati u istinitost dvojnikovih tvrdnji. Mislite li da će te sumnje javno izraziti i što ih u tome zadržava? O.: (1) Da. (2) Da. (3) On čini upravo to. (4) Ne. (5) Da. (6) Sumnja, pomanjkanje dokaza. Teško im je povjerovati da bi američka administracija otišla tako daleko. P.: Saddam Hussein bi mogao biti osuđen na smrt; međutim, ako zatvoreni muškarac zaista nije Saddam, što će se s njim dogoditi? Neće li Husseinova i dvojnikova obitelj prosvjedovati? O.: Da, vjerojatno. Možda će istina na taj način izaći na vidjelo. P.: Koliko je međunarodnih sporazuma te međunarodnih zakona i rezolucija prekršeno (1) u zatvoru Guantanamo Bay; (2) od strane Amerike u Iraku; i (3) na Bliskom istoku općenito? (4) Koliko od strane britanskih snaga u Iraku? (5) Koliko UN-ovih rezolucija, međunarodnih zakona i sporazuma je prekršio Izrael, a (6) koliko Palestinci? O.: (1) 14. (2) 14. (3) 14. (4) 14. (5) 63. (6) 5. P.: Dalaj Lama je rekao da će nam samo povijest pokazati je li rat bio pogreška. No, Iračanima je sada bolje i bit će im još bolje ako prigrabe svoju priliku za slobodu i demokraciju. Što je onda pogrešno u ratu i okupaciji koja će se, kao što su u jednoj emisiji na televizijskoj postaji PBS rekli stručnjaci, uskoro završiti zbog bijesa koji je među Iračanima i Arapima izazvalo otkriće o učenju zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib? O.: Invazija na Irak bila je nezakonita i nepotrebna jednako kao i invazija na Tibet što ju je 1959. godine izvela Kina. Ne trebamo povijest da nam pokaže da su obje invazije, i kineska i američka, bile jednostrane, nezakonite, nepotrebne i pogrešne. Invazija na Irak je prouzročila kaos, nasilje i nesigurnost građanskog rata koji će trajati mnogo dulje od prisutnosti američkih odnosno britanskih vojnih u Iraku. Američka administracija napokon uviđa da je rat bio pogreška, međutim ne može se dovoljno brzo povući i vlast prepustiti marionetskoj vladi i UN-u, da oni urede stvari i snose posljedice. P.: Brine me politički stav časopisa Share International, posebno ustrajanje u tvrdnjama da uhvaćeni muškarac nije Saddam Hussein i da bombaški napad u Madridu nije skrivila Al-Qaida nego radikalno krilo ETA-e. Nijedna od tih tvrdnji ne temelji se na stvarnim činjenicama. Doista, čvrsti fizički dokazi su u oba slučaja dokazali da je istina upravo suprotna. To ne tvrdi samo američka vlada nego cijeli svijet. Što možete odgovoriti meni i drugima koji si možda postavljaju ta ista pitanja? O.: S dužnim poštovanjem, to ne tvrdi čitav svijet, svijet samo prihvaća izjave američke administracije bez da posumnja u njih. U prošlim izdanjima Share Internationala opširno sam odgovorio na pitanja o takozvanom zarobljavanju "Saddama Hussein" i predočio razloge moje sumnje u vjerodostojnost njegova zarobljavanja [svibanj 2003., siječanj/veljača i svibanj 2004.], te, isto tako, o svojoj informaciji o bombaškom napadu na madridsku željeznicu koju sam primio od Hijerarhije [SI svibanj 2004]. Ako pitalac ne može prihvatiti moje informacije, neka ih ne prihvati. Ne mislite valjda da ću ih mijenjati zbog njega. Usput, moja informacija da je bombaški napad na madridsku željeznicu izvelo radikalno krilo ETA-e odnosi se samo na napad na željeznicu, ali ne i na napade koji su uslijedili. P.: Ako nemamo pri ruci fotografiju Maitrejinog dlana , možemo li njegove energije invocirati tako da fotografiju vizualiziramo ili samo pomislimo na nju? O.: Da. P.: Prije nekoliko mjeseci je u časopisu Share International objavljeno da je Maitreja spomenuo da su pred nama "teška vremena." O čemu je govorio? Je li govorio o sadašnjoj situaciji u svijetu? O.: Govorio je o gospodarskim teškoćama. P.: Benjamin Creme u svojoj prvoj knjizi Ponovni dolazak Krista i Majstora mudrosti piše: "Dan objave ... će biti za približno 18 mjeseci, u svibnju 1982." Evo nas 22 godine kasnije i Maitreja se još uvijek nije razotkrio. Kako možete praviti tako neodgovorne tvrdnje? O.: Po prvotnom planu Hijerarhije Maitreja se trebao razotkriti do svibnja 1982. godine ako svjetski mediji naprave simboličan korak — pokušaju ga pronaći i pozvati ga da istupi. Da bi se to dogodilo bio sam zamoljen da organiziram tiskovnu konferenciju, na njoj otkrijem gdje Maitreja živi i pozovem medije da u korist čovječanstva naprave taj simbolični korak. Tiskovnu konferenciju sam održao 14. svibnja 1982. u Los Angelesu. Prisutni su bili svi važniji američki mediji te londonski BBC. Svoje informacije sam predstavio pred više od devedeset predstavnika medija te im otkrio da Maitreja živi u azijskoj zajednici u Londonu. Pozvao sam ih da pošalju novinare u London i simbolički potraže Maitreju, a da će im on izići u susret. Mediji nažalost nisu učinili ništa te se, da ljudska slobodna volja ne bi bila prekršena, put po kojem Maitreja dolazi na svijet vrlo produžio. Maitreja je bez sumnje mogao bolje odabrati svog glasnika, međutim on to nije učinio. Možda nitko drugi ne bi tako dugo ustrajao pri toj zadaći! Zanimljivo je da je sada neizmjerno veći broj ljudi svjestan činjenice da je u svijetu nužna promjena koja je u skladu s Maitrejinim idejama, te da ga sada očekuje i radi za nj mnogo više ljudi nego 1982. godine. Na mojim predavanja dolazi mnogo puta više slušatelja nego tada. Možda čovječanstvo jednostavno nije bilo spremno za Maitreju 1982. godine. P.: Maitreja je rekao: "Razotkrit ću se kada bude prihvaćeno načelo dijeljenja dobara." Ta je izjava vrlo različita od vaših pretkazanja o Maitrejinoj objavi na televiziji i dolazećem gospodarskom slomu. Tko je onda u pravu, vi ili Maitreja? O.: Naravno, Maitreja je u pravu, no i ja sam u pravu. Maitreja neće otkriti svoj identitet sve dok čovječanstvo ne prihvati načelo dijeljenja dobara. Tome će slijediti njegovo pojavljivanje pred cijelim svijetom na dan objave. Do gospodarskog sloma i televizijskih intervjua doći će prije tog dana. P.: Marshallov plan, o kojem ste pisali u zadnjem broju časopisa Share International [srpanj/kolovoz 2004.], temeljio se na američkom pružanju pomoći i slanju namirnica ratom opustošenoj Europi. Vi sugerirate da bi ponovno trebalo pokrenuti nešto poput Marshallovog plana. Mislite li da je, još jedanput, na Sjedinjenim Državama da se pobrinu za sve druge? Trebaju li Sjedinjene Države davati, a drugi samo uzimati? O.: Obični Amerikanci bili su čudesno velikodušni u pružanju obilne pomoći Europi nakon Drugog svjetskog rata, međutim Marshallov plan je uveden na osnovi zajmova i zakupa i postao je glavno sredstvo europske obnove. Ono što bih volio vidjeti jest SAD, koji sam troši (i trati) četvrtinu svjetskih resursa, kao predvodnik ostalih razvijenih naroda u pravednijem dijeljenju tih resursa. Već postoje planovi, razvijeni pod nadahnućem Hijerarhije, za provedbu tog novog oblika raspodjele — a ona predstavlja jezgru svjetskih gospodarskih problema. P.: Već godinama slušam o nadolazećem gospodarskom slomu koji će uništiti burze i promijeniti svijet. Danas mnogi, od ekonomista do intuitivnih ljudi, predviđaju da ćemo u 2005. godini zaista vidjeti neke dramatične znakove tog sloma. Nedavni događaji, kao na primjer propasti internetskih tvrtki, skandali u korporacijama, unajmljivanje jeftine radne snage u inozemstvu, te čak i rat, očigledno su utjecali samo na određene skupine Amerikanaca, međutim čini se da nijedan događaj ne mijenja stvarno naš osnovni životni standard. Mislite li da će u sljedećoj godini doći do kakvih konkretnih događaja koji će zaista početi zamjetno mijenjati američko gospodarstvo i životni standard? O.: U 2005. godini bi se zaista mogle udružiti različite sile i stvoriti uvjete za gospodarski slom u Americi i Europi. Svi znamo da nestabilnost na svim tržištima kao cjelini raste već godinama, premda su pojedina uspješna. Ništa ne ostaje isto zauvijek i mnogi primjeri koji su navedeni u pitanju, pogotovo rat u Iraku, mogu američko gospodarstvo dovesti do konačnog sloma. Europsko gospodarstvo će neizbježno ići istim putem. P.: (1) Sastaje li se Maitreja još uvijek s političarima i novinarima? (2) Postavljaju li mu posjetitelji pitanja? (3) Znaju li tko je On? (4) Povezuju li ga s vašim radom i informacijama? O.: (1) S političarima da, s novinarima ne. (2) Da. (3) Općenito ne. (4) Rijetki. P.: (1) Da li Maitreja i dalje predaje u azijskoj zajednici kao što je to činio sedamdesetih i osamdesetih prošlog stoljeća? (2) Posjećuje li društvena okupljanja i svira muzičke instrumente kao što ste spomenuli prije nekoliko godina? O.: (1) Da. (2) Da. P.: Koje je najvažnije služenje što ga možemo obavljati u ovom trenutku svjetske povijesti? O.: Širite vijest o Hijerarhiji koja se vraća u svijet te o prisutnosti i planovima Maitreje i Majstora. DODATAK OD NEKOLIKO PITANJA IZ PRIJAŠNJIH BROJEVA: P.: Možete li nam molim vas iznijeti svoje mišljenje o kvalifikacijama američkog predsjedničkog kandidata Dennisa Kucinicha? O.: Moje osobno mišljenje je da je on nesumnjivo najbolji kandidat koji se natječe za taj položaj. Zadivljuje me njegov osjećaju za vrijednosti, duhovna razvijenost i širok pogled na svijet. U časopisu Share International (jesen 2003) objavili smo jedan od njegovih govora u Kongresu. To što sam vidio i pročitao ostavilo je na mene duboki utisak i mislim da bi sasvim sigurno bio vrlo dobar, možda čak i odličan, plemenit predsjednik, koji je također i dobro obrazovan i sposoban da se na praktičnoj razini uhvati u koštac sa stvarnim i teškim problemima s kojima se Amerika sada suočava i s kojima će se suočavati u budućnosti. Kucinich je posvećenik visokog stupnja (op. p. — o posvećenicima i stupnjevima posvećenja možete podrobno saznati u nekoj od knjiga B. Cremea ili Alice A. Bailey) te bih se ja sigurno odlučio za njega da živim u SAD-u i da mogu glasati. Ako dobije dovoljno novaca i glasova da bude nominiran kao demokratski kandidat (da to postigne ima vremena još samo do ožujka 2004), Hijerarhija će s nemalom potporom stati iza njegove kandidature. Ne sumnjam da bi u tom slučaju pobijedio na izborima — međutim, vi se morate pobrinuti da bude nominiran. P.: Je li Dennis Kucinich prijemljiv za Maitrejine ideje i utiske? O.: Senzitivan je za ideje, no one ne dolaze direktno od Maitreje. Takve ideje imao je još davno. Jedan je od rijetkih američkih političara koji potječu iz siromašne doseljeničke okoline, iz poljske obitelji koja je stanovala u automobilu kada je bio još dječak, tako da zna kako je preživljavati novčanu stisku. Za Amerikanca je prilično dobro da ima takvo iskustvo. P.: Neki ljudi se osjećaju podvojeno glede aktivne potpore Brandtovom izvještaju i sudjelovanju u kampanji za predsjedničkog kandidata Dennisa Kucinicha. Udaljavaju li te aktivnosti čovjeka od rada za dolazak Majstora ili bi ih mogli promatrati kao jedan aspekt ili dodatak tom radu? O.: Nisu jedan aspekt rada, nego dodatak tom radu. Izvještaj Brandtove komisije je Brandtova komisija napravila 1980. godine. Maitreja je nadahnuo Brandtovu komisiju u studenom godine 1977., prve godine svog stupanja u svakidašnji svijet. To je bilo njegovo prvo djelovanje na političkoj razini. Pristupio je Willyju Brandtu i zamolio ga da osnuje komisiju predstavnika iz cijeloga svijeta s različitim ekonomskim pogledima. Sabran je cijeli spektar ekonomskih mišljenja. Brandt je okupio vrlo veliku skupinu, više od 40 ljudi. Iz te mješavine od ekstremne desnice pa do ekstremne ljevice oblikovana je komisija koja je donijela različite poglede o tome kako bi trebali riješiti gospodarske probleme svijeta. Analizirali su sve globalne trendove, trend naseljenosti, porast u proizvodnji različitih proizvoda i tako dalje. Willy Brandt je bio nevjerojatan čovjek, posvećenik trećeg stupnja. (Uvijek postanete posvećenik prije no što primite posvećenje, ako ste na 2.97, tada ste u stvari posvećenik trećeg stupnja). Na kraju, nakon što su obavili ogroman posao, komisija je objavila svoj izvještaj. Iz svih različitih stajališta došli su do istinskog konsenzusa. Objavili su izvještaj pod naslovom Sjever/Jug: Program za preživljavanje (North/South: A Pogram for Survival). To je bio program preživljavanja ljudske vrste. Potom su održali različite konferencije, jedna od njih bila je u Cancunu u Meksiku. Poduprli su rezolucije za pravednije dijeljenje resursa. Došli su do zaključka da postoji samo jedan put za rješavanje tog problema: pravednije dijeljenje svjetskih resursa. Raspravljali su o svim mogućim načinima kako bi se to izvelo. To bi svijetu donijelo pravednost, a pravednost bi donijela mir. To je jedini put k miru. To je bilo otkriće tog vremena, i to s potpuno političkog/ekonomskog stajališta. Kao dodatak radu kojega obavljamo, ne vidim ništa bolje nego što je taj izvještaj. On svijetu ne poručuje da su Maitreja i Majstori tu, međutim politički aspekt, na kojega je stavljen glavni naglasak sadašnjeg rada Hijerarhije, na najstručniji način pokriva Brandtova komisija. Kucinicha smo molili za intervju za Share International i on nam je dao vrlo dobar intervju. Na taj način smo uspostavili kontakt. Većina ljudi ne bavi se tim radom, a ako su politički aktivni, bilo bi vrlo dobro da ih potaknemo da rade za Kuchinica ili s njim pri njegovom natjecanju za nominaciju, a ako bude nominiran, za njegovu izbornu kampanju. Međutim, to se možda neće dogoditi ovaj put. Možda neće biti nominiran te će morati pričekati na sljedeće izbore. Moguće je da će uspjeti. Nije moguće unaprijed reći. Radite kao da je to moguće sigurno je moguće. Sve je moguće. Brandtov izvještaj i Kuchinicevu kampanju vidim kao dodatak radu, a ne kao rad sam. P.: Može li Dennis Kuchinic još uvijek postati američki predsjednik? O.: Ovaj put ne. (Više
pitanja i odgovora) Božanstvena izvedba Dragi
uredniče, Ljekovita ruka Dragi
uredniče, U tom grmu leži zec* Dragi
uredniče, *Igra riječi — originalan naslov pisma je engleska fraza "There's the rub," čije značenje je "u tom grmu leži zec," no "rub" znači i trljati. Cvijeće Dragi
uredniče, Dva pisma iste osobe: Poziv na buđenje Dragi
uredniče, Pravi odgovor (2) U
zadnjem tromjesečju 1999. godine, dok sam išla po sina na školsko
igralište i bila malo zabrinuta oko njegove prilagodbe na novi okoliš
bez roditelja, jedna starija gospođa koje je tuda prolazila rekla
mi je da su gospođe koje se brinu za djecu prijazne i suosjećajne.
Odgovorila je na moje pitanje a da je nisam ništa pitala. Usprkos
njezinim visokim godinama, iznenadila me njezina krepkost, iskričave
plave oči i činjenica da je na uzici imala velikog mladog psa punog života. Pitala sam se
kako može smoći toliko snage da kontrolira takvog psa. Déja vu Dragi
uredniče, Čudesno ulje na Gospinom portretu Stotine
posjetitelja putuju da vide portret Gospe u Chicu u Kaliforniji koji
od 8. lipnja 2004. čudesno izlučuje ulje. Isusov portret lijes suze Portret
Isusa koji lije neprekidan tok suza privlači tisuće posjetitelja
u dom Glorie Fino na ulazu u teksaški Corpus Christi u Sjedinjenim
američkim državama. "Teslin" krug u žitu Oblik
u usjevu pronađen East Fieldu, Alton Barnes, Wiltshire, Velika
Britanija, znanstvenici su usporedili s dijagramom električnog
tranzistora Nikole Tesle napravljenim prije 100 godina. Složeni piktogram,
koji se pojavio 20. lipnja 2004. godine, dug je 138 metara. (Izvor:
Western Daily Press, UK; www.cropcircleconnector.com)
Bivši
nadbiskup Cape Towna Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir
1986. godine, piše sa zarazno dobrim smislom za humor i čvrstom
vjerom u Boga i čovječanstvo. U Bog
ima san, svojoj najviše introspektivnoj knjizi, objavljenoj na
desetogodišnjicu demokracije u Južnoj Africi i pada aparthejda, Tutu
predstavlja viziju nade za naše vrijeme. "Diljem ovog veličanstvenog
svijeta, Bog nas poziva da proširimo Njegovo Kraljevstvo mira i cjelovitosti
— pravednosti, dobrote, suosjećanja, brižnosti, dijeljenja, smijeha,
radosti, i pomirenja. Bog preobražava ovaj svijet upravo sada, u ovom
trenutku — preko nas, jer Bog vjeruje u nas i jer nas Bog voli. Što
nas može dvojiti od Boga? Ništa. Apsolutno ništa. A kada dijelimo
Božju ljubav sa svojom braćom i sestrama, drugom Božjom djecom,
nema tirana koji nam se može oduprijeti, nema tlačenja koje se
ne može prekinuti, nema gladi koja se ne može nahraniti, nema rane
koja ne može zacijeliti, nema mržnje koja se ne može pretvoriti u
ljubav, nema sna koji se ne može ispuniti."Nenasilnu transformaciju zemlje u višerasnu demokraciju opisuje kao čudesnu, a izbore kao vjersko iskustvo, iskustvo preobrazbe; nitko nije mogao ni sanjati da će Južna Afrika postati svjetionik nade. Tutu dijeli svoju viziju zasnovanu na Bibliji i svojim vlastitim zapažanjima i iskustvima — i kao čovjek i kao predsjednik Komisije za istinu i pomirenje (Truth and Reconciliation Comission) koju je ustanovio Nelson Mandela kako bi spriječio da nasilje i osveta skrenu s puta transformaciju u Južnoj Africi. Tutuovi uvjerljivi primjeri preobrazbe obuhvaćaju i Nelsona Mandelu: u svojih 27 zatvorskih godina dobio je mudrost da izabere pomirenje, a ne osvetu. Njegova patnja za dobro drugih bila je ključna da postane moralni i politički vođa kojega svi poštuju. Individualistički Zapad, sa svojim naglaskom na postignuću, može mnogo naučiti od afričkih ideja, kaže Tutu, pogotovo od koncepta pod nazivom ubuntu, koncepta koji prepoznaje da smo dio veće skupine čovječanstva. Ubuntu govori o suosjećanju, gostoprimstvu i spremnosti na dijeljenje. Način da stvorimo bolji svijet, kaže, jest da se smatramo jednakima, jednom obitelji: aktivan rad na ozdravljenju, a ne traženje podjela, je put koji preporuča svjetskim vođama. Puno sudjelovanje žena u svakom vidu društva je nužno, smatra Tutu; oslobađanje moći žena može preobraziti ovaj svijet na izvanredne i mnoge, dosad nezamislive, načine. Poziva nas i da poduzmemo nešto u ime preobrazbe, počevši s time da na
sebe i ljude oko sebe gledamo na drugi način — način koji
Tutu naziva 'oči srca' — tako da svi možemo vidjeti unutrašnju
svjetlost koja zrači kroz njihove vanjske oblike te koja će
preobraziti i nas i njih.
(Desmond Tutu, God Has a Dream: A Vision of Hope for Our Time. Doubleday, 2004.)
Swami Nirliptananda je stariji swami u jednom od
hramova azijske zajednice u Londonu, dobro upoznat s Maitrejinim učenjima.
U Prvom dijelu ovog intervjua (link) Swami Nirliptananda objasnio nam je važnost meditacije kao sredstva za postizanje nevezanosti i povećane samo-svjesnosti. Prvi dio završio je sa Swamijevim obrazlaganjem ujedinjavajućeg učinka mantre OM kada se pravilno upotrebljava. U drugom dijelu opširno razlaže tu temu te u jednom širokom, sjedinjujućem potezu ujedinjuje mnoge prividno sasvim različite vidove naših života. Swami Nirliptananda: OM možemo pjevati na dva načina: prvo ga možemo pjevati na glas, a ako to radimo kako treba, to jest, sa slušanjem zvuka — jednostavnim koncentriranjem na zvuk OM — tada ga ne možete ponavljati čitavo vrijeme. Ponavljate ga neko vrijeme, a tada se jednostavno automatski zaustavi — izvana, međutim iznutra će se trajno nastaviti. Drugim riječima, tada će vaš um biti povezan s tim zvukom. A budući da je um povezan s njim te ga taj zvuk jača i integrira, ništa drugo ne može utjecati na um. Naš osnovni problem je u tome da nismo svjesni samih sebe; svjesni smo sveg drugog osim samih sebe. Zato trebamo pokušati razviti tu samo-svjesnost i biti svjesni svojih unutrašnjih vibracija — božanskih vibracija koje čitavo vrijeme djeluju unutar nas. Mantra OM pomaže nam da postanemo više samo-svjesni, i kad se samo-svjesnost poveća, mantra će se čitavo vrijeme odvijati u nama; u unutarnjem svijetu um je povezan s njom. Share International: Govorili ste da smo izgubili svoj osjećaj jastva — da nismo svjesni jastva. Mislite li na obično, "svakodnevno jastvo"? Čini mi se da možda mislite na više jastvo odnosno na dušu? SN: Ne, zapravo ne; ne na "više jastvo", jer ja govorim o načinu odnosno sredstvu pomoću kojega se krećemo ka višem samo-ostvarenju. Ideja je da se krećemo prema poznavanju samih sebe. Poznavanje samog sebe najprije dolazi preko samo-svjesnosti, što znači da morate biti svjesni utjecaja što ga ovaj svijet ima na vas. Ljudi ga obično nisu svjesni. Ne znaju svjesno za nj [utjecaj] budući da je um vezan za svijet. Međutim, kada um, preko upotrebe mantre, postane nevezan za svijet, postajemo samo-svjesni onoga što nam se zbiva — i svjesniji samih sebe. Kada govorimo o znanju/poznavanju i poznavanju samih sebe, to ne znači ništa tajnovito, nego jednostavno da smo svjesniji djelovanja što ga svijet ima na nas. Primjećujemo preobrazbe koje se zbivaju u nama. SI: Kakve preobrazbe? SN: S većom svjesnošću i nevezanošću postajemo opušteniji, osjećamo se slobodnije, veselije, sretnije — takve promjene se zbivaju i karakteristike razvijaju. To je razina svjesnosti s koje na posljetku razvijamo do onoga što se naziva samo-ostvarenje. SI: Dakle, da vidimo jesam li dobro razumjela: Sa svjesnošću o tome kako život utječe na nas možemo napredovati prema samo-ostvarenju? SN: Da, to su koraci prema tom cilju. To je više od čitanja knjiga. Sve te stvari koje proučavamo moraju imati neki direktni utjecaj na nas da na ispravan način započnemo putovanje, jer u konačnici smo mi oni koji će hodati tim putem. Zemljovid je tu, predočen nam je. Ima ljudi koji su dosegli to stanje samo-ostvarenja prije nas i oni nam govore — ne samo o višem iskustvu nego i o tome kako su započeli i kako su dosegli tu razinu. Utjecaj svijeta na nas je velik i naše odgovornosti i brige drže nas tako zaposlenima, zaokupljenima, da jedva imamo vremena u miru i tišini sjesti na minutu ili dvije; doista, iskustvo nam dolazi u tišini. Iako mantru počinjemo pjevati na glas, pravi cilj je da um učinimo nevezanim za svijet. Mantra nas dovodi u to posebno stanje i zaustavlja se tamo. Uvidjevši da tu poantu treba dodatno razjasniti, Swami Nirliptananda upotrijebio je metaforu čovjeka s hromom nogom. Čovjek ode liječniku koji mu pruža neophodnu zdravstvenu njegu i pažnju, a potom mu dâ štaku na korištenje. No, dođe vrijeme kada čovjeku postane bolje. "Ali, ako on i dalje nosi štaku, a više mu nije potrebna... Vidite, u jednom je trenutku štaka nosila njega, sada on nosi štaku." Rekao je da moramo prepoznati, biti pozorni na nj, ili osjetiti trenutak kada se to dogodi. SN: Moramo znati da je to nešto što se dogodi ako ispravno upotrebljavamo mantru. To se dogodi u određenom stadiju. Jednog dana ćete mantru izgovoriti samo jednom i više je nećete moći izreći — ući ćete ravno u stanje meditacije. Um obično funkcionira da vrlo plitkoj razini svijesti i na toj se razini čitavo vrijeme zbivaju promjene. Istovremeno, želimo različita iskustva, stalno smo u potrazi za užitkom ili srećom te mislimo da će nas ova ili ona stvar učiniti sretnima. Mi zapravo ne znamo što je sreća. Postajemo ovisni o raznim stvarima, poput osobe koja pije i postane alkoholičar. To je ono čime može rezultirati potraga za užitkom — počinjemo robovati tom užitku. Cilj meditacije je da postanete slobodni biti svoje prirodno jastvo, jer samo u svojem prirodnom stanju možete biti sretni. Različiti užici su udaljavanje od vašeg prirodnog stanja. U Giti je rečeno da je potraga za užicima u početku poput nektara, ali na kraju poput otrova. Zašto? Zato što se zapravo događa to da osoba postaje rob. To je vezanost za materijalne stvari, budući da se naši osjeti neprestano hrane njima, te razvijamo naviku za tu vrstu stvari. Pritom mi sami postajemo skup navika. Postajemo njihovi robovi. SI: Dakle, da bi prekinuli te navike meditiramo? Imamo li na raspolaganju još neke duhovne prakse? SN: Da, naravno, tu je meditacija. Mi se sastojimo od uma, tijela i duha, i naše tijelo odnosno naša osjetila nam govore da volimo nešto — ovu ili onu naviku. Osim meditacije, možemo upražnjavati i ono što mi nazivamo samyam [kontrola osjetila]. Samyam je sredstvo pomoću kojega se možemo osloboditi navike. Zapravo, samyam je osnova duhovne ravnoteže. Na primjer, post je samyam. Recimo da imamo naviku prekomjernog jedenja jedne vrste hrane. Dakle, u tom slučaju, možemo upotrijebiti samyam da prevladamo tu naviku. Još jedan primjer mogao bi biti da uvijek spavamo u određeno vrijeme. Pa si kažemo: "U redu, neću spavati u to vrijeme, spavat ću u drugo vrijeme, ili uopće neću spavati." Na taj način, ono što činimo djeluje protiv te navike i sklonosti. SI: Samyam je zamjena navike ugrađivanjem njezine same suprotnosti; ili je to discipliniranje samog sebe? SN: Ne, to nije zamjenjivanje jedne navike drugom. Ne, samyam oslobađanje od uvjetovanosti svojim sklonostima ili navikama. Na taj način postajemo slobodni. To je ono što želimo. Ne idemo za onim što nam govore osjetila, idemo za onim što nam govori intelekt. Intelekt nam pomaže u razlučivanju između onoga što je dobro i što nije dobro za nas. Pa ipak, unatoč tome što nam govori intelekt, mi nastavljamo s našom navikom, koja god ona bila. Razlog tome je naša priroda, naša priroda je postala uvjetovana. Moramo se riješiti te uvjetovanosti, ugrađenih navika. Samyam je sredstvo. Da bi ga primjenjivali, trebamo, prije svega, znati zašto se ponašamo na određeni način; ako to ne znamo, tada smo u zamci. Ako ne znamo, tada su te navike sastavni dio onoga kakvima se smatramo. Mislimo da je to prirodno. Međutim, postupno nas to počne činiti nesretnima i tako počinjemo uviđati da se trebamo promijeniti. Znamo da postoji sredstvo, ali trebamo ga primijeniti. A nije lako kontrolirati osjetila, ili um. No, primjenjivanjem nečeg drugog, malo po malo, zadobije se kontrola nad osjetilima i umom. Od tijela su suptilnija osjetila, a od osjetila je suptilniji um; a još suptilniji je intelekt. Stoga, ne možemo kontrolirati um ako nemamo kontrolu nad tijelom. Osjetila možemo kontrolirati do mjere do koje kontroliramo tijelo. Onu su međusobno povezani. U meditaciji je prvi korak sjedenje s mirnim, nepokretnim tijelom i bivanje svjesnim toga tijela. Potom ćete, postupno, početi otkrivati da imate nešto više kontrole nad odlukama koje pravite. SI: Je li važno početno raspoloženje u kojem započinjemo meditaciju? SN: Kod meditacije je važno da imamo spokojan um i unutarnju vedrinu. Nikada ne započinjite meditirati s bilo kakvim depresivnim mislima; mislite na nešto pozitivno. Stoga, ako krenete meditirati s vedrim umom, smirenim i tihim, otkrit ćete da će sâmo tijelo na to odgovoriti — unutrašnja svijest će odgovoriti na to i malo će se vedrine i samo po sebi. Za početak možete sjediti 20 minuta, no ako je sve u redu moći ćete meditirati satima, toliko da nećete željeti ustati, zato što uživate u meditaciji , ne u fizičkom ili nekom uobičajenom smislu, nego na jedan izvanredan način, u smislu da ste dio tog procesa. Kada ste u tom stanju meditacije, tada razumijete što je ona u stvari; to nije dosadna ili zamarajuća stvar. To je sredstvo pomoću kojega čitav sustav naelektrizira, iznova napuni energijom. Kod običnog čovjeka nema pravilnog toka energije; budući da je svijest fragmentirana, nema pravilne povezanosti između dijelova tijela i to prouzrokuje mnogo problema. No, kroz meditaciju se razvija potpuna svjesnost, cjelokupna svijest i cijelo je tijelo međusobno povezano, usklađeno. Događa se to da ako je jedan dio tijela manjkav, ostatak tijela ga puni energijom. U suptilnom stanju bivanja suptilna energija može teći u sve dijelove tijela. SI: Što se događa u slučaju bola? SN: U osnovi, kod bola se događa to da zbog toga što su osjetila toliko vezana osjećate bol. Međutim, u ovom slučaju idete iza bola i patnje; u tom slučaju pozitivna, duhovna energija teče preko cijelog tijela i kroz cijelo tijelo, mozak i tako dalje, i vi se zapravo u duhovno kupate. I kada iziđete iz te duhovne kupke drukčiji ste. Ono što je Swami Nirliptananda potom rekao podsjećalo je na Maitrejino učenje o nevezanosti. Također, neposredno je evociralo biblijsku pouku 'življenja u svijetu, ali ne od svijeta'. Govorio je o rezultatima 'duhovnog kupanja': premda je u svijetu, radi i sudjeluje, čovjeka, unatoč tome, svijet ne pogađa. "Vi niste poput spužve koja sve upija. Ostajete ono što jeste." A tada je izjavio nešto što je bilo vrlo slično temi o kojoj često govore Benjamin Creme i njegov Majstor — temi straha i njegovog prevladavanja, te neškodljivosti: SN: Zbog toga su meditacija, vjera, duhovni život nužni, jer duhovni život preobražava čovjeka na takav način da ga se nitko ne boji i niti se on ikoga boji. Duhovna osoba neće izazvati strah. Manifestira se istinska duhovna priroda čovjeka, i kada se to dogodi, svaka žudnja za materijalnim stvarima prestaje. Naša žudnja za materijalnim stvarima je uzrok naših problema. Kada je um ispražnjen od svih želja i protkan duhovnom sviješću, tada postižemo zadovoljstvo — apsolutno zadovoljstvo. I u tom stadiju osoba stvara harmoniju u svijetu. Važno je znati da smo se udaljili od te svijesti i svjesnosti, što je razlog tolikih sukoba u svijetu. Neprestano mislimo o "drugima" ili "drugome" — "drugi" ovo, "drugi" ono... SI: Kada kažete "drugi", mislite li na to da ne uviđamo da smo povezani, da smo Jedno? SN: Da, tako je; zato mrzimo jedni druge i pljačkamo jedni druge. SI: Pravimo podjelu, druge promatramo kao odvojene do nas samih. SN: Tako je. Ja ukradem nešto od vas, no ne primjećujemo povezanost. Nedostaje ideja međuzavisnosti; rezultat tog neznanja je 'posesivnost' [pohlepa i materijalizam]. Ljudi nisu zadovoljni s onim što imaju, osjećaju prazninu i tako pohlepa raste. To neznanje o povezanosti kao i praznina prijetnju što ju jedni drugima predstavljamo u svijetu. Ono što danas imamo je da upravo zbog tog osjećaja "posesivnosti" nitko nikome ne vjeruje. Dosežemo točku u kojoj je ono što zovemo naša "civilizacija" mjesto ne života u ljubavi, nego života u mržnji. Svatko mrzi drugoga jer nema povjerenja, i zbog toga imamo toliko potištenosti, straha i tjeskobe. Živimo u svijetu u kojem se čovjek boji čovjeka — drugim riječima, bojimo se samih sebe. Uništavamo jedni druge, što znači da uništavamo sami sebe. To je ludost i pokazuje do koje mjere smo se udaljili od svojih pravih jastava. To nam također pokazuje koliko je potrebno obrazovanje, koliko posla treba napraviti da bi se čovjeka osvijestilo za njegovo pravo jastvo. Swami je govorio o potrebi obrazovanja u duhu duhovnih vrijednosti. Novac potrošen na obrazovanje djece je mudro potrošen novac. SN: Naše učenje je drukčije: mi kažemo, što ste mudriji, imate manje potreba. Neznanje vas nagoni da mislite da želite ili trebate ovo ili ono; ali ako uspijete razviti mudrost i znanje da razumijete da ne trebate te stvari koje vam se nameću sa svih strana, tada tražite samo dobro — ono što je dobro za vas — tada će svi ti veliki interesi biti prisiljeni odumrijeti. To ne ide njima u korist. Njihov cilj je da navedu ljude da žele sve više i više i više. Ono o čemu govorimo je jednostavno življenje. Je li guru Aleksandra Velikog, Diogen, bio onaj koji je po danu hodao uokolo s upaljenom lampom? Kada su ga upitali zašto to radi, odgovorio je da traži poštenog čovjeka, jednostavnog čovjeka. Vidite, danas nema poštenosti. U hinduskoj religiji imamo izreku: "Istina pobjeđuje." Istina je temelj života, temelj znanja, ono što stabilizira. Gdje je istina, tu su zakon i red, tu je sklad. Ako nema istine, tada nema pravde — kao u sudnici. Istina je temelj stabilnosti. Povijest svijeta dijelimo na četiri razdoblja: sathyam, tretha, dwapara i kali yugu. Sathya yuga — doba istine — bila je razdoblje potpune istine, kada je, kao što mi to kažemo, "krava stajala na četiri noge"; tada je uslijedilo doba na tri noge, drugim riječima došlo je do gubitka 25% istine; sljedeće razdoblje je bilo doba sa samo 50% istine; a sada, u razdoblju kali yuge "krava stoji na jednoj nozi" — imamo 75% laži.* To je pokazatelj odnosno opis koji nam dočarava trenutno stanje svijeta. Moramo se pokušati vratiti u to stanje istine ili sathyam. Jer, povjerenje može postojati samo ako postoji istina. Ako nema istine, ne može biti povjerenja. Čovjek se samo preko istine i duha dijeljenja, zajedno s duhovnim praksama, može vratiti k sebi, postati razboritiji. U suprotnom ćemo dopustiti našim željama da nas sve više izlude, i na posljetku će čovjek postati čovjekov najgori neprijatelj te ćemo se međusobno uništiti. Moramo se ponovno okrenuti ka jednostavnom životu i drevnim učenjima da otkrijemo istinu. Moramo se vratiti drevnim učenjima pomoću kojih ćemo se naučiti žrtvovati u svrhu širenja znanja i mudrosti u svijetu za dobro čovječanstva. Moramo se vratiti Moramo se ponovno okrenuti drevnim učenjima prema kojima ćemo živjeti ne kao susjedi nego kao braća, znajući da je svijet jedan, da smo jedna obitelj. Svi smo mi jedno. Moramo spoznati svetost života, svetost stvari što postoje u svijetu; poštovati osobine drugih i misliti o ulozi svega u životu; biti tolerantni i promatrati stvari s različitih strana. Moramo cijeniti razlike koje postoje, poštovati ih i stvoriti harmoniju tako da ljudska vrsta može iskusiti mir i sreću. Koja je svrha? U Giti se nalazi stih koji kaže: "Može li postojati sreća bez mira?" Trebamo više organizacija koje rade u svrhu ponovnog uspostavljanja vrijednosti istine i vrijednosti suživota i suradnje, zajedničko življenja, poštovanja prema životu, dijeljenja onoga što imamo s drugima, jedne obitelji — to su stvari koje će očuvati svijet. *Sathya Yuga: doba istine; Tretha yuga: doba u koje su božanski elementi bili na jednoj strani, a demonski na drugoj; Dwapara yuga: doba u kojem su i božanski i demonski elementi bili u istom kraljevstvu; Kali yuga: željezno doba; doba sveobuhvatnog moralnog pada, u kojem se božanske i demonske snage bore u svakom ljudskom biću. (Iz sanskrtsko-engleskog rječnika, [kompiliranog iz Sai Babinih predavanja], Prashanti Nilayam Indija, 2000.) Felicity Eliot je urednica Share Internationala sa sjedištem u Amsterdamu.
Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na sljedeću adresu. |