Powered by Google
   MAPA STRANICA
 
 



Put ljubavi i mira


Majstor — preko Benjamina Crema, lipanj 2006.
      
Čovjek ima sreću da nikada nije ostavljen bez pomoći kada mu je potrebna. Bez obzira na to koliko su okolnosti teške, koliko su velike i ozbiljne opasnosti s kojima se suočava, u jednu stvar može biti siguran: njegova starija braća nikad ga neće napustiti. Više puta u dugoj povijesti čovječanstva kada se činilo da je čovjekova budućnost opasno ugrožena, naša pomoć je bila na raspolaganju i čovjekov put prema naprijed je još jednom bio obnovljen. Tako je danas u ovom nemirnom vremenu, kada čovjek stoji u vrtlogu zaraćenih sila, kada ne zna kakav će biti sljedeći korak i praktički je svladan ogromnošću zadatka koji je pred njim.
       Dok napuštamo svoja stara utočišta, svoje misli i djela usmjeravamo na pomoć svojoj braći koja se bori s problemima. Želimo im primjerom pokazati da nije sve izgubljeno, da ljudi svoje živote mogu urediti na drugačiji, bolji način; da jedinstvo iz sreća proizlaze iz pravde i slobode; da je dijeljenje dobara prirodan čin jedinstvenosti i jednostavan odgovor za sve čovjekove nevolje.
      
Ljudi moraju željeti dar mudrosti koji im možemo dati. Veliki zakon ne dopušta njegovo nametanje. Zato ljudi trebaju jasno sagledati opasnosti koje ih pritišću i na temelju toga donijeti svoju odluku i izbor.
       O tome da ljudi trebaju vodstvo nema dvojbe (iako se mnogi ne bi složili da je to točno ili da ga je moguće naći) i to vodstvo će ljudima na razmatranje i mudro vijećanje ponuditi sam Maitreja.
       U svom odgovoru ljudi na sebe trebaju gledati kao na jedno. Stare prepreke za ostvarivanje slobode i pravde moraju se ukloniti; svi moraju dijeliti Zemljino izobilje; svi moraju naučiti jezik povjerenja. Planet Zemlja, naš dom, mora biti ozdrav­ljen, njegov zrak, voda i tlo očišćeni, tako da opet budu sigurni za čovjeka.

To su nužni zahtjevi za stabilizaciju planeta i zdravlja njegovih stanovnika. Kada budu ispunjeni, više neće biti povratka u nered prošlosti. Čovjek će napustiti društvo siromaštva i rata, izrabljivanja i okrutnosti, korupcije i nepravde. Ljudi će se povesti za svojom starijom braćom i koračati putem ljubavi i mira.
      Na to vrijeme gledajte kao na vrijeme odluke. Sve ovisi o čovjekovom odgovoru na Maitrejine preporuke. Mi, vaša starija braća, nismo zabrinuti ni samodopadno zadovoljni. Svjesni smo divovskog zadatka koji čeka kako Maitreju tako i ljude. No znamo i čitati znamenje života i nismo prestrašeni. Vi, koji ovo čitate, se ne bojte, nego razglasite činjenicu da je obnova Zemlje blizu, da krivde prošlosti nestaju, a s njima i star načini vladanja. Novo vodstvo koje će ljudima pokazati put je tu; drevno, no uvijek novo vodstvo koje će ljude povesti na vrh gore.

(Gornji članak objavljen je u engleskom izdanju Share Internationala od srpnja kolovoza 2006.)

Časopis Share International — svibanj/lipanj 2006.

Ovo je hrvatsko izdanje skraćene verzije časopisa Share International. Kroz ove elektronske datoteke Share International vam omogućava pristup kompilaciji njegovih sadržaja.
Dopuštenje za reproduciranje ovih članaka u časopisnom, novinskom ili biltenskom obliku daje se uz uvjet da se kao izvor navede Share International i novinski izresci pošalju na adresu:
PO Box 41877, 1009 DB Amsterdam, Holland. Copyright © 2003 Share International. Sva prava pridržana.

Majstorov članak (lipanj)


Nevidljiva opasnost

Da ljudi mogu vidjeti stanje svijeta onako kao što ga vidimo mi, Majstori, bili bi u isti mah začuđeni, zapanjeni i prestrašeni. Čovjekovo je razumijevanje stanja na Zemlji toliko daleko od stvarnosti, a sposobnost prosuđivanja o budućnosti toliko ograničena, da bi bez pomoći čovjek mogao samo promatrati kako planet propada i umire.
       Danas se planet Zemlja nalazi u tužnom i pogibeljnom stanju, i svaki dan ga dovodi sve bliže kritičnom. Mnogi upozoravaju na globalno zatopljenje, iznesena su mnoga mišljenja, međutim i najcrnje prognoze zaostaju za katastrofom s kojom je svijet danas suočen. Samo nekolicina uviđa neposrednost prijetnje i hitnost mjera potrebnih da je se neutralizira.
       Prijetnja koju predstavlja globalno zatopljivanje je velika, ali nažalost nije ni najveća ni najopasnija s kojom je čovječanstvo danas suočeno. Bez da je toga svjestan, čovjek polako ali ustrajno sve više truje vlastitu vrstu i niža kraljevstva. Toksičnosti i zagađenja svih vrsta i na svim područjima danas predstavlja najveću prijetnju za ljude, životinje i samu Zemlju. Svi su zatrovani i bolesni na svoj način.

Žalosna priča
Ljudima je nepoznato, a nama očito, da najveću štetu koju trpe ljudi i planet u ovoj žalosnoj priči prouzrokuje nuklearna radijacija. Ljudi su razvojem tog izuzetno opasnog izvora energije uvelike skrenuli s pravog puta. Vođeni pohlepom i lažnom nadom za velikim profitima, svoje eksperimente usredotočili su na »kroćenje« najopasnijeg izvora energije što ga je čovjek ikada otkrio, a pri tome zanemaruju potpuno sigurnu alternativnu upotrebu energije atoma. Atomska fuzija, hladna i bezopasna, im stoji na raspolaganju uz upotrebu jednostavnog izotopa vode kojeg ima u oceanima, morima, rijekama i u svakoj kapi kiše.
       Čovječanstvo se mora prestati »igrati sa smrću«. Atomska fisija je posljedica atomskih bombi koje su uništile Hirošimu i Nagasaki; u Černobilu je izmakla nadzoru i danas na suptilan način prouzrokuje smrt i bolest. Ona je »ono što stoluje tamo gdje mu nije mjesto« i čega se čovječanstvo mora odreći ukoliko želi dalje napredovati. 

Uvjereni
Znanstvenici na Zemlji su, doista, uvjereni da su ukrotili čudovište i da ga mogu držati pod nadzorom. Međutim, nisu svjesni da su njihovi instrumenti vrlo grubi i manjkavi te da mjere samo niže aspekte nuklearne radijacije, koja se proteže i iznad ove guste fizičke razine, na finije razine gdje je opasnija za zdravlje i blagostanje svih. Da nema naše braće s drugih planeta koji neumorno rade na ublažavanju te nevidljive opasnosti, koliko god im to dopušta karmički zakon, naš položaj bio bi zaista pogibeljan. Ljudi, probudite se!

Majstorov članak (svibanj)

Jedinstvo u raznolikosti
      
Majstor —, preko Benjamina Créma


Tokom povijesti čovječanstvo je uvodilo različite oblike vladavine, od potpuno tiranskih pa do onih najravnopravnijih. Danas se većina država odlučila za demokraciju, dakle sustav u kojem ljudi većinom glasova izabiru ovu ili onu političku stranku. Pretpostavka se da je izborni sustav pravedan, pošten i slobodan od zloporaba i prijevara. Nažalost, kao što nedavna povijest pokazuje, često to nije slučaj, čak ni u državama koje stavljaju velik naglasak na poštenost svog izbornog procesa. Mnogo je prijevara i dvoličnosti, a pojedinci i stranke na vlast dolaze pomoću spletki i lukavstava.
       Više autoritarne su one jednostranačke države u kojima odluke donosi skupina moćnika iza kojih stoje vojska i policija. Ljude se malo pita o zakonima koji njima vladaju te često, zasada, ne osjećaju potrebnim zahtijevati takva prava.
       Neke države su u kandžama okrutnih tirana željnih moći i bogatstva koje uz moć dolazi. Nekima vladaju zaslijepljeni fanatici, uvjereni da su oni sami i njihovi sljedbenici Božje oruđe te da provode Njegove planove. Drugi nastoje pomoći svom narodu da izađe iz siromaštva i patnje i oduprijeti se zahtjevima bogatih susjeda. Treći se pak bore za neovisnost ili su u ponoru kaosa i građanskog rata.

Pouka
Ljudi moraju uzeti k srcu pouku koja iz toga proizlazi: mnogo je načina uređivanja potreba različitih naroda. Stoga je u pristupu tom vitalnom pitanju potrebna veća tolerancija. Energije zraka koje upravljaju narodima su različite i zahtijevaju različita uređenja kroz će moći izraziti svoje kvalitete. U planu evolucije nije predviđeno da treba prevladati jedan oblik upravljanja, bio on demokratski ili ne. Potrebe ljudi su stvarnije i važnije od ideologija. Tolerancija prema različitosti ujedinjava, dok ideologije razdvajaju.
       Stoga, kada Maitreja otvoreno progovori, pokazat će da je jedinstvo u raznolikosti ključ za buduću harmoniju. Svi narodi imaju sudbinu, jedinstvenu i svetu. Pokazat će način za postizanje tog blaženog stanja i potaknuti ljude da otvore svoja srca za mudrije razumijevanje Plana. Pod Maitrejinim vodstvom ljudi će početi uvažavati vrijednost i bogatstvo vlastitih i tuđih postignuća. Poriv za natjecanjem i dominacijom postupno će jenjati i čovječanstvo će otvoriti novo poglavlje bratstva i mira. Tako će biti.

(Arhiv Majstorovih članaka)
      

Pitanja i odgovori:
Lipanj:
P.: Je li točno da je iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad imao »konzultacije« s dvanaestim šijitskim Imamom prije nego što je u travnju 2006. godine izjavio da se Iran pridružio skupini država koje mogu masovno proizvoditi uran za nuklearnu energiju? Da li se iranski predsjednik doista sastao s Maitrejom? Ako jest, kakav je bio Maitrejin savjet predsjedniku Ahmedinedžadu?
       O.: Ne. Međutim, tokom njegova govora u Ujedinjenim narodima u New Yorku 14. rujna 2005. godine članovi njegove skupine vidjeli su ga »obavijenog svjetlošću«. Moja informacija je da je to bio Maitrejin blagoslov. (Vidi Share International siječanj/veljača 2006.)

P.: Američku saveznu državu Tennessee je u prva dva tjedna travnja 2006. godine pogodilo više uragana koji su prouzrokovali veliku štetu. U nekim područjima federalna vlada proglasila je stanje katastrofe i približno 60 ljudi izgubilo je život. (1) Dali je to bilo karmičko i da li je povezano s nekim konkretnim djelovanjem? U tom vremenu dogodile su se i sljedeće dvije nesreće; u Gallatinu blizu Nashvilla tornado je izravno pogodio automobil u kojem su se vozili jedan muškarac, njegova majka (ili pomajka), te njegov sin i pas. Automobil je podignut gotovo dva metra u zrak i u zraku mnogo puta okrenut oko svoje osi, da bi se na posljetku prizemljio trideset metara od mjesta gdje ga je tornado pokupio. Brzina je bila takva da se drvo u koje je automobil udario prepolovilo i srušilo na automobil. Svu i u automobilu su proživjeli i jedinu ozljedu, porezano uho, pretrpio je muškarac. (2) Da li je to bilo čudo i tko je bio odgovoran za nj? (3) U drugoj nesreći su se muškarac i njegova majka u trenutku kada je tornado izravno pogodio njihovu kuću skrivali u zahodu. Držali su jedno drugo, međutim odvojili su se kada je tornado uništio kuću i podigao ih u zrak. Muškarac je preživio, a njegova majka nije. Da li je to bilo čudo?
       O.: (1) Da. Posljedica destruktivnog djelovanja u Iraku. (2) Da. Majstor Isus. (3) Da, majstora Isusa.

P.: (1) Možete li reći ima li istine u tvrdnji zasnovanoj na nedavnim istraživanjima i geološkim dokazima da je oko 9500 godina prije Krista velika kataklizma uništila ono što je praktički bio Rajski vrt i ostavila duboki ožiljak u našem rasnom sjećanju. (2) Je li moguće da je kataklizmu — kakva god da je bila i koja je očito zabilježena u svjetskoj mitologiji, uključujući i priču o Noinoj arci — prouzročio fragment eksplozije supernove koji je prošao kroz naš sunčev sustav i koji se u drevnim mitovima naziva Pheaton?
       O.: (1) Koliko ja znam ne. (2) Prema mojim saznanjima, Noin potop se dogodio prije približno 16.000 godina, a prouzročilo ga je veliki potres uslijed kojeg je otok Posejdonis (Azori su njegov ostatak) nestao pod oceanom.

P.: S obzirom na to da se globalno zatopljivanje neće odmah zaustaviti čak ni ako se dvjestogodišnja zaliha naftonosnog pijeska u Kanadi (brojka s BBC News) i još veće zalihe ugljena nikada ne upotrijebe kao gorivo, trebamo li tokom sljedećih nekoliko stoljeća očekivati otapanje polarnih kapa uslijed kojeg će mnoga obalna područja postati nenastanjiva?

       O.: Bit će poduzeti koraci da se taj rizik smanji.

P.: Možete li objasniti zašto je, ako je globalno zatopljivanje velik problem, »Maitreja približio Zemlju malo bliže Suncu«? Zar to ne doprinosi zatopljivaju i, ako je tako, možemo li pretpostaviti da bilo kakve u budućnosti nastale klimatske promjene neće u konačnici biti više štetne nego da Maitreja nije izveo taj naizgled bizaran čin?

       O.: To što je Zemlja malo približena Suncu prouzrokuje dvadeset posto globalnog zatopljivanja. Osamdeset posto prouzrokuje naša zloporaba izvora i emisije plinova. Zašto je Maitreja to učinio? Čovjek mora pretpostaviti da je to u skladu sa Zakonom i za dobro čovječanstva. To će velika područja sjeverne Europe, Azije, Kanade i Rusije, koje sada većinu najveći dio godine prekriva led, učiniti izuzetno plodnim za uzgoj hrane. Također, to nas dodatno potiče da učinimo nešto za ograničavanje globalnog zagrijavanja.

P.: Ovih dana se mnogo pisalo o Mariji Magdaleni, uz Da Vincijev kod Dana Browna i ponovno oživljavanje djela Margaret Starbird o odnosu Marije Magdalene i Isusa. (1) Možete li nam reći je li njihov odnos doista bio model zdravog i uravnoteženog odnosa muškog i ženskog oblika svijesti i (2) krećemo li se, dok se približavamo Zlatnom dobu, prema obnovi takve ravnoteže, nakon što Maitreja istupi i nadahne nas da promijenimo neprimjerena uređenja različitih patrijarhata?

       O.: (1) Taj takozvani odnos je izgrađen na mašti i sentimentalnosti. Pravi odnos između te dvije povijesne ličnosti je bio odnos Majstora i učenika: Maitreje (preko Isusa) i učenice Marije. (2) Da.

P.: Pisali ste da je knjige Agni Yoge Supermundane Vol 1 i 2 najvećim dijelom diktirao majstor Koot Hoomi. U međuvremenu su objavljena još dva sveska (oba izvorno posredovana 1938. godine). Jesu li oni također od majstora Koot Hoomija?
       O.: Da, najvećim dijelom.

P.: U časopisu Share International od srpnja/kolovoza 2005. godine ste potvrdili da je za knjigu Franza Bardona Initiation into Hermetics (Inicijacija u hermetiku) odgovoran Majstor koji je bio Hermes. Prema Franzu Bardonu, to je bila prva u nizu od tri knjige, pri čemu su ostale dvije bile The Practice of Magical Evocation (Praksa magijske evokacije) i The Key to the True Quabbalah (Ključ za pravu kabalu). Je li i njih nadahnuo isti Majstor?
       O.: Da.

P.: (1) Može li izgaranje benzoina »pročistiti« zrak? (2) Ima li benzoin neka druga ljekovita svojstva?
       O.: (1) Ne. (2) Ne.

P.: Kako da muslimanu ili budistu objasnim da je Nauk vječne mudrosti univerzalan kada su svi njegovi moderni glasnici do sada bili Zapadnjaci iz država u kojima prevladava kršćanska tradicija?
       O.: Po mom mišljenju Zapadni učenici nisu zapreka.

P.: Koji bi bio »razuman« iznos ušteđevine koju čovjek treba zadržati za sebe, prije nego što ostatak podari u plemenite svrhe?
      
O.: Nema određenog »razumnog« iznosa. Postoji jako mnogo razina ušteđevine. Stvar je svakog pojedinca hoće li donirati ili ne, mnogo ili malo.

P.: Nadam se da ćete unatoč svom prepunjenom rasporedu uspjeti pročitati moje pismo i pružiti mi malo nade. Recite mi molim vas kakva je situacija s državom Nikaragvom? (1) Zna li još netko osim mene za Maitreju? Ja u stvari ne radim ništa u tom smjeru i nemam pojma kako bih započeo. Govorio sam s dvije osobe i okladio bih se da su one dosada zaboravile što sam rekao. Oprostite mi na prosudbi, no moja ih priča nije zanimala, a ja sam je iznio previše stidljivo i površno. Čini se da ova zemlja nema predaha od političke, administrativne i vjerske korupcije, tragedija svih vrsta, sukoba itd. Koji je naš položaj ili uloga u Planu spasenja? (2)Posjeti li nas Maitreja ikada? Znam da se u prošlosti pojavio pred nekim ljudima, međutim kakve su implikacije odnosno što je rezultat tih ukazanja? Je li ova zemlja blizu malo izbavljenja?

       O.: (1) Da, potražite ih i surađujte s njima. (2) Da. Bodite hrabri, stvari će se promijeniti posvuda u svijetu, uključujući i u Nikaragvi, no to se neće dogoditi samo po sebi. Maitreja kaže: »Čovjek mora djelovati i ispuniti ostvariti svoju volju.« 

Svibanj:
P.: Može li vaš Majstor reći koliko je ljudi demonstriralo za mir (1) 18. ožujka 2006. u Londonu te (2) 18 i 19. ožujka 2006?
        O.: (1) 80.000. (2) 2,5 milijuna.

P.: (1) Da li je Slobodan Milošević, bivši predsjednik Jugoslavije i Srbije, umro prirodnom smrću? (2) Možete li nam molim vas reći strukturu njegovih zraka i razvojni stupanj?

        O.: (1) Da. (2) Duša: 3; osobnost: 6 (pod-zraka 6); mentalno tijelo: 3 (3); astralno tijelo: 6 (6); fizičko tijelo: 3 (3). Bio je posvećenik s razvojnim stupnjem 1,4.

P.: (1) Koliki je postotak stanovništva Zemlje skloniji energijama Vodenjaka nasuprot energijama Riba? (2) Koliki je taj postotak za one koji sada dolaze u inkarnaciju?
        O.: (1) 40 posto. (2) 49 posto.

P.: (1) Može li ptičja gripa prijeći s ptica na ljude? (2) Je li vjerojatno da će doći do pandemije ptičje gripe? (3) Hoće li se pronaći cjepivo za ptičju gripu kod ljudi?
(1) Ne, sada ne. Ako mutira, tada bi mogao prijeći. Ptičja gripa je pogodila određeni broj ljudi uglavnom u državama gdje su ljudi bili u neposrednom dodiru, gdje su rukovali sa zaraženim pticama, međutim nije neposredno prenosiva. (2) Nije vrlo vjerojatno, ali moguće je. (3) Da, najvjerojatnije, no cjepivo se ne može pronaći dok virus ne mutira.

P.: Sjećam se da ste govorili o određenim ''primitivnijim'' vrstama životinja kojima je suđeno da izumru. Je li dio ''Plana'' i da izumre tako mnogo vrsta ptica, kopnenih i vodenih životinja? Stručnjaci upozoravaju da brojnim vrstama prijeti izumiranje zbog čovjekovog destruktivnog djelovanja na okoliš.
        O.: Nije. Točno je da promjene u okolišu prouzročene ljudskim čovjekovim djelovanjem imaju vrlo destruktivan učinak na mnoge vrste kopnenih životinja, riba i ptica. Međutim, planirano polagano izumiranje određenih vrlo drevnih i primitivnih kopnenih životinja i riba odvija se po zakonu. To je posljedica fokusiranog djelovanja destruktivnog aspekta 1. zrake.

P.: Mogu li bez opasnosti nastaviti s prakticiranjem reikija i meditirati transmisijsku meditaciju (ne u isto vrijeme)?
        O.: Da.

P.: Izvodim budističke mantre i vizualizacije; može li biti štetno nastaviti s tim ako sam započeo meditirati transmisijsku meditaciju?
        O.: Ne, nipošto, no ne treba ih raditi u isto vrijeme.

P.: (1) Čitao sam da se čakre nalaze u energetskom tijelu i da su smještene duž kralješnice; da li čeona čakra (ađna) ima središte i u nastavku kralješnice -- na zatiljku? (2) Ako nema, i ako je čeona čakra samo na čelu, kako to da za vrijeme meditacije osjećam određene vibracije na zatiljku? (3) Čitao sam da se čeona čakra nalazi između obrva; znači li to da se nalazi točno na hrptu nosa ili iznad te točke? (4) Recite mi molim vas gdje se točno nalazi?
        O.: (1) Ne. (2) Vjerojatno osjećate vibraciju energije grlene čakre. (3) Između obrva iznad korijena nosa. (4) Između obrva — ne treba se brkati s položajem trećeg oka na sredini čela.

P.: Redovito čitam vašu internetsku stranicu. Molim vas za objašnjenje zašto Majstori troše svoje dragocjeno vrijeme da se nekome ukažu -- da ponekad ostanu sat ili dva s ljudima koji surađuju s vama -- kada su toliko zaposleni i na svijetu je toliko problema, toliko ljudi koje treba ozdraviti, spasiti i utješiti. To mi se ne čini logičnim.
        O.: Odgovor se nalazi u činjenici da čovjek kojem se prikaže Maitreja ili jedan od majstora ne vidi Majstora ili Maitreji i ne razgovara s njim već s ''duhom'' odnosno misaonim oblikom kojeg On može stvoriti s djelićem svojim svijesti. Majstorovo majstorstvo uključuje njegovu sposobnost da podijeli svoju svijest na tisuće odijeljenih i simultanih aktivnosti. Maitreja je, na primjer, doslovno sveprisutan.

P.: Kakva je po vašem mišljenju razlika u životu čovjeka kada vjeruje u reinkarnaciju i kada ne vjeruje u nju?
        O.: Očito je, nije li, da ''vjerovanje'' , čak i kada se radi samo o intelektualnoj ideji, da ćete živjeti uvijek iznova uklanja jedan do najvećih strahova u životu, strah od smrti. Daje vam osjećaj za mjeru i ''zakonitosti'' u ovom životu i neizbježno vas povezuje sa zakonom karme (uzroka i posljedice), temeljnog zakona koji upravlja našim postojanjem na Zemlji.

P.: U mnogim Zapadnim društvima raširen je trend da se roditelji koji očekuju dijete opredjeljuju za carski rez (kirurški porod). (1) Može li taj postupak, koji se može obaviti prije no što duša odluči da dođe do prirodnog poroda, biti štetan za dijete na duhovnoj razini? (2) Ima li nova duša u stvari nekog utjecaja da se to dogodi, tako da to postane dio unaprijed odlučenog slijeda događaja za odabrani život? (3) Ako ne, predstavlja li to nazadak u karmičkom odnosu između majke i djeteta?
        O.: (1) Ne. (2) Ne. (3) Ne.

P.: (1) Otprilike koliko stotina godina će trebati da vrijeme nestane iz svijesti čovječanstva? (2) Koji će tada biti prosječni stupanj razvoja?
        O.: (1) 200 godina. (2) Posvećenik 0,4. stupnja. Vrijeme će, naravno, i dalje postojati u relativnom, fizičkom svijetu, jer inače nitko ne bi uhvatio vlak ili avion ''na vrijeme''. Bit je u tome da vrijeme ne postoji te da ne bi trebalo vladati umom.

P.: Primjenjuje li se zakon karme automatski, ili Gospodari karme imaju pod sobom skupine bića koja sude pojedincima usput?
        O.: To je stalan proces koji se odvija svakog trenutka.

P.: Molim vas za dodatno objašnjenje kraljevstva deva (devas). (1) Da li se reinkarniraju? (2) Kako se razmnožavaju -- imaju li roditelje?  (3) Jesu li neke od njih čitav život automatski povezane s jednom osobom?
        O.: (1) Ne. Deve nemaju gusta fizička tijela. Sve su izvan inkarnacije. (2) Ne, svaka je djelić veće deve. (3) Da.

P.: Ako deve upravljaju emocionalnim odzivima svih koji su usredotočeni na astralnoj razini, nismo li onda svi mi (na tom stupnju razvoja) najvećim dijelom njihova ''ljuska'' odnosno nosilac, sve dok ne počnemo funkcionirati na mentalnoj ravni?
        O.: Da. Deve su Kćeri osjećaja; mi smo Sinovi uma. U dalekoj budućnosti će se oba aspekta ujediniti u ''Božanskog hermafrodita''.

P.: (1) Rubrika ''Pisma čitatelja'' u časopisu Share International nikada , kako se čini, ne donosi izvještaje o pomoći koju daje Sai Baba, dok je naprotiv njegovim sljedbenicima poznato da Sai Baba intervenira u ogromnom broju situacija. Kako to? Zacijelo su i sljedbenici Sai Babe među čitateljima koji govore o svojim zgodama u časopisu. Također, (2) ako se molimo Sai Babi, može li on ''delegirati'' posao Maitreji ili Isusu?
        O.: (1) Siguran sam da Sai Baba intervenira u mnogo slučajeva, međutim mi možemo objaviti samo pisma koja primimo. Povremeno se u Share Internationalu objavljuju priče u kojima je intervenirao Sai Baba. (2) Ne.

P.: (1) je li točno da se Sai Baba već neko vrijeme nije fizički promijenio ili (2) njegovo tijelo doista stari?
        O.: (1) Ne. (2) Da.

P.: (1) Može li transcendentalna meditacija dovesti do psiho-fizioloških problema, kao što govore mnogi njezini praktikanti, ili se to događa samo kada je se nepravilno izvodi. (2) Nisu li ti problemi povezani sa samom tehnikom? (3) Kakav bi bio vaš savjet tim ljudima? (4) Je li transcendentalna meditacija korisna tehnika? (5) Biste li preporučili prelazak s transcendentalne meditacije na transmisijsku meditacijo; ili se obje mogu prakticirati, u različita vremena?
        O.: (1) Ne ako je pravilno izvodite. (2) Teškoće nisu povezane sa samom tehnikom. (3) Posavjetujte se s nekim tko je prakticira. (4) Da. (5) Transmisijska meditacija je više služenje i stoga je korisnija za svijet, međutim obje se mogu izvoditi u različitim vremenima.     
 
(Više pitanja i odgovora)
      
Pisma čitatelja:
             
Tijekom mnogo godina neki su se Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, pojavljivali na predavanjima i transmisijskim meditacijama Benjamina Crema. U različitim krinkama pojavili su se i velikom broju ljudi širom svijeta. Neki od njih svoja iskustva opišu za časopis Share International. Ako iskustva potvrdi Majstor Benjamina Crema, pisma se objavljuju. Ta iskustva dana su da nadahnu, usmjere ili pouče, a često i da nas ozdrave ili obodre. Također, Majstori vrlo često skreću našu pozornost na neku našu fiksiranu netoleranciju (na primjer prema pijenju ili pušenju) ili je komentiraju. Mnogo puta djeluju kao “anđeli” spasitelji u nesrećama, ratnim vremenima, kod potresa i drugih katastrofa. Pri takvim susretima Majstori poprime određeni lik, misoanu tvorbu, koja izgled potpuno stvarno: mogu se po volji pojaviti kao muškara, žena i ili dijete, Ponekad upotrijebe "nacrt" stvarne osobe, no u većini slučajeva poprime lik koji je posve nova kreacija. Pisma koja slijede su primjeri takvog načina komunikacije Majstora. Napomena: AKo nije drukčije naznačeno, urednici će pretpostaviti da se vaše ime može tiskati. Također, ako se posebno ne zatraži suprotno, neka od pisama mogu biti objavljena na web-siteu share-international.org ( i istim stranicama na drugim jezicima) , gdje će se upotrijebiti samo inicijali, grad i država:
     

Lipanj:

Bilokacija


(1) Poštovani uredniče
18.i 19.ožujka 2006. grupa za transmisijsku meditaciju iz Southenda imala je informativni štand na sajmu Uma, tijela i duha u Brentwoodu, u Essexu u Velikoj Britaniji. Imali smo radionicu transmisijske meditacije i na svaku smo stolicu ostavili letak o predavanjima gospodina Crema u Londonu.
       Jedna gospođa je uzela letak i upitala: »Možete li mi nešto reći o Maitreji?« Kada sam počeo govoriti o ponovnom dolasku, učinilo mi se da ona već zna sve o tome. Smješkala se i poticala me da nastavim. Ostala je i na dvadesetominutnoj transmisijskoj meditaciji na kraju sastanka. Bila bih vam zahvalan kada biste upitali svog Majstora tko je bila ta gospođa.
       E. P., Westcliff on Sea, Essex, Velika Britanija.

(2) Poštovani uredniče
u ožujku 2006. godine sam na festivalu Tijela, uma i duha u Brentwoodu prisustvovao izvrsnom predavanju o transmisijskoj meditaciji koje je održala E. P. Kada sam se vratio do našeg štanda, vidio sam svoju kolegicu Sue kako razgovara s jednom vrlo privlačnom gospođom, starom otprilike 30 godina, koja je bila vrlo otvorena za naše informacije. Imala je snažan, zarazan smijeh i zračila je potpuno razoružavajućom energijom. Sue, čiji je vid ograničen na svega deset posto, također je osjećala da u njoj ima nešto posebno. Kada se nakon nekoliko minuta nakratko vratila, činilo se kao da je razočarana što Sue više nije bila tamo. Pružila mi je ruku i rekla: »U svakom slučaju vam hvala.«
Iz te gospođe je doslovno iskrilo. Je li to bio Maitreja?
       J. W., Romford, Essex, Velika Britanija
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je »gospođa« iz oba pisma, koju su istodobno vidjeli na dva različita mjesta, bio Maitreja)

Sljedećih pet pisama primljeno je preko web-stranice Share Internationala:

Poziv

Jedne noći, dok sam u svom krevetu polagano tonuo u san, molio sam se Maitreji. Iznenada sam začuo muški glas koji mi je u desno uho rekao: »Potraži me.« Je li to bio Maitreja? Osjećaj je bio previše stvaran da bi se radilo o mašti. U to vrijeme sam pomagao oko jednog javnog događaja u organizaciji Share Internationala.
       J. M., Loomis, Kalifornija, SAD (preko web-stranice Share international)
       (Majstor Benjamina Crema je potvrdio da je glas bio Maitrejin)

Autoportret

Poštovani uredniče,
Prije godinu dana (u travnju 2005) promatrao sam oblake kako prolaze nebom. Primijetio sam jedan skup oblaka koji je oblikovao grube crte lica. Dok sam ga promatrao, moja pozornost se prikovala za nj i nisam je mogao skrenuti. Skup oblaka potom se promijenio u »negativ« lica s turinskog platna, a potom i u stvarno lice. Oči na licu bile su zatvorene. Bilo je to lice čovjeka s vrlo tamnom i naizgled masnom maslinastom kožom. Kosa je bila oštra i čvrsta te je, kao i brada, bila tamno smeđe do crne boje. Također, kosa je imala laganu nijansu tamno-kestenaste boje. Slika je tada nestala rasplinuvši se u samo još jedan obični oblak. Dok mi je pažnja bila prikovana za lik, preplavio me duboki osjećaj mira i spokoja. Imate li saznanja da je još netko imao slično iskustvo?
       D. Velika Britanija (preko web-stranice Share Internationala)
       (Odgovor Benjamina Crema: Ne potpuno jednako, ali slično. Moj Majstor je potvrdio da je lik u oblacima stvorio majstor Isus. Zamišljen je kao autoportret.)

Novogodišnja odluka

Poštovani uredniče,
U lipnju 2005. godine mom trinaestogodišnjem sinu dijagnosticirana je upala crijeva. Simptom su bili teški bolovi svakih pola sata, kako o danu tako i po noći. Tokom tog razdoblja smršavio je za osam kilograma i otpalo mu je otprilike pola kose. Sada je, devet mjeseci kasnije, mnogo bolje, ali još uvijek uzima manje količine lijekova. Prošli smo pakao. Na novogodišnju večer 2005. imala sam san u kojem sam vidjela dvije osobe — jedna je bila odrastao muškarac, a druga dijete, oboje u bijelom. Sjećam se da mi je bilo rečeno da će moj sin Shiraaz biti u redu. Na samu Novu godinu on se probudio kao da je drugi dječak. Izgledao je i ponašao se kao da su njegovi problemi nestali. Bio je mnogo sretniji. Rekla sam mu da će od te ove godine biti nova osoba (zbog onoga što sam vidjela u svom snu). Molim vas recite mi da li je moj san bio stvaran ili se radi o mašti?
       M. Y., Auckland, Novi Zeland (preko web-stranice Share international)
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je san bio stvaran, da ga je nadahnuo majstor Isus, koji je u snu bio muškarac u bijelom i koji je izliječio dijete.)

Tješitelj

Poštovani uredniče,
1. lipnja 2005. godine doživio sam prometnu nesreću na biciklu. Sportski terenac udario me s lijeve strane i udarac me bacio preko automobila i na tlo. U tom trenutku osjetio sam se vrlo usamljeno i samo sam čekao na udarac. Nisam tražio pomoć. Mjesec dana trpio sam užasne bolove, no s obzirom na jačinu udarca teško mi je povjerovati da nisam imao nijednu slomljenu kost (osim možda jednog napuknutog rebra)! Bio sam izvan sebe od straha i jake boli, nitko od liječničke ekipe ili policije nije mi se obratio ili pokušao uspostaviti kontakt. Nisam mogao vidjeti, međutim prišla mi je jedna ljubazna žena koja me primila za ruku i cijelo vrijeme ohrabrivala. Rekla je da će ostati sa mnom sve dok me ne stave u vozilo hitne pomoći. Bila je uistinu draga i neprestano sam joj se zahvaljivao, ali nisam mogao vidjeti tko je jer se nisam mogao micati. Stalno sam molio policajce i medicinske tehničare da zapišu njezine podatke kako bih mogao s njom stupiti u kontakt kasnije i izraziti joj svoju zahvalnost. Ona me održala mirnim. Nitko nije uzeo njezine podatke niti znao tko je bila. Pitam se da li se radilo o nekoj posebnoj osobi? Stvarno me smeta što joj se nisam mogao poslije zahvaliti. Je li netko intervenirao za vrijeme nesreće kako bi spriječio teže ozljede?
       N. J., Concord, Kalifornija, SAD (preko web-stranice Share internationala)
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je žena« bio Maitreja, te da je on također intervenirao za vrijeme nesreće da zaštiti biciklista.)

»Znamen križa«

Poštovani uredniče,
Imam pitanje o nečemu što sam vidio u siječnju 2006. godine. Dok sam promatrao zalazak sunca, ugledao sam prekrasni svjetlosni križ koji je sjao na nebu. Prvo sam pomislio da se radi o refleksiji sunčeve svjetlosti, no križ bio izrazito jasan. Radi li se možda o nekom znamenu?
       A. K., Groningen, Nizozemska (preko web-stranice Share internationala)
      (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da to uistinu bio znamen koji je manifestirao Maitreja.)

Dva pisma od iste osobe:

Trik s konopcem:


Poštovani uredniče,
(1) Sljedeći događaj zbio se jedne zimske večeri između 1981. i 1983. godine kada sam imala devet ili jedanaest godina. Bilo je prilično kasno i mračno dok sam žurila kući. Prometa na ulici i prolaznika na pločniku praktički nije bilo. Pa ipak, iznenada sam, očito od negdje iznad sebe, začula kako neko izgovara riječi: »Hej, ti.« Zastala sam, pogledala prema gore i ugledala glavu i ramena jedne žene koja se bila nagnula kroz prozor na drugom katu. Držala je jedan kraj dugačkog konopca na čijem drugom kraju je visila metalna kanta što je dopirala gotovo do zemlje. Ne mogu se sjetiti točno što je rekla, ali to je bilo nešto poput: »Trebam vode, možeš li mi napuniti ovu kantu?« Bila sam vrlo blizu toga da je odbijem jer mi se žurilo, no iznenada sam pomislila: »Kako da nekome uskratim vodu?« Budući u blizini nije bilo crpke za vodu niti su radile trgovine, predložila sam da unutra stavim plastične boce s vodom. »Bilo što«, odgovorila je žena, škrta na riječima. »Pričekajte, donijet ću ih od svoje kuće,« dodala sam.
Ponovno žureći kući nisam mogla prestati razmišljati zašto žena nije jednostavno uzela vodu iz slavine u kuhiji ili kupaonici ili pak pozvala nazvala kakvu udrugu za pomoć potrebitima, ukoliko je bila nepokretna, a slavine su pokvarene. Sve se činilo previše teatralno i nelogično i, naravno, kada sam došla kući i uzela boce, moja majka me htjela otpratiti natrag. Međutim, kad smo stigli na mjesto, nije bilo nije bilo traga ni kanti, ni konopcu, ni ženi. Prozor je bio zatvoren.
Taj događaj bio mi je u svijesti nekoliko godina, a onda sam ga sasvim zaboravila. Prije nekoliko tjedana ponovo mi se vratio kada sam se sjetila drugog sličnog događaja.
Tko je bila ta žena?
(Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je žena sa kantom bio Maitreja.)

Pomoć na cesti
(2) Sljedeći događaj dogodilo na točno istom mjestu kao i prethodni, nekih deset do dvanaest godina kasnije, ali ova put na ulici no ovaj put na cesti i usred dana. Bila sam upala u prometnu gužvu, i kada sam trebala ponovno pokrenuti automobil, on je jednostavno stao. Pokušala sam ga upaliti nekoliko puta za redom, no bez uspjeha. Iznenada mi je s pločnika prišla jedna žena, gestikulirajući i vičući da moram izaći iz auta. To je učinila tako energično da sam na trenutak pomislila da auto možda gori. Poslušala sam je i ona je ušla u auto, pozdravljajući me. Izgledala je kao siromašna kućanica, međutim izražavala se poput stručnjaka za auto-mehaniku — izgovorila je mnogo tehničkih stvari koje nisam razumjela. No, sjećam se da je upalila automobil gotovo odmah nakon što je dotakla kontakt-ključ, završivši svoj govor riječima: »Skroz sam navikla na ovo, jako često se događa.« Zahvalila sam se i htjela je upitati kako je shvatila da moj automobil nije radio, no ona me samo pozdravila i otišla. Sve se dogodilo vrlo brzo, no ono što me iznenadilo u vezi ovog događaja je to da sam u vožnji nakon toga imala snažan i vrlo neobičan osjećaj da se netko brine za mene, da sam vrlo sretna osoba, a da nisam točno znala zašto.
To se dogodila nekoliko mjeseci prije nego što sam saznala za Maitreju, ponovni povratak i Majstore mudrosti.
Tko je bila ta žena?
C. F., Barcelona, Španjolska.
(Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je »žena« bio Maitreja.)

Svibanj:
Poruka — jednostavna i istinita

      
Dragi uredniče,
Na mirovnom prosvjedu kroz London u subotu 18. ožujka 2006. nosili smo transparente o dijeljenju, miru i pravednosti. Bio je sunčan dan i ljudi svih dobi s mnoštvom transparenata u dobrom su raspoloženju zajedno marširali i skandirali.
       Uz našu skupinu je neko vrijeme hodao visok i vitak gospodin, star otprilike 70 godina i odjeven u planinarsku odjeću. Smiješio se i s velikim zanimanjem gledao na naše transparente. Došao je kraj mene i pitao me o mom transparentu na kojem je pisalo: ''Jedino dijeljenje dobara i pravednost mogu dovesti do mira''. Svidjela mu se poruka. Primjetio je da je jednostavna, ali ipak sveobuhvatna. Ovdje ima mnogo grupa, rekao je, s mnogo poruka, ali ova poruka je snažna, istinita i jednostavna za razumijeti. Prisjetio se nedavnog nadahnutog članka Brucea Kenta o dijeljenju svjetskih resursa.
       Upitao me o dijeljenju dobara, a ja sam mu odgovorila da je to jedini način na koji možemo ostvariti istinsku pravednost, da je to ključ za rješavanje svjetskih problema. Zatim sam govorila o časopisu Share International i Maitreji. Zaintrigirano i kao da zadirkuje me upitao: ''Ali zašto vam treba učitelj? Nije li stvar svih ljudi, poput ovih ovdje, da promjene stvari?'' Složila sam se i rekla da je moć ljudi presudna; da moramo ujediniti snage i zahtijevati mir; da je ovo pokret čija snaga neprestano raste. Slušao me bez prekidanja dok sam mu objašnjavala sve o Maitreji i Majstorima; da će Maitreja biti glasnogovornik masa ljudi bez prava glasa; da su Majstori blagi i mudri i kako će čovječanstvo i Majstori raditi zajedno, da ćemo surađivati. Očekivala sam da će mi odgovoriti na svojim vlastitim uvjerenjima, no on je samo kimao i slušao.
       Rekla sam mu za Benjamina Cremu i dala mu letak s rasporedom njegovih predavanja. Zahvalio mi se i otišao je do svoje pratilje, niske žene srdačnog izgleda, također u odjeći za planinarenje, te s vunenim šeširom na glavi. Pokazao joj je posjetnicu, nasmijali su se i klimnuli jedno drugom.. Mašući su me pozdravili i nestali u gužvi.
       Možete li mi molim vas reći je i taj čovjek bio Maitreja i tko je bila njegova pratilja?
       G. F., London, Velika Britanija
       (Majstor Benjamina Creama potvrdio je da je muškarac bio Maitreja, a njegova pratilja majstor Isus.)

Inspirativni učitelj

Dragi uredniče,
Nikol, sedamnaestogodišnja učenica i članica skupine za transmisijsku meditaciju iz Nachoda u Češkoj prisjeća se sljedeće priče koja se dogodila 28. ožujka 2006: Bilo je podne i u toku je bio sat engleskog. Iznenada je netko pokucao na vrata i u učionicu je ušao vrlo visok muškarac. Imao je najmanje dva metra i zbog svoje visine gotovo da nije mogao ući, što je svima privuklo pozornost. Odavao je dojam zapanjujuće čistoće, imao je predivne blistave plave oči, a koža mu je bila boje lješnjaka, kao da je izgorio na suncu. Imao je otprilike 45-50 godina. Počeo je govoriti na engleskom, predstavio se rekavši da se zove Johnny i da sada živi u Kaliforniji.
       Nikol se muškarac činio vrlo pristalim. Posjetitelj nije ništa više rekao te je sjeo u zadnju klupu. Svi učenici, zajedno s učiteljicom, kao da su ostali paralizirani. Nisu očekivali gosta na satu. To je bilo iznenađenje, jer iako je učiteljica često pozivala goste, izvorne engleske govornike, sada to nije bio slučaj i ovog muškarca nitko nije predstavio. On je tiho sjedio ne ometajući nastavu.
       Učenici su završili svoj zadatak, nakon čega je došlo na red čitanje na glas teksta iz engleskog časopisa. Naposljetku je učiteljica zamolila muškarca da pročita posljednji članak. Stranac je stao pred razred i počeo čitati.
       Čim je počeo Nikoline oči ispunile su se suzama. Osjetila je toliko ljubavi za stranca, kao da se radi o njezinom ocu. Svi prisutni su bili tihi; čak su se i problematični učenici odjednom promijenili. Nikol je bila krajnje ganuta i nije mogla suspregnuti suze. Osjetila je izuzetno snažan tok ljubavi koji je išao od tog muškarca i nije to mogla razumjeti.
       Zatim su učenici počeli postavljati pitanja, a stranac je odgovarao. Saznali su da je prije radio kao graditelj, nakon toga kao učitelj, a da se sada bavi masažom. Iznenada se začulo zvono i učenici su počeli izlaziti iz učionice.
       Kada je Nikol prolazila kraj njega, sagnuo se i obrisao joj suze s obraza te na engleskom rekao: ''Do viđenja''. Nikol nije mogla objasniti svoje osjećaje i energiju koja je tamo bila prisutna tog dana. Ona je vrlo inteligentna djevojka i nije sklona histeriji, međutim s njezinom je usredotočenošću na nastavu tog dana bilo gotovo. Kada se vratila kući, povjerila se svojoj majci. Dok je Nikol govorila o tome objema je počelo ''svitati'' i počele su se pitati je li moguće da je stranac bio sam Maitreja.
       Tko je bio čovjek koji je posjetio učionicu?
       L. i J. K., Trinec, Češka.
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je muškarac bio Maitreja.)

Dajte i primite
      
Dragi uredniče,
Jednog utorka u ožujku 2006. godine jedna članica naše grupe ispričala mi je o iskustvu koje je imala krajem 1970-ih u Londonu. Prepustivši se trenutačnom porivu dala je deset funti (to je u ono vrijeme bilo mnogo novca i tako nešto si je jedva mogla priuštiti) u dobrotvorne svrhe. Dvije minute kasnije, dok pješačila na posao, pred njom je na pločniku ležala novčanica od deset funti — bila je presavijena, a gornja polovica je lepršala, kao da je poziva, iako dan nije bio vjetrovit.
       Tog utorka navečer, nakon što sam čuo tu priču, na moja vrata pokucao je netko tko je skupljao novac za medicinsku dobrotvornu ustanovu. Dao sam mu 20 eura jer sam to imao u svom novčaniku i a nisam ga mogao otpraviti a da mu ne dam ništa novca. Čovjek je bio iznenađen te me čak upitao: ''Jeste li sigurni da želite dati tako mnogo?''
       U srijedu ujutro otišao sam do poštanskog sandučića u lokalnoj pošti da pokupim pisma za Share International, a kada sam izišao iz pošte, na tlu desno od mojeg bicikla ležala je novčanica 20 funti i pozivala me na jednak način kao što je gore opisano, tako da je nisam mogao promašiti.
       Je li to bio neki velikodušni dar od Majstora? Da li je prvi slučaj također dar od Majstora?
       J. K., Amsterdam, Nizozemska.
       (Majstor Benjamina Creama potvrdio je da je u oba slučaju novac stvorio Maitreja.)
      
Počinje novi ciklus
      
Dragi uredniče,
Moja djevojka doživjela je neobičnu zgodu. Kako živi u Amsterdamu, vrlo često koristi bicikl kada ide na fakultet, na posao ili u posjet prijateljima. Prije nekog vremena bicikl joj se potrgao. To ju je jako brinuo zbog više razloga. Tog dana joj je ispred našeg fakulteta prišao čovjek i upitao treba li joj pomoć. Rekao joj je da često pomaže ljudima s njihovim biciklima te ga uzeo i tako temeljito rastavio na dijelove da se ona zabrinula što će biti ako ga neće znati ponovo sastaviti! Napravio je na njemu generalni remont. Nakon toga otišao je svojim putem kao da je napravio nešto najnormalnije. Bicikl je funkcionirao savršeno.
       Je li ljubazni serviser bicikla bio Majstor?
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je čovjek koji je popravio bicikl bio Maitreja)
      
Čudo s kipom Bude

Buda Dragi uredniče,
Imamo prekrasni pola metra visoki brončani kip Zlatnog Bude, i najmanje od srpnja 2005. godine na njegovom postolju u obliku lotosa stvara se prozirna struktura nalik kvarcu.
       Još neobičnije je da ta formacija nalik kvarcu svakog dana proizvodi kapi prozirne vodenaste tekućine koja se slijeva niz površinu brončanog postolja i ostavlja na njoj zeleni oksidirani trag širok oko jedan centimetar.
       Ovdje moram spomenuti da je taj kip bio s nama i u automobilu, zajedno s još dva kipa Bude, za vrijeme doživljaja 8. ožujka 2005. godine (vidi pismo u Share Internationalu od svibnja 2005.) kada nas je Maitreja spasio.
       Radi li se o nekoj posebnoj pojavi i koje je njezino porijeklo.
       B. i J. S., Troy, NY, SAD.
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je to znamen koji je manifestirao Maitreja.)

Znamenje - lipanj

Kip koji lije suze na Malti


Kip Gospe u vlasništvu jedne žene iz grada Birzebbuga na Malti lio je krvave suze. 20 siječnja 2006., nakon što je kupila kip od smole koji je bio izložen u prodavaonici kućnih ljubimaca, odnijela ga je svojoj kući. Nakon tri dana iz kipa su počele teći crvene suze. Vlasnica kipa je o tome izvjestila lokalne crkvene vlasti koje su testirale tekućinu i potvrdile da se radi o ljudskoj krvi. Također, crkva je izvijestila da su tjedan dana nakon što su provedeni testovi iz kipa ponovo tekle suze.
       (Izvori: di-ve.com, maltamedia.com)
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je ovo čudo manifestirao Maitreja)

Kip lije suze u Kolumbiji

Primijećeno je da kip Gospe u crkvi u Genoyu, gradiću na jugoistoku Kolumbije, lije suze. Otkako je fenomen započeo u travnju 2006, skulptura poznata pod imenom »Djevica od krunice« privukla je na tisuće posjetilaca.
       (Izvori: www.nbc.com ; Reuters)
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je ovo čudo manifestirao Maitreja.)

Lik Isusa na crkvenom platnu

Tisuće ljudi posjetilo je crkvu u zabačenom ribarskom selu na otoku Princ Edward na istočnoj obali Kanade da bi na platnu koje visi iza oltara vidjeli lik Isusa.
       Angela Callaghan, župljanka rimokatoličke Crkve svetih Šimuna i Jude u mjestu Tignish, je u petak 3. svibnja 2006. prva ugledala lik dok se molila pred oltarom. Vijest se brzo proširila i su platno su došli pogledati mnogobrojni posjetitelji. Na ljubičastom platnu na kojem je zlatnim koncem izvezena kruna od trnja neki vide lik Isusa, a drugi lik Gospe. Crkva je isto platno koristila dvije godine, no ovo je prvi put da su ljudi na njemu vidjeli lik. »Mislim da nam je Isus ovo poslao sa svrhom. Želi da razmislimo,« rekao je jedan posjetitelj. Lokalna vjernica Irene LeClair kaže da na pokrovu vidi Isusovo lice. »Znam da vidim Božje lice,« rekla je.
       (Izvori: www.theguardian.pe.ca, www.ctv.ca )
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da se radi o autentičnom čudu koje je manifestirao majstor Isus, čiji li se nalazi na platnu.)

Vodena čuda se nastavljaju


Počelo je s »Oskarom«, čudesnom ribom čije su srebrnasto-bijele ljuske ispisivale riječ Allah na jednoj strani, a Muhamed na drugoj. Sada su se pojavile još dvije čudesne ribe. Jedna nosi riječ Allah, a na drugoj se može vidjeti riječ Muhamed. (Vidi izvještaj o čudesnoj albino ribi oskar engleskom izdanju Share Internationala od ožujka 2006.)
       Muslimani iz cijele Britanije dolaze u jednu kuću u Liverpoolu da bi vidjeli novu čudesnu ribu. Vlasnik, gospodin Ali Al-Waqedi, odveo je svoju djecu u obližnji dućan s kućnim ljubimcima da im pokaže životinje. »Počeli smo razgledavati ribu oskar jer one imaju vrlo neobičnu boju. Tada sam uočio da na jednoj od njih ljuske tvore riječ Allah. Natpis je bio tako jasno vidljiv i to me učinilo vrlo sretnim,« rekao je. »Zatim smo uočili jednog drugog oskara, koji je na sebi imao natpis Muhamed, i taj je bio još bolji... ali, imati ribe Allah i Muhamed u istom akvariju je bilo zaista nevjerojatno.«
       Muslimanski poglavari iz mjesnih džamija su potpuno uvjereni da su obje ribe čudesni znameni Alaha. Jedan od njih, šeik Sadek Kassem, je izjavio: »Ovo je dokaz i znak ne samo za liverpoolske muslimane, nego za sve.«
      Gospodin Al-Waqedi je rekao: »Ovo je Alahova poruka meni, podsjetnik, i sada je moja vjera snažnija. Svi su vrlo uzbuđeni ovim otkrićem.«
       (Izvor: Liverpool Echo, Velika Britanija)
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da se radi o autentičnom Maitrejinom čudu.)

Golemi NLO »ostavio me bez daha«

Dana 9. ožujka 2006. iznad Putneya u Londonu primijećen blještavi srebrni objekt primijećen je kako kruži iznad Londona. Michelle Medhat sjedila je u svom uredu i slučajno se dogodilo da je pogledala kroz prozor kada je njezinu pozornost privukao neobičan objekt na nebu. Prema gospođi Medhat, bio je blještav, u obliku piramide i činilo se kao da se vrti u zraku. Vidljivost je u to vrijeme bila odlična. »Sunce ga je obasjavalo i moglo se vidjeti da se vrlo sporo okreće. Stekla sam osjećaj da se radi o nečem neobičnom,« rekla je
      Gospođa Medhat potom je pozvala kolegu Petera Gardinera da i on pogleda. Neko vrijeme su ga oboje su promatrali. Gospodin Gardiner je prvo pomislio da se radi o »velikoj prozirnoj ceradi«, ali »zatim je zasjao i postao blještav. Kretao se neobičnom putanjom i bio je prilično velik, možda veličine krova ili čak kuće.«
      Kolege su nekoliko minuta promatrali objekt kako se vrti da bi naposljetku krenuo i nestao iz njihovog vidokruga. »Ne mogu to objasniti i stoga taj objekt nazivam NLO. Ostavio me u čudu,« rekla je gospođa Medhat. »Što sam ga duže gledala, to mi je bilo jasnije da se radi o nečem posve neuobičajenom. Nikad prije nisam vidjela da se nešto kreće na taj način.«
       (Izvor: Wandswort Borough News, Velika Britanija)
      (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da se radi o autentičnom viđenju NLO-a. Letjelica je došla s Marsa; njezin oblik nije bio piramida, nego tetraedar.)

Stigme

Prema mišljenju katoličkog svećenika, na članu njegove kongregacije u Rockinghamu, na periferiji Pertha u zapadnoj Australiji, pojavljuju je stigme — rane na rukama i nogama poput onih na raspetom tijelu Isusa.
      Otac Finbarr Walsh, koji kaže da u svojih 50 godina službe nije video ništa slično, opisao je da se 50-godišnjem ocu troje djece stigme oje krvare pojavljuju na rukama i nogama te da prima vizije i poruke od Gospe, koja mu se ukazuje svakog osmog u mjesecu, a ponekad i češće.
»Vidio sam rane. Ne radi se o prijevari,« rekao je otac Walsh. »On na svojim rukama i nogama dobiva Isusove rane. Vidi se kako krvare. Kada mu se pojave, osjeća veliku bol, međutim nakon 24 sata nestanu. To je zacijelo čudo.«
      Katolički nadbiskup Pertha, Barry Hicks, odbija razgovor o toj temi, a sam muškarac kjem se stigme pojavljuju, poznat samo kao Ian, rekao je novinarima da ga je katolička Crkva zamolila da ne razgovara s medijima. Upitan da li su ga ta iskustva uplašila, odgovorio je: »Ne, zašto bih se plašio?”
       (Izvor: The Sunday Times, Australia)
      (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da se radi o autentičnom čudu majstora Isusa i majstora koji je bio Marija.)

Čudesno raspelo


Požar koji je uništio malu kolibu u seoskom okrugu Tyreone, u Irskoj, čudesno je zaobišao raspelo koje se nalazilo u njoj. Nakon što je požar progutao kolibu i pretvorio je u pepeo, odlučeno je da se preostali zidovi sruše zbog svoje nestabilosti. Radnik koji je dovršavao rušenje pronašao je križ na poleđini jedinih vrata kroz koja se moglo pobjeći od požara. Ni na križu ni na vratima nije bilo ni traga od požara i mnogi povjerovali da se radi o čudu. Otada je vlasnica, vrlo religiozna žena, mnogim ljudima, starijima i mlađima, davala križ kako bi primili duhovno odnosno fizičko ozdravljenje. Mnogi mogu posvjedočiti o njegovoj čudesnoj moći.
       (Majstor Benjamin Crema potvrđuje da je raspelo od požara spasio majstor Isus te ga napunio duhovnom energijom).

Fotografije znamenja iz lipanjskog broja pogledajte ovdje.

Znamenja u izobilju
             
Već dugi niz godina čitatelji iz cijelog svijeta zasipaju Share International fotografijama koje prikazuju čudesne svjetlosne blagoslove i uzorke. Sada imamo golemi arhiv, fascinantnu zbirku fotografija koja izaziva duboko divljenje.
       Kao što je Majstor Benjamina Crema rekao za časopis Share International (ožujak 2006): ''Naglo se bliži vrijeme kada će se ljudi prisjetiti tog znamenja i prihvatiti ga kao pretkazanje istinskih čuda koje će budućnost razotkriti. Razumjet će ga kao planiranu i s dolaskom Maitreje i njegove skupine Majstora usklađenu manifestaciju, u ovom vremenu koje je jedinstveno u povijesti svijeta.''
       Predstavljamo vam mali izbor iz stalne rijeke ''čudesnih fotografija'' koje primamo sa svih strana svijeta. Koristimo ovu priliku da se zahvalio čitateljima koji ih šalju jer tako doprinose sve većem broju znakova koji navješćuju Maitrejinu prisutnost u svijetu.

Fotografije (svibanjski broj) možete vidjeti na ovoj stranici (velika datoteka).

Okoliš — kompilacija
      
Tokom prošlih 30 godina svjesnost o ekološkim problemima i važnosti hitnog pronalaženja rješenja za zaštitu i obnovu našeg okoliša povećala se u ogromnoj mjeri. Mnogi ljudi širom svijeta su uključeni u takve aktivnosti, kao što različiti ovommjesečni članci i izvještaji pokazuju.
       Generalni motiv koji se proteže kroz lipanjskoizdanje Share Internationala tiče se problema okoliša, posebno onih povezanih s upotrebom nuklearne fisije kao izvora energije.

Maitreja, Učitelj svijeta, kaže da će nakon što spasimo milijune koji gladuju očuvanje okoliša postati prioritet broj jedan u svijetu te da je ta zaustavljanje uništavanja okoliša i ispravljanje nanesene štete odgovornost svakog muškarca, žene i djeteta.
       Predstavljamo vam izbor citata s temom okoliša iz knjiga Maitrejine poruke, Maitrejino učenje — Zakoni življenja), iz Majstorovih članaka te iz tekstova Benjamina Crema.
Kompilacija je usredotočena na sadašnje opasnosti kao i na veliko obećanje te mogućnosti sigurnije i zdravije budućnosti planeta te cjelokupnog života na njemu.
      
Došao sam da bih vas poveo u novu zemlju — zemlju ljubavi, zemlju povjerenja, ljepote i slobode. Povest ću vas tamo, ako me možete slijediti, prihvatiti me i dopustiti mi da vas vodim i usmjeravam. I ako bude tako, zajedno ćemo izgraditi novi svijet: Svijet u kojem će ljudi moći živjeti bez straha, bez nepovjerenja, bez podjela; u kojem će dijeliti Zemljino izobilje i zajedno spoznavati blaženstvo sjedinjenja s našim izvorom. Sve to može biti vaše.
(Maitreja, poruka br. 3)
      
Kada Maitreja istupi u javnost, upozorit će na najteže probleme koji sada muče čovječanstvo: na patnju onih koji gladuju — strahovito siromaštvo milijuna osuđenih na pravi pakao; na mnoge ratove koji sada bjesne, od kojih se za neke ne zna, a neke se ignorira; na ogromnu vojsku izbjeglica, raseljenih i odbačenih; na zatvorenike savjesti čiji su glasovi nasilno ušutkani. Maitreja će pozvati na veću odgovornost za zdravlje našeg planeta: uspostavljanje održivog i pravednog gospodarstva; racionalno gospodarenje resursima kako bi oni ostali na raspolaganju i budućim generacijama; na čišćenje okoliša — zraka, tla i vode, o kojima ovisi sam život. Na to će Maitreja upozoriti i ponuditi svoja rješenja... Maitreja će pozvati sve ljude da se pridruže njegovoj vojsci pomoćnika — koji će čistiti okoliš i brinuti se za njega; potaknuti ljude na djelovanje za vlastitu korist; očistiti planet i ponovno nanovo uspostaviti skladne odnose među narodima. Njegov zadatak nije malen, no Maitreja je spreman za borbu s postojećim zlom— i pobjedu nad njim.
(Majstor Benjamina Crema, »Vrijeme je«, SI, prosinac 1997.)

Danas je okoliš najvažniji prioritet. Za nekoliko godina, u životu pojedinca prioriteti će biti um, duh i tijelo.
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
Počinjemo shvaćati što činimo okolišu u kojem živimo — da postupno planet, koji je živ, koji diše i razvija se, koji je tijelo izraza velikog kozmičkog bića. Polako uviđamo da ne možemo nastaviti s ogoljivanjem planeta, zagađivanjem zraka, rijeka i oceana. Sve više je skupina zabrinutih ljudi koje skreću pozornost vlada na ta pitanja. Konačno se i mnoge vlade više ili manje redovito sastaju da bi razgovarale o tim problemima i pokušale pronaći rješenja. To je nova zrelost, rastući osjećaj čovječanstva da smo jedno, da smo braća i sestre jednog čovječanstva, da smo na Zemlji zato da ostvarimo određeni plan koji je, nažalost, mnogima još uvijek nepoznat. Činjenica da napokon počinjemo shvaćati ozbiljno stvari na koje pojedinačne skupine i vlade već dugo upozoravaju je znak da prepoznajemo svoju ranjivost, kao i to da smo jedno. Sazrijevamo. (Benjamin Creme, Umjetnost suradnje)
      
Ljudi su zabrinuti za okoliš. Zamijetite to događanje širom svijeta. Ako želite osjetiti da ste dio Svemogućeg, okoliš postaje ogledalo u kojem Ja spoznaje da je dio cjelokupne kreacije. Svjesnost vodi u to da se obazremo na okoliš. Čist, lijep i uredan okoliš dovodi vas bliže Bogu. Do prije nekoliko godina nijedan političar nije ozbiljno shvaćao važnost očuvanja shvaćao ozbiljno. Sada briga postoji.
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
Rane znakove nove, globalne svijesti možemo vidjeti u tome da čovjek sve više uviđa potrebu za suradnjom u rješavanju problema onečišćenja okoliša. To je dobar znak za budućnost i odražava ispravan odziv čovječanstva na najveću opasnost koja mu prijeti. Ne bude li šteta nanesena prirodnoj ravnoteži planeta brzo popravljena, možemo očekivati dramatičan pad trajanja životnog vijeka mnogih. Ni jedan čovjek, bilo da je bogat ili siromašan, nije posve siguran od tog postupnog sloma čovjekovog imunosustava. Čovjek se s tim sustavom igra na vlastitu odgovornost.
(Majstor Benjamina Crema, »Novo doba ovisi o nama« SI, studeni 1998.)
      
Ukoliko u vrlo kratkom vremenu ne obnovimo okoliš, neće biti nove civilizacije. Neće biti planeta na kojem bi je izgradili. Najvjerojatnije nam preostaje još oko 20 do 30 godina da vratimo ovom planetu zdravlje. Ključ za tu promjenu ponovno je prihvaćanje načela dijeljenja dobara. Također, moramo stvoriti održivu ekonomiju koja trošiti samo izvore koji su obnovljivi i razborito ih1 čuvati za buduće generacije. Današnje gospodarstvo u razvijenom svijetu je u potpunosti neodrživo. Ako nastavimo na isti način, više neće biti šuma, a zagađenost rijeka, mora, zraka i tla desetkovat će čovječanstvo.
       Majstori kažu kako je zagađenost okoliša već sada najveći svjetski ubojica. Toliko smanjuje aktivnost imunološkog sustava da ljudi podliježu mnogim bolestima, kao što su na primjer upala pluća, gripa. AIDS-u i tako dalje. Zrak koji udišemo, voda koju pijemo i tlo u potpunosti su zagađeni, a mi i dalje uništavamo planet koji nam je potreban za naš daljnji opstanak i za opstanak naše djece.
       Jedna od glavnih stvari koja će se dogoditi nakon dana objave bit će istinski snažan pomak pozornosti na čišćenje okoliša i obnavljanje sposobnosti Zemlje za održivi život. U tom procesu će sudjelovati svi ljudi, bez obzira na dob. Čim se zadovolje potrebe milijuna koji gladuju, čim se počne provoditi načelo dijeljenja dobara, pozornost svih mora se usmjeriti na potporu naših ekosustava, jer u suprotnom neće biti planeta.
       Sam Maitreja je rekao da spašavanje okoliša mora biti najvažniji prioritet za sve ljude, mlade i stare. Budući da to moramo učiniti da bismo preživjeli, ne sumnjam da ćemo — uz pomoć Maitreje i njegove skupine Majstora i posvećenika — to i učiniti.
(Benjamin Creme, Veliko približavanje)
      
Sve oko nas stvorila je priroda, međutim katastrofe, uništenje, propadanje i bolesti su čovjekove tvorevine. Ljudi od kojih morate zahtijevati odgovor su vaši vođe, oni koji su vas uvjetovali i onemogućili vam život u blaženosti u miru. Energija koja sada hara svijetom i prouzrokuje oluje, potrese i vulkanske erupcije oslobodila se zato jer čovjek misli da može činiti što ga je volja. Misli da živi zdravo ima »zdrav« bankovni račun. Međutim, pohlepa ga navodi na uništavanje. Bankrotirao je mentalno i duhovno. Svjedočimo svršetku starog doba i početku nove ere.
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
Igrate li se s prirodnim silama, priroda će vas kazniti, jer priroda je vaša druga majka. Te sile ukrotit će narode i države i naučiti ih da poštuju prirodu. Nanosite uništenje na planetu.* Razmišljaju li generali ikada o tome što se događa? Čak ni učeni ljudi nisu mogli utjecati na njih. Kada bacate bombe po majci Zemlji, u planet ulaze vibracije koje prouzrokuju potrese, odrone zemlje i poplave. Rezultat cjelokupnog zagađenja atmosfere bit će iznenadne i snažne promjene vjetrova. promijene u ponašanju vjetra rezultat su atmosferskog zagađenja. Područja gdje je bila ugodna, sunčana klima imat će mnogo kiše i krajnju hladnoću. Rezultat podvodnih eksplozija je izumiranje određenih morskih životinjskih vrsta. Kada uništavate majku zemlju, uništavate sebe. [*Referira se na prvi zaljevski rat]
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
....još uvijek ima gorućih pitanja koja ljudi štetu zanemaruju na vlastiti rizik. Glavno od njih je okoliš koji, ljudi to moraju znati, svakodnevno potkopavaju. To ogoljivanje prirode danas prijeti blagostanju svih i budućim generacijama ne navješćuje ništa dobro. Onečišćenost okoliša slabi čovjekov čovjekovu prirodnu otpornost i ponovno prouzrokuje bolesti za koje se mislilo da su iskorijenjene.
       Ljudi moraju prepoznati i prihvatiti svoju odgovornost za planet na kojem žive. Naime, ljudi su upravitelji snažnog ali osjetljivog organizma i dužnost im je čuvati ga. Rijetki mogu ustvrditi da to i čine. Naprotiv, ljudi bezobzirno rasipaju s velikodušnom darežljivošću prirode i uništavaju je ne misleći na sutrašnjicu i potrebe svoje djece. Istina je, mnogi postaju svjesni ovog problema, međutim dok god se ne shvati da je to zadaća svih ljudi i dok god se ne počne djelovati na globalnoj razini neće biti značajnijeg napretka.
       Budite uvjereni da Maitreja nije bezbrižan glede opasnosti koja prijeti čovječanstvu ako ono nastavi zanemarivati taj sve teži problem. Pozvat će sve ljude na rad za obnovu okoliša i pokazati put koji vodi do jednostavnijeg i sretnijeg života.
       Jednom kada joj se ponovno vrati zdravlje, Zemlja će i dalje svojim bogatstvima darivati sve koji će joj pristupati pažljivo i s ljubavlju. Elementali nižih kraljevstava dobro znaju što im je činiti; oslobođeni disharmonije ljudskih misli ti marljivi graditelji moći će stvoriti nov i bolji svijet.
       Kada ljudi budu na prirodu ispravno gledali kao na veliku majku svih ljudi, odnosit će se prema njoj s poštovanjem. Tako će im ona razotkriti svoje tajne i zakone. Naoružani tim novim znanjem, ljudi će se istinski izraziti kao bogovi.
( Majstor Benjamina Crema »Velika majka«, SI lipanj 2001)
      
Spoznat ćete da su temelj Maitrejinih učenja pravilni odnosi — između ljudi, između čovjeka i Boga, te između čovjeka i njegovog okoliša, planeta. Spoznat ćemo da su čovjek, Bog i priroda jedno te da je pravilna briga za planet (i sva kraljevstva na njemu) ključna za blagostanje cjeline.
(Benjamin Creme, Maitrejina misija I)
      
Više ja po volji ulazi i izlazi iz uma, duha i tijela i doživljava ljepote prirode, ljepote koje su dosada doživljavali samo yogiji, sveci i gurui. Ljudi su prema tradiciji vjerovali da se za takva iskustva mogu kvalificirati isključivo preko svetih knjiga kao što su Kurana, Biblija, Bhagavad Gita i vođenjem iznimno kreposnih života. Ne više. Kada se Ja nauči kretati kroz um, duh i tijelo, te čudesna iskustva mogu postati svakodnevna stvar.
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
Postoji veza između unutrašnjeg i vanjskog okoliša. Kada postanete svjesni samih sebe, možete nadzirati okoliš u vlastitom umu, duhu i tijelu. Zatim se taj razvoj širi na obitelj i naposljetku na čitave narode. Političari neće više moći kontrolirati ljude vladavinom parlamenta ukoliko ne budu primjereno zastupali njihovu volju. Volja ljudi će prevladati.
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
Čovjek će s vremenom shvatiti pravu prirodu svojeg odnosa prema nižim kraljevstvima i spremno prihvatiti ulogu čuvara njihove evolucije. To će dovesti do preobrazbe svih aspekata uzgoja životinja, ratarstva, šumarstva i ribolova. Postojeće metode zauvijek će nestati: ogoljivanje šuma i tla, intenzivno obrađivanje iscrpljene zemlje, pohlepno i neodgovorno izlovljavanje mnogih vrsta životinja i riba. Taj nesveti rat protiv prirode mora se brzo zaustaviti. Čovjek ne smije više dopuštati zagađivanje Zemlje i mora koje ugrožava kako živote ljudi tako i životinja. Metode uzgoja koje ne omogućavaju temeljno pravo na kretanje, svježi zrak i svjetlost nisu više prihvatljive. Okrutno iskorištavanje bezbrojnih stvorenja za pokuse mora ustupiti mjesto razboritijim metodama istraživanja i proučavanja. Mnogi se danas angažiraju oko tih pitanja i pozivaju na promjenu. Ljudski umovi se kreću u pravom smjeru i ništa ne može zaustaviti taj zamah. Unatoč tome, goleme promjene da bi se održala ekološka ravnoteža u svijetu potrebno je provesti odmah.
       Kada ljudi shvate da je Zemlja živo biće, čiji su svi dijelovi savršeni i važni za cjelinu, prevladat će nova vizija kao i razboritost. Ljudi će preuzeti ulogu čuvara prirodnog poretka, kojem je predodređeno da funkcionira u harmoniji i ljepoti, i u kojem je svako kraljevstvo u skladu s planom povezano s kraljevstvima iznad i ispod sebe. (Majstor Benjamina Crema, »Čovjekova uloga«, prosinac 1985.)
      
Dolazi vrijeme kada će svaka kuća imati vrt, a raznobojno cvijeće koje će u njemu rasti je simbol za djecu majke Zemlje. Tamo gdje živite, jedete i spavate, vaš simbol za Boga je vrt. Provedite barem 10 do 15 minuta dnevno u njemu, brinući se za njega i uzgajajući stvari u njemu, i doći ćete mi vrlo blizu. Iz tog vrta razvit će se tajna koja će pročistiti um i duh.
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
Maitreja kaže da postoje dva okoliša, unutrašnji i vanjski. Vanjski okoliš odražava unutrašnji. Kada je u unutrašnjem okolišu poremećena ravnoteža, poremećena je i u vanjskom. Tome smo danas svjedoci. Budući da nam je unutrašnji okoliš u tolikoj neravnoteži, ne prepoznajemo se kao međusobno povezana duhovna bića, silujemo, pljačkamo i uništavamo. Namećemo jedni drugima svoju pohlepu i agresivnost u ratovima i svakojakim drugim vrstama agresije te žanjemo posljedice tih činova: okoliš, koji nam omogućava život kao vrsti, postupno propada. Ne riješimo li taj problem, ljudsko kraljevstvo i kraljevstva ispod njega će izumrijeti. Te činjenice svjesni su mnogi ekolozi. »Zelene« organizacije već mnogo godina govore o tome i pokušavaju utjecati na vlade da prepoznaju potrebu za promjenom.
(Benjamin Creme, Maitrejina Misija 3)
      
Zašto danas svi postaju »zeleni«? Svijest o zaštiti okoliša je prvi korak prema samoostvarenju. Pojedinci postaju borci za zaštitu okoliša. (To počinje s brigom o onome što čovjek jede, pije, udiše itd.) Političari misle da je svijet njihov. Pa ipak, sve ideologije su doživjele neuspjeh i nastavit će doživljavati neuspjeh. Promjene će prouzrokovati pojedinci.
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
Zbog čovjekova bezobzirnog iskorištavanja više nije sigurno da naš planet može podržavati život na neograničen rok. Prijetnja nuklearnog uništenja još je prisutna, a ekonomsko natjecanje i financijski nered prouzrokuju probleme koji utječu na svakodnevicu nebrojenih milijuna ljudi.
       Ipak, sada je postalo uobičajeno da se države sastaju i raspravljaju o tim problemima. Takvi susreti su znak da čovjek počinje biti svjestan svojih odgovornosti kao skrbnika planeta i da je spreman donijeti odluke koje će poboljšati njegovu situaciju. Glavna od tih odluka mora biti spremnost na dijeljenje. Kada svjetska dobra budu pravednije razdijeljena, polovica svjetskih problema preko noći će nestati. Čini se da mnogo to počinju shvaćati i pozivi na dijeljenje mogu se čuti posvuda. Ti mudri ljudi slute da je potreba za dijeljenjem dobara jedini temelj za trajni, a za njega se zauzimaju i idoli mladih.
       To je dobar znak za budućnost jer pokazuje da je čovječanstvo konačno svjesno odluke pred kojim se nalazi — dijeljenje dobara ili smrt — te da je spremno djelovati u duhu bratstva i ljubavi. Ljudi više nisu zadovoljni s tim da svoju sudbinu prepuštaju drugima — vladama u kojima sjede slijepi i ostarjeli ljudi — te shvaćaju da moraju neposredno sudjelovati u očuvanju svoje budućnosti i svijeta.
(Majstor Benjamina Crema, »Dijeljenje dobara za mir«, SI listopad 1985.)
      
Jedna od osnovnih aktivnosti svemirske braće je neutraliziranje zagađenja kojim uništavamo naš planet — radi se uglavnom o nuklearnoj radijaciji koje se izlijeva iz nuklearnih elektrana širom svijeta. Također, svaka podzemna eksplozija izbacuje u zrak prašinu koja je potpuno kontaminirana i čije poluvrijeme raspada iznosi na tisuće godina. Svemirska braća u najvećoj mogućoj mjeri, unutar karmičkih ograničenja, »čiste« radioaktivno zračenje i onečišćenje. Isto tako, spuštaju se na dno oceana i neutraliziraju otpad koji smo tamo odbacili i koji bi inače pomorio morsku floru i faunu i dodatno zatrovao planet... Maitreja i Majstori će nam savjetovati  hitno zatvaranje svih nuklearnih elektrana na svijetu. U budućnosti ćemo ih moći nadomjestiti sigurnim procesom nuklearne fuzije koji če biti privremeno rješenje prije dolaska tehnologije svjetlosti. Naša svemirska braća su jedan od glavnih činioca u očuvanju našeg ekosustava: veliki smo im dužnici...
(Benjamin Creme, Veliko približevanje)
      
Političari koji aspiracije i sigurnost svojih naroda žrtvuju za održavanje vlastitih propalih ideologije neće uspjeti. Energija koje je potraćena na slijeđenje njihovih politika vratit će se posredstvom prirodnih sila u obliku poplava, potresa i vulkanskih erupcija.
(Maitreja, Zakoni življenja)
      
Kritično stanje neravnoteže planeta, koje je čovjek prouzrokovao svojom zloporabom, daje sve više znakova uzbune, međutim čovjek ih ignorira na vlastiti rizik. Sam zrak koji udišemo je ugrožen — onečišćen i zatrovan prouzrokuje pustošenje u životima mnogih milijuna.
       U tu kriznu situaciju je došao Maitreja. On opasnosti poznaje bolje nego ijedan čovjek. Kako da pomogne ljudima da se spase od daljnje patnje i u potpunosti vrate zdravlje planetu? Prirodu i opseg pomoći koju nam on može pružiti određuje zakon karme. Čovjek će ga moći zamoliti za savjet i vodstvo, međutim ljudi moraju biti spremni promijeniti sadašnje načine življenja da bi osigurali budućnost planeta i budućnost svoje djece. Izvori zemlje su ograničeni, no uz odgovorno korištenje i pravednu raspodjelu dovoljni za potrebe svih.
       Ljudi stoga moraju redefinirati svoje potrebe te otkriti novo i bolje shvaćanje smisla svog postojanja. Do toga će doći kada pravedno dijeljenje dobara zamjeni sadašnju destruktivno natjecanje i odmakne čovječanstvo od opasne litice na kojoj se nalazi. Odluka je na ljudima — dijeliti dobra i napredovati ili nastaviti sa smrtonosnim natjecanjem i zajedno umrijeti.
(Majstor Benjamina Crema »Odluka je na ljudima«, SI studeni 1997. )
      
Malo je vremena još preostalo za preoblikovanje našega sveta tako da bude više usklađen s čovjekovom istinskom ulogom i svrhom. Moj zadatak je samo da vam pokažem put i prikažem mogućnosti, jer čovjek sam mora iskovati novi svijet... Pokazat ću vam da je čovjekov put put bratstva, tijesne suradnje te uzajamnog povjerenja i služenja. To je jedini put.
       Svi drugi su podbacili. Prijatelji moji, ako čovjek ne uzmogne to učiniti, čovjek na ovoj zemlji prestat će postojati. Ne prijetim, nego jednostavno govorim istinu. Vrlo malo vremena je preostalo za obnovu ravnoteže u prirodi i u svijetu. Neka vaš prvi zadatak bude osigurati svim ljudima potrebna sredstva da mogu živjeti živote dostojne čovjeka, kao Božji sinovi, kao braća. Proizvode svijeta prenesite na narode svijeta, u zakladu svih ljudi. Učinite to već danas kao slobodni ljudi, a sutra požanjite slavu kao pravi Božji sinovi.
(Maitreja, poruka br. 12)

Od naših dopisnika
 
Novinar Adam Parsons proveo je jedno vrijeme radeći u "Domu za siromašne na samrti Majke Tereze". Njegovi opisi predanog rada "Sestara iz slamova", kao i njegova vlastita iskustva koja je prikupio radeći u timu volontera, su snažni i dirljivi; također, tako šokantni da čitatelja oslobođaju samozadovoljstva.j 

Majka Tereza — svetica iz geta

Kada je Majka Tereza 1997. godine umrla, mnogi su se pitali hoće li njezin sestrinski red preživjeti. Osam godina kasnije Adam Parsons istražuje ostavštinu slavne »sestre iz slamova Kolkate«. 
Južnoindijska monsunska kiša lijevala je kao iz kabla dok sam s drugim volonterima trčao prema bolnici. Vlasnici štandova i vjernici u osjetu obližnjeg hrama rugali su nam se iz zaklona na bazaru, što me navelo na smijeh dok sam mokar do kože stajao pred vratima. »Nirmal Hriday«, pisalo je na tabli, »Misionarke milosrđa: Dom Majke Tereze za umiruće siromašne.«
       Moj osmijeh nije dugo potrajao. Unutra su se nalazila dva duga reda kreveta na rasklapanje pretrpana bolno mršavim Indijcima. Zagušljiv miris antiseptika me razoružao. Neki od muškaraca smještenih sprijeda bili su spojeni na infuziju; mnogi su nepokretno ležali, praznih očiju uperenih u strop. Pacijent na ulazu mogao je biti tinejdžer, no njegovo mršavo iscrpljeno tijelo bilo je kao u starca. Dok sam zajedno s ostalim volonterima spremao svoju torbu u ormar, kroz vežu mogla se vidjeti još jedna krcata prostorija, ovaj put puna žena s obrijanim glavama i odjevenih u istovjetne halje. I one su bile kost i koža, zurile u prazno, i većina ih je izgledala mentalno poremećeno. Mnoge od njih će na kraju ovdje i umrijeti.
       Nalazimo se u Kalighatu, usred Kolkate, u bolnici poput nijedne druge; to je prvi centar što ga je otvorila Majka Tereza, koji ne samo da djeluje u jednom od najproblematičnijih gradova u svijetu, nego prima jedino ljude s ulice, dokraja zapuštene i one koji su na rubu smrti. U stvari se uopće radi o bolnici — to je više preuređena pokrajnja zgrada, dar susjednog hinduskog hrama. Časne jure amo-tamo odjevene u slavne bijele sarije s modrim porubima, a nekoliko redovnika u običnoj odjeći i pregačama im pomaže. Njihova filozofija sažeta je u uokvirenom natpisu na zidu: »Najviši cilj ljudskog života je umrijeti u miru s Bogom.«
       Ironično je da netko tko je bio krajne zanemarivan od rođenja, tko je spavao po prljavim ulicama i prosio ili vukao rikše po gradu treba biti pokupljen s ceste u trenutku smrti, ako ništa drugo da umre s trunkom dostojanstva i da netko zna za njegov kraj. Ono što je možda još više iznenađujuće je velik broj volontera sa Zapada koji i dalje, čak osam godina poslije smrti Majke Tereze, ovdje dolaze. Ponekad ih u jednom danu dođe i stotinu — među njima je uvijek i nekolicina neustrašivih turista, no većina ih dolazi žrtvovati svoje vrijeme, energiju i ušteđevinu da bi pomogla najsiromašnijima od siromašnih u Zapadnom Bengalu. Obično su to mladi ljudi koji si odvoje vrijeme od studija i često ostanu između šest mjeseci i godine dana.
       Prvog dana sam nakon neprospavane noći rano ustao. Ne samo da sam bio pomalo prestravljen time što ću raditi u »kolibi smrti«, kako su neki nazvali Nirmal Hriday (na bengalskom »Čisto srce«), nego je moja soba bila vlažna od monsunskih kiša, a kupaonici je bila poplavljena. U sedam sati ujutro svi volonteri moraju se sastati u Motherhouse (u prijevodu s eng. — »Majčina kuća«; op. p.), slavnom sjedištu reda na adresi 54A Lower Circular Road, gdje se za volontere poslužuje zajutrak koji se sastoji od šnita kruha, banana i zaslađenog čaja. Do pola osam bučna se skupina užurbano razilazi da uhvate lokalne autobuse do različitih centara oko grada. Bolnica za siromašne ljude na samrti je, pomalo iznenađujuće, najpopularnije mjesto za rad.
       Tog jutra je na sto pacijenata u Kalighatu bilo gotovo sedamdeset volontera. Većina ih je, za zaštitu od uši, imala rupce na glavi. Samo u prvom autobusu nas je bilo oko četrdeset, a zatim se u bolnicu prijavila mala vojska Južnokoreanaca i Japanaca od kojih su mnogi navlačili kirurške maske, rukavice i plastične pregače kao da se pripremaju za biološki rat. Pacijenti su ležali na krevetima i izgledali nesvjesni tog iznenadnog dotoka ljudi ili jednostavno nisu marili za nj.
       Nikome nije rečeno što da radi. Neke od sestara počele su obrađivati gangrenozne otvorene rane, što me ostavilo bez daha i natjeralo da skrenem pogled, da bi zatim, s nevjericom, ponovno pogledao. Kroz natečenu i žutu nogu muškarca mogla se vidjeti kost. Svima su podijeljeni lijekovi, čemu su se neki muškarci opirali.
       Zatim je došlo vrijeme za pranje. Volonteri su podizali pacijente koji su bili lagani i nosili ih u kupaonicu gdje su ih brzo razodijevali i polijevali vodom dva kršna Talijana. Nekoliko je pacijenata bilo sposobno doteturati natrag u krevete, no većinu su ih gole odnijeli natrag, posjeli na rub kreveta i obrisali.
       U jednom trenutku su odostraga donesena nosila na kojim je bilo tijelo zamotano u bijelu plahtu. Još nisam bio primijetio zelenu ploču s dnevnom statistikom; muški: 50; ženski: 47; prijem: 0; otpust: 0; smrt: 1.
       Bilo je to ganutljivo i povremeno šokantno jutro, gotovo previše za mene. Čak nisam ni čuo glasnu buku monsunskog pljuska koja je dolazila izvana. Kada je poslužen ručak, jedan redovnik mi je domahnuo da preuzmem njegovo mjesto uz nesvjesnog muškarca kojeg su upravo donijeli na ulaz.. Imitirao sam brata i položio svoju ruku na čovjekovo srce, premda su sve što sam mogao osjetiti bili jedva prepoznatljivi, hripavi otkucaji što su dopirali kroz oštro stršeća rebra. Trbuh tog čovjeka bio je potpuno uleknut od gladovanja i očito je bio na samoj samrti. Neko vrijeme sam bio u potpunom šoku; nisam znao bi li molio za njegovu dušu i razrješenje grijeha, ili samo pazio na nj dok ne umre. Umjesto toga, uhvatio sam se kako ga zamišljam kao dječaka punog žara i nade, a koji sada bez svijesti leži u bolnici, s ljuskavom kožom, bez zuba i u tijelu koje bi moglo biti staro sve od trideset i pet pa do sedamdeset godina. Za nekoliko sati bit će zapisan na ploči kao smrtni slučaj broj dva toga dana.

*

Priču o tome kako je kako je nastao Nirmal Hriday Majka Tereza često je prepričavala u svojim javnim govorima. Jednoga dana početkom 1950-ih je na pločniku pred bolnicom primijetila nešto što je nalikovalo hrpi dronjaka. Kada je pogledala malo bolje, pronašla je sredovječnu ženu, jedva pri svijesti, kojoj su lice bili napola izjeli štakori i miševi. »Majka«, kako su je zvali u njezinom redu, je odnijela ženu u obližnju bolnicu, međutim tamo su je odbili rekavši da nema slobodnih kreveta, te da je žena ionako na samrti. Sugerirali su čudnoj časnoj sestri da je vrati na pločnik. Samo ih je ustrajnost Majke Tereze, koja je bila blizu očaja, natjerala da je smjeste na madrac na podu, gdje je za nekoliko sati preminula. »Tada sam odlučila da ću pronaći mjesto za umiruće i sama se brinuti za njih,« rekla je Majka.
       Nakon što je primila »poziv« od Boga da napusti svoj dotadašnji posao — poučavanje učenica u samostanu — Majka je 1948. godine napustila svoj red i smjesta počela s poučavanjem djece iz slamova, i to crtajući štapom po blatu. Bez ikakve materijalne pomoći i potpore satima je hodala opasnim ulicama Calcutte (preimenovane u Kolkatu 1999. godine) na svojim »prosjačkim ekspedicijama« u kojima je tražila lijekove ili financijska sredstva. U nekoliko tjedana sama je otvorila dvije škole i dispanzer, unutar nekoliko mjeseci pridružilo joj se još desetak drugih časnih sestara, a nakon godine dana dobila je potporu Svete Stolice da osnuje vlastiti sestrinski red.
Beskućnik u Madrasu        Bio je to nezapamćen uspjeh za jednostavnu časnu iz Jugoslavije. Statut Misionarki milosrđa sastoji se od 275 pravila i četiri zavjeta. Osim uobičajena tri zavjeta, na čistoću, siromaštvo i poslušnost, Sestre imaju i četvrti zavjet, koji nazivaju »naš način« — »bezrezervno dobrovoljno pomaganje najsiromašnijima među siromašnima«. Tko se želi pridružiti njihovom redu, mora se odreći sigurnosti samostanskih zidova i prihvatiti patnju, odricanje te čak i smrt da bi služio bolesnima, umirućima, gubavcima, nevoljenima i svima onima koji su izgubili vjeru i nadu u život. Također, to znači prekidanje svih veza s obitelji i svojim voljenima, vraćati se kući prosječno jednom u deset godina. Potrebno nevjerojatno naporno raditi, često i osamnaest sati na dan, šest ili sedam dana u tjednu, bez ikakvog materijalni udobnosti, s cjelokupnom imovinom koja se sastoji samo od tri jeftina pamučna sarija i vedra. 
       Usprkos tim nezamislivim naporima, Misoonarke milosrđa imaju jedan od najvećih novicijata u Crkvi. U vremenu kada broj članova Crkve širom svijeta pada, Sestara milosrdnica i njihovih novakinja ima dobrano preko četiri tisuće, uz više od milijun suradnika u preko četrdeset država.
      
*

Geoffrey Moorhouse, autor klasika Calcutta objavljenog 1971. godine napisao je: »U Nirmal Hridayju ima trenutaka kada posjetitelj može misliti da se našao u paklu.« Kada čujete za mladiće koji umiru od otkazivanja pluća ili gladi, ili za majke s duševnim poremećajima koje su njihovi obitelji ostavile da umru, riječ »pakao« može se činiti sasvim prikladnom. Međutim, u danima koje sam proveo hodajući između tih tijesnih redova sklopivih kreveta, bolnicu sam počeo doživljavati kao svetište, a ne kao kuću pošasti. Siromašni muškarci i žene su se svakog dana skupljali pred ulaznim stepeništem u nadi za lijekovima ili slobodnim krevetom. Jedan uporan muškarac u dronjcima, ovisnik o heroinu, navodno je posjetio sve centre Sestara milosrdnica u gradu. Pravi užasi Kolkate očito su bili vani, na ulicama.
       Neki pacijenti su u bolnici bili već godinama i nisu pokazivali nikakve želje za odlaskom. Samo jednog muškarca sam vidio kako ustaje iz kreveta, a i to je bilo samo da razgiba svoje atrofirane noge uz pomoć jednog Francuza. Nekoliko pacijenata znalo je engleski jezik, kao na primjer vremešni gospodin Subhujee. On mi je ispričao da je jednog dana pao na ulici, kada mu je kotač rikše zdrobio lijevo stopalo. Ono mu je sada bilo pričvršćeno za dasku u gipsu, što ga je na tri mjeseca prikovalo za krevet. Svejedno, činio se pomiren, pa čak i zadovoljan sa svojom sudbinom. Kada sam jednog jutra po kiši trčao po engleske novine, koje je on potom čitao sjedeći u krevetu, bio sam sretan što mogu učiniti nešto korisno.
       Bilo je i jetkijih trenutaka. Blizu ulaza nalazio se momak od otprilike dvadeset ili dvadeset i pet godina koji je izgledao poput žrtava gladi koje sam ranije viđao na fotografijama: velike prestrašene vodene oči, obrijana glava, udovi tanki kao štapovi i sva rebra jasno vidljiva. Nitko mi nije znao reći što nije u redu s njim, no pretpostavio sam da je u posljednjem stadiju AIDS-a ili pothranjenosti. Većina volontera kao da ga je izbjegavala i većinu vremena je ležao s dekom preko glave. No, jednog dana nakon doručka sjeo sam na njegov krevet ne bi li uspostavio kakvu komunikaciju s njim. 
       Njegovi pokreti bili su polagani i puni napora, kao da je već napola u drugom svijetu. Gledao me, pokušavajući odrediti tko sam, i polagano rukama pokazivao po svojem tijelu, i zatim počeo plakati i mrmljati nešto na bengalskom, kao da ga obuzimaju nesnosni bolovi. Bio sam zatečen iznenadnom navalom tjeskobe i strepnje koje sam osjetio za njega. To je bilo nešto što sam u Indiji rijetko osjećao, kao da je moja sposobnost suosjećanja s patnjom drugih bila smanjena radi moje vlastite zaštite. No, mladić nije tražio suosjećanje ni žaljenje, u stvari me molio da mu izmasiram udove i barem malo smanjim bol.
       Za vrijeme doručka sljedećeg jutra netko mi je rekao da ponudim topli napitak od afričkog prosa muškarcu koji je nedavno stigao. Došavši do njega i vidjevši njegova otvorena usta koja su bila su čvorovita i gnjila, ustuknuo sam. Zurio je svojim praznim očima prema gore i izgledao jedva pri svijesti. Dok sam mu lijevao napitak u usta, njegova adamova jabučica počela se divlje grčiti i jedan španjolski volonter me opomenuo riječima: »On ne piti!« Ali ako ne bude pio, mislio sam, neće li tada zasigurno umrijeti umrijeti? Kada sam se sljedećeg dana vratio, starac je, naravno, postao još jedna oznaka na oglasnoj ploči, novo ime u podebelom registru, a u postelji broj četiri ležao je netko drugi.
       Pomagati ublažiti siromaštvo takvih razmjera moglo bi se nazvati nemogućim ili čak beznadnim zadatkom, međutim sestra Georgina, starija časna u Nirmal Hridayju, širila je oko sebe ozračje radosti koje je bilo u raskoraku s njezinom okolinom. »Mnogi su preživjeli,« rekla mi je sestra jednog jutra. »Neki su došli krajnje pothranjeni; za tri dana već su mogli otvoriti oči. Kada ljudi dolaze iz drugih (indijskih saveznih; op. prev.) država, kupimo im autobusnu kartu za povratak kući. Ne dajemo im novac, imamo čovjeka koji obavlja takve kupnje. Tada se mogu vratiti i ponovno početi raditi. Dolazi toliko ljudi da ne možemo sve zadržati, neprestano preusmjerevamo pacijente na druga mjesta. One koji mogu ponovno prositi i hodati puštamo. Kažemo im: '‘Ako se ne budete dobro osjećali, vratite se kod nas.'«
       Razgovarajući sa sestrom Georginiom shvatio sam da sam od nje želio da mi nekako razjasni ogorčenje koje sam osjećao čitav tjedan, odnosno neizmjerno nepravedan položaj i muku svih tih ljudi. No, kada sam je upitao što misli o budućnosti, gaji li nadu da bi se to očajno siromaštvo moglo okončati, njezin odgovor je bio vrlo sažet i jednostavan: »Pouzdajte se u Boga.«
       Kao što je napisao službeni biograf Majke Tereze i njezin osobni prijatelj Navin Chawla, nemoguće je razumjeti elan i predanost Misionarki milosrđa bez da shvatite kako je, za njih, svaki umirući na krevetu na rasklapanje umirući i napušteni Krist. Ta dobrotvorna filozofija odražava se u drvenim slikama raspeća koje ukrašavaju mnoge zidove u Nirmal Hridayu i na kojima, ispod lika Isusa, piše: »Žeđam.« 
       Majka Tereza je tijekom svog života često govorila da je nešto »Njegovo djelo«, a ne njezino. Sebe je smatrala samo »instrumentom, malom olovkom u rukama Gospoda«, a u njezinom slavnom govoru prilikom primanja Nobelove nagrade 1979. godine prva rečenica koju je izrekla bila je: »Ja nisam zaslužna.«
       Činjenica da Misionarke milosrđa danas djeluju bolje nego ikad prije — čak i bez zanimanja medija, iako bi ga oni po definiciji morali imati — je priča o uspjehu poput nijedne druge. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što je to priča koja jasno govori da se sramota čovječanstva i dalje nastavlja. Majka Tereza bila je potpuna nepoznanica; bila je krajne ortodoksna redovnica, međutim njezina poniznost potresla je svijest svijeta.
       Ako čovjek, pa makar samo nakratko, posjeti centar Motherhouse, svjedočit će trajnim učincima njezina nadahnuća. Njezina slika se svakog dana ukrašava svježim cvijećem i buketima, često to čine i Sikhi, muslimani ili Hindusi. Mnogi ljudi u suzama mole nad njezinim grobom. Za vrijeme svog života primila je brojne nagrade i počasti, a nije bila vrlo obrazovana, vrlo načitana ili elokventna govornica. Kao što je zaključio i Navin Chawla, njezina ostavština i kolosalno postignuće ne mogu se objasniti bez uvažavanja »tajnovitog, duhovnog, Bogo-božanskog faktora«.
       Kada sam odlazio iz Nirmal Hridaya posljednji put, prolazeći pokraj siromašnih na stepeništu što su čekali u nadi da će se naći prostora za njih i pokraj prosjaka na bazaru, znao sam da sam svjedočio strani života koja će me zauvijek promijeniti. To nije bio posao kojeg bi mogao dugo obavljati — »suosjećanje u praksi«, kako ga je nazivao princ Filip, zahtijevalo je psihološku žilavost koju Kolkata nikad nije prestajala stavljati na kušnju, posebice na ekstremnoj vlazi monsunskog ljeta. Mislio sam ostati još barem tjedan dana, još samo da posjetim slamove i gubavce u Titagarhu, no bilo je vrijeme da pođem. Nirmal Hriday napustio sam s bezgraničnim poštovanjem prema ljudima koji su ostali.
       Na željezničkoj postaji Howrah, dok sam sjedio na nevjerojatno pretrpanom peronu vlaka za Delhi, približio mi se očajno deformiran prosjak koji je hodao na sve četiri i imao praznu limenku na svojim leđima. Stavi sam mu novčanicu u nju i dok je odlazio sam ga — na vlastitu sramotu — fotografirao odostraga, što je propustio primijetiti. Za Zapadnjačke oči to je možda nešto užasno, no u Indiji je to jednostavno dio strašne i beskonačne dileme: pogledati ili ne pogledati, dati li ne dati, osjetiti zazor ili očaj dok bježite natrag zaštitu vlastitog života gdje svega ima u izobilju.
       Postoji razlika između Majke Tereze i ljudi poput mene, Istoka i Zapada, između onih koji imaju i koji nemaju. Promatrate li preko svih svojih oštroumnih uvjerenja, teoretizirate li i raspravljate, ili prepoznajete potrebu i zaboravite na sebe u davanju? Za Misionarke milosrđa to pitanje nikad nije postojalo i njihov jedini dogovor je bezrezervno dobrovoljno pomaganje najsiromašnijima među siromašnima. »Kada siromašna osoba umre od gladi, to se nije dogodilo zato što Bog nije brinuo za njega ili nju. Dogodilo se jer ni vi ni ja nismo tom čovjeku htjeli dati ono što mu je bilo potrebno,« govorila je Majka Tereza. »Uzrok današnje patnje u svijetu je taj što ljudi zgrću umjesto da daju i dijele između sebe.«
      
Adam Parsons je britanski novinar koji objavljuje u magazinima i novinama.       
      
Politika novog doba

S Predsjednikom Republike Slovenije, dr. Janezom Drnovšekom, razgovarao je Sašo Šegula Prosenc
      
Dr. Janez Drnovšek, predsjednik Republike Slovenije, deset je godina bio slovenski premijer i u razdoblju od svibnja 1989. do svibnja 1990. godine bio je predsjednik Predsjedništva bivše Jugoslavije. U rujnu 1989. godine predsjedavao je devetom summitu Nesvrstanih u Beogradu i bio je glavni pregovarač u pregovorima o slovenskom osamostaljenju. Drnovšek je također ekonomist, politički analitičar i promicatelj politike konsenzusa.
        Potkraj 2005. godine naišao je na velik i iskren odaziv kako slovenske tako i međunarodne javnosti nakon što se je aktivno počeo zauzimati za rješavanje humanitarne krize u sudanskoj pokrajini Darfur. Nedavno pokrenuo humanitarnu i političku kampanju »Pokret za pravednost i razvoj« te pozvao sve ljude da im se pridruže kako bi zajedničkim snagama rješavali domaće probleme ali i one u svijetu. Ove je godine dosada putovao u Francusku, SAD, Boliviju, Rumunjsku, Katar, Šri Lanku, Španjolsku, Portugal, Izrael, Palestinu i Cipar. Njegova predanost općem dobru prožima sve što govori. Za Share International s njim je razgovarao Sašo Šegula Prosenc.

      
Share International: Prije nekoliko mjeseci gotovo da ste preko noći promijenili pogled na svoju ulogu predsjednika države — vrlo ste se aktivno počeli zauzimati za mir i pravdu u svijetu. Što je potaklo tu promjenu.
      
Dr. Janez Drnovšek: Je li uopće važno što ju je potaklo? Mogao bih odgovoriti i ovako: čovjek u jednom trenutku dosegne razinu svijesti koja ga zatim potiče da počne djelovati na takav način, da napusti prijašnje, uobičajene obrasce djelovanja koji su, doduše, u politici vjerojatno nešto prisutniji. Potom na nekoj točki uvidite da to nije dovoljno, da je nužno početi doista rješavati probleme čovječanstva kojih se nagomilao popriličan broj, kao i da ih politika svojim ustaljenim obrascima ne rješava, barem ne u dovoljnoj mjeri, i da je potrebno nešto više od toga. Recimo da su ta spoznaja i svijest uzrok tih promjena.

Share International: Stječe se dojam da više niste klasičan političar. Potičete i spajate ljude dobre volje, podupirete njihova konkretna nastojanja, radite na osvještavanju ljudi. Nedavno ste utemeljili »Pokret za pravednost i razvoj«. Što to znači za Sloveniju i svijet?
      
Janez Drnovšek: Podizanje svijesti ljudi čini mi se od ključne važnosti. Moramo biti svjesni da se svijet nalazi u stanju neravnoteže, da je bremenit problemima — od siromaštva do toga da ogroman broj ljudi i dalje umire od gladi, i naposljetku do uništavanja Zemlje, klimatskih promjena. Moramo biti svjesni da je ravnoteža velika i da se ne smanjuje, prije bih rekao da se povećava.
       Mislimo da sigurno negdje postoji netko tko će se pobrinuti da sve ide onako kako treba, u pravom smjeru. Međutim, tada odjednom uvidimo da u autobusu kojim putujemo nema nikoga za volanom, da ćemo sami morati nešto napraviti kako bismo preokrenuli smjer, kako bismo promijenili smjer razvoja čovječanstva i način djelovanja. A to je pitanje svijesti: da postanemo svjesni te činjenice, tih problema, kao i da osvijestimo potrebu da ćemo i sami morati nešto poduzeti. Svatko tamo gdje se nalazi. U svojoj sredini, kod kuće, kod sebe, tamo gdje se može djelovati, pa tako i na svom radnom mjestu. Jedini način na koji se može mijenjati svijet je podizanje razine svijesti. Zato znam reći da su različiti eksperimenti u prošlosti — razne revolucije kojima se pokušavao mijenjati svijet — promašili upravo stoga što su koristili nasilje, što su sredstvima nasilja, nekakvom revolucijom pokušavali promijeniti stanje stvari u svijetu, a to su bili loši temelji. Na takvim se temeljima nije moglo ništa sagraditi. Na nečem lošem nije moguće graditi dobro. Međutim, mijenjamo li svijest, ukratko radi li se o promjeni odozdo prema gore, ukoliko raste broj ljudi koji su svjesni potrebe za promjenama, tada su to dobri temelji. Na takvim se temeljima može nešto napraviti.
      
Share International: Početkom ove godine pokrenuli ste humanitarnu i diplomatsku akciju kojom ste željeli potaknuti vlade i razne organizacije diljem svijeta na rješavanje krize u sudanskoj pokrajini Darfur. Zamolio bih vas da opišete situaciju u Darfuru i na koji način vi vidite rješenje tog problema?
      
Janez Drnovšek: Po meni, Darfur predstavlja gotovo tipičnu situaciju u svijetu, krajnje lošu situaciju, mjesto humanitarne katastrofe, neki govore da se radi o genocidu. Uza sve to, cjelokupna međunarodna zajednica već tri godine uglavnom bezuspješno rješava taj problem. Darfura sam se prihvatio, da tako kažem, u trenutku kad mi se učinilo da se je svijet na neki način već naviknuo na tu krizu, da smo se naviknuli da je tamo nešto pošlo po zlu, da je to postala neka opća činjenica i da se više ne uznemiravano zbog toga. Zato mi se učinilo potrebnim ponovno probuditi svijest o tome da se tamo događa nešto strašno, te da je potrebno učiniti više.
       Prije Darfura imali smo neke druge situacije gdje je međunarodna zajednica također zakasnila, zaspala: Ruanda, bivša Jugoslavija, Bosna i Hercegovina. Odlučnija međunarodna akcija praćena pravovremenim prepoznavanjem da je nužno nešto poduzeti spriječili bi genocid u tim slučajevima. No, međunarodna zajednica nije to znala ostvariti.
       Poslije Ruande, nakon BiH su svi međunarodni političari izjavljivali smo: »Nikad više Ruanda, nikad više BiH.« Na vrhu UN-a u rujnu prošle godine zaključili smo da UN, međunarodna zajednica moraju posredovati u onim slučajevima kada nacionalne vlade nisu u stanju — ili nisu odgovorne — da njihovo stanovništvo preživi. Ukratko, međunarodna se je zajednica se obvezala da će u takvim situacijama intervenirati. Neće se poštovati suverenost pod svaku cijenu ukoliko ta suverenost znači da tamo ljudi umiru zbog toga što ih nacionalna vlada ne želi ili ne može zaštititi. To smo, dakle, prihvatili u rujnu, međutim u nekoliko idućih mjeseci u Darfuru se nije dogodilo ništa.
       Situacija je bivala sve gora, pa sam počeo upozoravati na Darfur, i to na način da smo u Sloveniji organizirali humanitarnu akciju. Čini mi se da je ti važno za Sloveniju. S jedne strane, pomažemo ljudima u Darfuru, a s druge strane podižemo svijest Slovenaca. Na tom primjeru mi Slovenci ponovno učimo tj. Prisjećamo se da nismo sami na svijetu, da smo povezani s drugim ljudima. Danas se ljudi u Darfuru nalaze u problemima, ali mogli smo i mi biti na njihovom mjestu, i zbog toga treba pomagati. Tako sam krenuo s političkom akcijom, počeo upozoravati međunarodnu zajednicu, međunarodne medije da je potrebno učiniti nešto više. Da je potrebno naći i političko rješenje krize.
      
SI: Početkom ožujka (2006. godine) posjetili ste Bliski istok, gdje ste razgovarali s izraelskim političkim vrhom i s palestinskim predsjednikom Mahmoudom Abbasom. Koja je bila svrha tog posjeta i kako se na vaše riječi odazvao izraelski a kako palestinski politički vrh?
      
Janez Drnovšek: Posjetio sam Izrael na njihov poziv i to u prilično specifičnom trenutku, nakon što je u Palestini na izborima pobijedio Hamas i kada je zbog zdravstvenog stanja premijera Sharona Izrael bio u posebnoj situaciji, pred izvanrednim izborima. To je bilo vrijeme velike nesigurnosti. Zato je bilo zanimljivo razmijeniti mišljenja s izraelskim kao i s palestinskim političkim vodstvom. To je jedna od situacija koja predugo traje i koja stalno stvara spiralu nasilja i mržnje. Ljudi kao da ne mogu izaći iz te spirale, međutim bilo bi krajnje vrijeme za to. Rekao sam i Izraelcima i Palestincima da su zaslužili malo mira i stabilnosti — da bi morali pronaći način kako da izađu iz tog kruga.
       Moj pristup je bio da ne osuđujem unaprijed Hamas, nego da se Hamasu mora dati prilika. Sada su prvi put u položaju da mogu preuzeti odgovornost. Izabravši Hamas, palestinski narod mu je nametnuo veliku odgovornost, a palestinski narod želi mir. Sasvim siguran sam da ne žele eskalaciju nasilja. Ako su vođe Hamasa odgovorni i ozbiljni ljudi, morat će slijediti tu želju palestinskog naroda.
       Ponekad je s radikalnim strankama moguće prije postići mir, i to čvršći mir, nego s onima koje su umjerenije. Moja poruka i Izraelcima i Palestincima je da se Hamasu mora dati prilika u toj situaciji te da ne trebaju prebrzo donositi zaključke i ponovno pasti u spiralu nasilja, kada netko učini nešto, zada jedan udarac, drugi ga vrati, i potom se to nastavlja. Taj krug se mora negdje prekinuti. Netko će morati učiniti taj potez. A ako se iz sadašnje situacije ne rodi nešto pozitivno, tada se bojim da će Palestinci ponovno biti osuđeni na godine nasilja, mržnje i nesigurnosti. Zato se nešto mora učiniti sada, ovdje, i nijedna strana ne smije prebrzo reći: »Ništa se ne može učiniti u ovoj situaciji i s tim ljudima.«
      
Share International: U svijetu, koji je zahvaljujući informatici i medijima postao manji nego ikada dosad, siromašni se sve neposrednije suočavaju sa stanjem u kojem se nalaze kao i sa zastrašujućom provalijom koja ih dijeli od one manjine koja posjeduje previše i upravlja praktički sa svim prirodnim resursima. Što možemo očekivati? Može li se takav sustav održati?
       Janez Drnovšek: Ne, smatram da se ne može održati, da je takvo stanje neodrživo, odnosno da je sramotno za čovječanstvo. Veći dio čovječanstva trpi neimaštinu dok određena manjina raspolaže ogromnim bogatstvima. To je nemoralno, neetično i ne može se održati na duži rok. Prije ili kasnije u nekom obliku stići će povratni udarac. I one koji sada posjeduju mnogo. Ako veći dio svjetskog stanovništva smatra da je svijet nepravedno uređen, da je krajnje nepravedna i raspodjela bogatstava, prije ili kasnije nešto će se promijeniti. Najvjerojatnija te većina neće tek tako prihvaćati takvo stanje stvari. Ako ništa drugi, na taj način se stvara atmosfera, određena klima koja pogoduje terorizmu. Dakako da terorizam u sredini koja je u uvjerenju da je svijet nepravedno uređen ima mnogo čvršće temelje, a naposljetku vjerojatno i veći broj ljudi koji su se spremni u nj upustiti.
      U modernom svijetu raspolažemo sredstvima za masovno uništenje. Ukoliko u jednom trenutku teroristi dođu do tih sredstava, predstavljat će to katastrofu za cijeli svijet. Nitko se od te činjenice ne može izolirati i reći da ga to neće pogoditi, kao što trenutno usko gledaju oni koji raspolažu bogatstvom i misle da se mogu izolirati od ostatka svijeta, da sami sebi mogu zajamčiti sigurnost. Ne mogu. Nitko to ne može.
       Prije ili kasnije to će i njih sustići, i svijet će trebati urediti na drukčiji način, ali ovdje opet skrećem pozornost na svijest, na svjesnost, a ne na revoluciju. U prošlosti su to rješavale marksističke revolucije. Nasiljem su mijenjale sistem i preraspodjeljivale bogatstvo. Ispostavilo se da to nije dobro. Međutim, sa sviješću, s porastom razine svijesti sve će veći broj ljudi biti svjestan da je takvo stanje, na kraju krajeva, neodrživo i za one koji posjeduju mnogo.
       Postati će nemoguće gledati kako stotine milijuna ljudi umiru, dok netko ima milijarde dolara i ne napravi ništa za njih. I vodeće države svijeta, uključujući najveću, na tom bi području morale napraviti mnogo više. Kada bi vodeća država svijeta sva sredstva koja godišnje troši na naoružanje namijenila iskorjenjivanju svjetskog siromaštva ugled u svijetu bi joj beskrajno porastao. Dobila bi moralni kredit i njena bi popularnost bila bitno veća nego što je to danas kad taj novac namjenjuje za oružje i obranu. To je ponovno pitanje svjesnosti, pitanje svijesti političara i građana tih država.
      
Share International: S kojim bi se još poteškoćama, po Vama, svjetski političari i vođe trenutno morali uhvatiti u koštac i na koji način?
      
Janez Drnovšek: U prvom redu, radi se o problemu siromaštva koji sa sobom nosi još štošta, pa tako i više bolesti. Zatim, radi se o pitanju mira, rješavanju različitih konfliktnih situacija u svijetu. Treće je pitanje klime i klimatskih promjena, te, dakako, zaštita našeg okoliša, zaštita Zemlje.
       Sa Zemljom se ponašamo kao da ćemo — kad ovu uništimo — dobiti neku drugu, dobiti neki drugi planet. Zemlju uništavamo i zemlja već odgovara promjenama klime, sve je više ekstremnih vremenskih pojava, a očigledno će ih biti još više. I stručnjaci to predviđaju. Bit će sve više uragana, sve više poplava itd. Međutim, svijet i dalje ide kao da se ništa od toga ne događa. Političari pojedinih vodećih zemalja opet guraju glavu u pijesak kao da se ništa nije dogodilo. Čak i kada im uragan pohara jedan veliki grad i dalje se prave kao da se ništa nije dogodilo. Kao da nije bilo ničega. Mislim da se takvo stanje neće moći održati jer će se takve stvari i dalje događati i to u još većoj mjeri, zbog čega svijet mora početi reagirati, mora se početi organizirati.
      Moramo napraviti sve kako bi se Zemlju počelo štititi, paziti, ne onečišćavati u mjeri u kojoj to sada činimo. Zašto je zagađujemo? Zbog djelatnosti koje donose profit. A profit nije zainteresiran za okoliš. Ljude koji se bave profitabilnim djelatnostima ne zanima okoliš, njih zanima profit. Ukoliko, dakle, njima povjeravamo sudbinu okoliša, sudbinu Zemlje, ne treba nas čuditi da se događa to što se događa.
      Mi, ljudi svijeta, jednostavno ćemo se morati organizirati na način da ćemo biti u stanju adekvatno reagirati. Pitanje je imamo li dovoljno vremena da zaustavimo ono što smo već izazvali, kada govorimo o klimi. Vjerojatno ćemo se trebati mnogo više pripremati na posljedice klimatskih promjena, na prirodne katastrofe koje će tek uslijediti. Tako da budemo u stanju na neki način preživjeti u promijenjenim općim i klimatskim uvjeta. Čini mi se da će se tim pitanjem morati baviti prilično sustavno.
      
Share International: Stječe se dojam da se današnja svjetska politika prije svega temelji na riječima, demagogiji, deklarativnosti, a manje na realizaciji postavljenih ciljeva. Zašto postoji tako dubok jaz između političkih vizija, nastojanja i namjera te njihova ostvarivanja (neostvareni milenijski ciljevi, Protokol iz Kyota, planovi ujedinjenih naroda...)?
      
Janez Drnovšek: Doista, političari velik dio energije potroše na kojekakve deklaracije, ali realizacija na kraju ne daje neke rezultate. Prisjetimo li se svih deklaracija, uključujući Milenijsku deklaraciju iz 2000. godine, uviđamo kako brzo budu zaboravljene. Još su sedamdesetih godina svjetski vođe izjavili da će izdvajati 0,7 % BDP-a službene pomoći za razvoj manje razvijenih zemalja. Izjavili su to prije više od 30 godina, a u rujnu prošle godine na vrhu Organizacije UN-a mi smo ponovili: »Dakle, krenimo ispočetka. Za cilj si ponovno postavimo 0,7 % BDP-a.« S tim da trenutno nismo ni na 0,3 %, da EU nije na 0,3 % i da si sada određuje ciljeve na koji način postupno doći do 0,7 %. Ukratko, taj cilj je već mnogo puta bio zada, ali je ostao neostvaren. U trideset godina mogli smo jako puno toga napraviti da smo realizirali što je bilo rečeno.
       Mehanizmi svjetske politike su takvi, institucije su takve, savjest je takva da jednostavno nema rezultata. Primamo kao gotovu činjenicu da se takve stvari ne ostvaruju. Još u trenutku dok su rezolucije u pripremi, više-manje svi znaju: »To će ionako biti samo na papiru«, i onda se to na kraju i prihvati kao nešto normalno.
       Na primjer, kao nešto normalno se prihvaća činjenica da je u Darfuru cijela hrpa ljudi, ogroman broj međunarodnih diplomata koji sjede u Abudži, imaju sedam krugova pregovora, a da se ne dogodi ništa. Nikakvi pomaci. Dobro plaćeni diplomati, a rezultata nikakvih dok ljudi na terenu umiru. Za ljude u Darfuru vrijeme je nešto posve drugo od onoga što je vrijeme za dobro plaćene diplomate. To su ti standardi koje u međunarodnoj zajednici prihvaćamo kao nešto što je normalno prihvatljivo zato što, navodno, drukčije nije moguće. Jednostavno, morat ćemo reći: »To nisu prihvatljivi standardi. Treba postići više.«
       Međunarodna zajednica mora učiniti više. A to je ponovno pitanje razine svijesti. To je ujedno pitanje nacionalnih politika država, njihovih takozvanih nacionalnih i geopolitičkih interesa. Koji su to interesi? Jesu li važniji od interesa čovječanstva? Činjenica da si netko na nekom mjestu osigurava sfere interesa i zbog toga neće pružiti pomoć 100.000 ljudi također je pitanje svijesti. Smijemo li dopustiti takve geopolitičke interese na račun interesa čovječanstva? Na nisko nivou svijesti da. To, dakle, znači da su ti političari još na niskoj razini svijesti. U tome je problem. Zato se ponašaju na takav način, zato prihvaćaju deklaracije — koje su namijenjene javnosti, da bi se stekao dojam da smo nešto poduzeli, premda nismo napravili ništa.
      
Share International: Kakva je, po vašem mišljenju, trenutna klima u svjetskoj politici: imaju li političari osjećaj da mogu nadzirati stanje u vlastitim državama?
      
Janez Drnovšek: Mislim da ne. Mislim da nemaju taj osjećaj. U većoj ili manjoj mjeri bore se za vlastito preživljavanje u politici i za svoje položaje. Da doista utječu na prilike u svojim državama, to ne. Zbog toga se u velikoj mjeri bave odnosima s javnošću. Uvjeravaju javnost kako su dobri, itd., no stvarnih pomaka je malo.
       Mislim da se, svugdje na Zapadu, i općenito povećava otuđenost ljudi od politike. U Europi je to, možemo reći, prilično očigledno. U cijelom nizu država na Zapadu stupanj povjerenja u politiku danas je na vrlo niskom nivou. Ljudi nemaju povjerenja u politiku. Prihvaćaju je kao nužno zlo, dok od političara više ništa ne očekuju, o njima imaju loše mišljenje. Ljudi također osjećaju da bi politika na neki način trebala pružiti više, bolje rješavati probleme, i one svjetske o kojima smo govorili. Ti svjetski problemi već i sada, a tako će biti i ubuduće, ugrožavaju ljude na Zapadu. Ako ne na svjesnom nivou onda podsvjesno i oni osjećaju da nešto nije u redu. Podsvjesno također osjećaju strah od budućnosti, a istovremeno imaju osjećaj da se njihova politika ne suočava s ovim pravim izazovima.
      Stoga, kao što vidimo, često nailazimo na krizu povjerenja u političke institucije, u političare. Javljaju se situacije gdje se to jasno očituje, kao što je, na primjer, bio europski referendum u Francuskoj i Nizozemskoj gdje se, u stvari, nije radilo o europskom ustavu. Radilo se o tome da su ljudi dobili priliku i rekli »ne« politici; sam sadržaj ustava uopće nije bio važan. Pokazali su da ne vjeruju ni nacionalnoj ni europskoj politici, da smatraju da to nije dovoljno. A takvo je i činjenično stanje u Europi.
       EU je u krizi. Jednostavno je zaglavila. Zaglavila je i stoji na mjestu. Ne zna kako naprijed. Zna da postoji problem, da u Europi vlada kriza povjerenja u političke institucije, pa i u EU, no europska politika nije u stanju pronaći izlaz iz takve situacije, barem ne zasad. Tako da ćemo vjerojatno svjedočiti još jednom pokazatelju te krize, a odgovor će i opet biti isti. Na određenom nivou svijesti, razumijevanja da je nužno djelovati na drugačiji način i politika će početi djelovati drukčije, pogotovo ako će takav pritisak doći odozdo, od ljudi, od građana, ukoliko će se postići opća razina svijesti o potrebi drukčijeg djelovanja pri rješavanju brojnih svjetskih problema. Te probleme ne smijemo prihvaćati kao neku nepromjenjivu datost.
      
Share International: U pojedinim zemljama Južne Amerike na vlast dolaze pojedinci iz naroda koji imaju, kako se čini, izraženiji osjećaj za stvarne potrebe ljudi. Izgleda da su to suvremeni političari koji ne utjelovljuju logiku kapitala nego, nasuprot, imaju osjećaj za poteškoće raslojenog društva. Jesu li to ljudi koji bi u nadolazećim godinama mogli promijeniti tijek i ustroj svjetske politike?
      
Janez Drnovšek: Istina je da se u Južnoj Americi događaju značajne promjene. U nizu zemalja pojavljuju se političari koji su, stječe se dojam, svjesni stvarnih problema koje doista i nastoje rješavati. To nije jednostavno, ali smatram da se radi o takvim pokušajima. Osobno sam na taj način doživio situaciju u Boliviji i predsjednika Evu Moralesa kao prvog indijanskog predsjednika. Prepoznao sam doista veliko oduševljenje ljudi, očekivanje i nadu većinskog indijanskog stanovništva da je ova Vlada drukčija, da je to prvi puta njihova Vlada, da se prvi puta radi o njima, da to nije Vlada kapitala ili kolonijalista koja će samo iskorištavati. Ukratko, dojam je da ljudi prvi puta misle: »Ovoga puta radi se o nama. Ovoga puta je drukčije.«

Dr. Janez Drnovšek

Smatram da će se taj trend nastaviti. U svakom slučaju, nastavlja se u Južnoj Americi, premda u svijetu kako je danas ustrojen nije lako mijenjati stvari. Međunarodne institucije nisu osobito sklone takvim promjenama. Dakako da to nisu ni najveće države koje ujedno imaju i najveći utjecaj na svjetsko gospodarstvo. Stoga će se ovakve politike suočavati s problemima, ako ni zbog čega onda zbog neprijateljskog okruženja u kojem nastaju. Vjerujem, međutim, da će ići dalje. Ljudi su se tamo probudili. Imam dojam da je stupanj njihovog shvaćanja sada već viši nego što je kod njihovih sjevernih susjeda, a to je znak promjena i potrebe za drukčijim uređenjem, za drukčijim odnosima među ljudima u svijetu.
      
Share International: U svijetu je moguće primijetiti rastuću moć nove velesile — glas narodnih masa. Za trajanja proteklih demonstracija imali smo prigodu vidjeti milijune ljudi koji su u povorci hodali za ostvarenje pravednijeg svijeta. Ujedno je očigledno i nepostojanje političke snage koja bi ova nastojanja utjelovljivala na svjetskom nivou. Gdje i u kojem obliku bi se takva politička snaga mogla pojaviti?
      
Janez Drnovšek: Ne bih sada govorio o obliku, oblike je, u stvari, lako naći, sukladno situaciji ljudi će već pronaći odgovarajući oblik. Ljudi će se buditi, njihova svijest će rasti, a nezadovoljstvo postojećim političkim establishmentom, da tako kažem, već je i sada očigledno. Tako da će, s jedne strane, ljudi vršiti pritisak na svoje političare, na postojeće političke stranke da se promijene, da počnu djelovati drukčije. S druge strane, moguće je da će se pojaviti pokreti, možda i spontana okupljanja ljudi s višom razinom svijesti, koji će željeti mijenjati stvari u svojoj državi, u svijetu. Pritom će tražiti odgovarajuće oblike, povezivat će se s drugima koji slično misle, koji na isti način sagledavaju stvari. Imam dojam da će taj pritisak, takav razvoj situacije, biti uglavnom spontan. Teško ga je unaprijed isplanirati, predvidjeti njegove oblike. Ali, s podizanjem razine svijesti ljudi će se posvuda na odgovarajući način snaći. Nastojat će, osim toga, mijenjati na bolje postojeće institucije te stvarati nove tamo gdje će to imati smisla i gdje će za to biti mogućnosti.

Sašo Šegula je suradnik Share Internationala iz Slovenije

Glas ljudi

La Colifata: glas onih koji nemaju glasa 
      
La Colifata, pionirska eksperimentalna radio-stanica iz Buenos Airesa u Aregentini uskoro će slaviti desetgodišnjicu rada. La Colifata je neprofitna radijska postaja koju vode i čiji program oblikuju pacijenti iz bolnice dr. Jose T. Borda.
       U prošlosti se ljude oboljele od mentalnih bolesti prečesto zatvaralo i onemogućavalo da se javno izraze, stoga si možete zamisliti koliko smion je bio eksperiment kojim se htjelo pacijente bolnice dr. Jose T. Borda uključiti u vođenje radijske postaje.
       Colifata u lokalnom narječju znači »lud«; to ime su zajednički izabrali pacijenti i lokalna zajednica. Radijska postaja koju je ustanovio Alfredo Olivera, psiholog u bolnici, ima dvojaku svrhu: »Postaja daje glas isključenim iz društvenih procesa,« rekao je. »Isto tako, širi ideju radija kao terapeutskog pomagala, budući da omogućava pacijentima da ponovno budu protagonisti onoga što govore.«
       Psihijatrijske ustanove u Argentini te u Urugvaju, Čileu, Njemačkoj i Španjolskoj preslikale su model La Colifate s jednakim uspjehom. ( Izvor: lacolifata.org)
      
Milijuni prosvjedovali za Praznik rada
      
U travnju 2006. svjedočili smo uzastopnih prosvjeda protiv predložene imigracijske reformi u SAD-u, a na 1. svibanj, Praznik rada, više od milijun imigranata sudjelovalo je u akciji »Dan bez imigranata«. U prosvjedima protiv predloženih zakonskih promjena, u kojima su predviđeni stroži propisi koji kriminaliziraju ilegalne doseljenike, stotine tisuća radnika počelo je štrajkati i bojkotirati odlazak u trgovine i škole, čime su željeli pokazati kakve bi posljedice nastupile za državnu ekonomiju i svakodnevni život građana kada ne bi bilo doseljenika. Mnoga poduzeća, kao na primjer najveći svjetski proizvođač mesa Tyson, bila su prisiljena zatvoriti svoja vrata jer doseljenici što rade u poljoprivredi, građevini i uslužnim djelatnostima nisu došli na posao.
       Najveće demonstracije odvile su se u Chicagu i Los Angelesu, u kojima je svakom bilo po 400.000 demonstranata, a još tisuće drugih prosvjedovalo je u više od 50 američkih gradova. Mnogi demonstranti bili su obučeni u bijelo, boju koju su organizatori izabrali kao simbol solidarnosti, i mnogi su nosili američku zastavu, kako bi ilustrirali ono što je priznao i sam senat savezne države Kalifornije, »ogroman doprinos što ga doseljenici svakodnevno daju američkom društvu i gospodarstvu«. Mnoga mala poduzeća su u znak potpore akciji zatvorila svoja vrata. Također, u Los Angelesu gotovo 30% učenika nije došlo u školu, a neke su škole bile potpuno zatvorene na jedan dan. Demonstranti su na španjolskom jeziku izvikivali: »Si se puede!« (Da, može se). Doseljenici kažu da bi se bez njih američko gospodarstvo slomilo i sada mnogi na imigrantske zajednice gledaju kao na ozbiljan politički faktor u državi, to su demonstranti izražavali skandiranjem: »Danas prosvjedujemo, sutra ćemo glasati.«
       U New Yorku su demonstranti oblikovali ljudski lanac u 12 sati i 16 minuta, što je simboliziralo 16. prosinca 2005. — dan kada je sporni zakon prihvaćen u Kongresu. U Meksiku, otkuda dolaze brojni doseljenici, na tisuće ljudi izašlo je na ulice kako bi podržali svoje sunarodnjake s druge strane granice.
       Demonstracije su se održale i drugdje po svijetu gdje su milijuni ljudi obilježili Praznik rada u povorkama koje su organizirali radnički sindikati, antiglobalisti i zaštitari okoliša. Iako je bilo nekoliko sukoba i uhićenja, većina je prosvjedovala mirno.
       U bangladeškom glavnom gradu Daki tisuće je radnika demonstriralo i zahtijevalo prava kao što su sigurnost na radu, minimalna plaća i ista plaća za isti rad.
       U Džakarti u Indoneziji prosvjednici su u povorci došli do predsjedničke palače i prosvjedovali protiv planova za promjenu zakona o radu iz 2003. godine.
       U Zimbabveu je na prosvjedni skup radničkih specijalna policija sindikata, dok se u Pakistanu uhićivalo prodemokratske demonstrante jer su zanemarili zabranu javnih okupljanja što ju je nametnuo vojni režim.
       U južnokorejskom glavnom gradu Seulu tisuće je ljudi prosvjedovalo protiv ekonomskih reformi čije su  posljedice viškovi radnika, a zbio se i besprimjeran događaj, kada se oko 500 južnokorejskih sindikalista pridružilo prosvjedu radnika u Sjevernoj Koreji.
       U Iranu su se radnici okupili kako bi zahtijevali otvaranje radnih mjesta, dok su u Ramali palestinski radnici od Hamasove vlade, koja je zbog ukidanja europske pomoći financijski slomljena, zahtijevali isplatu plaća.
       Demonstracije su se održale i u australskim gradovima, kao na primjer u Brisbaneu gdje su prosvjednici uzvikivali: »Svijet pripada ljudima. Ulice pripadaju ljudima.«
       Više od milijun ljudi okupilo se na prosvjedima širom Europe. U Velikoj Britaniji su tisuće sindikalista išli povorci do londonskog Trafalgar Squara, gdje su pozivali na »radničku pravdu« — zakonodavstvo koje će omogućiti jače sindikate i kraj iskorištavanja stranih radnika.
       U Njemačkoj su sindikati prosvjedovali zbog posljedica globalizacije u državi i pozivali vladu da uvede minimalnu plaću.
       I Bosna je bila svjedok velikih prosvjeda nezaposlenih, koji čine približno 40% ukupne populacije, koji su u povorci išli po glavnoj sarajevskoj ulici i tražili nove izbore i ostavku vlade.
       U Bjelorusiji, koja je proteklih mjeseci bila poprište nekoliko prodemokratskih demonstracija, oko 2.000 ljudi skupilo se u glavnom gradu Minsku i prosvjedovalo protiv zatvaranja opozicijskog vođe Aleksandra Milinkijevića.
       U Španjolskoj je održano pedeset prosvjeda. Demonstracije su održane i u Italiji, Austriji, Francuskoj i Turskoj. Najveće demonstracije održale su se u Rusiji — procjenjuje se da je na ulice izašlo približno 1,5 milijuna ljudi. U Moskvi se održao najveći prosvjedni skup, približno 25.000 ljudi marširalo je po ulici Tverskaya, slušalo govore sindikalnih vođa i koncert. (Izvor: bbc.co.uk, The Guardian, VB)

Činjenice i pretkazanja
      
Časopis Share International već niz godina objavljuje članke koji ocrtavaju Maitrejina očekivanja u pogledu svjetskih promjena na političkom, socijalnom, okolišnom i duhovnom područj. Ta njegova očekivanja prenio nam je Maitrejin suradnik iz londonske zajednice u kojoj Maitreja živi. Povremeno predviđanja o budućim svjetskim događajima daju i Benjamin Creme i njegov Majstor. U ovoj rubrici, “Predviđanja i činjenice”, naši suradnici prate zadnje vijesti, događaje i komentare koji su povezani s tim predviđanjima.
      

Razvoj hladne fuzije
      
»Proces nuklearne fuzije — hladan, siguran i čist proces koji se odvija uz pomoć jednostavnog i svugdje dostupnog izotopa vode — riješit će sve buduće energetske potrebe čovječanstva. To ćemo dobiti kada prihvatimo dijeljenje dobara kao ekonomsku normu.« (Benjamin Creme, Share International, prosinac 1988 )
Pons i Fleischmann Dr. Martin Fleischmann i dr. Stanley Pons prvi su objavili rezultate uspješnog pokusa hladne fuzije na sveučilištu Utah 1989. godine, međutim kolege znanstvenici tada su ih ismijali, tvrdeći da eksperiment nije moguće dosljedno ponoviti.
       Dr. Fleischmann, koji je bio predavač elektrokemije na Sveučilištu Southampton u Velikoj Britaniji, član Kraljevskog društva i predsjednik Međunarodnog društva elektrokemičara mnogo je godina proveo na margini, međutim nastavio je s radom na području kvantne elektrodinamike za koju vjeruje da omogućava pojavu koherentne fuzije kod niskih temperatura. Dr. Fleischmann nedavno se pridružio tvrtki D2Fusion, novoj tvrtci iz Kalifornije koja se bavi fuzijom čvrstog stanja, gdje kao stariji savjetnik za istraživanja radi na prototipovima grijaćih modula za kućanstva i industriju koji djeluju na principu fuzije čvrstog stanja.
       Tvrtka D2Fusion objavila je obavijest za medije u kojem se hladna fuzija opisuje kao stapanje dviju jezgara deuterija (teški vodik) u jedan atom helija, što je popraćeno samo oslobađanjem topline. Za razliku od termonuklearne vruće fuzije koja zahtijeva paklenske temperature sunca, kod fuzije čvrstog stanja reakcije odvijaju kod normalnih temperatura i ne oslobađaju opasnu radijaciju. D2Fusion koristi izraz » fuzija čvrstog stanja« a ne »hladna fuzija« jer po njihovom mišljenju to jasnije opisuje proces, koji je sličan procesima sada poznatima u fizici čvrstog stanja kao što je na primjer, supravodljivost.
       David Kubiak, direktor komunikacija u tvrtki D2Fusion, kaže da njihov projekt nastoji razbiti dio ukorijenjenog političkog i znanstvenog protivljenja toj tehnologiji, koju će biti teško osporiti ako bude funkcionirala u domovima ljudi.
       Generalni direktor tvrtke Russ George kaže: »Genijalnost dr. Fleischmanna nadahnula je čitavu generaciju hrabrih istraživača i sada na tisuće znanstvenika potvrđuje da energija fuzije čvrstog stanja doista postoji. Ako naše shvaćanje procesa i jest nepotpuno«, ističe, »jednako tako ne znamo dokraja objasniti djelovanje aspirina, akupunkture, ili visokotemperaturne supravodljivosti, no to nas nije spriječilo da ih koristimo. ...Sada smo sigurni da je toplinska energija koja se oslobađa tokom procesa obilata, sigurna, jeftina i reproducibilna, tako da je s ekonomskog  stajališta to izvrsna startna pozicija. (Izvori: pesn.com; businesswire.com)
      
Gorbačov: ne fosilnim gorivima, ne nuklearnoj energiji
      
»Naša primarna zadaća sada je briga za okoliš.« (Maitreja, Share International svibanj 1989.)
Bivši sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov poziva najrazvijenije industrijalizirane države svijeta da osnuju fond od 50 milijardi dolara (44 milijarde eura) za potporu razvoja alternativnih izvora energije. Gorbačov, predsjednik međunarodne organizacije za zaštitu okoliša Green Cross International (Međunarodni Zeleni Križ), upozorava da ni nafta ni nuklearna energija neće nisu održivi izvori energije za budućnost. U svojem govoru povodom 20. godišnjice černobilske katastrofe pozvao je vođe država G8 da ulažu u razvoj obnovljivih izvora energije.
       Prijedlozi Zelenog križa napisani su u pismu poslanom vođama država članica G8 koji će se u srpnju 2006. sastati u Rusiji. Neke od prijedloga je prošli tjedan prenio britanski Financial Times.
       »Ova ideja odražava našu viziju načina pomoći energetski-osiromašenim zemljama u razvoju, dok bi se stvaranjem koncentracija sunčeve energije u gradovima moglo iskoristiti za sprječavanje nestanaka energije,« rekao je Gorbačov.
       Porast cijena nafte, globalno zagrijavanje i zabrinutost zbog opskrbe energijom navode nas na razmišljanja o održivosti određenih obnovljivih izvorima energije, no takvo je situacija također ponovno oživjela zanimanje za nuklearnu energiju. Neke od europskih država razmišljaju o zamjeni zastarjelih nuklearnih elektrana tokom sljedeća dva desetljeća.
       Gorbačov je rekao da nuklearna energija »nije isplativa ekonomski, ekološki ni socijalno.« Dodao je da nuklearnu energiju ne možemo smatrati rješenjem za problem klimatskih promjena. (Izvor: France Presse)

Globalno zatopljenje približava se »kritičnoj točki«

»Maitreja je rekao da će svi — svaki muškarac, žena i dijete — očuvanje samog planeta morati vidjeti kao svjetski prioritet broj jedan.« [Benjamin Creme, The Art of Cooperation (Umjetnost suradnje)]
James Hansen, jedan od vodećih istraživača globalnog zatopljenja i direktor NASA-inog Instituta za svemirska istraživanja Goddard, upozorio je da čovječanstvo ima na raspolaganju još samo približno deset godina da smanji emisiju stakleničnih plinova kao što je na primjer ugljik-dioksid prije nego što globalno zatopljenje dosegne kritičnu točku kada ga više neće biti moguće zaustaviti. U intervjuu za televizijsku emisiju 60 minuta Hansen je: »U narednih 10 godina moramo smanjiti rast emisije ugljik-dioksida. Krivulja povećavanja koncentracije u zraku ne smije više eksponencijalno rasti, kao što je to bilo dosada, nego se mora izravnati. Prije nego što dođemo do prve polovice ovog stoljeća, krivulja mora postati padajuća.«
      »Ako se to ne dogodi u narednih 10 godina, toplina će se povećavati za više od jedan stupanj Celzija godišnje što znači da ćemo, da postoji velika opasnost da ćemo prijeći neke od tih kritičnih točaka. Ako se ledene ploče (na Arktiku) počinju raspadati, što možemo tada učiniti? Ne možemo ih privezati konopcem. Ne možemo napraviti zid oko njih. Naći ćemo se u situaciji koja će biti izvan naše kontrole.«
      (Izvor, CBS News, SAD)

Zaštita morske bioraznolikosti


Stručnjaci upozoravaju da su mnoge vrste ptica, biljaka, kopnenih životinja i riba pred izumiranjem. Na nedavno održanoj konferenciji o biološkoj raznolikosti u Brazilu napravljen je pozitivan korak. Zahvaljujući tekućoj konvenciji UN-ovoj konvenciji o biološkoj raznolikosti, u Tihom oceanu i u Karipskom moru napraviti će se novi veliki morski rezervati.
      Izvršni tajnik te UN-ove konvencije Ahmed Djoghlaf rekao je da je zaštita morskih okoliša važan korak u borbi za očuvanje bioraznolikosti u svijetu.
      Otočna država Kiribati u skupini otoka Phoenix Island biti će najveći prirodni rezervat u Tihom oceanu, velik približno veliko kao dva Portugala. Karipska država Grenada obvezala se je da će deveterostruko povećati površinu svojih prirodnih rezervata, dok će otoci Palau i Mikronezija zajedno s Maršalovim Otočjem formirati mrežu rezervata će pokrivati 6.7 kvadratnih kilometara. Na tom području živi više od 60 ugroženih životinjskih i biljnih vrsta. Više morskih rezervata planira se oko otočja Fidži.
      (Izvor: Deutsche Presse-Agentur, Njemačka)

SAD: gluhi na upozorenja iz zemlje i inozemstva

»Sjedinjene Države će otkriti da svijet neće samo čekati. Sa ili bez američke suradnje, narodi će se prema svojim najboljim mogućnostima nastaviti baviti ekološkim i društvenim problemima koji nas muče i koji zahtijevaju hitno djelovanje. Amerika će se naći izostavljena i odbačena, i tek tada će biti spremna 'predvoditi'...«
(Majstor Benjamina Crema, »Amerika na krivom putu« , SI prosinac 2004)
Republikanski kongresnik i predsjednik kongresnog odbora za međunarodne odnose Henry Hyde u svojem je govoru pod naslovom »Opasnosti zlatne teorije«krajem veljače 2006. upozorio da je Amerika toliko sigurna u ispravnost svog djelovanja da ne čuje što govore njezini saveznici i ostali. U govoru pred Odborom za međunarodne poslove kongresnik Hyde je rekao: »Očevidna je istina je da moć prouzrokuje aroganciju. Daleko veća opasnost, međutim, izvire iz samozavaravanja koje je uvijek prati koja ju uvijek prati. Kako pojedincima tako i državama moć neizbježno iskrivljuje percepciju svijeta jer ih izolira u samodopadnu čahuru koja je neprobojna i za ono što znanstvenici nazivaju 'nepobitnim dokazima'.«
      »Naša nas moć, dakle,« rekao je Hyde, »čini izrazito sklonima da svoje teorije o svijetu smatramo imunima na neuspjeh. No, postajući gluhi za jasne signale upozorenja zanemarujemo dugoročne štete nastale kao posljedica naših postupaka i odbijamo uvidjeti nazatke koji bi trebali potaknuti na preispitivanje naše politike.
      Također, Hyde aludira na druge sile koje bi uskoro mogle preuzeti ulogu svjetske velesile. »Dopustimo li da nas naša velika moć zavede da na svijet gledamo kao na pasivnu stvar koja čeka da je mi nanovo stvorimo prema slici našeg po našem izboru, brzo će doći dan kada nećemo imati slobodu bilo kakvog izbora.«
      Martin Jacques, viši gostujući znanstvenik na Asia Research Institute na Singapurskom sveučilištu referira se na kongresnika Hydea u svom nedvosmislenom članku objavljenom u listu The Guardian (28. ožujka), gdje također upozorava na opasnost i »nadutu samopouzdanost« SAD-a. Jacques opisuje neuspjeh američke vanjske politike u Iraku: »Jasno je da je američka okupacija Iraka, kako god da se pogleda, bila katastrofa — najvećim dijelom za Iračane, a ne mnogo manje za američku vanjsku politiku. Razotkrivanje 'imperijalne logike' koja je do toga dovela već je otpočelo: Hydeov govor je jedan primjer...«
      Drugi primjer nekadašnjeg saveznika koji se obrušio »logiku imperija«, piše Jacques, je iznenađujući potpuni zaokret Francisa Fukuyama (nekada je i sam bio neokonzervativac) i njegovo kritiziranje Bijele kuće i neokonzervativne ideologije. U svojoj novoj knjizi After the Neocons (Poslije neokonzervativaca) Francis Fukuyama nemilosrdno napada vanjsku politiku Bushovog režima i ideologiju iz koje je proistekla. Irački rat bio je rezultat Sad-ovog položaja jedine velesile poslije hladnog rata i »trijumfalističkog mentaliteta koji je zahvatio neokonzervativce i na kraju zaveo SAD. »Međutim«, upozorava Jacques, »trijumfalizam je poput opasne droga koja oduzima sposobnost za trezvene analizu. I točno to se dogodilo. SAD tek očekuju posljedice njegove imperijalne pohlepe.«
      (Izvori: The Guardian, Velika Britanija; www.house.gov)

Pregled svijeta

U ovoj rubrici Share International izvještava o aktualnim pitanjima koja zahtjevaju nov pristup i trajna rješenja.

Otvoreno pismo fizičara predsjedniku SAD-a, 17. travanj 2006.

      
Poštovani gospodine predsjedniče,
Nedavni članci objavljeni u New Yorkeru i Washington Postu  izvještavaju da planeri u Pentagonu i Bijela kuća aktivno razmatraju upotrebi taktičkog nuklearnog oružja protiv Irana. Kao članovi struke koja je izumila nuklearno oružje, molimo vas da se suzdržite od takvih akcija koje bi imale ozbiljne posljedice za Ameriku i za svijet.
       1800 fizičara potpisalo je peticiju protiv nove politike SAD-a koja otvara vrata upotrebi nuklearnog oružja u situacijama kao što je iranska. Takva politika, prema riječima Lintona Brooksa, direktora Državne uprave za nuklearnu sigurnost (National Nuclear Security Administration), predstavlja »radikalan otklon od prošlosti«. Naime, američka je politika od kraja 2. svjetskog rata na nuklearno oružje gledala kao na »posljednje sredstvo«, koje se treba upotrijebiti samo kada je u opasnosti sao preživljavanje naroda, savezničkog naroda ili pak u primjeru krajnje vojne potrebe. Umjesto toga, nova američka politika upotrebe nuklearnog oružja znatno je snizila prag moguće upotrebe nuklearnog oružja. O tome jasno govori činjenica da se o nuklearnom oružju razmišlja kao o mogućem sredstvu za uništenje podzemnih bunkera, koji se nalaze »preduboko« da bi ih se moglo uništiti konvencionalnim oružjem. To je korjenit i opasan preokret u logici upotrebe nuklearnog oružja. Riječima pokojnog Josepha Rotblata, koji je za svoja nastojanja u sprječavanju nuklearnog rata dobio Nobelovu nagradu za mir, »nemoguće je previše naglasiti opasnost takve politike«.
       Nuklearno oružje jedinstveno je među svim oružjem za masovno uništenje: iz malene jezgre atoma oslobađa se ogromna količina energije, milijun puta veća od one koja je pohranjena u ostatku atoma; atomska oslobađa golemu količinu udarne energije te toplinsku i nuklearnu radijaciju s trenutačnim i odgođenim smrtonosnim posljedicama po ljude. Snaga današnjeg nuklearnog arsenala ukupno je veća od 200.000 bombi kakva je bačena na Hirošimu, a u Hirošimi je poginulo više od 100.000 ljudi.
       Upotreba te čak i sama prijetnja preduhitrujućom upotrebom nuklearnog oružja protiv nenuklearnog protivnika šalje poruku za 182 države potpisnice Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja da im njihovo poštovanje sporazuma ne jamči nikakvu zaštitu od nuklearnog napada od strane nuklearne države. Zato je vrlo moguće da će se mnoge države povući iz tog sporazuma, što bi naravno još dodatno ugrozilo Sporazum o neširenju nuklearnog oružja i istovremeno imalo katastrofalne posljedice za sigurnost Sjedinjenih Država i cijelog svijeta.
       Ne postoji oštra granica između malih, »taktičkih« atomskih bombi i onih velikih, kao ni između nuklearnog oružja čiji cilj su objekti i onoga koje je usmjereno protiv vojske ili gradova. Nuklearno oružje nije korišteno 60 godina. Jednom kada bi SAD ponovno upotrijebile nuklearno oružje, povećala bi se mogućnost da to učine i ostali. S porastom broja nuklearnih država u svijetu i bez »tabua« koji bi sprječavao njegovu upotrebu uvelike će se povećati opasnost da regionalni sukobi prerastu u svjetski nuklearni rat s mogućom posljedicom uništenja naše civilizacije.
       Razmišljanje o takvim djelovanjima koje bi u konačnici doveli do opsežnog uništenja života na planetu krajnje je neodgovorno od strane SAD-a kao najjače velesile. Pozivamo vas da javno objavite da će se Sjedinjene Države, sada i ubuduće, uzdržati od bilo kakve nuklearne intervencije u slučaju svih nenuklearnih protivnika, i pozivamo Amerikance da glasno i odlučno izraze svoje mišljenje o tome.
      
S poštovanjem,
Philip Anderson, dobitnik Nobelove nagrade, fizičar ; Michael Fisher, dobitnik Wolfove nagrade, fizičar; David Gross, dobitnik Nobelove nagrade, fizičar; Jorge Hirsch, profesor fizike; Leo Kadanoff, dobitnik Nacionalnog odlikovanja za znanost s područja fizike; Joel Lebowitz, dobitnik Boltzmanove medalje; Anthony Leggett, dobitnik Nobelove nagrade, fizičar; Eugen Merzbacher, predsjednik američkog društva fizičara, 1990.; Douglas Osheroff, dobitnik Nobelove nagrade, fizičar; Andrew Sessler, predsjednik Američkog društva fizičara, 2001.; Frank Wilczek, dobitnik Nobelove nagrade, fizičar; Edward Witten, dobitnik Fieldsove medalje.

Američki akademici pod pritiskom


Studija objavljena u ožujku 2006 u časopisu London Review of Book i na web-stranici sveučilišta Harvard izazvala je oluju za koju njezini autori tvrde da potvrđuje jednu od njihovih pretpostavki — da se američki kritičari Izraela konstantno ušutkavaju optužbama za antisemitizam od strane moćnog proizraelskog lobija. Autor studije Stephen Walt, dekan fakulteta John F. Kennedy School of Government na Sveučilištu Harvard i John Mearsheimer, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Chicago tvrde da je proizraelski lobi u SAD-u odgovoran za američku invaziju na Irak te da ima dominantan i štetan utjecaj na američku vanjsku politiku.
      Studija je izazvala dalekosežne  posljedice. Njezine autore su označili za antisemite, a Sveučilište Harvard uklonilo je svoj logotip s web-stranice na kojoj je objavljena. Također, nedugo nakon objave znanstvenog članka objavljeno je da će profesor Walt krajem lipnja 2006. odstupiti s mjesta dekana, iako njegovi suradnici tvrde da je to već duže vrijeme u planu. »U studiji tvrdimo da se lobi jako trudi ušutkati kritike izraelske politike i odnosa između SAD-a i Izraela te da je njegovo najučinkovitije oružje upravo antisemitizam», izjavio je profesor Mearsheimer za The Guardian. »Stoga smo i očekivali da će nas označiti za antisemite, mada smo mi u stvari prosemiti i snažno podupiremo postojanje Izraela«. Optužbe autora studije da lobi nadzire akademike kako bi osigurao da ne skrenu s proizraelske linije potvrdio je The New York Sun, koji tvrdi da je Robert Belfer, biznismen i glavni donator Sveučilišta nazvao Sveučilište i tražio da se Waltu zabrani korištenje naslova Dekan Harvarda u vezi s tom studijom.

U studiji se dokumentira da je Izrael najveći primatelj pomoći SAD-a — da prima približno jednu petinu novaca iz SAD-ovog proračuna za inozemnu pomoć — te da mu se također pruža »konstantna diplomatska potpora». »Prečesto se ponašamo kao izraelski odvjetnici,« citira se jedan američki učesnik na razgovorima u Camp Davidu 2000. godine. Walt i Mearsheimer propituju logiku takve nepokolebljive potpore Izraelu tvrdeći da ona nije u američkom interesu te osporavaju tezu Izraela i SAD-a da ih povezuje zajednička prijetnja terorizma: »Sjedinjene Države imaju probleme s terorizmom u velikoj mjeri zato što su tako tijesno povezane s Izraelom, a ne obrnuto. Potpora Izraelu nije jedini uzrok protuameričkog terorizma, no jedan je od važnijih i otežava pobjedu u borbi protiv terorizma.«
      U radu se također propituje česta tvrdnja da Izrael zaslužuje neograničenu potporu jer je slab i okružen neprijateljima: »Postoje jaki moralni razlozi za potporu opstojnosti Izraela, međutim sama njegova opstojnost nije u opasnosti. Objektivno gledajući, njegovo sadašnje i prošlo ponašanje ne daje nikakve moralne osnove za privilegiranje Izraela ispred Palestinaca.« U pogledu izraelske vojne i ekonomske dominacije u regiji profesor je zapisao: »Kada bi istinski motiv bio pomoć slabijem, tada bi SAD pružao pomoć protivnicima Izraela.«
      Studija se usredotočuje na glavni proizraelski lobi, AIPAC (Američko-izraelski
Odbor za javna pitanja), no osobitu pažnju posvećuje i proizraelskim vladinim dužnosnicima kao što su bivši zamjenik američkog tajnika za obranu u sadašnjoj Bushovoj administraciji Paul Wolfowitz i bivši pomoćnik državnog tajnika u Clintonovoj administraciji Martin Indyk. Također, studija optužuje proizraelski lobi za huškanje američke vlade i javnosti protiv palestinske države, usmjeravanje vanjske politike SAD-a protiv Sirije i drugih arapskih država, te za nastojanja da se SAD uplete u agresivne akcije protiv iranskog nuklearnog programa.
      (Izvor: Haaretz, Izrael; The New York Sun, SAD; The Guardian, VB: imemc.org)

HomeVrh stranice

 
Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na
sljedeću adresu.

Prva objava u ožujku 2004. Zadnja promjena 11. srpnja 2006.
Većina ljudi živi u siromaštvu, a mala manjina raspolaže s ogromnim bogatstvom. To je nemoralno, neetično i ne može opstati na dulji rok.
Jedini način da se promijeni bilo što u svijetu je podizanje razine svijesti.
"Jednom kada mu se ponovno vrati
zdravlje, planet će nastaviti svojim izobiljem darivati sve koji mu pristupaju s brigom i ljubavlju."
Kada bi vodeća država svijeta sva sredstva koja godišnje troši na naoružanje namijenila iskorjenjivanju svjetskog siromaštva, ugled u svijetu bi joj neizmjerno porastao.
Prema Zemlji se odnosimo kao da ćemo dobiti novi planet kada uništimo ovaj.
Mi, ljudi svijeta, jednostavno ćemo se morati organizirati tako da budemo u stanju poduzeti adekvatne mjere.
      
Statut Misionarki milosrđa sastoji se od 275 pravila i četiri zavjeta. Osim uobičajena tri zavjeta, na čistoću, siromaštvo i poslušnost, Sestre imaju i četvrti zavjet, koji nazivaju »naš način« — »bezrezervno dobrovoljno pomaganje najsiromašnijima među siromašnima«. Tko se želi pridružiti njihovom redu, mora se odreći sigurnosti samostanskih zidova i prihvatiti patnju, odricanje te čak i smrt da bi služio bolesnima, umirućima, gubavcima, nevoljenima i svima onima koji su izgubili vjeru i nadu u život. Također, to znači prekidanje svih veza s obitelji i svojim voljenima, vraćati se kući prosječno jednom u deset godina. Potrebno nevjerojatno naporno raditi, često i osamnaest sati na dan, šest ili sedam dana u tjednu, bez ikakvog materijalni udobnosti, s cjelokupnom imovinom koja se sastoji samo od tri jeftina pamučna sarija i vedra. 
       Usprkos tim nezamislivim naporima, Misionarke milosrđa imaju jedan od najvećih novicijata u Crkvi. U vremenu kada broj članova Crkve širom svijeta pada, Sestara milosrdnica i njihovih novakinja ima dobrano preko četiri tisuće, uz više od milijun suradnika u preko četrdeset država.