|
|
||||||||||||||||||||||||||||
![]() |
|||||||||||||||||||||||||||||
S vremena na vrijeme prirodne sile planeta svoju nezaustavljivu moć demonstriraju na za čovjeka destruktivan i neprijatan način. Tako je bilo s nedavnom katastrofom u Indijskom oceanu. Žalostan i iznenadan gubitak tisuća života te nezapamćena šteta na domovima i drugim građevinama šokirale su svijet i izazvale izvanredan odziv: po prvi put su se narodi Zapada i Istoka te Sjevera i Juga ujedinili u spontanom pružanju pomoći. Ljudi potiču svoje vlade da pomažu i otpišu nepodmirene dugove najsiromašnijih zemalja. Val sućuti prema osiromašenim ljudima manifestirao se i kao skrb za potrebite milijune iz čitavo svijeta u razvoju, a to je siguran znak da su narodi spremni za Maitreju. Ne može biti jasnijeg pokazatelja da je tome tako. Nitko ne može sumnjati u iskrenost te skrbi — tragedija tsunamija otvorila je srca i nadahnula glasove milijuna ljudi na stvaranje pravednosti i preobrazbu svijeta. Konačno se čuje glas ljudi. Konačno
dobrotvorne Maitrejine energije pronalaze svoj odziv u srcima mnogih
koji još nisu svjesni njegove prisutnosti. Konačno vlade bogatih
odgovaraju na pozive svojih ljudi za pravednošću i mirom. Svjesni
su da i njihova budućnost ovisi o slušanju glasa ljudi, glasa
koji postaje sve jasniji i moćniji. Procjenjivanje
Također, na taj način može raditi neposredno s ljudima, pokazati
svoju skrb za njihovo blagostanje i lagodnost, svoje razumijevanje njihovih
potreba i teškoća, svoje poznavanje njihovih problema i načina
na koje se oni mogu riješiti. Želi da ga vidimo kao brata i prijatelja,
kao mudrog oca čiji savjet je dobrotvoran i istinit, pomoćnika
i partnera na putu u blistavu budućnost koja čeka sve ljude.
|
![]() Činjenica da dvije trećine svijeta žive u apsolutnom siromaštvu, s manje od jednog dolara dnevno, dok drugi nemaju ni to ne umiru u milijunima — korijen svega toga je naše samozadovoljstvo |
To je vjerojatno najvažnija stvar zbog koje Maitreja dolazi. Dati milijunima
ljudi osjećaj njihovog vlastitog samopoštovanja, da su važni,
da je svatko ovdje na Zemlji s nekom svrhom. Ta svrha proizlazi
iz činjenice da je svatko duša, te da je svrha duše da je ovdje,
te da je svatko na putovanju, pustolovini, namijenjenoj svima, međutim
koja je golemoj većini današnjih ljudi onemogućena kao
svjesno iskustvo.
Mi, ljudi srednje klase, koji živimo dobro i uživamo u obogaćujućim
iskustvima svojih života, slabo smo svjesni uskraćenosti, pomanjkanja
svjesnosti i nade koja milijune ljudi osuđuje na beskonačno
siromaštvo i nedostojnu smrt.
Maitreja je jedini čovjek na svijetu koji tim milijunima
ljudi može dati osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja
bez kojeg nitko ne može učiniti ništa vrijedno. Možete si zamisliti
promjenu do koje će doći kada svi ti milijuni budu doprinosili
blagostanju i sreći, kulturi i bogatstvu ideja koje će
promijeniti svijet
Maitreja želi iskorijeniti nasilje i rat. Gdje će pronaći
Svoje pomoćnike? Tko je spreman da se odazove na Njegov poziv?
Tko ima hrabrosti pomagati Gospodu ljubavi? On već poznaje
one u koje se može osloniti. ("Maitrejin dolazak",
prosinac 2001.)
Maitreja zna vjerojatno sve na svijetu što posjeduje ikakvu
važnost te naravno zna i na koga se može osloniti. On mora poznavati
sve one koji su u svojim životima već naznačili svoju
spremnost da s Njim surađuju na obnovi svijeta.
Dok živimo udobno, kao bubreg u loju, siti, vrlo nam je teško
predočiti si promjenu koja će procvasti u većini
ljudi na svijetu. U inkarnaciji je 6,6 milijardi ljudi. M
i
Zapadnjaci predstavljamo samo trećinu te brojke, možda dvije
milijarde. Pusti milijuni, dvije trećine stanovništva, prikraćena
su u većoj ili manjoj mjeri u stvarima koje mi uzimamo zdravo
za gotovo. To je nešto čega moramo prije svega biti svjesni.
Jer, ako toga ne budemo svjesni, uvijek ćemo raditi iz samozadovoljstva
(vjerovali mi to ili ne, bilo da to prepoznajemo ili ne) koje je
izvor čitavog problema.
Ljudi kažu da je novac izvor svih zala. Maitreja kaže, ne, to
je daleko od istine. Novac je samo energija. Može se upotrijebiti
za dobro ili zlo.
Istinsko zlo, temeljni uzrok svih problema na svijetu, uzrok
činjenice da dvije trećine svijeta žive u apsolutnom siromaštvu,
s manje od dolara dnevno, dok drugi nemaju ni to te umiru u milijunima
— uzrok svega toga naše je samozadovoljstvo. Kada ne bi bili
samozadovoljni, ne bi mogli podnijeti da živimo u svijetu u kojem
se sve te stvari događaju, u kojem milijuni umiru usred izobilja.
Da nismo samozadovoljni, ne bismo dozvolili da se to događa.
Toga moramo biti svjesni te isto poručiti i drugima, jer to
je izvor svih teškoća u svijetu.
To je znak naše odvojenosti — osjećaja da smo odvojeni
i da pomoću natjecanja postajemo superiorniji — a ta
superiornost nam omogućava da "dobro živimo". No,
ne možemo živjeti "dobro" dok dvije trećine svijeta
žive i umiru u apsolutnom siromaštvu. To nije moguće činiti
bez kazne, a nju i dobivamo. Rezultat je kriminal. Rezultat je katastrofa
ove ili one vrste — na primjer, vlade koje idu u rat zbog
nafte. To je katastrofa, a moguća je samo zato što ne priznajemo
potrebe milijuna ljudi kojima nije samo po sebi razumljivo sve ono
što je za nas samo po sebi razumljivo: redovita prehrana, slobodno
vrijeme, obrazovanje, zdravstvena skrb.
To je pravi temelj za suradnju s Kristom. Ako je išta važno,
tada je to važno. Samo oni koji mogu patiti s onima koji pate mogu
iskusiti, zaista iskusiti, moć i ljubav Krista. On već
poznaje one koji se mogu odazvati. To su oni koji su altruistični,
koji predstavljaju suprotnost samozadovoljstvu, koji su svjesni
i uključeni u život u svim značenjima te riječi.
Ne samo u svoje malene živote, nego i u život svijeta. Ne samo živote
svojih obitelji i prijatelja, nego svijeta sa šest i pol milijardi
stanovnika, od kojih dvije trećine žive u apsolutnom siromaštvu.
To su ljudi koje Maitreja može pozvati, koji prepoznaju te činjenice
i izgaraju od želje da ih promijene.
[Svršetak izvatka]
Slijedi mali uzorak uređenih pitanja i odgovora s Konferencija
transmisijske meditacije U Sjedinjenim državama i
Europi održanih 2004. godine. Za cjeloviti tekst pogledajte Share International od siječnja/veljače 2005.
Tempiranje Maitrejinog izlaska u javnost
P. Nije li ovo teško vrijeme za Maitrejin izlazak u javnost? (Europa)
O. Očito je da izbor ove teme, "Ponovni dolazak Krista",
nakon svih ovih godina mora značiti da je sazrelo vrijeme kada
će Maitreja istupiti i započeti sa svojim otvorenim djelovanjem.
Mogli bi misliti da je ovo grozan trenutak za Maitreju, i to je na neki
način točno. Sretati ljude koji su prijemljivi i koji mogu
slušati i u praksi provesti ono o čemu govori je jedna stvar, međutim
doći na radio i televiziju sa skeptičnim intervjuistima je
nešto drugo. Nije da se on boji skepticizma. Daleko od toga.
Na početku bi moglo biti poprilično teško čak i za nekoga
kao što je Maitreja, koji ne samo da zna odgovore na sva pitanja koja
bi mogla biti postavljena, nego koji zna i koja pitanja staviti u umove
osobe koja postavlja pitanja. Tako bi se intervjuist mogao naći
da postavlja pitanja koja nije imao namjeru postaviti. Imat će
pripremljena neka pitanja, međutim mogla bi se pojaviti neka druga.
Tako da to možda uopće neće biti tako teško.
Svejedno, tamo vani je ogroman svijet s vrlo mnogo različitih država,
različitih sustava i načina razmišljanja čak o istim
stvarima, različitim vrijednostima postavljenima na te stvari.
Isprva ga neće zvati Maitreja. Dakle, ako je intervjuist mudra
osoba, mogao bi pomisliti da je pred njim netko izniman, još posebno
kada se nađe kako postavlja pitanja koja nije namjeravao postaviti.
(Upravo sam upitao Majstora hoće li se to događati i on je
dogovorio: "Da, redovito.") Dakle, Maitreja zna odgovore na
vlastita pitanja.
Ljudi su me često pitali, kako će se to dogoditi? On mora
govoriti svijetu o svim tim stvarima. Kako će to izvesti? Kao što
Majstor kaže, a mislim da je to vrlo znakovito, skupine poput vas koje
su radile ovaj posao tijekom godina mogle bi biti razočarane; bit
ćete pomalo iznenađeni tišinom njegova dolaska, manjkom zanosa
ili propuštanjem prilike, možda ćete misliti, da upotrijebi "tešku
artiljeriju".
Maitreja će se pobrinuti za to da njegova pojavljivanja budu česta
koliko god je to moguće. U početku je to naravno teže, no
on poznaje prave načine. Njegova pojavljivanja s vremenom će
biti sve češća, sve dok ne bude imao redovite emisije na televiziji
i radiju širom svijeta.
P. Čeka li Maitreja pravi trenutak da se pojavi u javnosti iako
se može pojaviti već danas? Što ga zadržava? (SAD)
O. Maitreja čeka najbolji trenutak da se pojavi u javnosti. Čeka
na najbolju priliku, to jest vrijeme, u kojem će prihvaćanje
onoga što nam ima za reći biti najbolje i najbrže.
Na svijetu je i dalje mnogo ljudi koji ne žele imati ništa s Maitrejom
ili njegovim idejama. Sve vjerske skupine imaju svoje fundamentaliste
i oni zajedno tvore ogroman blok. Pomislite na fundamentalističke
kršćane, muslimanske fundamentaliste, židovske fundamentaliste,
hinduske, te čak, do određene mjere, fundamentalističke
budiste. To je ogroman broj ljudi, koji će morati doći u dodir
s ovom stvarnošću. Oni Maitreju neće, barem ne isprva, prepoznati
kao Krista ili Imama Mahdija.
Najbolji trenutak će biti kada ekonomski sustav koji se raspada
dovede Zapad ekonomski na koljena i po prvi ga put suoči sa stvarnošću.
Vrlo dugo živjeli smo u nestvarnosti. Mislimo, kao i naši vođe,
da možemo nastaviti sa starim načinima, nastaviti potpuno isto
kao do sada — s još više natjecanja, više pohlepe, još više istoga,
te da će se sve tako nastaviti, pobijedit ćemo. To više nije
tako; ne funkcionira.
Ako dvije trećine svjetskog stanovništva živi u siromaštvu, tada
ekonomski sustav ne funkcionira. Ako mislimo da će i oni nastaviti
na taj način, bez da zahtijevaju da ekonomski sustav funkcionira
i za njih, tada smo potpuno izgubili dodir sa stvarnošću.
Maitreja će to učiniti jasnim.
Skori burzovni slom u Europi i Americi odmah će dovesti Maitreju
na svjetsku scenu. To će nas vratiti u stvarnost. To je jedan od
činitelja na koje on čeka, taj osjećaj za stvarnost kojega
će slom burzi osigurati. Uvidjet ćemo da ne funkcionira. Mislili
smo da je funkcioniralo, nekima od nas se tako činilo, zbog svojeg
samozadovoljstva nismo ni pomislili na one za koje ne funkcionira. Jedan
od glavnih Maitrejinih zadaća je da to samozadovoljstvo polije
hladnom vodom, da samozadovoljstvo učini vrlo neprijatnim.
Sjećam se ljudi koji su znali doći na moja predavanja i reći:
"Mislio sam da se radi o poruci nade, no osjećam se grozno.
Osjećam se tako nesretno. Osjećam se tako krivo i užasno."
Ja sam odgovorio: "Sjajno. To je ono što zovemo ljubav."
Morate prijeći preko tog samozadovoljstva. Ako ljudi samo žele
biti u stanju u kojem mogu reći, "Ah, sjajno", to neće
promijeniti svijet. Važno je da znaju da je Krist u svijetu i da nije
sam, da je svijet spreman na promjenu i da će se promijeniti. Međutim,
ako se samo žele osjećati dobro, to ne će pomoći svijetu,
jer to nisu ljudi koji stvarno rade u svijetu.
P. Čeka li Maitreja još uvijek na slom burze? Hoće li na
Maitrejin dolazak utjecati ako predsjednik Bush bude na neki način
izabran na još četiri godine? (Europa)
O. Hoće li u slučaju da g. Bush dobije drugi mandat to utjecati
na vrijeme dolaska? Ne, neće. G. Bush će vikati, uzvikivat
će o pobjeđivanju svjetskog terorizma, o postizanju nemogućeg.
Nastavit će govoriti o nastavku onoga što je započeo. On se
ne može nositi s Irakom. Mislim da počinju shvaćati da je
invazija na Irak bila grozna pogreška. Kao što kaže moj Majstor, to
je čudovište koje se otelo kontroli; izgubili su vlast nad Irakom.
Pokušat će sve ne bi li prije izbora u studenom stvorili privid
reda u Iraku, međutim mislim da im to neće poći za rukom.
Čak i ako pobijedi na izborima, najvjerojatnije je da će za
dugo vremena odgoditi invaziju na recimo Iran ili Siriju. Vjerojatnije
je da će napasti Siriju, jer Iran je jak, a oni ne vole ići
na jake protivnike. Osim toga, američke su snage krajnje prekomjerno
razastrte. Mislim da je vjerojatnije da će Siriju prepustiti Izraelu
tako da je Izraelci otvoreno napadnu: njima još nije dovoljno ratovanja,
dovoljno osvajanja, no za sada imaju dovoljno problema. Ne vjerujem
da će to ni na koji način utjecati na Maitrejin izlazak.
Da, Maitreja i dalje čeka na slom svjetske burze, ali ako politički
događaji budu dovoljno kritični, istupit će bez obzira
na dogodi li se slom burze ili ne — ako vidi da bi njegova prisutnost
i ono što ima za reći imalo snažan učinak na političku
situaciju.
P. Bili ste rekli da su mirovni prosvjedi približili dan Maitrejinog
javnog pojavljivanja. Znači li to da i dalje mora doći do
globalnog burzovnog sloma prije no što Maitreja može javno istupiti,
ili su pak moguće neke okolnosti, recimo reizbor predsjednika Busha
ili kriza na Bliskom istoku, koje bi ga dovele u javnost prije toga?
(SAD)
O. Ima mnogo kriza koje bi ga mogle navesti da istupi, međutim
on poznaje duhovni zakon i budite sigurni da ga poštuje do zadnjeg slova.
Istovremeno, on može i manipulirati tim zakonom. Zna u kolikoj mjeri
može manipulirati njime a da ipak ostane unutar njega.
Govorit će o zakonu karme, o kojem zna i koji shvaća bolje
čak i od sebi jednakih, čak i od Majstora koji su, pretpostavili
bi, upoznati sa svim pojedinostima zakona karme.
Ako dođe do nečega što bi ugrozilo mir na svijetu, Maitreja
će javno istupiti i bez burzovnog sloma. To bi morala biti zaista
opasna situacija te čak i tada njegove akcije ne bi smjele prekršiti
karmički zakon. On mora praviti te fine prosudbe, koje su na kozmičkoj
razini. On radi s kozmičkim energijama.
To nije jednostavan, linearan izbor. Maitreja pri svemu što radi mora
uzeti u obzir tisuće kozmičkih mogućnosti, one koje pridonose
nekoj akciji i mogućnosti koje bi bile štetne kada bi napravio
određenu akciju. On cijelo vrijeme mora činiti vrlo fine i
suptilne prosudbe. Njegov posao uopće nije jednostavan. Stoga vam
pokušavam objasniti složenost situacije.
Kad bi bila prisutna istinska opasnost za svijet, mogućnost izbijanja
svjetskog rata koji bi uključivao atomsko oružje, Maitreja bi djelovao.
Kako ja to razumijem, prizvao bi energije koje bi nadvladale taj proces.
Ili bi se pak dogodilo nešto posve drugo. Nije da bi Majstori ikada
upotrijebili silu. Moglo bi doći do djelovanja koje bi inducirali
Gospodari karme. I ta mogućnost postoji, ali ne računajte
previše na to.
Postoje mogućnosti i nemogućnosti, međutim što se tiče
Majstora, ne možete sa sigurnošću reći da su nemoguće.
Možemo uvijek misliti da su moguće. Majstori su izuzetno moćni
i mislim da nitko ne može zamisliti koliko je Maitreja moćan avatar.
On barata s energijama koje još nikada do sada nisu bile zajedno upotrijebljene
na ovom planetu.
On je izvanredno moćno biće, a tu svoju moć mora upotrebljavati
unutar zakona. To je jedina stvar koja ga ograničava. Čak
i u slučaju da Bush bude ponovno izabran, Maitreja ne bi učinio
ništa što bi prekršilo ljudsku slobodnu volju.
Kada Britanci izaberu Premijera, on može odlučivati o tome kada
će biti sljedeći izbori. Ima pravo vladati sve dok je unutar
određenog vremenskog razdoblja, a to je obično između
pet i pet i po godina, ili pak može raspisati izbore prije toga. Ako
misli da bi bilo pametno raspisati izbore sada, jer je sada na vrhuncu
popularnosti, i jer nakon što je razgovarao s ministrom financija zna
da stvari zapravo i nisu tako dobre kako su prikazane, tada bi mogao
reći: "Izbore ćemo imati brzo i tako dobiti veliku većinu
za sljedećih četiri ili pet godina."
U SAD-u to ne možete učiniti. Imate četverogodišnje razdoblje
koje je u stvari trogodišnje, jer godinu prije izbora sve staje. Tada
nije moguće ništa napraviti, nikakve velike odluke donositi. Zato
ne očekujem neka velika događanja inicirana od strane Bushove
vlade, u smislu novog rata na primjer.
Mislim da se neće upustiti u mnogo ratova jer nisu dobri u tome.
Uvijek moraju dobiti nekoga drugoga da nastavi ratovati dok oni izvlače
snage, jer američka javnost ne voli čuti za pogibije Amerikanaca.
Ne mare za smrti Iračana, Afganistanaca, Vijetnamaca, međutim
poginuli Amerikanci imaju svoju težinu ja izborima.
Mislim da se u ovom razdoblju neće dogoditi ništa politički
veliko. Možda sam u krivu, naravno, no mislim da nisam. Mogao bi se
dogoditi teroristički napad, ne nužno na razini 11. rujna, a to
bi samo ojačalo Bushovu vladu, jer Amerikanci u takvoj situaciji
ne bi htjeli mijenjati Vladu. Premda bi sada, kada bi na primjer izbori
bili sutra, Bush uvjerljivo izgubio, osim u slučaju da dođe
do uobičajenog varanja na izborima, naravno. Međutim, doći
će studeni, i tko zna što će se dogoditi.
Ne može se isključiti da će se dogoditi nešto što će
dovesti Maitreju u svijet. Patimo i morat ćemo još malo patiti
i vidjeti slom burzi. Mogli bi imati milijarde funti ili milijardu dolara
na burzi i vjerojatno bi ih izgubili. Ovisi o tome u što ste uložili.
Neke stvari neće pasti, međutim past će tržište dionicama
kao cjelina. Nedavno su mnogi izgubili svoje životne ušteđevine.
To je bolno, i bit će bolno za mnoge ljude. Stoga obični ljudi
ne bi trebali uključivati u tržište dionicama.
P. Amerika je toliko raznolika i velika — trebamo razviti aktivniju
lokalnu participaciju. Biste li molim vas rekli nešto o važnosti lokalne
inicijative i rada kao skupine? (SAD)
O. Lokalno sudjelovanje je potreba broj jedan. To je demokracija.
Političari govore o demokraciji, međutim demokracije zapravo
nema mnogo. Oni su ti koji odlučuju i oni su ti koji sastavljaju
vladu. Uzmite na primjer Patriot Act (op.
p. — američka uredba donesena nakon napada 11. rujna u svrhu
prevencije od terorizma, međutim koja ozbiljno narušava građanska
prava i privatnost ljudi). Na taj način je vaša demokracija umanjena.
Demokraciju je demokracija ne samo preko izbora, nego i preko sudjelovanja.
Što je više sudjelovanja, to je više demokracija stvarnost. Dokle god
toga nema možemo reći samo da u svijetu postoje određeni pomaci
prema demokraciji, a ne prava demokracija. Ako želite demokraciju, morate
sudjelovati. To znači biti aktivni. Na lokalnoj razini vrijedi
da što više djelujete, to djelotvorniji postajete. Ako kao skupina sudjelujete
na lokalnoj razini, vaš učinak na lokalnoj razini može biti mnogo
pozitivniji, mnogo djelotvorniji nego što bi to mogao biti na apstraktnoj
razini unutarnje i međunarodne politike. Jedan čovjek teško
može promijeniti djelovanje vlade, međutim nije nemoguće da
snažno utječe na skupinu na lokalnoj razini. To se događa
cijelo vrijeme. Ljudi koji imaju što za reći, ljudi s idejama za
koje lokalna zajednica misli da su dobre i praktične, mijenjaju
život u svakoj zemlji svijeta. To se događa bez obzira jesmo li
toga svjesni ili ne.
U svakoj državi događaju se velike promjene na lokalnoj razini;
ljudi sve više odlučuju o vlastitim životima. Čine to na Istoku,
u zemljama koje sve do sada nisu imale pravu reprezentaciju, a kamoli
participaciju. Ovdje u SAD-u imate zastupanje, ali ne i mnogo sudjelovanja,
osim u vrlo lokalnom smislu. Želite to iskoristiti najbolje što je moguće.
Postoje najrazličitije skupine koje djeluju u smislu sudjelovanja
na području obrazovanja, života zajednice, sporta itd.
Predmet našeg rada je Ponovni Kristov dolazak, ne sport ili društveni
rad, premda može uključivati društveni rad. Ako radite na razini
lokalnog društva, mogli bi ste otkriti mnogo više pristaša no što mislite.
Mogli biste im pristupiti individualno. Pri prenošenju ideje o ponovnom
dolasku, i svega što on znači u smislu promjene svijeta, svijesti
druge osobe, ništa se ne može usporediti s individualnom, osobnom interakcijom
oči u oči. Ljudi su kad razgovarate s njima otvoreniji, a
vi ste uvjerljiviji kada to činite — pod uvjetom da ste uvjerljivi
bez da ste nasrtljivi!
Ako radite sa skupinom, tada ste djelotvorniji. Skupni rad je rad budućnosti.
Energije Vodenjaka moguće je prepoznati, apsorbirati i koristiti
samo u grupnoj formaciji. Vidjet ćete da će skupine u sljedećim
stoljećima rasti. Kada ste skupina, potencirate sav rad koji pojedinci
ulažu u skupinu. To je vrlo potentan način rada.
Nije slučajnost da kad god Hijerarhije nešto započne, stvori
skupinu. Stupe u vezu s jednom osobom i daju joj skupinu, ili joj daju
način kako da stupi u kontakt sa skupinom i potom ta skupina djeluje
zajedno. To je razlog što postoji Teozofsko društvo, Arkanska
škola, i skupine širom svijeta koje rade za dolazak Maitreje i Majstora
mudrosti. Skupni rad je rješenje.
Pisma
čitatelja:
Tijekom mnogo godina
neki su se Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, u različitim
krinkama pojavljivali velikom broju ljudi iz cijelog svijeta. Pojavljuju
se i na predavanjima i meditacijama Benjamina Crema, pružajući ljudima
u publici priliku da ih intuitivno prepoznaju. Neki ljudi podijele svoja
iskustva s časopisom Share International. Ako susrete porvrdi Majstor
Benjamina Cremea, pisma se objavljuju. Ta iskustva dana su da nas nadahnu,
usmjere ili pouče, a često i da nas ozdrave i obodre. Također, Majstori
vrlo često privlače našu pažnju na neku našu fiksiranu netoleranciju
(na primjer protiv pića ili pušenja)
ili je komentiraju. Mnogo puta
djeluju kao anđeli spasitelji u nesrećama, tijekom ratnih vremena, potresa
i drugih katastrofa. Pisma koja slijede primjeri su tog načina komunikacije
Majstora:
Molba medijima
Dragi uredniče,
Pitam se hoće li se na internetskoj stranici časopisa
Share International objaviti komentari glede azijskog tsunamija
i spremnosti da se pomogne ljudima koje je taj događaj pogodio.
U mojoj zemlji, Norveškoj, ima mnogo ljudi koji žele pomoći.
Već smo dali milijune, a još ćemo prikupiti milijarde.
Kada na sve to gledam iz ptičje perspektive, čini mi se
da je to svjetski izazov svim ljudima u bogatim državama da to davanje
učine stalnim — pomak svijesti kod kojeg davanje i pomaganje
postaju jedne od ključnih stvari. U mnogim dijelovima svijeta
ljudi trebaju svakodnevnu pomoć. U Sudanu djeca umiru brže
no što možemo brojati, međutim mediji o tome ne izvještavaju.
Kada bi mediji pola vremena koje sada troše na izvještavanje o Aziji
na utrošili na pokrivanje tih događaja, ljudi bi postali svjesni
tih problema.
Remy Knarvik,
Norveška (elektronska pošta na internetsku stranicu Share International)
Sugestivno pitanje
Dragi uredniče,
4. prosinca 2004. dijelila sam brošure u trgovačkom centru
Cuba i razgovarala sa svima koje je zanimala izložba fotografija
sa zadnjih stranica Share Internationala, kada je preda me
stao jedan muškarac. Nije više bio mlad ali nije ni zašao u srednje
godine; izgledao je pomalo umorno, međutim oko njega se osjećao
snažan osjećaj moći i svrhe. Na časak sam se pobojala
da je fundamentalist jer smo ih taj dan sreli dosta. Razgovarala
sam s njim, i imala sam osjećaj da nije bio vrlo impresioniran,
međutim nije mu se ni odlazilo.
Nekako je naveo razgovor na temu volim li Maore
(volim). Činilo se da ne treba odgovor. Potom me vrlo izravno
pogledao i upitao: "A Kineze?" Ja sam pak baš tog jutra
morala sebi priznati da na ulicama imamo Kineza koliko i Europljana.
Neodlučno sam odgovorila da bi me iako prezirem rasizam, mogao
optužiti za malo prikrivenog rasizma. Počela sam misliti da
je to Maitreja ili jedan od Majstora. Pokušala sam reći nešto
primjereno i rekla: "Što mislite o tome što se danas događa
u svijetu i o energijama koje pritječu?" Odgovorio je:
"Znam za energije." Riječi su bile jednostavne, međutim
njihovo je značenje bilo snažno. Ja sam se utišala, a on je
otišao dalje. Potom se osvrnuo i pogledao me. U tom trenutku bila
sam potpuno sigurna da je znao da znam tko je. Moje srce je poskočilo.
Ostatak vremena koje sam provela na štandu bilo je sama radost
Je li to bio Maitreja ili neki Majstor?
Bernice O' Donell,
Wellington, Novi Zeland
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je posjetitelj štanda
bio Maitreja.)
Bliže nego mislite
Dragi uredniče,
U lokalnom internetskom oglasniku objavljujemo oglas o anđelima
i svjetlosnim križevima te molimo zainteresirane čitatelje
da nas nazovu. I doista, primamo dosta poziva najrazličitijih
vrsta, uključujući i neke od kršćanskih fundamentalista.
Jedne večeri prošle zime nazvao nas je čovjek i neko smo
vrijeme razgovarali s njime preko speaker-phonea.
Spomenuo je da se često susrećemo s anđelima a da
toga nismo svjesni. Međutim, to nam nije dalo misliti sve dok
razgovor nije završio.
Činilo nam se da je fundamentalist budući da je bio toliko
samouvjeren — nije bio pobožnjački uvjeren u svoje riječi,
no govorio je s poznavateljskim tonom u svom glasu. Raspitivao se
o točnom značenju oglasa i našim mišljenjima. Cijelo smo
vrijeme čekali da počne citirati Bibliju i objašnjavati
"pravo značenje Boga", što fundamentalistički
pozivatelji obično čine. Međutim, to se nije dogodilo.
Razgovarali smo još nekoliko minuta kada je rekao: "Uskoro
će se dogoditi nešto veliko. Blizu je kao vrh vašega nosa.
Budući da je tako blizu, ne možete ga vidjeti. I sve što si
možete zamisliti nikad neće doći ni blizu onome kako će
biti." Upitao nas je imamo li još kakvih pitanja. Smjer razgovora
nas je šokirao tako da nismo imali nikakvih.
Je li taj neobični muškarac bio Majstor?
Bill i Glenna
Draffen, Montgomery, Alabama, SAD
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je muškarac bio
majstor Isus.)
Mljekarica
Dragi uredniče,
Prije nekog vremena sam u časopisu Share International čitala
o svjetskom čudu kada su kipovi, posebice kipovi Ganeše, pili
mlijeko. Na prozorskoj polici imamo kip Ganeše i budući da
mi se ideja činila vrlo zanimljiva, moja dvogodišnja kćerka
i ja ponudili smo kipu malo mlijeka u šalici i stavili je preda
nj. Moja kći uzela je nekoliko kapi na vrhove svojih prstiju
i stavila ih na Ganešino ril
o.
Nažalost, nije se dogodilo baš ništa. Nakon jednog ili dva dana
odustali smo. Moja kći rekla je da nije gladan, a meni je palo
na pamet da Ganeša možda ne voli sojino mlijeko — jer njega
smo mu bili ponudili.
Za nekoliko dana kćerkica mi je pokazala na mali Buddhin kip
(vidi sliku) i rekla: "I mali Buddha želi mlijeka." Napravili
smo isto što i s Ganešinim kipom i na moje čuđenje mlijeko
je do sljedećeg jutra nestalo. Moja kći nije bila ni najmanje
iznenađena. Malo kasnije ponudili smo mu (sojino) mlijeko i
"popio" ga je.
"Pije" li Buddhin kip mlijeko? Ako je tako, tko mu pomaže
"piti"?
Od Božića Buddha više nije pio mlijekp.
Claudia Carli,
Amsterdam, Nizozemska
(Majster Benjamina Cremea potvrđuje
da kip nije "pio" mlijeko nego da je mlijeko nestalo,
što je napravio Maitreja, kao i kod čuda s kipovima koji su
pili mlijeko 1995. godine.)
Zamisli ...
Dragi uredniče,
U ožujku 2004. godine sreo sam na mirovnom prosvjednom maršu u New
Yorku članicu skupine za transmisijsku meditaciju. Dala mi
je malo letaka Share International koje sam bio trebao donijeti
sa sobom iz Bostona. Iz mnoštva se pojavio jedan muškarac, stavio
svoj prst na riječ "Imagine"
(zamislite) na vrhu letka, nježno ali brzo uzeo primjerak iz mojih
ruku, podigao ga i rekao: "Da." Nakratko me, ali vrlo
duboko, pogledao u oči i potom se ponovno stopio s gomilom.
Imao je dugu kosu i neobičnu hipijevsku odjeću. Je li
to bio Majstor? David Mynott, Boston,
Massachusetts, SAD
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je muškarac bio
Maitreja.)
Fotografije
U Sai Babinom ašramu u Puttaparthiju
u Indiji rečeno je da je Sai Baba prorekao da će jednog dana
lane biti pronađeno u stadu ovaca te da će do lane biti božansko.Nedavno
je u stadu ovaca pronađeno lane. Dok je bio u Ananda Forestu, Sai Babinom projektu u blizini Puttaparthija, nizozemski posjetitelj H.J. Pieters Graafland fotografiran je kako rukama drži lane. Prema Majstoru Benjamiona Cremea, to lane je božanski "Kozmički suputnik", koji je došao kao suputnik Sai Babe u njegovim zadnjim godinama. |
Spašeni od tsunamija
Jedanaestogodišnju Šrilančanku Sylviju Lucas povukao je tsunami
dok se igrala na plaži u selu Pasikudha. Spasilački helikopter
spasio je druge ljude ali nju nisu opazili. Djevojčica se 24
sata držala za deblo i tjerala ťveliku ribuŤ od sebe, a na posljetku
su je drugoga dana spasioci iz helikoptera primijetili. (Izvor:
Sky News)
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je djevojčici
pomogao Maitreja.)
Kada je tsunami pogodio indijsku zrakoplovnu bazu na indijskom otoku
Nicobar, zajedno s mnogim drugima odnio je i trinaestogodišnju
kćer zrakoplovnog poručnika Meghna
Rajshekhara. Spasioci je nisu opazili ni čuli njezine
pozive u pomoć te je dva dana provela na otvorenom moru, plutajući
na drvenim vratima koja je morala dijeliti s morskim zmijama —
ništa od toga nije joj naškodilo. Na kraju je doplutala do obale
gdje su je mještani pronašli kako smetena hoda po plaži. (Izvor:
ABC News, SAD)
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je djevojčicu
štitio indijski Majstor, koji ju je zaštitio i od morskih zmija.)
U Penangu u Maleziji pronađeno je
20 dana staro dojenče dok je plutalo na madracu u uništenom
restoranu svojih roditelja. Njegove roditelje A. Suppiaha
i ženu mu Annal Mary tsunami je povukao sa sobom, međutim oboje
su se uspjeli probiti natrag do svog uništenog restorana gdje su
pronašli svoje dojenče kako plače na madracu koji je plutao
u metar i po dubokoj vodi. (Izvor: Aljazeera.com)
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je dojenče spasio
majstor Isus.)
Svete slike na festivalu svjetla
Ljudi u okrugu Nickerie u Surinamu
gotovo da nisu mogli vjerovati vlastitim očima kada su se 25.
studenog 2004, u vrijeme praznika svjetlosti (Diwali),
u hramovima počele pojavljivati čudesne slike bogova.
U hramu Ganga na zidu nasuprot oltara pojavile su se slike hinduskih
bogova Šive, Hanumana i Ganeše. Vijest
se brzo proširila i počela privlačiti ljude iz udaljenih
krajeva, čak i iz 230 kilometara udaljenog Paramariba.
Nekoliko dana nakon prvih pojavljivanja slične su se slike
počele pojavljivati i u drugim hramovima u Nickeriu
i Paramaribu. Izvješteno je i da se jednak
"božanski spektakl" događa i na kućnim oltarima
u domovima ljudi.
Televizijski novinar Jyoti Lachman
koji je došao u posjet iz Nizozemske potvrđuje da se čudo
u Surinamu nastavlja i dalje te da o njemu izvještavaju lokalni
mediji. Vijesti o događaju proširile su se i hinduskim zajednicama
širom svijeta. (Izvor: OHM-Radio, Nizozemska)
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je Maitreja manifestirao
slike božanstava.)
Otkriveno mjesto čudesnog izlječenja
Arheolozi koji rade u jeruzalemskom susjedstvu, arapskom selu Silwan u blizini starog dijela grada, otkrili su ribnjak Siloam gdje je, prema mišljenu nekih, Isus vratio vid slijepom
čovjeku.
Iskapanja su otkrila široke stepenice koje se spuštaju do popločenog
prostora za zborovanje te kanal koji ide kroz stijene i kroz kojega
još uvijek teče voda iz silwanskog
izvora. Otkrili su i dio kamene ceste koja je vodila do židovskog
hrama na Planini hramova. Pedesetmetarski ribnjak još uvijek otkopavaju.
Kao što kaže vođa iskapanja Roni Reich
iz Sveučilišta Haifa, starost građevine
moguće je točno odrediti prema kovanicama koje su pronađene
u cementu koji je korišten pri gradi ribnjaka. Najstarija kovanica
datira iz sredine 1. stoljeća prije Krista. Ribnjak je korišten
od oko 50. godine prije Krista do 70. godine poslije Krista kada
su Rimljani uništili jeruzalemski hram.
U biblijskom Novom zavjetu siloamski ribnjak opisan je kao mjesto
gdje se slijepac od rođenja došao okupati prije no što je pošao
u hram i gdje mu je Isus pomazao oči s blatom. Potom mu je
rekao da se okupa u bazenu, a kada je slijepac to učinio, otkrio
je da može vidjeti. U Evanđelju sv. Ivana (poglavlje 9.) zapisano
je: "Otiđe dakle i umije se, i vrati se gledajući."
Kršćani, Židovi i muslimani već dugo vjeruju da ribnjak
ima iscjeliteljske moći. Poznavatelj Biblije Stephen
Pean rekao je da su se njegove vode smatrale
tako čistim da su mogle izliječiti čak i gubu. Lokalitet
koji se nalazi na području koje je u ratu 1967. godine nezakonito
pripojio Izrael trenutno je u posjedu Grčke pravoslavne crkve.
Izraelska uprava za arheologiju pregovara o nastavku iskapanja.
(Izvori: Reuters, Velika Britanija; www.msnbe.com)
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje da je to zaista autentično
mjesto ribnjaka Siloam.)
Otkriveno mjesto Isusovog prvog "čuda"
Arheolozi koji su u korijenju prastarih maslina u Kani Galilejskoj
pronašli krhotine lončarije vjeruju da su možda otkrili mjesto
gdje je Isus na židovskoj svadbi opisanom u evanđelju sv. Ivana
(2. poglavlje) vodu pretvorio u vino.
Vrčevi koje su otkrili u zadnji čas prije no što se na
tom mjestu trebala izgraditi kuća potječu iz vremena rimske
okupacije, kada je Isus putovao u Galileju. Arheologinja Yardena
Alexander smatra da otkriće dokazuje da je suvremena
arapska Kana izgrađena na antičkom galilejskom selu između
Nazareta i Kapernauma. "Sve indikacije
arheoloških iskapanja idu u prilog zaključku da je mjesto svadbe
bila (današnja) Kana — mjesto koje istražujemo," ističe.
Židovsko obredno kupalište iskopano u kući je još jedan dokaz
koji potkrepljuje njezinu tvrdnju. Pronalazak osporavaju američki
arheolozi koji su nekoliko kilometara sjevernije također pronašli
komadiće kamenih vrčeva iz Isusovih vremena i za koje
vjeruju da dokazuju pravu biblijsku Kanu.
Međutim, Yardana Alexander
je unatoč tome uvjerena. "Zaista naporno radimo da očuvamo
barem dio ovog prostora jer je ono sto imamo ovdje selo u kojem
je Isus napravio svoje prvo čudo," ističe. (Izvor:
www.msnbe.com)
(Majstor Benjamina Cremea potvrđuje
da je mjesto koje je otkrila Yardena Alexander
autentično mjesto biblijske Kane. Međutim, Isus nije "pretvorio
vodu u vino", kako se danas doslovno shvaća, nego je unutrašnju
božju službu esenske zajednice (kojoj je bio na čelu) otvorio
i za "obične" ljude, koji su do tada bili isključeni,
i tako promijenio njihovu "običnu vodu" u "vino"
svećenika.)
Svako
dijete ima pravo na igru
Intervju s Johannom Olavom Kossom
Ana Swierstra Bie
"Skrbite za sebe, skrbite jedni za druge"
geslo je međunarodne, humanitarne, sportske nevladine organizacije
"Pravo na igru" (Right to Play ili RTP). "Pravo
na igru" razvila se iz "Olimpijske pomoći" (Olympic
Aid) i djeluje u dvadeset zemalja u Africi,
Aziji i Bliskom Istoku. Radi s osjetljivim ljudima pogođenima
ratom, siromaštvom ili bolešću, među njima su izbjeglice,
siročad i biv
ša
djeca-vojnici.
Predsjednik i izvršni direktor RTP-a je Johann Olav
Koss, četverostruki olimpijski dobitnik zlatne medalje u brzom
klizanju. Poznat je prije svega kao dobitnik tri zlatne medalje na
olimpijskim igrama u Lillehammeru 1994.
godine. Velik dio svojih nagrada donirao je "Olimpijskoj pomoći"
te svoje kolege sportaše i javnost pozvao da učine isto. Koss
se predano trudi da "Pravo na igru" preraste u međunarodno
priznatu nevladinu organizaciju. Pored svog rada u RTP-u aktivan
je i na mnogim drugim područjima. Časopis Time proglasio
ga je za "jednog od 100 čelnika sutrašnjice", a Svjetski
gospodarski forum za "jednog od tisuću svjetskih čelnika".
Za Share International s njim je u Oslu razgovarala Ana Swierstra
Bie.
Ana Swierstra Bie: Sve svoje vrijeme posvetili ste poboljšavanju života
najviše pogođene djece i njihovih zajednica. Kako ste započeli
s tim radom?
Johann Olav Koss: Sve je započelo za vrijeme Olimpijskih
igara 1994. godine. Zamolili su me da budem veleposlanik Olympic Aida
te sam zato otputovao u Eritreju u istočnoj Africi. Već
kao dijete s roditeljima sam obišao osiromašena područja širom
svijeta — neke afričke zemlje, Egipat i Indiju. Tamo sam
vidio slamove i siromašne ljude i to me poučilo o razlikama u
svijetu.
Kada sam otišao na to putovanje kao veleposlanik, bio sam osupnut
tom zapanjujućom snagom — ljudi su istinski željeli sami
promijeniti svoju državu i svoju sudbinu. Bili su vrlo predani, upravo
su se riješili tridesetogodišnjeg rata; bili su vrlo optimistični
glede budućnosti. Ta pozitivna energija me oduševila. Vidio sam
ulogu koju sport može imati pri tome — obrazovanje, sport i
zdravlje — kako je sve to povezano. Budući da su bili
toliko predani razvoju svoje zemlje, i ja sam imao želju pomoći.
Promatrao sam mlađu djecu kako promatraju plakate mučenika
iz Asmare — oni su bili njihovi heroji. U sljedećem
trenutku cestom se provezla skupina biciklista, djeca su se okrenula,
trčala za njima i pljeskala im. Pitate se kakvu vrstu heroja
želite u zemlji. Bio sam ponosan što kao sportaš i ja mogu pomoći.
Vrlo brzo sam se uključio. Trudio sam se dati sve od sebe, jer
su se i oni trudili najbolje što mogu s obzirom na svoje životne okolnosti
i ono što su imali. Tako nešto nikada ne planirate, jer predanost
se samo dogodi i pozom razvija s vremenom. Jedna stvar vodi do druge
i iznenada ste potpuno uronjeni u rad, i to je uzbudljivo.
A. S.: Kakvu ulogu sport i igra imaju u promicanju razvoja, zdravlja
i mira?
J. K.: To je potpuno novo razvojno područje koje postaje
sve priznatije. Sport i posebice veliki sportski događaji već
se dugo vremena koriste kao promocijska sredstva za širenje određenih
poruka. Međutim, sport zapravo nikada nije upotrijebljen kao
sredstvo za određeni program, a na taj bi ga način po mom
mišljenju mnogo bolje iskoristili. Na sport se može gledati kao na
sredstvo za izgradnju civilnog društva. Sportski klubovi, timovi,
dječje lige — u našem je društvu sve to uobičajeno
— u mnogim državama Trećeg svijeta jednostavno ne postoje.
Preko sporta se učimo pravilima, suradnji, poštenosti i predanosti
jedan drugome. Sport djecu može naučiti poštovanju pravila i
autoriteta bez da ih se ograničava; djeca će se razvijati
i rasti, no unutar sustava. To je jedan od ključnih elemenata
za izgradnju demokracije. Sport utječe na stvaranje demokracije.
Na sportskim susretima ljudi razgovaraju i utječu jedan na drugoga,
a isto se zbiva i sa djecom u timu — postaju svjesni demokratskih
načela.
Drugo područje je razvoj djece. Fizička aktivnost važna
je za njihov fizički i psihološki razvoj. U društvima koja ranije
nisu imala mogućnosti za redovitu aktivnost sada vidimo da su
djeca zdravija, da ima manje sukoba te da pohađaju školu. Razvijaju
fizičke vještine koje ih jačaju, poboljšavaju njihov izgled
i otpornost. Uče se međusobnom poštovanju, posebno između
dječaka i djevojčica, što je i jedan od važnih elemenata
preventive od zaraze virusom HIV-a. Što se tiče povezanosti AIDS-a
i spolnosti, mislim da je izuzetno važno povećati utjecaj žena
u društvu. Ako omogućimo da žene razviju samopoštovanje, one
će zadobiti i poštovanje muškog spola te će se moći
zauzeti za sebe i braniti od zaraze. Žene mogu u društvo donijeti
nova pravila ponašanja.
A. S.: Kako provodite sve te ideje?
J. K.: Izvodili smo igre i aktivnosti pod nazivom "živi sigurno
— igraj se sigurno", što povećavaju snagu različitih
poruka o zdravlju — od onih koje govore o sprečavanju zaraznih
bolesti, važnosti cijepljenja, pranja ruku, pa do poruka o važnosti
sigurnog seksa. Nadamo se da djeca potom napuštaju stare modele ponašanja
i nauče nešto novo.
U zdravstvenim ustanovama priređujemo sportske dane koji su povezani
s cijepljenjem. Pridružuju nam se i djeca bez roditeljske potpore,
kao na primjer djeca koja žive na ulici i siročad, igraju se,
a mi ih cijepimo. Tako možete doprijeti do posve nove skupine ljudi.
Djeca vide slavnog sportaša koji zagovara cijepljenje i žele postati
kao on ili ona. Tako povećavamo postotak cijepljene djece.
A. S.: Smatrate li da sport pomaže u rješavanju sukoba?
J. K.: Sport i igra djecu mogu naučiti kako riješiti sukobe
i tako ojačati mir. Sport je sredstvo za povezivanje ljudi. U
isti tim stavimo ljude različitih etničkih ili vjerskih
pripadnosti. Na Srednjem istoku su u istom timu Izraelci i Palestinci:
moraju se naučiti suživotu, međusobnom poštovanju i zajedno
igrati. I znate li što kažu? "Pobijedit ćemo; želimo sudjelovati!
Želimo se zabavljati!". Upoznaju se i igraju i to može premostiti
ogromne razlike. Spoznaja da je sličnosti više nego razlika može
voditi prema korištenju tih sličnosti za razumijevanje drugih
i razvijanje komunikacijskih kapaciteta. Imamo 160 različitih
igara za rješavanje sporova koje po jedna u jednom tjednu, u četrdeset
tjedana godišnje, čine četiri godine.
A. S.: Takve rezultate zacijelo ne postiže svaki sport ili igra?
J. K.: Ja sam mišljenja da je za to primjeren svaki sport ili
igra, međutim važan je način na koji ih izvodite. Sport
možete upotrijebiti i pogrešno, na primjer kao nacionalističko
sredstvo za stvaranje razlika u društvu. Imamo dva vodeća načela:
uključenost (inkluzija) i održivost. Uključenost znači da svatko
može sudjelovati, bez obzira na njegovo porijeklo, fizičku sposobnost,
vjeroispovijest ili spol. Zanimljivo je da je koncept "najboljih
sportskih vrijednosti" priznat širom svijeta, međutim ne
posvećujemo mu dovoljno pozornosti. Kada sport ode krivim putem,
to je u osnovi zato što nismo dovoljno naglašavali te vrijednosti.
Na primjer, ako se razgovor pretvori svađu i netko se počne
nerazumno ponašati, upitamo: "Pa, gdje su "najbolje sportske
vrijednosti" u tome?" Koristimo to kao referentnu točku
za razgovor, povezivanje, djelovanje i sudjelovanje.
Mnogo je bolje da djetetu koje je bilo vojnik omogućite da se
tjelesno iživi u kontroliranom okolišu, preko sporta, da se ističe
u tome umjesto u ratu Igramo prvenstveno ekipne sportove kao što su
nogomet, košarka, odbojka itd.
A. S.: Pri razvijanju zajednice surađujete i s partnerskim
organizacijama?
J. K.: Poučavamo ljude menadžerskim, trenerskim i instruktorskim
vještinama. To je najvažnija stvar jer mogu početi sami brinuti
za sebe. Imamo oko 100 međunarodnih koordinatora projekata koji
obrazuju ljude i organiziraju aktivnosti u lokalnim zajednicama. Na
jednom području mogu iškolovati od 200 do 400 ljudi te grade
infrastrukturu potrebnu za aktivnosti. Sve je to dobrovoljni rad.
Naše aktivnosti redovito pohađa 200.000 djece, a za njihovo vođenje
iškolovali smo oko 7500 ljudi.
U zajednici treba ustanoviti organizacije, vijeća, saveze i tako
dalje, i na kraju tu je preoblikovanje prioriteta zajednice tak da
igra i sportski tereni postanu dostupni.
Najvažniji sastojak za uspješan rad je suradnja s partnerima; svatko
mora doprinositi s onime što čini najbolje. To osigurava širi
i cjelovitiji pristup lokalnim zajednicama. Surađujemo s mnogim
malim i lokalnim udrugama, a naš glavni partner su UN i njegove agencije
UNICEF, UNHCR, WHO, također Crveni križ, Save the Children (Spasimo
djecu) — mogao bih nastaviti još dugo.
A. S.: Kako financirate svoje projekte?
J. K.: Imamo pet glavnih financijskih izvora: SAD, Kanada, Norveška,
Nizozemska i Švicarska. One zajedno osiguravaju više od 60% našeg
budžeta; ostalo osiguravaju privatni izvori.
A. S.: Možete li reći nešto o vašem Forumu okruglog stola?
J. K.: Vlade moraju shvatiti moć sporta i igre te njihove
upotrebe u razvoju mira i zdravlja. Mi vjerujemo u Konvenciju o pravima
djeteta — iz nje smo preuzeli i svoje ime. Pravo na igru je
temeljno djetetovo pravo. Da bi se dijete moglo igrati, mora se nalaziti
u sigurnoj okolini. Mora biti zdravo i obrazovano, a u zajednici mora
biti razvijen sustav roditeljske potpore. Djetetovo pravo na igru
znači da djetetova okolina podržava njegov cjelokupni razvoj.
Potičemo svjetske čelnike. Jedan od rezultata RTP-ovog Foruma
okruglog stola bilo je osnivanje međunarodne radne skupine u
kojoj sudjeluju političari, stručnjaci i organizacije čiji
je cilj poticati vlade razvijenih država i država u razvoju da oblikuju
politiku i pozitivne zakone za upotrebu sporta u svrhu razvoja.
A. S.: Možete li reći nešto o filozofiji koja stoji iza programâ:
"Skrbite o sebi, skrbite jedni o drugima"?
J. K.: Našu filozofiju najbolje ću vam opisati pomoću
priče koju sam čuo od jedne od naših koordinatorica projekata.
Radila je u izbjegličkom logoru u Tanzaniji. Pripremali su sportski
festival i imali za sobom vrlo dobar dan. Kasnije, dok je čekala
prijevoz, ugledala je dječaka kako nasred ulice stoji s bananom.
Dječak vidi drugo dijete, koje nije imalo ništa, prepolovi svoju
bananu, ode do drugog djeteta i kaže mu: "Skrbi o sebi, skrbi
o drugima" Potpuno smo predani filozofiji da ćete se
početi istinski skrbiti za sebe kada se počete baviti sportom.
Svi moramo shvatiti tko smo i što možemo učiniti za sebe, međutim
ne smijemo se na tome zaustaviti. Moramo se pobrinuti i jedan za drugoga.
Naša je odgovornost da osiguramo međusobno socijalno partnerstvo,
jer utječemo jedni na druge, ovisni smo jedni o drugima. U jednom
je smislu u našem najboljem interesu da skrbimo za druge ljude, ne
samo za svoju obitelj. To se ne završava na obitelji, moramo skrbiti
za sve članove svoje zajednice i također za ljude van svoje
zajednice.
A. S.: Dakle, ako pate drugi, patit ćete i vi — njihova
patnja utjecat će na vas.
J. K.: Da. Ljudi obično pitaju: "Zašto bi to utjecalo
na mene?" Danas vidimo da se jaz između bogatih i siromašnih
povećava. Problem je u tome što siromašniji postaju sve siromašniji,
nimalo bogatiji. Znaju da postaju siromašniji, svjesni su razlika
u svijetu, a to je novost koju je omogućila telekomunikacijska
tehnologija. Bližimo se mnogo većoj opasnosti. Životni uvjeti
mnogih ljudi pogoršali su se, a posljedica će biti više sukoba;
a uz globalizaciju, to će biti svjetski sukob. Taj sukob bit
će drukčiji od rata, međutim svjedočit ćemo
pojedinačnim eksplozijama nasilja širom svijeta i zato će
naši životi biti mnogo više ograničeni.
Kakva je dakle perspektiva našeg svijeta? Kakav svijet si želimo?
Ja vjerujem u natjecanje, vjerujem u ciljeve i mogućnosti, to
je prirodan nagon u ljudima. Međutim, moramo osigurati pošteni
napredak, mora biti pošten za sve. Morali bi stremiti k "milenijskim
ciljevima" i dosezati ih putem pravednih trgovinskih sporazuma,
mogućnostima za otpis dugova itd. To je od kritične važnosti
za svijet
A. S.: Povećavaju li se razlike?
J. K.: Da, međutim to ne znači da ostatak svijeta mora
postati kao mi. Afrika nikad neće biti poput Europe te ne bi
ni smjela biti — mora ostati poput Afrike, moramo očuvati
vlastite kulture i razlike između rasa, budući da smo kulturološki
različiti. To je nešto lijepo, to obogaćuje svijet. Bilo
bi grozno kada bi sve bilo jednako. Putovanja bi bila besmislena.
Od tih društava možemo mnogo naučiti. Tako mnogo možemo naučiti
o sreći, kako živjeti i cijeniti to što imamo. Njihove mogućnosti
su toliko oskudne, a opet su zapanjujuće sretni i nasmiješeni
da ne možete a da se ne zapitate: "Kako je to moguće?"
To me navodi da više cijenim to što imam i što sam, svoje prijatelje
i takve stvari. Manje se opterećujem zbog stvari koje nemam i
koje ne mogu postići.
A. S.: RTP (Right to Play)
djeluje u većini siromašnih područja u svijetu te u područjima
koja su pogodili ratovi ili bolesti. Biste li željeli nešto poručiti
ljudima koje patnje u svijetu žaloste, ali misle da su premali i previše
nevažni da bi mogli išta učiniti glede toga, ili im se čak
čini da je beznadno pokušavati promijeniti situaciju?
J. K.: Promjene u svijetu mogu postići samo pojedinci. Ne
možete očekivati da će se velika skupina promijeniti, no
promjene se odvijaju preko ljudi u skupini — oni se mogu promijeniti
i potaknuti druge na promjenu, i tada se skupina promijeni. Moguća
je bilo kakva promjena — sve ovisi o tom jednom pojedincu. Ako
takvih pojedinaca nema, ne dogodi se ništa.
Mislim da svi možemo, i mali i veliki, mijenjati stvari, i jedini
način je da to učinimo sami. Ne mogu očekivati da će
se svijet mijenjati za mene — to je moja odgovornost. Jedina
osoba koja može promijeniti stvari ste vi.
Situacija u svijetu sada se poboljšava, mi je mijenjamo.
Sve se više djece obrazuje, više je demokracije, znamo više, i znamo
čemu se moramo posvetiti, znamo kako se stvari rade.
Ne smijemo odustati. Kako bi i mogli? Treba nam svaki pojedinac kako
bi u sustav doprinosio svoju pozitivnu energiju i dobru volju. Naravno,
postoje i ljudi koji nemaju dobre namjere. Postoje negativne sile
koje se neće odreći svog negativnog utjecaja, zato što ne
žele izgubiti novac, vlast ili što drugo. Ne smijemo im dopustiti
da pobijede. Većina ljudi je pozitivna i ima pozitivnu energiju.
Svijet je u stvari dobro mjesto.
Svatko sudjeluje u mijenjanju svijeta. Ako samo sjedite prekriženih
ruku, zapravo ste odlučili sudjelovati u pogoršavanju stanja.
Svaki živi čovjek dio je onoga što jesmo, fragment naše zajednice,
dio toga kako gradimo svoje sustave. Svatko je dio tog procesa —
nije bitno tko ste — ne možete reći da niste njegov dio
A. S.: Dakle, trebali bismo biti svjesni svojeg utjecaja na svijet?
J. K.:Da, i svog utjecaja na druge ljude, na svoju lokalnu zajednicu.
Svako utječe, čak i ako mislite da ne utječete. I hvala
bogu da utječemo! Utječemo već samim time što jesmo.
Više informacija o organizaciji "Pravo na igru" možete pronaći
na www.righttoplay.com
Ana Swiestra Bie je norveška suradnica Share
Internationala.
Kampanja "Učinimo da
siromaštvo postane povijest"
Više od stotinu britanskih dobrotvornih organizacija, sindikata
i vjerskih skupina udružilo se sa slavnim osobama i pokrenulo dugogodišnju
kampanju pod imenom "Make Poverty History".
Kampanja se zalaže za to da razvijene države povećaju globalnu
pomoć i osiguraju da ona bolje služi siromašnima, ukinu svjetski
dug i promijene pravila svjetske trgovine tako ona djeluju u korist
siromašnih.
"Make Poverty
History" dio je globalnog pokreta pod imenom "Global
Call to Action against Poverty" ("Globalni
poziv na akciju za iskorjenjivanje siromaštva") koji namjerava
prisiliti svjetske vođe da u 2005. godini naprave ključni
pomak na putu prema iskorjenjivanju svjetskog siromaštva. Akcija je
pokrenuta u trenutku priprema Velike Britanije za summit šefova država
skupine G8 i u očekivanju britanskog predsjedanja Europskom unijom
u 2005. godini. "Make Poverty
History" izaziva britanskog premijera
Tony Blaira da
se suoči s problemima trgovine, pomoći i dugova nerazvijenih
država.
"Izazvali smo Tonyja Blaira",
izjavio je Kirsty McNeill
iz kampanje Stop AIDS Campaign (Zaustavite
AIDS) u ime "Make Poverty
History". "No, izazov nije upućen samo Premijeru.
Tony Blair i drugi svjetski vođe
neće reagirati ukoliko obični ljudi ne budu zahtijevali
promjene. Želimo da u 2005. godini svaki Britanac iskaže svoju potporu,
bilo tako da nosi bijelu traku, pošalje razglednicu, E-mail
ili pismo, bilo da se pridruži demonstracijama pred srpanjskim susretom
šefova država G8.
U izvještaju kampanje "Make History"
(pod nazivom "Učinimo da postane povijest: izazov britanskom
Premijeru u 2005. godini) navodi se da svakog dana bespotrebno umre
30.000 djece, te da kombinirani učinci neprimjerene pomoći,
nepravedne trgovine i duga imaju razoran učinak na najsiromašnije
ljude svijeta.
"Taj izvještaj otkriva teške nepravde koje pogađaju milijune
ljudi širom svijeta te objašnjava što treba učiniti da bi se
situacija riješila. Nepravedna pravila trgovine, pomanjkanje kvalitetne
pomoći i osakaćujući dugovi stoje mnogo života. Znamo
za probleme, međutim do sada nije bilo političke volje za
promjenom. Želimo da se 2005. godine sjećamo kao godine kada
se promijenio svijet", kaže Steve Tibbett
iz ActionAida u ime "Make
Poverty History".
Podupirući koaliciju "Učinio da siromaštvo postane
povijest" nadbiskup Desmond Tutu izjavio
je: "Godina 2005. je godina velike prilike. Stvarno možemo nešto
učiniti da promijenimo svijet. Došlo je vrijeme da prijeđemo
s riječi na djela. Ako svatko tko želi da se okončaju siromaštvo,
glad i patnje digne svoj glas, buka će biti zaglušujuća.
Političari će biti prisiljeni slušati." (Izvori: www.makepovertyhistory.org;
Oxfam; www.tearfund.org; www.thecommonwealth.org)
Zahtjevi koalicije "Make Poverty
History"
Pravedna trgovina: Velika Britanija mora se boriti da osigura
da vlade, posebno one siromašnih zemalja, imaju mogućnost izabrati
najbolja rješenja za iskorjenjivanje gladi i zaštitu okoliša; prekinuti
izvoz koji ruši cijene (eng. — export dumping)
i škodi preživljavanju siromašnih zajednica širom svijeta; donijeti
zakone koji će zaustaviti profitiranje velikih korporacija na
račun ljudi i planeta.
Otpisivanje duga: Neotplative dugove najsiromašnijih zemalja
treba se u cijelosti otpisati na pravedan i transparentan način.
Obilnija i kvalitetnija pomoć: donatori sada moraju dati
svake godine barem 50 milijardi dolara pomoći više i postaviti
vremenski obvezujući raspored za potrošnju 0,7 posto nacionalnog
dohotka na pomoć. Također, pomoć se mora učinkovitije
upotrijebiti za siromašne.
(Izvor: www.makepovertyhistory.org)