Powered by Google
   MAPA STRANICA
 
 



Časopis Share International — ljeto 2007.
Ovo je hrvatsko izdanje skraćene verzije časopisa Share International. Kroz ove elektronske datoteke omogućavamo vam pristup ograničenom izboru sadržaja iz časopisa Share International.
Dopuštenje za reproduciranje ovih članaka u časopisnom, novinskom ili biltenskom obliku daje se uz uvjet da se kao izvor navede Share International i novinski izresci pošalju na adresu:
PO Box 41877, 1009 DB Amsterdam, Holland. Copyright © 2003 Share International. Sva prava pridržana.

na vrhMajstorov članak:

Zaokret

Majstor — preko Benjamina Crema


Kada ljudi shvate koliko su se približili samouništenju, zgrozit će se nad posljedicama svojih djela. Čovječanstvo se tek rijetko u povijesti suočavalo s tolikom opasnošću. Čak i u najtežim nesrećama, ljudi su se borili i suprotstavljali sudbini. Međutim, u zadnje vrijeme su u tolikoj mjeri izgubili osjećaj za smjer da nisu ni svjesni opasnosti s kojom se suočavaju. Njihova bezbrižnost i prividna ravnodušnost nesumnjivo proistječu iz činjenice da su ta opasnost i iskušenje uvelike prouzročili sami. Kada ljudi to spoznaju, bit će osupnuti činjenicom koliko su ih blizu uništenju dovela njihova djela. Doista su se poigravali sa smrću i stavili nezamisliv teret na one koji su se obvezali da će im pomagati. Ljudi naravno znaju vrlo malo ili nimalo ništa o tom bijegu pred smrću i veselo nastavljaju svojim putem. Toliko uronjeni u svoje materijalističke ambicije, tek trebaju shvatiti da taj put vodi samo u jalovu pustoš.

Svitanje
Međutim, velike su mogućnosti koje očekuju ljudske kreativne napore i velika će biti njihova postignuća kada im svane i naočnjaci padnu s njihovih očiju.
       Do te spoznaje će doći kada se ljudi ponovno okrenu prema unutra i otkriju u svojim srcima bratstvo i jedinstvo za kojima svi instinktivno čeznu. To će dovesti do procvata nove nade i nadahnuća koji će ljude ponovno usmjeriti na put napretka i na stvaranje boljeg svijeta. Jednostavnost i poštenost zamijenit će korupciju koja sada prlja sve aspekte ljudskog života. Ljudi će nastojati oponašati Maitreju i njegovu skupinu Majstora i tako će pročistiti svoja društvena uređenja i standarde.
       Pod vodstvom Maitreje i njegove skupine, ljudi će zavoljeti jednostavnost novih društvenih uređenja te će u njima pronaći zadovoljstvo i sklad. Dobro će se osjećati u svijetu lišenom natjecanja i napetosti koje ono donosi. Duboku sreću i ispunjenje u svemu što rade pronaći će u suradnji. 
       Maitreja neće uskratiti nimalo svoje pomoći i savjeta, niti ćemo to činiti mi, vaša Starija braća, u našim naporima da nadahnemo izgradnju ove civilizacije. Čudesni događaji koji će krasiti taj novi svijet oduševit će i osupnuti sve ljude.  Svatko će imati svoju ulogu u njegovoj izgradnji i svi će u tom pothvatu dati najbolje od sebe. Tako će biti.       

(Arhiv Majstorovih članaka)

na vrh
Pitanja i odgovori:


P.: Čitao sam vaše informacije o Maitreji, međutim ne znam kako da ih »uklopim« u svoj svakodnevni život. Vjerujem u njih, ali mi se čine i nestvarnima. Možete li pomoći? 
      O.: Maitrejin dolazak tiče se promjene svijeta: promjene u našem razumijevanju potreba planeta, ekološke ravnoteže; promjene naših gospodarskih sustava tako da svi ljudi budu siti i u primjereno zbrinuti; promjene u međusobnim odnosima ljudi posvuda. Istinsko razumijevanje da je čovječanstvo jedno pokazat će da je ta duboka preobrazba apsolutno nužna. Tiče se izgradnje novog svijeta.  
      Na ovom planetu niste sami i stoga ćete uvidjeti da se te promjene odnose i na vas i na vaš život, a  to će vam dati snažniji osjećaj stvarnosti i značenja Maitrejinog dolaska.  
      Maitreja ne dolazi sam, nego na čelu veće skupine usavršenih ljudi, Majstora mudrosti.  Kada čovječanstvo ozbiljno uzme savjet i vodstvo Maitreje i Majstora mudrosti, započet će taj proces promjene svijeta koji će s vremenom obuhvatiti sve aspekte naših života. To će naravno utjecati i na vas kao i na sve druge. Promatrajte Maitrejin dolazak na taj način i mislim da ćete doći do dubljeg razumijevanja što njegov dolazak znači za nas.

P.: Što je po Maitrejinom mišljenju danas najhitniji svjetski problem?
      O.: Najvažniji zadatak s kojim se Maitreja bavi je spašavanje milijuna ljudi koji trenutno umiru od gladi u svijetu izobilja. Kaže da ga ništa ne ražalošćuje više od te sramote: »Zločin odvojenosti mora se protjerati iz ovog svijeta.. To si postavljam za cilj.« Dakle, Maitrejin prvi cilj je da čovječanstvu pokaže da smo jedno i da smo jednaki: bezobzira na to gdje živimo, kakve je boja naša koža, kakvi su naše obrazovanje ili vjerska uvjerenja, potrebe svih su jednake.
       Jednako važno i hitno je spašavanje našeg planeta od uništenja koje prema kojem ga vodimo svojom zloporabom njegovih resursa.  Nakon što su znanstvenici mnogo godina govorili o tome, vlade sada postaju sve više svjesne realnosti globalnog zatopljivanja. Globalno zatopljivanje se sada do određene mjere shvaća, međutim nije još svim državnim vlastima svanulo da je za njega odgovoran čovjek. To je jedna od najvažnijih  spoznaja do kojih moramo doći — da je čovjek odgovoran za najmanje 80 posto zatopljivanja planeta i da će to, ako se nastavi, drastično utjecati na naše svakodnevne živote. Samo Maitreja i Majstori znaju kako točno postupati s tim problemom, no prve korake koje treba poduzeti već znamo i mi (smanjivanje emisija ugljičnog dioksida i tako dalje). Međutim, vlade vjerojatno još potpuno ne shvaćaju koliko hitno treba djelovati. Maitreja će naglasiti da je potreba za djelovanjem po tom pitanju doista vrlo urgentna.  Uništavanje šuma na planetu — na primjer, u Središnjoj i Južnoj Americi se svake godine posiječe površina prašume jednaka površini Belgije —  snažno utječe na koncentraciju kisika na planetu.
      Potreba za međusobnim dijeljenjem dobara je primarni zadatak koji će Maitreja naglasiti. To će stvoriti povjerenje koje će otvoriti put za rješenje svih drugih problema, nacionalnih i međunarodnih.  

P.: Koliko neposredno će Maitreja surađivati sa čovječanstvom kada ga javnost prihvati? U kojoj mjeri će upravljati stvarima? Ili će samo savjetovati?
     
O.: Maitreja je ovdje da bi savjetovao, usmjeravao i poučavao. Nije ovdje da bi upravljao našim aktivnostima i neće to činiti. On je učitelj. Majstori, njegovi neposredni učenici, će sa svojim višim znanjem i iskustvima biti na raspolaganju za pomoć i savjet, a jednako tako i Maitreja. Međutim, mi moramo željeti ono što trebamo učiniti. Maitreja će ocrtati široke, općenite smjernice našeg razmišljanja. To jest: osjećaj jednosti čovječanstva, apsolutnu nužnost međusobnog dijeljenja svjetskih resursa; kraj rata i terorizma kao načina za rješavanje međunarodnih problema. Kada budemo pokazali da to razumijemo, imat ćemo na raspolaganju toliko pomoći i savjeta koliko ih možemo iskoristiti. No, moramo sami željeti promjene; provesti promjene drage volje. Majstori ne dolaze da bi nam naređivali. Maitreja je rekao: »Ja sam samo tvorac nacrta. Vi, moji dragi prijatelji i braćo, ste voljni graditelji blistavog hrama istine.« Pri čemu je hram istine nova civilizacija.

P.: U slučaju da prepoznamo Maitreju pri nekom od njegovih početnih nastupa u medijima, kada se još ne bude predstavio kao Maitreja, kako da se odazovemo na to?
Što trebamo raditi u odnosu na medije?
      O.: Što se tiče medija, ne trebamo učiniti ništa osim obznaniti da su Maitreja i njegova skupina u svijetu. Naš zadatak nije da ga pokažemo medijima. Oni ga, kao i čitavo čovječanstvo, moraju sami prepoznati. Ako ljudi vjeruju, ispravno ili pogrešno, da je Maitreja Krist, Imam Mahdi, Maitreya Buddha, Mesija ili Kalki Avatar te zbog toga prihvaćaju njegov savjet ili vodstvo, to još ne znači da su u sebi spremni provesti potrebne promjene kako bi se sačuvao svijet i čovječanstvo zajedno s njim. Maitreju moramo prepoznati zato što se slažemo s onim što govori, a  ne zato što mislimo da je on Maitreja, Krist, Mesija ili tko već. Moramo ga prepoznati po tome što  za svijet želimo ono što on govori da je za svijet nužno potrebno: pravdu i dijeljenje dobara, slobodu za sve ljude; ea ne zato što je on Učitelj svijeta ili neko veliko duhovno biće.  

P.: Hoće li Maitreja u svom prvom intervjuu na televiziji fizički izgledati kao on sam — to jest onako kako doista izgleda — ili će biti u drugom liku, kao što to obično čini kada se pojavljuje pred ljudima?  
     
O.: Kada se pojavljuje ljudima, obično upotrebljava »krinku«, kreiranu osobu preko koje se manifestira neki dio njegove svijesti.  No, kada se otvoreno pojavi pred svijetom, iako ne bude koristio ime Maitreja, pojavit će se onakav kakav je uistinu, u  samokreiranom tijelu, u kojem se sada manifestira u svijetu.  

P.: Da li sada ljudima ponekad pokazuje u svom pravom liku? O čemu to ovisi?
     
O.: To ovisi o tome koliko su ti ljudi kojima se pojavljuje blisko uključeni u njegov rad.

P.: Ako su vaše informacije da su Krist i Majstori sada u svijetu i dolaze u nj (ovo potonjem misli se na Majstore mudrosti kojih je dosada došao samo jedan dio; op. prev.) točne, nije li to nešto sasvim prezahtjevno, iskustvo koje je preveliko da bi ga obični ljudi mogli »probaviti«?
       O.: Vidjet ćete da su Maitreja i majstori — iako su s našeg stajališta savršena, duhovna bića — izravni, jednostavni i puni poštovanja u svom pristupu čovječanstvu. Ne ponašaju se, i nikad neće, kao udaljeni Bogovi, kao što si ljudi to obično predstavljaju. Oni su ljudi kao i mi, međutim ljudi bez mana. Imaju dobar smisao za humor, jednostavnog su pristupa i poznaju unutrašnju duhovnu prirodu svih ljudi bolje od nas samih. Maitreja je Gospod ljubavi, Duhovna hijerarhija je središte planeta u kojem se izražava Božja ljubav i to ilustrira njihov pristup prema nama, koji je bezuvjetan.

P.: Rekli ste da će jedan od Maitrejinih prioriteta biti pronalaženje rješenja za sukob na Bliskom istoku i da taj sukob neće biti riješen sve dok Maitreja ne istupi u javnost. Je li to zato što će se različiti narodi na Bliskom istoku (muslimani, židovi, kršćani)  odazvati na njega kao na svog Učitelja svijeta i spoznati da je on došao za sve njih, te će na temelju tog odaziva njihov separatizam početi slabiti?
      O.: Fundamentalisti svih religija će biti vjerojatno posljednji koji će prepoznati Maitreju i odgovoriti na njegove apele, ali na posljetku hoće.
      Mišljenja sam da će palestinsko-izraelski problem, koji je koji je u srcu Bliskoistočnih problema, biti riješen tek Maitrejinim posredovanjem. No, čak ni Maitreja ne može nametnuti rješenje, može samo savjetovati. A budući da će ga nebrojeni milijuni širom svijeta prihvatiti kao duhovnog učitelja i vođu,  potrebu za suživotom lakše će prihvatiti i najfanatičniji izraelski židovi i palestinski muslimani. Do toga će moći doći tek kada Palestinci dobiju pravdu. Kada pravda bude zadovoljena, potpuno i beziznimno,  kada i bude viđeno da je zadovoljena, tada se rješenje postati prihvatljivo za muslimane, kao i, makar i nerado, za Izraelce. S vremenom će se morati naučiti živjeti jedni uz druge, a to se može dogoditi jedino u pravednim okolnostima.  U suprotnom će neizbježno biti beskonačnog rata između te dvije strane.
      Dokle god se ne riješe problemi na Bliskom istoku neće biti mira. A znamo da bi bez mira budućnost čovječanstva bila uistinu mračna. Muslimani očekuju Imama  Mahdija, a Židovi Mesiju i mnogi će biti spremni prihvatiti Maitreju kao takvog. To će, siguran sam, omekšati njihove stavove jednih prema drugima.
      No, važna stvar je da Palestinci moraju dobiti pravdu. Zapadnu obalu je darovao jordanski kralj Hussein kao domovinu za Palestince, a to znači čitavu Zapadna obala, a ne samo jedan njezin djelić koji je dosada bio ponuđen Palestincima. 4,7 milijuna izbjeglica, koji su većinom u Libanonu, moraju se vratiti u domovinu. Potrebno je promijeniti status Jeruzalema — koji je od velike važnosti muslimanima, židovima i kršćanima — te on mora postati otvoreni središnji grad za sve tri skupine. Mislim da će do tog pomirenja moći dovesti samo Maitreja.

P.: Postoji li kakav vremenski okvir  za to?
      
O.: Pa, mi određujemo vremenski okvir.  To je pitanje volje ljudi na tom području: oni određuju vremenski okvir.  Ako su spremni napraviti promjene, prihvatiti rješenje sukoba i omogućiti pravedan mir), to se može dogoditi vrlo brzo  To ovisi o fanatičnim skupinama na obje strane. Ali, kada se čitav svijet bude mijenjao, vidjet ćete da se ta mala područja, ma koliko važna bila, budu sve teže odupirala promjenama koje će promjenama koje će donijeti miroljubiva rješenja. U osnovi svi žele mir u svijetu. Samo ludi ratni huškači žele rat, koji je dobar za posao i određenim skupinama donosi masne zarade. Ali, kada čovječanstvo kao cjelina uvidi apsolutnu nužnost mira, tada će biti moguće postići svršetak rata. To je Maitrejin zadatak, da nauči čovječanstvo tim činjenicama.  To je pitanje ostvarivanja onoga što ljudi znaju: Ja znam, vi znate, svi znaju da je mir potreban, no još uvijek imamo ratove. To je zato što ljudi misle da će pomoću rata određenog intenziteta preokrenuti ravnotežu u svoju korist.  No, kada svijet kao cjelina bude išao u određenom smjeru, vidjet ćete da će i male frakcije slijediti njegov primjer

P.: Da li si to umišljam ili je doista moguće osjetiti da je Maitreja sada mnogo bliže nego prije tek nekoliko mjeseci?
     
O.: To stoji. Sve više ljudi osjeća Maitrejinu prisutnost u svijetu dok reagiraju na njegov energiju koja prožima svijet.

P.: Vjerovao sam vašim informacijama i svih se ovih godina nadao da ću vidjeti Maitreju. No, sve mi je teže vjerovati u tu priču. Zašto se jednostavno ne može odmah dokraja razotkriti? Stvari u svijetu praktički ne mogu biti gore… Mnogi ljudi ne može više podnijeti slušanje ili gledanje vijesti — previše je patnji i previše pogrešnog.  
      O.: Mogu razumjeti taj osjećaj, no to je samo osjećaj i ne uzima u obzir zakon koji Maitreja ne može zanemariti: to je zakon slobodne volje ljudi. Da smo u bilo kojem trenutku u proteklih 30 godina sami poduzeli neke korake da ispravimo današnje krivde, da uvedemo načelo dijeljenja dobara, da obnovimo pravdu i mir u svijetu, još davno bi svi mogli vidjeti Maitreju. Krivite sebe, a ne Maitreju (ili mene!)

P.:Kako da se obratimo Maitreji, npr. ako želimo razgovarati s njim ili ga moliti za pomoć?
      O.: Maitreja nam je dao jednostavno, neposredno sredstvo za uspostavljanje kontakta s njim. Upotrijebite  Maitrejin »dlan« koji je dan za/u tu svrhu. Jednostavno ga gledajte i to trenutačno privlači njegovu pozornost k osobi koja ga moli za pomoć.
 
P.: Kada Maitreja jednom bude u svijetu i kada počnemo djelovati, hoće li on osnažiti naš rad ili ga učiniti efikasnijim?
       O.: Maitreja jest u svijetu, no kada se jednom razotkrije, svako naše djelovanje koje će biti u pravilno usmjereno — prema jednosti, pravdi, slobodi za sve ljude — će invocirati njegovu pomoć i energiju. Osnažit će naša djelovanja i promjene će teći ogromnom brzinom i u ogromnom opsegu.

P.: Hoće li nakon dana objave svi biti svjesni prisutnosti Maitreje i njegove skupne, Majstora mudrosti? 
      O.: Ne mogu govoriti za sve, međutim golema većina čovječanstva će na dan objave telepatski čuti njegove riječi i čini se očitim da će se vrijeme i resursi medija od tada pa na dalje posvetiti obznanjivanju Maitrejinih savjeta i prioriteta. Treba imati na umu da Maitrejina telepatska poruka neće biti snimljena i nesumnjivo će doći do njezinog pogrešnog pamćenja i pogrešnih tumačenja njezina značenja. Međutim, Maitreja će u svojim sljedećim intervjuima biti spreman normalno pojasniti značenje svojih riječi.  

P.: Vaš Majstor je rekao da ćemo kada vidimo Maitreju na televiziji doživjeti njegovu zraku odnosno energiju. Hoće li to biti nešto poput pretpremijere dana objave i blagoslova koji će biti tog dana ?
       O.: To će biti duhovno iskustvo, međutim na razini pojedinca. Ljudi mogu primiti samo onoliko koliko mogu, mogu biti samo ono što jesu. Neki ljudi će Maitreju odmah osjetiti i prepoznati ga kao duhovnog diva kakav jest. Drugi će više reagirati na njegove riječi, koje će zadovoljiti njihov osjećaj pravde i smisla. Ipak, svaki put će se odvijati duhovni tok. Sumnjam da će biti toliko moćan kao onaj na Dan objave.

P.: U zadnje vrijeme na sajmovima i izložbama, ljudi koji nisu nikad prije čuli za naše informacije kao da ih već »znaju«, podsvjesno, čini se da nisu njima iznenađeni i sada ih spremno prihvaćaju.  Čine im se smislenim i očitim. Kako se to dogodilo?
       O.: Možda su ih pročitali ili čuli, ali se toga ne sjećaju. No, to je rezultat 30 godina priprema na ponovni dolazak. To se nije dogodilo preko noći.  Maitrejine energije sve više prodiru na sve ravni i ljudi ih neizbježno postaju sve više svjesni, kao i sve više svjesni istinitosti tih informacija.

P.: U kakvom je odnosu Benjamin Creme prema Maitreji?
       O.: Svi Majstori mudrosti su neposredni Maitrejini učenici. Benjamin Creme je učenik jednoga od tih učenika.

(Više pitanja i odgovora)


na vrhPisma čitatelja:
             
Niz godina neki se Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, često ukazuju ljudima iz čitavog svijeta te na predavanjima i transmisijskim meditacijama Benjamina Crema. Neki od ljudi o takvim doživljajima pišu časopisu Share International koji pismo objavi ako Majstor Benjamina Crema potvrdi da doista opisuje susret s nekim od Majstora. Majstori se ljudima ukazuju da bi nas nadahnuli, usmjerili ili poučili, a često i da bi nas ozdravili ili obodrili. Također, majstori vrlo često skreću našu pozornost na neku našu ukorijenjenu netoleranciju (na primjer prema alkoholičarima, pušačima ili prosjacima). Mnogo puta djeluju kao “anđeli” spasitelji u teškim nesrećama, na primjer u ratovima i potresima, kada spašavaju živote.
       Pri takvim susretima Majstori poprime određeni lik, misoani oblik, koji izgleda potpuno stvarno: mogu se po volji pojaviti kao muškarac, žena i ili dijete. Ponekad upotrijebe lik neke stvarne osobe, no u većini slučajeva poprime lik koji je stvoren posebno za tu priliku. Pisma koja slijede su primjeri takvog načina komunikacije Majstora. Napomena: Ako nije drukčije naznačeno, urednici će pretpostaviti da se vaše ime može tiskati. Također, ako se posebno ne zatraži suprotno, neka od pisama mogu biti objavljena na web-siteu share-international.org ( i istim stranicama na drugim jezicima) , gdje će se upotrijebiti samo inicijali, grad i država:

Metuzalem

Dragi uredniče,
krajem studenog 2006. godine bila sam na putu na transmisijsku meditaciju u Ukiahu, u Kaliforniji, otprilike sat vremena vožnje od moje kuće. Netom nakon što sam prošla kroz naš mali gradić primijetila sam autostopera koji je stajao uz cestu. To je bio mladić koji se oslanjao o jednu štaku.
Obično ne primam autostopere, međutim kada sam ga već bila prošla, u sekundi sam odlučila da ga povezem. Okrenula sam s na parkiralištu i dovezla se pokraj njega, a kada je ušao u automobil, primijetila sam da je bosonog.
       Rekao je da treba prijevoz samo pet kilometara dalje, do raskrižja kraj kojeg je jablan. Počeli smo razgovarati i rekao je da je čuo mnogo dobrih stvari o meni. Na to sam ja pokušala shvatiti odakle bi me mogao poznavati. Vjerojatno preko mog sina, pomislila sam, koji ima 23 godine i maturirao je u tamošnjoj gimnaziji. Upitala sam ga o njegovom školovanju i životu, međutim nisam mogla dobiti nikakav zadovoljavajući odgovor. Na posljetku sam ga pitala koliko ima godina, kako bih ga mogla dovesti u vezu s generacijom moga sina. Na trenutak je sjedio vrlo tiho, a  zatim se nasmijao i rekao: »Ja sam otprilike najstarije živo biće na ovom planetu.«
       Prije nego što sam mogla odreagirati, stigli smo do skretanja na kojem je trebao izaći. Izašao je iz automobila i naslonio se kroz prozor, pogledao me u oči i rekao: »Hvala vam i bog vas blagoslovio.« Vratila sam se na cestu i kada sam pogledala u retrovizor više ga nije bilo. Možete li mi molim  vas reći je li ta osoba bio netko poseban?
B. E., Laytonville, Kalifornija, SAD
      (Majstor Benjamina Crema je potvrdio da je muškarac bio Maitreja.)

Moć jedne stvari

Dragi uredniče,
U subotu 2. lipnja 2007. oko pola tri popodne bila sam sa suradnicom Suzanne, stajali smo na mostu Westminster Bridge u Londonu i sunce je prekrasno sjalo. Bili smo u velikoj skupni ljudi na prosvjedu THE WORLD CAN’T WAIT (Svijet ne može čekati) nekoliko dana prije susreta G8 u Njemačkoj. Atmosfera je bila poticajna i optimistična, a po rijeci je plovila teglenica s ljudima koji su koordinirali mnoštvo kako bi bilo što glasnije. Vrtjelo nam se u glavi od tolikog puhanja u zviždaljke!
       Tada sam sa svoje lijeve strane primijetila tamnoputog muškarca, starog približno 35 godina, sa širokim osmijehom na licu. Promatrao je ljude u bijelom i s transparentima koji su ispunili most i obale rijeke. Upitao me, zašto smo se svi našli ovdje i ja sam mu objasnila. Sav blistajući mi je odgovorio: »Ja sam iz Ugande i daje mi mnogo nade kada vidim toliko ljudi koji misle na ljude poput mene, iz zemlje koja je tako daleko. Svi ti različiti ljudi sjedinjeni za jednu stvar.« Zamahnuo je jednim prstom prema gore naglasivši »jednu stvar«. Rekao je: »To me čini tako sretnim. G8 će slušati.«
      Zanima me je li to bio Maitreja?
      G.F., London, Velika Britanija.
      (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je muškarac bio Maitreja.)

Zabavljač

Dragi uredniče,
Jednog jutra u Torontu, u prosincu 2005. godine, terenska radijska izvjestiteljica Sage Tyrtle bila je iznenađena vidjevši jednog starca kako se poletno probija kroz mnoštvo radnih ljudi koji su se u jutarnjoj gužvi tegobnim korakom penjali uz strme stepenice što vode do podzemne željeznice. Starac se kretao vrlo brzo i provocirao osmijeh kod svih govoreći: »Mjesta, maknite mi se s puta. Ja sam star čovjek, a penjem se uz stepenice brže od vas!«.
       Nakon što je zauzeo mjesto u vagonu podzemne željeznice, starac je veselo čavrljao o tome kako su ljudi iz Toronta nervozni i napeti te kako »treba otići u Vancouver gdje svi pozdravljaju. U Vancouveru su svi opušteni. Zapravo, idem si sad odmah uzeti par piva kako bih se razbudio«.
       Slušatelji su prasnuli u smijeh, rekla je gđa. Tyrtle, a zatim su svi pozorno poslušali što je dalje imao za reći. Objašnjavao je kako je malo alkohola (»medicine«) dobro za čovjeka, ali da ćemo se od puno alkohola razboljeti. Nadalje, govorio je kako je Elvis Presley umro mlad jer mu je doktor prepisao »medicinu«, a ovaj je pretjerao. »Četrdeset godina. A ja sam sedamdeset, vidite? Elvis Presley je sa svim tim novcem trebao doživjeti sto desetu. Whap bop alloobop, whop bam boom,« pjevao je.
       Svi su se ponovno nasmijali. Vagon je iznenada poskočio i gđa Tyrtle je počela padati, međutim muškarac iza nje je vrlo hitro priskočio i pridržao je. To je bilo nešto što nikad nije doživjela u Torontu.
       Starac je zatim nastavio s predbacivanjem svojoj publici jer slušaju njegove poduke besplatno, a on je inače vrlo skup. »Gledajte televiziju i vidjet ćete me. Znat ćete tko sam. Ovo nije moje pravo lice.«
       Na stanici »College Street« (fakultetska ulica  op. prev.) rekao je:« Više ne idem na fakultet, diplomirao sam! Sad sam profesor. Ali ja ne podučavam, ja pretkazujem. Oh, što je to? Nikad prije nisam koristio tu riječ, ona mi je nova. To je važna riječ, pretkazivati.«
Silazeći s podzemne željeznice starac je počeo pjevati: »Kansas City, evo me k tebi. Ondje imaju nekih lijepih dama, moram si pribaviti jednu,« dodajući, »Želim više od jedne – nisam zadovoljan s jednom damom. Moram imati više od jedne. Imam jednu staru i jednu mladu damu. Kako vam se to sviđa? Nije loše.« Krenuo je prema izlaznim vratima. »Ok. Bye bye. Nedostajat ćete mi!« govorio je zvonkim tonom. Mnogi su uzvratili pozdrav. On je pjevao pjesmicu, »Uživajte u životu, kasnije je nego što mislite« (čuje se na priloženoj audio snimci; eng. » Enjoy yourself, it’s later than you think«, a zatim je pozvao: »Bye bye narode! Stavite jaje u cipelu i razbijte ga!«
       Gđa Tyrtle je završila javljanje govoreći kako je, kad su se vrata zatvorila, jedna žena rekla: »E ovo je svakome navuklo osmijeh na lice!« Sama izvjestiteljica je prisjećajući se doživljaja komentirala: »Kao da je taj osmijeh zarazio cijeli grad; obično šutljivi putnici na posao odjednom su međusobno razgovarali, veselili se i smijali bez ikakvog vidljivog razloga.«
       (1) Je li starac bio Maitreja? (2) Je li osoba koja joj je pomogla pri padu također bila netko poseban?
L. McG., Nova Škotska, Kanada.
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je »starac« bio Maitreja, a muškarac koji je spriječio pad gđe Tyrtle bio je majstor Isus.)
       (Audio snimka radio-izvješća može se čuti na www.quirkynomads.com/mp3/121605.mp3 .
Zadnjih nekoliko sekundi snimke sadrži glas »starca« dok napušta podzemnu željeznicu.)

Više pisama čitatelja

Na vrhZnamenje

Anđeo, bazilika sv. PetraLik anđela na fotografiji

Za vrijeme posjeta Rimu, Andy Key, umirovljeni engleski policajac, fotografirao je sunčevu svjetlost koja ulazi kroz prozor u bazilici sv. Petra. Kada su on i njegova žena kasnije pohranili fotografije na računalo, na fotografiji iz Vatikana primijetili su neobičan lik: anđela koji lebdi iznad glava drugih posjetitelja crkve. »Nitko to ne može objasniti,« rekao je Andy Key. »Na njihovim glavama nema ničega od čega bi se svjetlo reflektiralo... Izgleda gotovo kao hologram.« Profesionalni fotografi ispitali su Keyovu fotografiju i ne mogu objasniti što je prouzročilo pojavu anđeoske figure. (Izvor: The Daily Mail, UK)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je čudo manifestirao majstor Isus.)

Viđenja NLO-a u Peruu

20. svibnja 2007. godine je na stotine ljudi iz Lime u Peruu usred bijelog dana vidjelo eskadrilu nepoznatih letećih objekata. Na nebu se moglo vidjeti više od 20 okruglih svjetala koja su više od 30 minuta »plesala« formirajući različite uzorke. Prizor je snimila i emitirala peruanska televizija ATV, a sada ga je moguće vidjeti na internetskom servisu Youtube. Jedan od očevidaca je rekao: »Uopće ne vjerujem u NLO-e, ali ovo je bez dvojbe neobjašnjivo. Ti srednje veliki predmeti kreću se uokolo prevelikom brzinom da bi se radilo o zrakoplovima ili nečem sličnom.« Viši časnik u peruanskom ratnom zrakoplovstvu Julio Chamorro je rekao da je »to sigurno bio nekontrolirani zračni fenomen. Ne možemo objasniti što je ili tko je lansirao te bijele kugle, nedostaje nam tehničko objašnjenje pojave. Dakle, radi se o anomalnom događaju.« Iako je Chamorro bio oprezan u iznošenju tvrdnji o NLO-ima, pokazao je nekoliko snimaka snimljenih 1992. i 1993. godine u Meksiku na kojima se vide vrlo slični uzorci bijelih svjetlosnih kugli. Chamorro je dodao da »je važno istraživati izvor tih brojnih svjetlosnih kugli jer bi one mogle remetiti svakodnevne zračne operacije. Stoga neke vladine i vojne skupine u Čileu i Peruu zajedno rade na pronalaženju objašnjenja pojava te vrste.«  (Izvor: ATV Television, Peru)
      (Majstor Benjamina Crema je potvrdio da su ljudi vidjeli autentične svemirske brodove s Marsa.)


Na vrhOd naših dopisnika:

»Ako je bolji svijet moguć, tada ga moramo ostvariti«

S Erwinom Wagenhoferom razgovarala je Andrea Bistrich

Na svijetu je milijarda ljudi koji su ugroženi zbog gladi.  Istovremeno sve države svijeta proizvode dovoljno hrane za 12 milijardi ljudi. U svojem filmu Mi hranimo svijet austrijski autor dokumentarnih filmova Erwin Wagenhofer ide tragom naše hrane. To ga je odvelo u Francusku, Španjolsku, Rumunjsku, Brazil i natrag u Austriju. Rezultat je šokantna i otrežnjavajuća slika svjetske proizvodnje hrane koja se temelji isključivo na profitu i količini: iz divovskih staklenika u južnoj Španjolskoj se jeftine rajčice prevoze
3,000 kilometara dalje na srednjoeuropska tržišta; u masovnoj proizvodnji pilića oni se kolju stari samo osam tjedana; svakog dana se u Beču unište dva milijuna kilograma kruha; tradicionalna europska ribarstva se industrijaliziraju, čak i kada to to znači nižu kvalitetu proizvoda. 
      Cijena koju za to plaćamo je visoka. Na posljetku nam ostaje uništeni okoliš te gubitak ljudskog dostojanstva i okusa.  »Mi hranimo svijet« je najuspješniji dokumentarac u povijesti Austrije. Wagenhofer apelira na naš osjećaj odgovornosti: moramo promijeniti način života.  
      U intervjuu za Share International Erwin Wagenhofer govori nepravdama koje prouzrokuje taj sustav globalizirane proizvodnje hrane i o onima koji su u njega uključeni.

Share International: Mi koji živimo u industrijaliziranim državama bi za razliku od onih koji imaju premalo i gladuju trebali biti najsretniji ljudi jer nikada nismo patili od gladi i žeđi. Pa ipak, daleko smo od toga da budemo sretni i zadovoljni. Što nas sprječava u tome?  
       Erwin Wagenhofer: Kada pogledam oko sebe, ne vidim mnogo sretnih ljudi iako danas imamo takvo neizmjerno bogatstvo. Moja majka i otac su, na primjer, iskusili glad; ja pripadam prvoj generaciji koja nije upoznala glad.
       Možda je stanje takvo zato što nam je potrebno mnogo vremena za bavljenje tim svojim materijalnim bogatstvom. Životni vijek čovjeka u stvari nije jako dug, čak i ako doživimo duboku starost. U usporedbi sa svjetskom povijesti, doista je kratak. Možda bi trebali biti i skromniji te sve raditi malo polaganije. Ritam današnjeg života nas ubija. Jedan primjer toga u prehrambenom sektoru brza hrana. Kako ćemo funkcionirati u svakodnevnom životu ako si čak ne uzmemo vremena ni za jelo? To je grozno.

S. I.: Neki kažu da ćemo poštivati svoje bogatstvo tek kada nešto žrtvujemo...
      E. W.: Meni pretpostavka da moramo patiti zvuči previše religiozno. Patnja je posljedica. Zato Crkva neprestano govori o krivnji i traži krivce. Odrješenje dolazi poslije smrti. Mene zanima sadašnjost.
       Poljaci su bili najveći vjernici i dok je vladao komunizam obožavali su Papu. A sada? U samo nekoliko godina država je razvila nevjerojatan kapitalizam, solidarnost je nestala iz mnogih sektora društva; Poljska se pridružila NATO-u i bila je jedna od glavnih zagovornika rata u Iraku.
       Vjerujem da je drugi razlog zbog kojeg nismo sretni taj da nas nitko tome nije naučio. Na primjer, od osnovne škole do fakulteta nema nikakvog predmeta koji bi se bavio temama poput: Što je solidarnost? Kako da se nosim s vlastitim životom? Kako da gradim pravilne odnose među ljudima? Umjesto toga učimo stvari koje su usmjerene sao na stvaranje profita.

S. I.: Vaš dokumentarni film »Mi hranimo svijet« govori o tome kako se odnosimo prema hrani u 21. stoljeću i posebice postavlja pitanje: Na koji način se to tiče nas?
      E. W.: To nas se jako tiče jer svakodnevno unosimo u sebe te proizvode. Kao što je na filmu prikazano, devedeset posto ljudi na svijetu hrani se na taj način, posebno u državama OECD-a*. Mi u bogatim industrijskim zemljama smo, na primjer, oni koji »jedu« brazilske kišne šume dok ljudi tamo gladuju.
       Danas je potpuno jasno: naš ekonomski sustav je izmakao kontroli. Stalno govorimo o rastu. Zašto je rast potreban? Već imamo sve. Broj stanovnika u Europi bilježi minimalan porast – a i to je samo zbog imigracije. Populacija se brzo smanjuje. Istovremeno, želimo konstantni rast. Tko bi to sve trebao kupiti? Viškove ne dajemo onima kojima su zaista potrebni.

S. I.: U Beču se svakodnevno baci toliko kruha koliko ga se pojede u drugom najvećem austrijskom gradu, Grazu. Takve usporedbe nam pokazuju da se takve stvari događaju na  našem pragu i da se kao potrošači trebamo osjećati odgovorni.
      E. W.: Zato je naslov filma »Mi hranimo svijet«. Mi smo ti koji to možemo učiniti. Upravo to je odlučujući faktor. Uvijek krivimo druge, međutim dok god to činimo društvo se neće promijeniti. Mi sudjelujemo kao potrošači, kao građani. Pitanje krivnje je nešto čime neka se bave osiguravateljska društva, povjesničari i religije. Mene ne zanima zašto je stanje takvo, nego kako ga možemo poboljšati? Mi također odlučujemo koga ćemo nahraniti. Mogli bismo nahraniti sve, međutim ne činimo to.
       »Nahraniti« se ne odnosi samo na hranu. Čovjek ne živi samo od kruha. Mi svoja nerealna razmišljanja i iskomercijalizirane ekonomske sustave namećemo zemljama u razvoju. Tražimo od njih da preuzmu naš kapitalistički model i sprječavamo h da razviju vlastiti, koji bi možda bio bolji za njihovu zemlju.
      
Svjetlosni križ
Španjolske rajčice uzgajaju se u staklenicima i zatim šleperima razvoze širom Europe, premda je dostupna i lokalno proizvedena rajčica.
S. I.: Što možemo učiniti da se ti problemi riješe?
       E. W.: Svatko od nas može potražiti lokalna rješenja i živjeti u skladu s njima. Na primjer, ako vjerujete da je štedljivost dobra, tada trebate živjeti.  To također znači i da se zapitate: Što očekujem od života? Što želim raditi ovdje? Kada govorimo o rastu, uglavnom mislimo na materijalni rast. No što je s duhovnim i kulturnim rastom? O tome ne razmišljamo. Pitanje koje postavljam u ovom filmu je, želimo li se samo prepustiti razvoju događaja? Film može samo prikazati stanje stvari. Svaka osoba koja ga pogleda ima mogućnost da se promijeni.

S. I.: Prizori koje predstavljate su najgora strana globalizacije: rajčice iz Španjolske uzgojene u staklenicima razvoze se kamionima širom Europe iako je dostupna lokalno proizvedena rajčica.  Ili ribari iz Concarneaua, u francuskoj pokrajini Bretagni, koji uskoro više neće smjeti loviti ribu jer EU  planira industrijalizirati područja ribarenja. Kako je moguće da se događaju takve nelogičnosti? Nisu li oni koji donose odluke svjesni nepametnosti svega toga? 

      E. W.: U filmu smo posjetili je Karla Otroka koji je proveo čitav život radeći u Rumunjskoj u kompaniji Pioneer**, međutim kao privatna osoba on ima potpuno drugačije mišljenje. On očito nije jedini koji živi u takvoj dilemi, postoje i mnogi drugi.
       Na austrijskoj premijeri filma je Jean Ziegler (posebni izaslanik za pravo na hranu u UN-ovoj komisiji za ljudska prava), koji se pojavljuje u filmu, održao govor. Pozvali smo također i Franza Fishera, bivšeg povjerenika Europske unije za poljoprivredu koji je deset godina vodio taj golemi tanker s najvećim budžetom u EU. Željeli smo kritičnu opoziciju Jaeanu Ziegleru, međutim kada je došao na podij postalo je jasno da je on u stvari kritičar EU, da se snažno protivi globalizaciji i tranzitu hrane. On je sada predsjednik Eko-socijalnog foruma i aktivno podupire Tobinov porez (Tobin-Tax) – poseban porez na vanjsku trgovinu kojeg je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća predlagao James Tobin, međutim još ga nigdje isu uveli. On je savršeni primjer nekoga tko se nakon silaska s položaja okrenuo svojim pravim težnjama i sada djeluje na način koji je potpuno drugačiji od onoga što bi se od njega očekivalo.  
       Svi smo uhvaćeni u vrtlog koji jako otežava promjene. Stvari se kreću, ali vrlo polako. Takva promjena se može dogoditi samo odozdo, od građanske populacije.
       Uzmimo na primjer rasprave o klimatskim promjenama. Summit (G8; op. prev) u Bruxullessu o klimatskim promjenama se dogodio zato što su građani to zahtijevali – političari su se priključili tek u zadnjoj minuti. Već 30, 40 godina – ako ne i više – smo svjesni da emisija CO2 šteti okolišu. Tek kada je minuta do dvanaest ili minuta poslije dvanaest – da se izrazim na drastičan način – klimatske promjene postale su »vruća tema za raspravu«. A svi smo već jako dugo svjesni katastrofalnih posljedica.MAITREYA

S. I.: Znači li to da ne trebamo previše očekivati od onih koji su na moćnim položajima, od političara, te da svoja očekivanja morao usmjeriti na sebe same, na građansku populaciju?
      E. W.: Da, naravno. Što želite od političara? Političari su već toliko dugo u dosluhu s trgovinom i industrijom.
       U filmu je jedna scena s gospodinom Brabeckom, direktorom Nestléa, koji je Austrijanac. On službeno zaradi 20 milijuna švicarskih franaka godišnje (oko 90 milijuna kuna). To je više nego što zajedno zarade dvadeset i pet čelnika država članica Europske unije. Po tom iznosu možete izračunati čija je utjecaj veći. Ne od gospođe. Merkel, gospodina Chiraca ili gospodina Blaira. Mislite li da se gosp. Blair upleo u Irački rat jer mu je to bilo tako zabavno? Iza toga stoje dva imena: Shell i British Petroleum. Te kompanije su prisilile gosp. Blaira da pošalje vojsku na Srednji istok. Nijedna osoba na ovom svijetu ne želi rat. Nitko. Tako ni gosp. Blair. Pa ipak, ogromni ekonomski interesi koji stoje iza toga kažu da je bolje da mi kontroliramo naftu a ne netko drugi. To je doista toliko primitivno kao da se događa prije stotinu godina. Samo, u međuvremenu smo razvili napredne tehnologije; danas to zovemo napretkom i bacamo bombe s visine od 15,000 metara.  

S. I.: S druge strane, ljudi, posebno Amerikanci, vjeruju u visoke ideale kao što su sloboda i demokracija.
      E. W.: Moguće je da Amerikanci vjeruju u nju. Netko može biti loš čovjek i skrivati se iza morala. Ako čovjek smatra da svijet može postati bolji, tada mora i nešto učiniti da bi se to ostvarilo,  a svijet svakako nećemo poboljšati ratom. Svaki rat u povijesti je bio beskoristan. Rat je samo pokazatelj da manjka inventivnosti – konkretno,  inventivnosti da se sukob riješi na drugačiji način.

S. I.: Snimili ste mjesta kao što je brazilski  Mato Grasso, gdje je 25 posto stanovnika gladno, dok istovremeno bogati zemljoposjednici koriste polja kako bi uzgajali soju za prehranu stoke.  Te scene dirnule su mnoge gledatelje. Kakva su vaša iskustva s tih područja?
      E. W.: Ljudi su nas primili prijateljski, otvoreno i zainteresirano. Kada idete negdje na kratko vrijeme i zatim odete, ne uočite odmah glad jer za njih je glad postala »način života«, koliko god to moglo neobično zvučati.
       Zato je za mene bilo tako važno da pokažem koliko je glad česta. Glad je snažno povezana s vodom i padalinama. To znači da su ljudi ovisni o vremenskim uvjetima u okolišu. Ako nema dovoljno kiše, urod je slab, što zatim prouzrokuje velike probleme i ljudi ubrzo počnu gladovati. Na početku imaju racionirano snabdijevanje hranom koje se zatim počne smanjivati pa jedu sve manje i manje, sve dok na posljetku odrasli potpuno prestanu jesti, a djeca dobiju tek malo. Ako su među onima koji ne dobiju pakete pomoći ili još nema novog uroda, tada ti ljudi gladuju; to je njihov svakodnevni život. Jean Ziegler to vrlo opisuje u filmu, kada govori o majkama koje kuhaju kamenje kako bi svojoj djeci dale osjećaj da je nešto u loncu.
       Planine leševa rastu. Godine 2005. bilo je 850 milijuna ljudi koji su gladovali, a s druge strane mi istovremeno ne znamo što ćemo s onime što proizvodimo. To bi svakoga tko proučava ekonomiju trebalo navesti na razmišljanje, ali se to ne događa. Ako studirate na primjer na ekonomskom fakultetu u Austriji ili Njemačkoj, nitko vam to neće spomenuti. Govorit će o povećanju profita, o ekonomizaciji, racionalizaciji. Zatim se mladi ljudi zaposle, recimo, u nekom lancu supermarketa gdje dobiju mjesto u menadžmentu. Odgovorni su za nabavu povrća i naruče sto tih šlepera iz Španjolske. Nikada nisu bili tamo i nemaju ni najmanje ideje kakve su procedure. Oslanjaju se samo na ono što vide na papiru, samo na cijene i količine. Tako to ide. To je poput video-igrice. »Dehumanizacija čitavog procesa«, kaže profesor ekonomije i dobitnik Nobelove nagrade Joseph E. Stiglitz. Istovremeno se čak i ekonomski stručnjaci pitaju o smislenosti čitavog sustava.

Svjetlosni križ
U Beču se svakog dana baci dva milijuna kilograma kruha.
Photo: www.we-feed-the-world.at
S. I.: Postoji mit glede hrane koji kaže: Nema dovoljno hrane na svijetu i tako će određeni dio svjetske populacije uvijek biti osuđen na gladovanje.
      E. W.: Mnogi ljudi znaju da taj mit više nije istinit. Na svijetu zapravo imamo dovoljno hrane – nitko ne treba gladovati. Najgore od svega je što je ta glad čovjekovo djelo. Na primjer: 90 posto stanovnika u svijetu u razvoju su poljodjelci koji proizvode hranu koja im je potrebna da se prehrane. Tako to funkcionira stoljećima, i ako nema prirodnih katastrofa, snalaze se dosta dobro.        Sada Svjetska banka (u prošlosti su to bili kolonijalisti) kaže: »To što činite je pogrešno: morali biste sijati ono što donosi novac, kulture koje možete prodati. S tim novcem možete kupiti hranu koju trebate.« Na temelju tih preporuka mnogi poljodjelci zatim posade pamuk umjesto prosa. Prije nekoliko tjedana bili smo na snimaju u Burkini Faso.  Odjednom poljodjelci u Burkini Faso primjećuju da svoj pamuk, koji je najbolji i najjeftiniji na svijetu, ne mogu prodati na svjetskom tržištu. I tako ove godine (2007), osim toga što su morali platiti sadnju »kulture koja donosi novac«, nisu zaradili ništa. Zašto se pamuk ne može prodati? Zato što Amerikanci subvencioniraju svoje proizvođače pamuka do te mjere da je američki pamuk sada jeftiniji od afričkog.  Tako se Afrikanci guše u svom pamuku, a istovremeno nisu posadili svoje uobičajene usjeve. Sada počinju gladovati.
       Takav scenarij možemo primijetiti širom svijeta, posebno u Africi i Južnoj Americi. Njemački, austrijski, švicarski i francuski ministri financija znaju za to i usprkos tome sudjeluju u tom nepravednom subvencioniranju i glasaju »za« u Svjetskoj banci u Washingtonu.

S. I.: Često se poziva »slobodnu trgovinu« koja navodno prirodno regulira ekonomsku ravnotežu.  Pretpostavlja se da sve države kreću s jednake početne točke, da imaju jednake početne uvjete, no je li moguće uspoređivati države kao što su Gambija, Siera Leone i Togo s ekonomskom snagom Zapadnih industrijaliziranih država?  

      E. W.: Trgovine nema. Najveća je laž da postoji trgovina. Velike korporacije ne žele trgovinu. One žele vladati trgovinom. Kakva je to trgovina kada Amerikanci subvencioniraju svoje poljoprivrednike do te mjere da njihova proizvodnja košta maje od proizvodnje afričkog poljoprivrednika koji ne zarađuje ni dolar dnevno? Kakva je to trgovina kada, na primjer, Bill Gates, koji je najbogatiji čovjek na svijetu, kontrolira 90 posto računalnog svijeta? To je monopol, a ne trgovina.

S. I.: Ekonomisti kao što je Jeffrey Sachs predstavili su konkretne konkretna rješenja kako da naša generacija iskorijeni glad putem preraspodjele resursa. Smatrate li da su takva rješenja izvediva?
      E. W.: Svaki pozitivni poticaj u pravom smjeru je važan. Moramo znati da smo zaglavili u sustavu koji je stvorio čovjek i da ga samo čovjek može promijeniti, ako to želi. 
       Smatram da se nalazimo na prekretnici. Svijest da je promjena nužna polako raste  Ljudi intuitivno osjećaju da se ne može nastaviti na ovakav način. Problem je u tome što smo svi tako duboko uronjeni u stari sustav. Stalno nas proganjaju i pritišću; čitavo vrijeme čitavo vrijeme smo u strahu.  Otkada sam se rodio prisutan je strah. Počinje u vrtiću: ovo smiješ, ovo ne smiješ, ovo moraš, ovo trebaš. Zatim idemo u školu, pa u fakultet, i tamo nam kažu da nećemo nikamo stići ako ne budemo točni ili ako ne budemo takvi i takvi...
       Moramo postati neovisniji i reći: »Ne, više neću igrati tu igru; zadovoljan sam s onime što imam. Radije ću imati više slobodnog vremena, radije ću razmišljati i uključiti se u druge aktivnosti.«
       Istinska promjena dolazi iz građanske populacije. Političari mogu samo reagirati. Gdje bi danas bili bez  Greenpeacea? Njega nisu osnovali političari. Gdje bi bili bez Amnesty Internationala i Globala 2000, WWF-a – i svih drugih?
       Nije da sve te organizacije rade kako treba, daleko od toga. I one čine pogreške, kao i svi mi. Važno je ono što ćemo naučiti iz toga. Još uvijek smatramo da je javno priznati pogrešku nešto grozno. Koji bi političar javno rekao: »Žao mi je. Bio sam tako uvjeren u ispravnost svoje odluke, međutim pogriješio sam i pokazalo se drugačije.«?

S. I.: Vaš film sugerira da moramo živjeti jednostavnije, no neće li se većina ljudi bojati pogoršanja svog životnog standarda?
      E. W.: Tada trebaju potanko analizirati svoj trenutni životni standard: gdje je životni standard kada svake godine raste konzumacija alkohola; kada raste zloporaba lijekova, i kada nesrazmjerno raste incidencija psihičkih bolesti? Ljudi nisu zadovoljni. Imali smo 60 godina ekonomskog rasta, ali ljudi ipak nisu sretni. Zašto bi održavali takvu situaciju? Moramo promijeniti svoje živote. Možda više nećemo pojesti dvije jabuke dnevno, jabuke koje su jeftine i dolaze iz Čilea te zahtijevaju ogromne količine goriva za transport. Možda ćemo umjesto toga pojesti jednu jabuku uzgojenu na našem području.

Više informacija: www.we-feed-the-world.at

* OECD, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj je udruženje najbolje razvijenih država. Gotovo svih 30 članica su industrijske države. Među njihovim ciljevima su ekonomski razvoj i povećanje životnog standarda država članica.  
** Pioneer Hi-Bred International Inc. je najveći proizvođač sjemena na svijetu. 

Andrea Bistrich je suradnica Share Internationala iz Münchena.

Na vrhMoćan trenutak

S dr. Ervinom Lászlóm razgovarala Felicity Eliot

Ervin LaszloDr. Ervin László je jedan od utemeljitelja Budimpeštanskog kluba i predsjednik Rimskog kluba —  to su  dvije organizacije posvećene djelovanju »prema preobrazbi u održivi svijet«, a među članovima su im istaknute svjetske ličnosti kao, na primjer, Dalaj Lama, nadbiskup Desmond Tutu, Mihail Gorbačov i drugi. László je sistemski filozof i teoretičar polja, njegova teorija »petog polja« opisuje integrativno kvantno polje svemira i svijesti s dalekosežnim praktičnim posljedicama ne samo po znanost nego i po sve društvene sustave. Za dr. Lászla znanost i filozofija se savršeno slažu; neophodno je da počnemo naš svijet, kao i cjelokupan život,  promatrati kao međusobno povezan i umrežen. Dr. László je bio jedan od prvih predstavnika na području sistemske filozofije i opće teorije evolucije te je objavio preko 70 knjiga i 400 članaka i urednik je časopisa World Futures: The Journal of General Evolution (Budućnost svijeta: časopis za opći razvoj). Neke od njegovih knjiga su Macroshift: Navigating the Transformation to a Sustainable World (Makropomak: upravljanje promjenama prema održivom svijetu), You Can Change the World: Action Handbook for the 21st Century (Vi možete promijeniti svijet: priručnik za djelovanje u 21. stoljeću) i  Chaos Point – The World At the Crossroads (Točka kaosa – svijet na raskrižju).
      Tokom svoje dugogodišnje karijere profesora filozofije i futurističkih studija poučavao je i radio kao istraživač na mnogim sveučilištima u Sjedinjenim Državama, Europi i Dalekom istoku. On je također klasični pijanist i snimio je nekoliko koncerata za klavir. Dr. László živi u Toskani, u Italiji.
      Za časopis Share International ga je telefonski intervjuirala Felicity Eliot.

»Čovječanstvo je pred izborom: hoće li se raspasti u kaosu ili će evoluirati u održivu, etičnu globalnu zajednicu. Nikada u povijesti nije bilo boljeg trenutka za promjene u svijetu.«

Bilo da se radi o člancima, knjigama ili intervjuima, dr. Erwin László u sve što govori unosi notu smirene hitnosti.  Upitala sam ga o tome na samom početku intervjua. Govorio je o procesima koji tvore naše osobne i kolektivne živote i opisao kako svi ti procesi propadaju. Stara kineska poslovica kaže: »Ne promijenimo li smjer, sva je vjerojatnost da ćemo završiti točno tamo kamo smo se zaputili.«
Odgovor na pitanje koliko je hitna potreba za promjenom bio je eksplicitan:
       Ervin László: Ponestaje nam vremena. Bolje je biti na sigurnom, a mi s približavamo rubu ponora. A znate što se dogodi kada se previše približite rubu – izgubite tlo pod nogama, počnete kliziti i vrlo je teško vratiti se natrag gore.  
Dr. László je rekao da njegove procjene i procjene mnogih drugih kažu da moramo provesti značajne promjene — napraviti istinski preokret — u sljedećih približno pet godina. Osim toga, svakovrsna upozorenja koja nam dolaze iz različitih sektora nalažu hitne promjene.

S. I.: Možete li navesti neke primjere?
       E. L.:Prije svega, mislim da je sada u javnom mnijenju prisutna svijest zbog koje možemo očekivati promjenu.  
Naš okoliš je u krizi i daje nam vrlo jasna upozorenja da se nešto mora učiniti. Svakodnevno slušamo o klimatskim problemima koji se moraju ozbiljno shvatiti. Klimatske promjene ugrožavaju živote čitavih zajednica, golemih područja. U stvari, pogađaju sve nas i naš planet pati. To je nešto što moramo shvatiti — da ja sve međusobno povezano. Sada počinjemo prihvaćati tu činjenicu.
      Vidimo da povremeno dolazi do nestašica vode, sušnih razdoblja je sve više i sve su duža, poljoprivrednici teško proizvode hranu. Pustinje se povećavaju. Zagađenje je ogroman problem.
       Još jedan proces koji vidimo je sve veći i neodrživi jaz i polarizacija između bogatih i siromašnih. Pogledajte također razmjere siromaštva i prenaseljenosti u mnogim najvećim svjetskim gradovima.
      Dakle, ako uzmete bilo koji od tih procesa te pogledate prave činjenice i zatim projicirate na  temelju njih, postaje jasno da ovako više ne možemo nastaviti. To je neizvedivo. Zato ja i mnogi drugi govorimo da smo došli do kritične točke i da je krajnje vrijeme za fundamentalne promjene. Problem je u tome što neki političari i stručnjaci misle da se i dalje svakim pojedinačnim problemom možemo baviti zasebno. Vjeruju da možemo uzeti jedan problem i pojedinačno se baviti s njim, zatim sljedeći i tako dalje. 

S. I.: Ali vi se ne slažete s tim pristupom…
       E. L.:Ne, ne slažem se jer nije realističan. Sve je međusobno povezano, svi ti procesi su međusobno povezani. Propadanje ili slom na jednom polju utječe na sve druge sustave.  Uzmimo na primjer globalno zatopljivanje: upotrebu fosilnih goriva, razine potrošnje tih goriva i razine emisija CO2 te njihov utjecaj na naše zdravlje i našu sposobnost da se prehranjujemo — a kamoli na to da svojoj djeci i unucima ostavimo održivi planet. No, mi žrtvujemo planet, zdravlje i svoju djecu za ekonomiju.  

S. I.: Sigurno znate da neki  znanstvenici kažu da klimatske promjene nisu tako loše kao što neki tvrde, da je to pretjerano — da su ljudi koji to tvrde jednostavno zlohguki proroci. Koji je vaš odgovor na to?
       E. L.:Ne želim nikoga imenovati, međutim pouzdano znam da postoje određene skupine, određene interesne skupine, koje lobiraju za potiskivanje informacija o uništenju okoliša, klimatskim promjenama i onečišćenju. Neke znanstvenike se plaća da demantiraju ideju globalnog zatopljivanja. I opet je motiv profit.

S. I.: Primjećujem da u nekim svojim knjigama i člancima — a to ste već spomenuli— imate dosta drugačiji pogled na život od uobičajenoga. Spomenuli ste ideju da je sve međusobno povezano. Možete li reći nešto više o tome?
       E. L.:Da vam pravo kažem, uvijek me iznenađuje kada otkrijem da netko to ne razumije. Meni  je to tako očito. Svi procesi svi sustavi, cjelokupan život — sve međusobno zavisno. Nešto što se dogodi na jednom mjestu utječe na događanja negdje drugdje. Sada preko kvantne fizike to znamo na znanstveni način, stoljećima smo to znali preko antičke filozofije, a možemo i vidjeti kako se to svakodnevno događa na svim razinama. Počinjemo shvaćati da u našem svemiru vrijedi takozvana »nelokalnost«. Nelokalnost znači da je sve, kao što smo rekli, povezano. To načelo možemo nazvati i »koherencija«, povezanost. Pokusima je dokazano i izmjereno da čestice preko neke vrste medija nekako »znaju« što rade sve druge čestice — to je ono na što mislim s »nelokalnošću«. Štoviše, otkriveno je da se informacije između čestica prenose »trenutačno« bezobzira na razdaljinu. To znači da počinjemo vrijeme i prostor počinjemo promatrati na nov način — čak transcendirati. To načelo vrijedi za naš planet, vrijedi za čitav svemir i svakako vrijedi za nas ljude.  

S. I.: To je od goleme važnosti za naš odnos prema cjelokupnom životu na Zemlji i naše odnose prema drugim ljudima.
       E. L.:Tako je. U svojoj knjizi Točka kaosa — svijet na raskrižju  (The Chaos Point – The world at the Crossroads) govorim o potrebi za novim moralom.

S. I.: Što bi bila osnova tog novog morala, za koji pretpostavljam da bi se morao odnositi na sve, bez obzira na vjerske, etničke ili nacionalne razlike?
       E. L.:Mada je nedvojbeno točno da se većina religija u mnogim stvarima podudaraju, nisu svi religiozni. Osim toga, novi moral bi trebao ujedinjavati. Stara ideja »živi i pusti druge da žive« egzistirala je rame uz rame s mnogim drugim etičkim načelima, međutim smatram da je to sada manjkava ideja. Implicira toleranciju ali i ravnodušnost i ako je se nastavimo držati, pokazujemo da nam je prihvatljivo da vrlo bogati i dalje žive kao dosada dok istovremeno ignoriramo siromašne. Znači da treba tolerirati ako su neki odlučili da unište šume ili zagade zrak i rijeke, ili ako prekomjerno izlovljavaju ribe u morima, ili da izrabljuju druge ljude. Moramo naučiti pojednostaviti stvari i živjeti na način da i drugi mogu živjeti dostojne živote.

 S. I.: To me podsjeća na Gandhijeve misli.
       E. L.:Tako je. Gandhi je rekao: »Živi jednostavno, tako da drugi jednostavno mogu živjeti.« Trebamo trošiti točno onoliko koliko nam je potrebno, trebamo pojednostavniti svoj način života. Od presudne je važnosti da se udaljimo od natjecanja kako osnove svojih života i prijeđemo na suradnju — na osobnoj i na razini svih naših sustava.

 S. I.: Znam da će skeptici prigovarati da zagovarate snižavanje životnog standarda —  čak vraćanje u prošlost.
       E. L.:Ne, uopće. Zagovaram povećanje kvalitete života nasuprot kvantiteti — pomak od čisto materijalnog zadovoljavanja. Što doista trebamo da bismo bili sretni? Kakve su naše svakodnevne potrebe?

S. I.: Mislite li da bi se ljudi — »obični ljudi« —  složili s tim i htjeli pojednostavniti svoje živote?   
       E. L.:Milijuni ljudi žive u groznom siromaštvu. U stvari, to je jedan od faktora koji nas tjera prema promjeni. Sadašnja nepravedna raspodjela bogatstva je neodrživa. Dakle, postoje milijuni ljudi koji žele promjenu. Povrh njih tu su još milijuni koje ponekad nazivaju »kulturni kreativci« — to su  idealisti koji žive po načelima brige za okoliš, zajednicu i za dobro zajednice — opće dobro. Oni paze kako vode vlastite živote, zahtijevaju bolje uvjete za sve i nisu materijalisti, jer za njih je osnovni kriterij kvaliteta života.
Ne možemo izdržati našu prenapuhanu, pretjeranu potrošnju. Cilj gospodarskog rastaje upitan. Sve naše sadašnje sustave pokreće pohlepa. To je neodrživo.

S. I.: Mislite li da možemo održati naše gospodarske i financijske sustave? 
       E. L.:Ne, ne možemo. Gospodarstvo je možda prividno, barem površno, u solidnom stanju, međutim mnogi stručnjaci, čak i u samom MMF-u (na primjer u njegovom časopisu Economic Outlook iz 2005)  kažu da je »prilagodba« samo pitanje vremena.  Moglo bi se raditi o nagloj prilagodbi.

U ovom  trenutku razgovora sam dr. Lászla zamolila da odgovori na nekoliko navoda koji odražavaju neka općeprihvaćena stajališta. Prvi navod je bio: »Ja sam samo mali pojedinac; ne mogu dovesti do promjene.«
       E. L.:To se temelji na ideji da ste sami i odvojeni, ali to nije točno. Vi možete biti promjena. Možete promijeniti sebe i biti još moćniji, čineći još veći utjecaj na društvo, ako surađujete s drugima. U današnjem vremenu je izuzetno lako povezati se s drugima.

S. I.: »Tržište odlučuje. Tržišne sile distribuiraju dobra i trickle-down teorija  (op. prev.: »ekonomija kapanja« ili »teorija kapanja«, prema kojoj financijske i druge pogodnosti za velike tvrtke imaju pozitivan učinak na sve) funkcionira dobro.«
       E. L.: Tu je prisutna ideja da je život teška borba što, naravno, znači da njime upravlja žestoko natjecanje. Pomaže nam i da se racionaliziranjem distanciramo od bijede drugih. To je na neki način utješan mit. Ali svejedno je mit.  

S. I.: »Potrošaštvo je dobro za tebe. Što više imaš, to ćeš biti sretniji.« 
       E. L.:Zanimljivo je pratiti  rezultate istraživanja. Čini se da bogati nisu sretniji zbog svog bogatstva. Čak je i u najmoćnijoj državi, gdje je ostvarenje američkog sna cilj mnogih ljudi, unatoč materijalnom blagostanju broj ljudi koji su depresivni, nezadovoljni, nesretni sa samima sobom i svojim životima veći nego ikada prije. Moramo se upitati zašto je tako.
Moramo ozbiljno razmisliti kako da se promijenimo, kako osobno tako i kao međusobno povezano društvo, da živimo na način koji drugima omogućava da žive. Kako da stvorimo svijet pun povjerenja, tako da bude siguran za sve, u kojem nitko nije marginaliziran ili gladan, u kojem pristup zdravstvenoj skrbi ima svatko tko je treba, u kojem svatko ima pravo na glas i udio u odlučivanju o tome kako se upravlja njegovom zajednicom te koji trebaju biti njezini prioriteti. Kako možemo osigurati da političari i javni službenici doista služe ljudima? Kako možemo spasiti naš planet, osigurati da udišemo čist zrak, pijemo čistu vodu: da surađujemo s prirodom umjesto da je izrabljujemo? 
      Sada je neophodno da se promijenimo. Imamo znanje i promjena je moguća. Možemo ostvariti značajan korak naprijed umjesto koraka u propast, međutim moramo djelovati sada — to bi mogao biti moćan trenutak.

Za više informacija pogledajte: www.clubofbudapest.org

Felicity Eliot je urednica Share Internationala sa sjedištem u Amsterdamu


Sai Babino obrazovanje u duhu ljudskih vrijednosti
piše Richard J. Wallis

Prije trinaest godina Richarda J. Wallisa je put naveo u udaljeno seoce na jugu Indije, rodno mjesto indijskog duhovnog učitelja Sri Sathya Sai Babe i centar duhovne revolucije što je zahvatila svijet koju su nazvali  Sai pokret.
       Najuvjerljivije čudo koje je vidio u Prashanti Nilayamu, u državi Andhra Pradesh, bili su studenti škola, koledža i sveučilišta. J. Wallis smatra da je između mnogih aktivnosti služenja koje obavljaju Sai centri širom svijeta  upravo obrazovna ta koji može najviše učiniti za svijet. Zato je bio najaktivniji baš na tom području.
       Danas je Richard J. Wallis ravnatelj novozelandskog Sathya Sai instituta koji provodi Sathya Sai programe obrazovanja u duhu ljudskih vrijednosti (SSEHV) u Novom Zelandu.

Sathya Sai Baba pridaje veliku važnost odgovarajućem odgoju i obrazovanju mladih. Uspostavio je besplatan model odgojno-obrazovnog sustava koji je otvoren za sve, bez obzira na rasu, vjeru ili ekonomski status. Škole se financiraju od dobrovoljnih priloga.
       Sai Baba kaže: “Obrazovanje je važno za život, a ne samo za stjecanje zarade.” Kaže i: “Cilj odgoja i obrazovanja je dobar karakter. Cilj znanja je ljubav.”

Ciljevi

Cilj Sai Babinih škola je razvijanje odličnosti ljudskog karaktera uz pomoć razumijevanja i upotrebe ljudskih vrijednosti. Program ljudskih vrijednosti jedinstven je u tome što ne daje prednost ni jednoj vjeri. Njeguje tradicionalne vrijednosti koje su sastavni dio svih religija. Te vrijednosti su vezivo koje drži na okupu obitelji, zajednice i narode.

Sai Baba

Sai Baba

Sai Baba je veliki kozmički avatar koji živi i djeluje u Indiji, međutim njegov osjeća se širom svijeta. Njegovo djelo obuhvaća mnogo aktivnosti na vanjskoj i unutarnjoj razini; prvospomenute su zapanjujuće po svojoj raznolikosti, opsegu i učinku, dok o drugima možemo samo nagađati. Ipak, mogli bi se s pravom reći da je duhovni poticaj i vodstvo stotina tisuća poklonika jedan od njegovih neprestanih zadaća.
Njegova sadašnja „inkarnacija“ je druga od tri. U svojoj prvoj inkarnaciji odnosno pojavi bio je poznat kao Sai Baba iz Širdija. Bio je veliki duhovni učitelj koji je naglašavao potrebu za nedogmatičnim, nesektaškim i tolerantnim odnosom prema drugim vjerama. Kao Sai Baba iz Širdija povezao je muslimane i hinduiste. Neobičan život sadašnje inkarnacije – Sri Sathya Sai Babe – opisan je u brojnim knjigama koje su napisali njegovi poklonici. Pod njegovim vodstvom ašram se povećao te sada obuhvaća i osnivanje i izgradnju škola, univerziteta i ultra-modernih bolnica u koje svi mogu doći na besplatno liječenje. Odjeća i hrana su na raspolaganju svima koji ih trebaju, bez obzira na kastu ili vjersku pripadnost. Sličan rad obavljaju ljudi pod njegovim vodstvom i blagoslovom i drugdje u svijetu. Ovaj članak je pregled odgojno-obrazovnog rada koji se provodi pod njegovim nadahnućem i vodstvom.

       Sai Baba je definirao pet općih ljudskih vrijednosti koje ‘daju vrijednost’ svakom od pet aspekata ljudskog bića. Te vrijednosti su ispravno djelovanje, mir, istina, ljubav i nenasilje.

Ispravno djelovanje – tijelo
Ispravno djelovanje daje vrijednost tijelu. Vodi nas da se brinemo za vlastito tijelo, govori nam kako da se odnosimo jedni prema drugima i kako da se brinemo za planet koji svi dijelimo. Pomaže nam prepoznavati da smo kao članovi društva suovisni. Da bi društvo bilo skladno, moramo imati povjerenja jedni u druge i skrbiti jedni za druge. “Pomozi uvijek, ne povrijedi nikad” i “Čini drugima ono što bi želio da oni tebi učine” su dvije izreke koje ocrtavaju načelo ispravnog djelovanja.

Mir – um
Um možemo usporediti s jezerom. Kada je jezero mirno, odražava ljepotu koja ga okružuje, a kada je uzburkano, u njemu ne možemo ništa jasno vidjeti. Kada je um smiren, stvari vidimo jasno. Mir u pojedincu vodi ka miru u narodu. Mir u narodu vodi ka miru u svijetu.

Istina – intelekt
Um nam neprestano proizvodi različite utiske i ideje. Neke od tih ideja su upotrebljive, dok druge nisu. Intelekt nam pomaže razlučivati, upotrebljavati odgovarajuće ideje i zaobilaziti neodgovarajuće. Istina daje vrijednost intelektu. Izoštrava razlučivanje te na pozitivan i koristan način vodi naše živote.

Ljubav – energija
Svi odašiljemo energiju, sva naša djelovanja su manifestacija energije. Zapravo, dokazano je da je sama ljubav vrlo pozitivna energija koja pospješuje zdravlje i blagostanje u nama i u ljudima oko nas.

Nenasilje – duh
U svima nam a se nalazi duhovn i dio koji je u stvari prava bit našega bića. Nenasilje daje vrijednost duhu u nama. Nenasilje u mislima, riječima i djelovanju prirodno se dogodi kada oko sebe vidimo jedinstvo u raznolikosti. Svaka od tih vrijednosti ima brojne pod-vrijednosti koje obuhvaćaju sve ono što je dobro i plemenito u ljudskom životu.

Potreba za ljudskim vrijednostima

Danas je posvuda u svijetu prisutna potreba za ljudskim vrijednostima. Čovječanstvo je napravilo ogromne korake na materijalnom i znanstvenom području. Nažalost, taj napredak ne znači da se povećalo i razumijevanje o ustroju ljudskog bića i vrijednostima koje usmjeravaju njegovo znanje.
       Kao ljudi se uz pomoć vrijednosti možemo razvijati do ‘zvjezdanih visina ljudskog postojanja’. Ako budemo išli tim putem, naše društvo će postati mjesto ljepote, obzirnosti i mira. S druge strane, ako podlegnemo negativnim silama neprijateljstva, pohlepe, ljubomore i egoističnog ponosa, stvorit ćemo društvo koje će se vratiti na razinu džungle, u kojem su moćni u pravu i u kojem vladaju nesigurnost te nepovjerenje u bližnje.
       Društvo čine pojedinci koji žive, rade i zabavljaju se na skladan način. To je pak mnogo lakše i uspješnije ako se odvija unutar granica jasno shvaćenih i prakticiranih vrijednosti.
       Razumijevanje i upotreba ljudskih vrijednosti mogu poboljšati zdravlje naroda. To se može dogoditi na fizičkoj, društvenoj i ekonomskoj razini budući da izvire iz samog temelja koji sačinjava istinsko ljudsko biće. Kada se vrijednosti zanemaruju, čovječanstvo trpi; kada ih poštujemo, čovječanstvo cvjeta.

Međunarodni program

Zbog modernih komunikacijskih i prijevoznih sredstava druge zemlje i kulture postale su nam lako dostupne. Danas mnogi ljudi u svijetu žive i rade daleko od svojih rodnih mjesta. Te promjene rađaju potrebu za razumijevanjem vrijednosti koje su prisutne posvuda u svijetu; koje podupiru različite nacionalne i kulturne potrebe, a istovremeno su prihvatljive i u globalnom smislu. Sai program odgoja u duhu ljudskih vrijednosti (SSEHV) zadovoljava te potrebe različitih kultura. Vodi ka prepoznavanju univerzalnih ljudskih vrijednosti u djetetu, a s tim se razvijaju karakter i samopouzdanje. Taj program premošćuje kulturne razlike i pospješuje zauzimanje za jedinstvo u raznolikosti.
       Program Sathya Sai škola se iz Indije brzo širi u druge države. Mnoge od njih sada osnivaju Sai škole koje poučavanje temelje na ljudskim vrijednostima. Tamo gdje se to već dogodilo ostvareni rezultati su od nacionalne važnosti.

  • U Indiji su Sai škole i sveučilišta postali model kojeg poznaju i podržavaju na najvišim državnim razinama. U rujnu 2000. godine je u Puttaparthiju održana međunarodna konferencija koju su priredili UNESCO i Međunarodni institut odgoja i obrazovanja Sathya Sai. Prisustvovali su joj vodeći odgajatelji iz cijelog svijeta.

  • U Tajlandu (koji je temelj Međunarodnog instituta) Sai škola ima toliki utjecaj da je tajlandska vlada donijela zakon koji zahtjeva da cjelokupno obrazovanje za cilj mora imati odličnost čovjekova karaktera te da se mora temeljiti na ljudskim vrijednostima.

  • U Zambiji su Sai škole primile učenike koji nisu uspjeli položiti državne ispite i upisati se na srednje škole. U jednoj godini su isti učenici položili ispite s 95-postotnim uspjehom i bili pri vrhu rezultata državnih ispita. To se nastavilo i druge i treće godine, a postotak položenih ispita je narastao na 100%. Tisak je Sai škole nazvao „Čudesnim školama“. Danas u Zambiji djeluju tri Sai škole.

  • Škole su utemeljene i u Nepalu (2), Južnoj Africi (3), Šri Lanci, Keniji, Brazilu, Indoneziji, Filipinima, Fidžiju, Mauricijusu, Japanu, SAD, Kanadi, Švedskoj i u Australiji (2). Upravo je u tijeku proces nabave zemljišta na kojem će se graditi prva Sathya Sai škola u Novom Zelandu.
      

Sai Baba i Maitreja

Benjamin Creme objašnjava: I Sai Baba i Maitreja utjelovljuju energiju ljubavi, Kristovo načelo. Na svijetu imamo dva Krista: jednoga planetarnog – Maitreju, i jednoga kozmičkog – Sai Babu. Sai Baba utjelovljuje Kristovo načelo na kozmičkoj ravni; on je kozmički avatar koji dolazi iz daleka i nije iz naše, ljudske evolucije. Maitreja je planetarni avatar koji potječe iz naše vlastite ljudske evolucije i utjelovljuje Kristovo načelo na planetarnoj ravni. Ta dva velika avatara neprekidno surađuju.”

Potaknuti izvanredno pozitivnim rezultatima Sai škola već uspostavljenima u inozemstvu, u mnogim državama osnivaju se i instituti Sathya Sai odgoja i obrazovanja. Uspjeh tih škola je uglavnom u tome što se tim vrijednostima čovjek lako prihvaćaju, a ne treba ih se učiti (igra riječi na eng., „values are caught, not taught“; op. prev.). Ako učitelj govori o vrijednostima a ne primjenjuje ih, učenici dobiju konfuznu poruku i dobre strane programa se izgube.
       U skladu sa Sai Babinim napucima odgoj i obrazovanje koje pružaju instituti i škole su besplatni ili se plaća minimalna školarina. U državama izvan Indije počesto osiguravaju obrazovanje siromašnoj djeci.
       Škole se na uspjehu moraju zahvaliti prvenstveno činjenici da su učitelji predani programu vrijednosti i dobru studenata. Rečeno je da postoje tri vrste učitelja: oni koji se žale, oni koji objašnjavaju i oni koji nadahnjuju. Sai škole nastoje zapošljavati, poticati i podupirati ‘one koji nadahnjuju’.

Za više informacija obratite se adresu: Institute of Sathya Sai Education, PO Box 28172, Remuera, Auckland, New Zealand

(Iz Share Internationala od srpnja 2000. godine)


Obrazovanje u duhu ljudskih vrijednosti
S dr. Yoshiom Takahashijem razgovarala Andrea Bistrich

Prasanthi Nilayam, Andra Pradesh, Indija
Yoshio TakahashiKonfucije je jednom rekao: "Ako planirate godinu dana unaprijed, posijte sjeme, ako planirate deset godina unaprijed, posadite drvo, ali ako planirate za narednih sto godina, poučavajte djecu." Ovo je smjernica na kojoj se temelje koledži i sveučilišta za obrazovanje u duhu ljudskih vrijednosti (Education in Human Values, EHV) koje je potaknuo Sri Sathya Sai Baba. Jedan od ovih koledža je Sai koledž osnovan 1997. godine u Japanu. Međunarodna dopisnica Share Internationala Andrea Bistrich razgovarala je s dr. Yoshiom Takahashijem, osnivačem i zamjenikom ravnatelja navedenog koledža, prilikom njihovog susreta u Prashanti Nilayamu, Sai Babinom ašramu u Puttaparthiju, u Indiji.

Andrea Bistrich: Koja su glavna načela rada koledža?
      Dr. Yoshio Takahashi: To je akademska ustanova koja se temelji na Swamijevoj filozofiji, filozofiji Sri Sathya Sai Babe. Glavno načelo koledža je međunarodno bratstvo. Željeli smo stvoriti akademiju bez odvojenosti – bilo nacionalnih, rasnih ili zbog boje kože. Željeli smo naglasiti kvalitetu koju nazivamo ljubav.

AB: Možete li detaljnije objasniti što točno smatrate pod “Swamijevom filozofijom”?
      YT: Naši studenti uče o univerzalnim ljudskim vrijednostima koje su, kao što Swami kaže, sathya, dharma, shanti, prema i ahimsa. Njih se naziva pet stupova mudrosti. Da ukratko objasnim: sathya znači duboku istinu postojanja koju u stvari svatko nastoji dostići; prema je čista, božanska i nesebična ljubav; ahimsa znači nenasilje u mislima, riječima i djelima; dharmu se može prevesti kao ispravno življenje. U našem svakodnevnom životu, tko god bili i što god činili, moramo primjenjivati vrijednosti istine, nesebične ljubavi ili bratstva te nenasilja. To znači ispravno življenje u skladu s ljudskim vrijednostima, što će nužno dovesti do posljednjeg stupa koji se zove shanti – potpuni mir.
      Ovih pet stupova mudrosti predstavlja etičke i moralne smjernice u svim Sai obrazovnim ustanovama, od vrtića do fakulteta. Mi ih promičemo, ali one nisu vezane ni za jednu religiju ili vjersku skupinu.

AB: Uče li učenici i studenti više ili bolje obzirom na takvu etičku pozadinu?
      YT: Ne radi se o tome da li će učiti više ili manje. Ono što naš koledž potiče je neovisno razmišljenje.

Obrazovanje za novi svijet

“Izbor koji se danas nalazi pred čovječanstvom je onaj između ‘novog svijeta’ i ‘nestanka svijeta’. Novi svijet nije svijet bez patnje, nego svijet u kojem čovjek neće nanositi patnju čovjeku. To nije svijet bez tame, nego svijet u kojem čovjek vjeruje da može pobijediti tamu. To nije svijet bez smrti, nego svijet u kojem čovjek zna da postoji život poslije smrti. Novi svijet nije svijet koji gleda Boga na nebesima i traži spasenje, nego svijet u kojem  udružuju s Bogom na zemlji kako bi doveli nebesa na zemlju. U tim nebesima na zemlji neće biti dopušteno da bilo tko gladuje ili živi u pomanjkanju odjeće ili skloništa; nitko neće patiti zbog pomanjkanja lijekova i potrebne skrbi. Nijednom djetetu rođenom u tom novom svijetu neće biti uskraćena pravilna izobrazba. To je vizija i san zlatnog doba koje započinje.”
(Iz uvoda članku B. N. Narasimha Murthija o Sai Babinim školama i koledžima u posebnom izdanju časopisa Sanathana Sarathi  počast Sai Babinog 74. rođendana.)

AB: Kako se to uklapa u današnje društvo koje se temelji na idejama koje su više  materijalističke?
      YT: Pokušavamo pružiti podršku našim studentima što više možemo, čak i nakon što završe koledž —nadamo se da će ono što su naučili integrirati u svoj svakodnevni život u društvu. Međutim, o studentima ovisi što će učiniti s dobivenom mudrošću.

AB: Što znači da morate imati dobar odnos sa svojim studentima...
      YT: Da, stvaramo cjeloživotne veze. Poznajemo ih osobno i oni znaju tko smo mi. To je razlog zašto prije upisa obično od njih tražimo da promisle hoće li ovaj koledž biti prava stvar za njih, a mi, s druge strane, moramo biti sigurni da su oni pravi studenti za nas. Jedini izuzeci su studenti koji nemaju nikakvih prihoda za pokrivanje troškova školovanja. Oni nemaju izbora i mi moramo biti svjesni te činjenice te bez obzira na sve voditi brigu o njihovom obrazovanju.

AB: Upravo pokrećete novi fakultet na Havajima koji će raditi po modelu obrazovanja u duhu ljudskih vrijednosti.
      YT: Da, to je točno. Fakultet K.P. je fakultet za učenje na daljinu sa sjedištem u Honoluluu i sastavna je jedinica Sai koledža u Japanu. Fakultet će otvoriti svoja vrata 1. ožujka 1999. godine pod vodstvom Swamijevog brata i počasnog rektora dr. Ratnakara Janakirama. Ali, da pojasnim, mi nismo dio Sai organizacije i naš rad ne potpomaže Sathya Sai Central Trust (Središnja zaklada Sathya Sai).

AB: Koje studijske skupine nudite?
      YT: Filozofiju, umjetnost, računalne znanosti, a u budućnosti planiramo još neke.
       Swami kaže: "Završetak obrazovanja je dobar karakter." To je ono što pokušavamo učiniti: razviti karakter koji se temelji na duhovnim vrijednostima. Zato pokušavamo što je više moguće izbjeći sve one nepotrebne kolegije koje na običnim fakultetima morate uzeti bez obzira želite li to ili ne, čak i kad se oni ne odnose na predmet koji studirate. Ako, na primjer, studirate religiju, ne biste trebali biti prisiljeni uzeti kolegije iz matematike ili statistike.

AB: Biste li ovaj fakultet opisali kao prvi korak ka boljem društvu?
      YT: Definitivno da. To je mala kap doprinosa promjeni naše situacije iz tegobne u mirnu i skladnu. Naravno, to zahtijeva puno više od male škole za učenje na daljinu. No, s puno malih kapi možemo napuniti bocu vode.

AB: Koja je vaša vizija obrazovanja budućnosti?
      YT: Za mene su najvažniji ispravni ljudski odnosi. Sposobnost da razumijemo jedni druge, sposobnost da volimo i dijelimo stvari s drugima. Zato je cilj Fakulteta K.P. da bude “fakultet srca”. Umjesto da bude samo akademski, na njemu je odgovarajuće mjesto potrebno dati i ljudskim osjećajima i vrijednostima.

Sai Babina poruka učiteljima

“Dragi učitelji!
Poučavanje je najplemenitiji poziv, najveće služenje i najbolje sredstvo samorazvoja, jer uključuje njegovanje nesebične ljubavi.  Učitelj oblikuje mladi naraštaj u samopouzdane, samostalne, svjesne osobe. Učitelj je arhitekt sretnih obitelji, prosperitetnih zajednica i miroljubivih nacija. Učitelju za poučavanje nisu potrebni samo znanje i vještine, nego i vizija i razumijevanje kako bi mogao nadahnjivati i preobražavati.  Djeca od učitelja i odraslih upijaju njihove navike i manire, ponašanje i uvjerenja. Stoga učitelj mora biti stalan primjer ideala koje je potrebno usaditi u njihova srca; mora se odlikovati skromnošću, jednostavnošću, moralom i integritetom, tako da obrazovanje rezultira odličnošću karaktera. Takav učitelj može biti svjetionik istine, ljubavi i poštovanja. Djeca koja rastu pod njegovim ili njezinom mudrom skrbi blistat će u svojim obiteljima kao svjetiljke ljubavi i zračiti hrabrost, radost i nadu. Neka se svjetionici nikad ne ugase. Neka svjetiljke uvijek budu sjajne. 
S blagoslovom, Sathya Sai Baba”

(Za dodatne informacije o ovom koledžu molimo vas kontaktirajte: saicollege@usa.net ; za Fakultet K.P.: saiuniversity@usa.net )

Andrea Bistrich diplomirala je kulturnu antropologiju i sociologiju, sudjelovala je u više projekata pomoći za djecu s teškoćama, starije maloljetnike i siromašne. Trenutačno živi u Münchenu, u Njemačkoj

(Iz Share Internationala od travnja 1999. godine)


Sai Babine bolnice – besplatna zdravstvena skrb za siromašne

Veliki indijski avatar i učitelj Sai Baba jača duhovno blagostanje milijuna poklonika širom svijeta. On je i začetnik velikog broja humanitarnih programa diljem Indije koji pored škola, koledža, i fakulteta uključuju i opsežne projekte dovođenja vode u ruralna područja i dijeljenja hrane i odjeće siromašnima. Potaknuo je i nadzirao i izgradnju dviju ultra-modernih bolnica. Slijedeći tekst govori o posjeti ovim dvjema bolnicama. Tom Klinkert i Paul Sweers, članovi grupe za transmisijsku meditaciju iz Nizozemske,  posjetili su bolnice i opisali svoje dojmove.

Starija od navedenih bolnica, Sri Sathya Sai institut za višu medicinsku znanost, otvorena 1991. godine u Puttaparthiju, u saveznoj državi Andra Pradesh, zadivljujuća je građevina. Izgleda poput vedre palače pastelnih boja, sa svojom bogatom orijentalnom arhitekturom i skladnim, simetričnim dizajnom. Druga bolnica, koja se nalazi u Whitefieldu blizu Bangalora, otvorena je u siječnju 2001. godine.

Sai Babina bolnica
Nova Superspecijalistička bolnica u Whitefieldu  

      Stigavši do bolnice u Puttaparthiju koja se nalazi blizu Sai Babinog ašrama, ostavili smo svoje sandale ispred ulaza i uspeli se mramornim stepenicama aule. Odjednom nas je ispunila smirena, uzvisujuća atmosfera ove prekrasne osmerokutne dvorane. U njoj se nalazi veliki oltar ispred kojeg stoje kipovi hinduskih božanstava, a strop joj je impresivna plava kupola.
       U bolnici su svi pregledi pacijenata potpuno besplatni, bez obzira na kastu, vjeru ili status, a pacijenti ostaju dok se potpuno ne oporave. Bolnica ima 300 kreveta te specijalizirane odjele za nefrologiju (za bolesti bubrega), kardiologiju (bolesti srca) i oftalmologiju (očne bolesti). Od njezina otvaranja prije devet godina obavljeno je više od 9.000 besplatnih operacija, operacija koje bi inače koštale oko 500 milijuna rupija (10,753.000 dolara). Puttaparthijska bolnica postala je vodeći centar za specijalističku dijagnostiku i terapeutske metode u liječenju srčanih bolesti te kardiokirurgiju, a zapošljava više od 40 liječnika.

Sai Babina bolnica
Nova Superspecijalistička bolnica u Whitefieldu  

Medicinska sestra nas je provela kroz jedan od odjela s deset kreveta; velike prozračne prostorije bez vrata imaju pregrade što omogućuju potpunu privatnost. Bolnica je sagrađena i potpuno opremljena u samo godinu dana. Da navedemo citat iz bolničke brošure: “Jedna bolnica ove veličine ne može na sebe preuzeti liječenje i izlječenje svih srčanih, bubrežnih i očnih bolesnika na svijetu. Njezin rad može poslužiti kao radni model kako učiniti dostupnim besplatne tretmane skupom medicinskom tehnologijom pacijentima koji to zaslužuju, a koji si to inače ne bi mogli priuštiti. To je model koji je moguće kopirati i započeti bilo gdje, u svakom društvu - na temelju odlučnosti i jedinstva misli, riječi i djela. Bit će dovoljna sasvim mala količina novca iz vojnog budžeta kojeg se troši na proizvodnju oružja koje služi za ljudsko uništenje. Čak i najsiromašnije zemlje mogu otvoriti fondove za izgradnju mnogo ovakvih bolnica.”

Bolnica u Whitefieldu

Na Božić 2000. godine Sai Baba je govorio o novoizgrađenoj bolnici u Whitefieldu blizu Bangalora: “Superspecijalistička bolnica će donijeti koristi cjelokupnoj indijskoj državi Karnataka. Sve srčane bolesnike u zemlji treba liječiti od njihovih bolesti. Svaki dan obavit će se između 30 i 40 operacija svih vrsta. U tu svrhu biti će zaposleno 30 kirurga koji će primiti dobre plaće. Bolnica će imati između osam i deset operacijskih sala. Svaki dan trebalo bi biti obavljeno barem između 25 i 30 operacija srca. Niti jedan pacijent ne bi smio patiti od srčanih problema. To je moja čvrsta odluka.”
       Troškovi whitefieldskog projekta procjenjuju se na 2 bilijuna rupija (oko 43,100.000 dolara). Do 2002. godine bolnički kapaciteti pobrinuli su se za 240.000 vanjskih pacijenata i 13.000 bolničkih pacijenata godišnje. Prioritet je liječenje djece, mladih i hranitelja obitelji. Pružene usluge bit će dar potrebitim slojevima društva, u kojem je gotovo svaki član obitelji njezin hranitelj i gdje glavni oslonac ostatka ionako siromašne obitelji predstavlja osoba narušena zdravlja. Začarani krug moguće je prekinuti jedino omogućujući takvim pacijentima pružanje odgovarajuće medicinske njege. Nova multi-specijalistička bolnica s 333 kreveta neće samo osigurati medicinsku njegu nego će zadovoljiti i duhovne i umne potrebe bolesnih i siromašnih.
       Institut ima određene jasne poruke za kreiranje politike pružanja medicinske pomoći svim ljudima:

  • Globalizacija medicine: Dobivanje odgovarajuće pomoći bilo koje medicinske    
    ustanove trebalo bi biti rođenjem stečeno pravo svake bolesne osobe bez obzira na zemlju, vjeru, boju kože ili uvjerenje.

  • Dekomercijalizacija medicine: Umjetnost liječenja i pružanja medicinske pomoći
    pacijentima kojima je ona potrebna ne bi se smjeli naplaćivati i medisincke usluge ne bi se smjelo prodavati na tržištu kao robu. Troškove osiguranja ovakve medicinske skrbi trebalo bi snositi cjelokupno ljudsko društvo.

  • Ljudske vrijednosti u medicinskoj skrbi: Ljudski faktori u sustavu pružanja
    medicinske pomoći – bili to administrativni djelatnici, liječnici, medicinske sestre ili
    tehničko osoblje – bi svi trebali biti savršeno ‘humani’ u mislima, riječima i djelima.  Oni bi u praksi trebali pokazivati primjenu pet načela ljudskih vrijednosti – istine,
    ispravnog djelovanja, mira, ljubavi i nenasilja.

  • Duhovno blagostanje kao medicinski koncept: Današnja medicina se zaustavlja provođenju medicinskih postupaka i politika koje pružaju fizičko, mentalno i
    psihičko zdravlje pojedinca. Poduzima vrlo male ili nikakve napore u jačanju duha
    čovjeka, koji je božanska uutar njega što napaja energijom njegove fizičke, mentalne i psihičke sustave. Moderna medicina izgubila je svoju inherentnu i suštinsku povezanost s duhovnošću. Sve dok se ovaj element ponovno ne uspostavi , medicina ili briga za zdravlje nikada neće postati holistička i potpuno zadovoljavajuća.

      Golemi bolnički kompleks uključuje i dvoranu za medicinske konferencije s 500 sjedala, prostorije za smještaj osoblja, centar za izobrazbu medicinskih sestara, a nudi i poslijediplomske programe izobrazbe za doktore i kirurge. Kao što je slučaj sa svim Sai Babinim projektima, najveća moguća briga i pažnja posvećuje se svim detaljima, a u skladu s njegovim učenjima, bolnice su napravljene i kao modeli ekološki ispravne politike i prakse.

(Iz Share Internationala od ožujka 2001. godine)

*NAPOMENA:
Ovdje predstavljamo samo manji dio sadržaja objavljenih u tiskanim izdanjima časopisa Share Internationala, koji izlazi na nekoliko nekoliko svjetskih jezika.
Za aktualnu kompilaciju engleskog izdanja koje izlazi svakog mjeseca, osim dvomjesečno siječanj/veljača i srpanj/kolovoz, možete pratiti ovu stranicu. O izdanjima Share Internationala na drugim jezicima možete saznati ovdje, a ako želite da vas podsjetimo kada se ova stranica obnovi, slijedite ovaj link

HomeVrh stranice
Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim
web stranicama pošaljete na
sljedeću adresu.

Prva objava u ožujku 2004. Zadnja promjena 22. srpnja 2007.