Maitrejina poruka:

Poruka nade

Dok ulazimo u 2007. godinu, koja obilježava dvadeset i petu godišnjicu časopisa Share International, mislimo i na srpanj koji će označiti tridesetu godišnjicu dolaska Maitreje, Učitelja svijeta, u London, 19. srpnja 1977. godine. Majstor Benjamina Crema je u članku »Maitrejini prioriteti« (SI listopad 2006) nedavno rekao:

»Još je doista malo vremena preostalo za pripremanje njegova puta, obavještavanje ljudi da je pomoć nadohvat ruke, da je Učitelj tu, voljan da se izravno obrati ljudima svih naroda.

Zato pojačajte svoje napore. Požurite se obavijestiti sve koji su voljni čuti da je stigao sudbonosni čas, da će se čovječanstvo uskoro veseliti u Učiteljevoj prisutnosti. Recite im to i poduprite njihovu nadu i hrabrost. Sada će vas slušati mnogi koji prije nisu; zabrinutost i strah ostavili su svoj trag na ljudima. I znamenje je, također, obavilo svoj posao i milijune potaklo na očekivanje velikih događanja i otkrivenja. Još nikada u povijesti čovječanstva nije tako mnogo ljudi naslućivalo buduće promjene i razumjelo njihovu nužnost.

Slijedom toga, Maitreja će doći u svijet koji je u očekivanju i spreman, siguran u to da je njegova prisutnost željno iščekivana.

Benjamin Creme savjetuje: »Na svima koji vjeruju u Maitrejinu prisutnost ili joj se nadaju je da shvate hitnost zadatka pripreme. Za taj odgovoran i potreban posao ostalo je vrlo malo vremena. Uložite sve svoje napore u tu neponovljivu priliku da služite kako Hijerarhiji tako i čovječanstvu te da Maitreji i njegovoj skupini omogućite da istupe u javnost u najkraćem mogućem vremenu.

Majstorovi članci:

Kada ljudi ratuju, ne ugrožavaju samo vlastite živote i živote drugih, nego i blagostanje planeta o kojem su životno ovisni. Zemlja je bezobzirno opljačkana u traženju svih vrsta metala koji se koriste za oružarnicu smrti. Nimalo se ne misli na potrebe budućih generacija koje imaju jednako pravo na bogatstvo planeta. Nebrojeni milijuni tona iskrivljenog, zarđalog željeza ukrašava »pozornice rata« na kojima ljudi uprizoruju svoju smrtonosnu predstavu. Ljudi ne mogu vidjeti, čak ni zamisliti, kakvo razaranje beskrajni sati bombardiranja nanose njihovim suptilnim tijelima. Besprimjerne razine buke trgaju i kidaju te osjetljive velove. Ljudsko tijelo nije napravljeno za takvo zlostavljanje. Tako si ljudi sami čine nepopravljivu štetu. Dakle, koliko će dugo ljudima trebati da shvate jalovost rata. Rat ne rješava ništa; stvara samo kaos i zaustavlja čovjekov napredak.

Užitak

Neki ljudi, mora se reći, rijetki, uživaju u činu rata. Za njih je on iskaz junaštva i test njihove volje i vještine. Međutim, danas se ljudi uglavnom upleću u rat zbog ideoloških razloga, zbog borbe za ideale. Stoga su vođe naroda ti koji drže uzde vlasti, koji stvaraju rat ili mir. Oni se moraju pažljivo birati da bi osigurali  miroljubiv svijet.

O tom problemu treba dobro razmisliti. Nedavni događaji na Bliskom istoku su pokazali koliko je jednostavno prekršiti vladavinu Zakona i prouzročiti kaos; popraviti pogrešku i dovesti do rješenja problema je nešto posve drugo.

Ravnoteža

Maitreja brižljivo promatra te događaje. Precizno procjenjuje napetosti i njihovo opuštanje čim se pojave i uvijek nastoji uspostaviti ravnotežu. U tom pogledu energije koje Duh mira ili ravnoteže usmjerava kroz Maitreju igraju ključnu ulogu. Moćne i precizne, one okreću plimu mržnje i ratnih nagona koji toliko muče narode zemalja.

Sami ljudi počinju igrati svoju ulogu. Preko glasačkih kutija i demonstracija postižu da se njihov glas čuje, da njihovi zahtjevi za mirom budu poznati. S te točke nema povratka. Ljudi prepoznaju svoju moć i počinju shvaćati da oni moraju stvoriti mir koji svi žele, te da će mir biti osiguran tek kada zavladaju pravda i sloboda.

To rastuće razumijevanje će pripremiti pozornicu za Maitrejin rani dolazak.
      
Maitreja stupa na scenu

Majstor — preko Benjamina Crema (SI siječanj/veljača 2007.)

Maitrejin dolazak je praktički dovršen. Njegovo otvoreno, javno djelovanje će započet će doista vrlo brzo. Tada će početi proces učenja i Maitreja će postupno  postati poznat ljudima diljem svijeta. Još nije poznato koliko dugo će taj proces trajati, međutim morao bi se odviti relativno brzo. U početku možemo očekivati mnogo protivljenja Njegovim gledištima i karakteru Njegovih savjeta. To nije iznenađujuće, jer njegove su misli toliko daleko od danas prevladavajućih uvjerenja. Pa ipak, Maitrejin prodorni um postupno će se probiti i izložiti mane u današnjim stajalištima koja se tiču okoliša te društvenih, ekonomskih i političkih pitanja. Logika i mudro razumijevanje što izviru i Njegovih riječi mnoge će uvjeriti da ih poslušaju i promisle o njima, a Njegova zraka će prodrijeti u srca milijuna ljudi i te jednostavne riječi pretvoriti u otkrivenja istine. Nitko još ne poznaje moć Maitrejine ljubavi niti može dokučiti dubinu Njegove mudrosti.

Demonstracija
Milijuni demonstriraju u potporu Njegovim idealima te preko dijeljenja dobara i dogovora zahtijevaju mir i pravdu. Ljude će preplaviti i osnažiti nova nada i želja za bratstvom i pravilnim odnosima te ih potaknuti da zahtijevaju promjene u dosada nepoznatom opsegu. Vlade i vladajući će biti prisiljeni odgovoriti na zahtjeve i tvrđava koja se opire promjenama će se malo po malo urušiti. Tako će logikom, otkrivenjem i povjerenjem proizišlim iz Njegove ljubavi Maitreja potaknuti dobrotu  koja postoji, premda je dosada možda bila skrivena, u svakom srcu.

Milijuni
Maitreja će se preko televizije i radija obratiti milijunima. Svi će imati mogućnost doživjeti blagoslov koji će pratiti svaki Njegov nastup. Tako će se ljudi širom svijeta upoznati s Njegovom porukom i oplemenjivanjem svojih srca. Bit će mnogo spekulacija i teorija o njegovom identitetu, međutim svatko će ga na svoj način prepoznati kao glasnika novog, donositelja spasonosnih istina te kao  pokazivača puta prema životnom stilu koji je blizak njihovim srcima.
       Naravno, bit će i onih koji će se osjetiti ugroženi Njegovim idejama i koji će pokušati zaustaviti Njegov napredak, međutim ljepota i smislenost Njegovih riječi će nadahnuti ljude svih naroda da ga prepoznaju kao svog glasnogovornika i vođu. Tako će biti. Ljudi će ga pozvati da se u njihovo ime obrati svijetu i nastupit će Dan objave.

Taj dan, kakvoga još nikada nije bilo niti će ga ikada biti, će Maitreji pružiti priliku da otkrije svoje ime, položaj i svrhu kao Učitelj svijeta za novo doba i kao Onaj kojega očekuju sve vjerske skupine. Kao prijatelj i učitelj svih koji trebaju Njegovu pomoć, predstavit će se kao jednostavan čovjek koji poznaje ljudsku bol i patnju te nastoji olakšati njihovu sudbinu, koji svih voli potpuno i bezuvjetno i koji je došao da nam pokaže korake do sreće.  
       Takav čovjek će stupiti pred lice svijeta i dati svoj savjet svima. Riječi smo možda već čuli. Sada ćemo, s njegovim blagoslovom, razumjeti njihovo značenje i djelovati.
      
Okupljanje sila svjetlosti

Majstor — preko Benjamina Crema (SI ožujak 2007.)

Važni događaji odvijaju se u mnogim dijelovima svijeta. Ljudi posvuda bit će zapanjeni izvještajima. Oni će sadržavati viđenja, kojih će biti više nego ikada dosad, svemirskih letjelica sa susjednih planeta, posebno s Marsa i Venere. Čovječanstvo još nije vidjelo ništa slično toj povećanoj aktivnosti koja će se odvijati širom Zemljinih prostranstava. Oni koji su nepokolebljivo odbijali ozbiljno prihvatiti  istinitost tog fenomena sad će ga teško poricati. Dolazit će do sve više susreta s putnicima iz svemirskih letjelica i svjedočenja o tome će dodatno potvrditi njihovo postojanje. Čudesni događaji svih vrsta će se nastaviti, bit će sve brojniji sve više raznoliki. Ta čuda će zbuniti i zaprepastiti ljude, i to će ih navesti na duboko promišljanje.

Čudima ispunjen

U taj čudima ispunjen, začuđen svijet tiho će stupiti Maitreja i započeti svoj otvoreni rad. Bit će zamoljen da neutralizira njihove sumnje i strahove, da objasni ta događanja,  i on će potvrditi njihovu vjerodostojnost. Ti iznimni događaji nastavit će se u nesmanjenom broju i potaknut će mnoga proročanstava o kraju svijeta. Maitreja će, međutim, nastaviti na svoj jednostavan način i te događaje objašnjavati drugačije.

Tako će Maitreja potaknuti ljude da vide čudesne širine i horizonte života, njegove mnoge slojeve o kojima čovjek danas ne zna gotovo ništa. Obzirno će ih, malo po malo, uvoditi u temeljne istine našeg postojanja, zakone koji njime upravljaju te upoznati s dobrobitima koje proizlaze iz življenja u skladu s tim zakonima. Upoznat će čovječanstvo s golemim prostranstvom naše galaksije i otkriti da će zemaljski čovjek s vremenom ovladati prostorom i vremenom. Potaknut će ljude da odgovore na svoje probleme traže kako unutar sebe tako i izvan, te da potvrde svoju neprestanu povezanost jednih s drugima i sa svemirom. Podsjetit će čovječanstvo na njegovu dugu povijest i na mnoge opasnosti koje je čovjek već prevladao. Zasijat će sjemenje vjere u našu znamenitu  budućnost i osigurati vječnu božanskost ljudi.  Pokazat će nam da put života, razvojno putovanje, neizostavno vodi prema gore i uvijek prema naprijed, te da je za ljude najsigurniji način i način najviše ispunjen radošću da to putovanje obave zajedno, kao braća i sestre. Potražite stoga znakove Maitrejinog dolaska, ispričajte o tome drugima i ojačajte nadu svoje braće.

(Arhiv Majstorovih članaka)

Pitanja i odgovori:

                          v    PROSINAC 2006 | SIJEČANJ/VELJAČA 2007  | OŽUJAK 2007

Pisma čitatelja:
             
Niz godina neki se Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, često ukazuju ljudima iz čitavog svijeta te na predavanjima i transmisijskim meditacijama Benjamina Crema. Neki od ljudi o takvim doživljajima pišu časopisu Share International koji pismo objavi ako Majstor Benjamina Crema potvrdi da doista opisuje susret s nekim od Majstora. Majstori se ljudima ukazuju da bi nas nadahnuli, usmjerili ili poučili, a često i da bi nas ozdravili ili obodrili. Također, majstori vrlo često skreću našu pozornost na neku našu ukorijenjenu netoleranciju (na primjer prema alkoholičarima, pušačima ili prosjacima). Mnogo puta djeluju kao “anđeli” spasitelji u teškim nesrećama, na primjer u ratovima i potresima, kada spašavaju živote.
       Pri takvim susretima Majstori poprime određeni lik, misoani oblik, koji izgleda potpuno stvarno: mogu se po volji pojaviti kao muškarac, žena i ili dijete. Ponekad upotrijebe lik neke stvarne osobe, no u većini slučajeva poprime lik koji je stvoren posebno za tu priliku. Pisma koja slijede su primjeri takvog načina komunikacije Majstora. Napomena: Ako nije drukčije naznačeno, urednici će pretpostaviti da se vaše ime može tiskati. Također, ako se posebno ne zatraži suprotno, neka od pisama mogu biti objavljena na web-siteu share-international.org ( i istim stranicama na drugim jezicima) , gdje će se upotrijebiti samo inicijali, grad i država:

Zabavljač

Dragi uredniče,
Jednog jutra u Torontu, u prosincu 2005. godine, terenska radijska izvjestiteljica Sage Tyrtle bila je iznenađena vidjevši jednog starca kako se poletno probija kroz mnoštvo radnih ljudi koji su se u jutarnjoj gužvi tegobnim korakom penjali uz strme stepenice što vode do podzemne željeznice. Starac se kretao vrlo brzo i provocirao osmijeh kod svih govoreći: »Mjesta, maknite mi se s puta. Ja sam star čovjek, a penjem se uz stepenice brže od vas!«.
       Nakon što je zauzeo mjesto u vagonu podzemne željeznice, starac je veselo čavrljao o tome kako su ljudi iz Toronta nervozni i napeti te kako »treba otići u Vancouver gdje svi pozdravljaju. U Vancouveru su svi opušteni. Zapravo, idem si sad odmah uzeti par piva kako bih se razbudio«.
       Slušatelji su prasnuli u smijeh, rekla je gđa. Tyrtle, a zatim su svi pozorno poslušali što je dalje imao za reći. Objašnjavao je kako je malo alkohola (»medicine«) dobro za čovjeka, ali da ćemo se od puno alkohola razboljeti. Nadalje, govorio je kako je Elvis Presley umro mlad jer mu je doktor prepisao »medicinu«, a ovaj je pretjerao. »Četrdeset godina. A ja sam sedamdeset, vidite? Elvis Presley je sa svim tim novcem trebao doživjeti sto desetu. Whap bop alloobop, whop bam boom,« pjevao je.
       Svi su se ponovno nasmijali. Vagon je iznenada poskočio i gđa Tyrtle je počela padati, međutim muškarac iza nje je vrlo hitro priskočio i pridržao je. To je bilo nešto što nikad nije doživjela u Torontu.
       Starac je zatim nastavio s predbacivanjem svojoj publici jer slušaju njegove poduke besplatno, a on je inače vrlo skup. »Gledajte televiziju i vidjet ćete me. Znat ćete tko sam. Ovo nije moje pravo lice.«
       Na stanici »College Street« (fakultetska ulica  op. prev.) rekao je:« Više ne idem na fakultet, diplomirao sam! Sad sam profesor. Ali ja ne podučavam, ja pretkazujem. Oh, što je to? Nikad prije nisam koristio tu riječ, ona mi je nova. To je važna riječ, pretkazivati.«
Silazeći s podzemne željeznice starac je počeo pjevati: »Kansas City, evo me k tebi. Ondje imaju nekih lijepih dama, moram si pribaviti jednu,« dodajući, »Želim više od jedne – nisam zadovoljan s jednom damom. Moram imati više od jedne. Imam jednu staru i jednu mladu damu. Kako vam se to sviđa? Nije loše.« Krenuo je prema izlaznim vratima. »Ok. Bye bye. Nedostajat ćete mi!« govorio je zvonkim tonom. Mnogi su uzvratili pozdrav. On je pjevao pjesmicu, »Uživajte u životu, kasnije je nego što mislite« (čuje se na priloženoj audio snimci; eng. » Enjoy yourself, it’s later than you think«, a zatim je pozvao: »Bye bye narode! Stavite jaje u cipelu i razbijte ga!«
       Gđa Tyrtle je završila javljanje govoreći kako je, kad su se vrata zatvorila, jedna žena rekla: »E ovo je svakome navuklo osmijeh na lice!« Sama izvjestiteljica je prisjećajući se doživljaja komentirala: »Kao da je taj osmijeh zarazio cijeli grad; obično šutljivi putnici na posao odjednom su međusobno razgovarali, veselili se i smijali bez ikakvog vidljivog razloga.«
       (1) Je li starac bio Maitreja? (2) Je li osoba koja joj je pomogla pri padu također bila netko poseban?
L. McG., Nova Škotska, Kanada.
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je »starac« bio Maitreja, a muškarac koji je spriječio pad gđe Tyrtle bio je majstor Isus.)
       (Audio snimka radio-izvješća može se čuti na www.quirkynomads.com/mp3/121605.mp3 .
Zadnjih nekoliko sekundi snimke sadrži glas »starca« dok napušta podzemnu željeznicu.)

Pod bengalskom smokvom

Dragi uredniče,
To se zbilo 23. rujna 2006., zadnje večeri mog boravka u ašramu Sathya Sai Babe u Prasanthi Nilayamu.
       Odlučio sam prošetati do brda izvan ašrama gdje se nalazi drvo za meditaciju što ga je Sai Baba posadio 1959. godine. To mjesto vrlo lijepo i mirno, baš pogodno za meditaciju. Tamo su sjedile i meditirale samo dvije žene
       Kad sam ubrao nekoliko listova kao suvenir za moga prijatelja u Beču, niz brijeg između drveća došao je jedan dječačić. Pogledao sam ga i on je pogledao mene; nasmijao sam se, on mi je uzvratio smiješak. Kasnije sam se smjestio uz drvo smokve da bih meditirao i malo razmislio.
       Vjetar je donosio bhajane (pjesme) iz hrama, ptice na stablima su cvrkutale, a svjetlost sunčevog zalaska je kao križ sjala kroz lišće obližnjeg drveća. Dječak mi je prišao, sjeo prekriženih nogu s moje desne strane i naslonio se na drvo. Iz početka nisam obraćao pozornost na njega, samo sam uočio da ima nekih pet do sedam godina i da je azijatskih crta lica; pomislio sam da bi mogao biti dijete nekog kineskog para koji je došao posjetiti Sai Babu.
       Nakon nekog vremena sam se okrenuo i vidio kako je nagnuo svoje tijelo i glavu prema meni, gotovo me dodirujući, kao da prisluškuje moje misli. Kad je primijetio da sam ga pogledao, uspravio se i počeo igrati s nekoliko kamenčića te pretvarao da lovi muhe. Nakon nekog vremena ponovno sam ga pogledao – a on je opet imao svoju glavu nagnutu prema meni, kao da osluškuje moje misli. Tiho me pogledao – nasmiješio sam mu se, on je uzvratio osmijeh.
       Pitao sam se gdje su mu roditelji – manja djeca u ašramu su obično pod nadzorom roditelja ili se igraju s drugom djecom u za to predviđenim prostorima. No ovaj dječačić je bio sam, sjedio je tu, pod drvetom za meditaciju.  Nije bio nemiran, brbljav, nestašan ili slično, kao što sam naviknut kod druge djece. Pomislio sam, »Ponaša se kao stari rishi (hinduski svetac/mudrac; op. prev.) u tijelu djeteta.«
Je li dječak bio netko poseban?
H. H., Beč, Austrija
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je »dijete« bio Maitreja.)

Stomatološki pregled

Dragi uredniče!

Kad sam bila krajem rujna 2006 u Manchesteru u stomatološkoj ordinaciji sam vidjela čovjeka koji je privukao moju pozornost. Bio je visok i vitak, sjedio je povrh zelenog ormara za električne instalacije i veselo se smijao svima koji su prošli mimo. Jedno drugome smo se nasmijali i ovaj mladić obučen športski u traperice, džemper i jaknu mi se obratio. Nisam ga dobro čula te sam ga upitala govorili meni.

»Da, bok.«    U ruci je imao čuturu, zato sam pomislila, moram biti oprezna, možda je pijan!

Odgovorila sam: »Bok, ja sam Jenny,« te smo se rukovali. Srdačno mi se osmjehnuo i upitao me za zube.

»Otvori usta, da virnem …O da sad ćeš biti dobro,« rekao je. Upitala sam, da li studira u Manchesteru, na što je odgovorio: »Da.« Nešto u njegovom tonu me natjeralo da pitam: »Ali ne na fakultetu, zar ne?« »Ne, ja studiram svijet!« rekao je. Bila sam zatečena odgovorom, misleći: »Je li on Majstor mudrosti ili pijanac?« Na to moje razmišljanje mi je odgovorio tako da mi je ponudio piće iz svoje flaše. Oko pola sata smo razgovarali u miru u svijetu. Rekla sam: »Voljela bih, da Bush i Blair odu!« Pogledao me lagano ogorčenim pogledom i rekao: »Pokušaj ne biti negativna, trebamo ih na tome mjestu još kratko vrijeme.« Dodao je: »Znaš, svijet proživljava prekretnicu, po prvi put imamo puno ljudi koji istovremeno mole za mir u svijetu!« »Doista?« »O da svakako, i trebamo što je moguće više duhovnih ljudi koji bi radili za mir.« Također je rekao, da bi morali viti svjesniji svojih misli, riječi i postupaka jednih prema drugima i biti miroljubivi. Govorila sam mu o prosvjedu za mir u Londonu krajem tjedna na što je odgovorio: »Da, znam, nadam se samo kako će ljudi ostati mirni i da će prosvjed biti miran. Ljudi postanu vrlo uzbuđeni oko onoga što misle da je 'ispravno' pa počnu vikati jedni na druge. Samo zato što imaju pravo, ne znači po meni da moraju zaboraviti kako smo svi braća i sestre.« Potom me upitao: »Hoćeš li mi pomoći u tom poslu?« Kao iz topa sa uzvratila: "Da, ali ne mogu sad moram ići kući i nahraniti mačku!« Zagrlio me i rekao: »Bog te blagoslovio« Kasnije sam vidjela čovjeka kako sjedi na podu, pred vratima neke kuće, s flautom u ruci. Tražio me novca pa sam mu objasnila da nemam ali da mu mogu dati malo kupina koje sam netom kupila. Bio je visok, vitak i imao je čudesan osmjeh. Činio se vrlo zadovoljan s kupinama. NA putu prema postaji, nisam se mogla prestati svima smiješiti – a oni su mi uzvraćali osmijeh!

Jesam li taj dan upoznala posebna bića?

A. J. W., Oldham, Lancashire, Velika Britanija

(Majstor Benjamina Crema je potvrdio, da je muškarac koji je sjedio na ormaru električnih instalacija Maitreja, dok je muškarac sa flautom Majstor Isus.)

Smijeh u pravi čas

Upute za grupni rad

Dragi uredniče,
17. listopada 2006. išao sam na sastanak s članom naše grupe za transmisijsku meditaciju. Na putu sam razmišljao o majstoru Isusu i grupnoj svijesti. Upravo sam prelazio most Stone Bridge u Regensburgu kada je moju pozornost privukao mali komadić papira. Nalazio se na vrhu ograde mosta, što je bilo dosta neobično jer je na mostu uvijek vjetrovito. Kada sam pročitao što je na papiriću pisalo, bio sam više nego iznenađen:

Nabroji šest prepreka koje mogu ugrožavati uspjeh grupnog rada:

(1) Odnosi utječu na aktivnosti
(2) Aktivnosti utječu na odnose
(3) Strah od uključivanja u rad
(4) Nejedinstvo
(5) Pomanjkanje motivacije
(6) Lijenost

Je li taj komad papira bio djelo Majstora?
J. A., Regensburg, Njemačka.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je papirić manifestirao majstor Isus.)

          Komad papira što ga je Josef pronašao na mostu u Regensburgu       

Znamenje

Kip Gospe lije mirisnu vodu

Stotine ljudi različitih vjera doputovale su u posjet katoličkoj obitelji u selu Velli, blizu Fort Kochija, u indijskoj državi Kerala, nakon što se proširila vijest od čudesnom kipu Gospe koji proizvodi mirisnu vodu. Čudo je prvi put primijećeno 21.kolovoza 2006. Jedan od svjedoka kaže da voda »miriše predivno«. Mjesni trgovac Alexander Jacob izjavio je: »Istina je. Dotakao sam vodu koja kaplje iz kipa. Ovo je čudo majke Marije.» (Izvor: zeenews.com; indiancatholic.com)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je čudo manifestirao majstor Isus.)

Svjetlosni križ u indijskoj bolnici

Dana 3. rujna 2006. godine gledao sam emisiju o indijskoj tradicionalnoj medicini na japanskoj TV-postaji Kanal 6. Na prozoru ureda ravnatelja bolnice Praja Ayurveda, državne bolnice u Calicutu u južnoj Indiji, primijetio sam mali svjetlosni križ. Dotični ravnatelj dr. Madavan pruža medicinsku pomoć po trećini cijene koju naplaćuju druge ajurvedske klinike te uzima novac samo od onih koji si to mogu priuštiti, ne i od siromašnih. (Izvor: preko web-mjesta shareintl.org)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je svjetlosni križ manifestirao Maitreja. Isti se prikazao samo u trenutku fotografiranja. Ni indijski doktor ni reporteri japanske televizije nisu ga uočili. To je jedan od čudesnih znakova Maitrejine prisutnosti.)
      
»Nadnaravni glasovi ženi spasili život«

Prema britanskim novinama, jedna je žena 1994. godine čula unutrašnji »glas« koji joj je poručio da se ne boji, ali i upozorio da treba potražiti pomoć zbog bolesti koje nije svjesna. »Glas« joj je rekao i neke druge podatke koji su se kasnije pokazali točnima i tako je uvjerio da si nije sve to umislila.  
       Kasnije su joj dva glasa rekla da hitno potraži medicinsku pomoć zbog tumora na mozgu. Zdravstvena administracija joj je na posljetku omogućila snimanje mozga i snimke su, iako nije bilo nikakvih simptoma,  otkrile tumor. Odmah su je podvrgli operaciji koja je bila uspješna. Nakon toga su se »glasovi« vratili još jednom i pozdravili se s njom.
       Ženin psihijatar, dr. Ikechukwu Azuonye s odjela za mentalno zdravlje u Royal Free Hospital u Londonu, je o čudu izvijestio 1997. godine u časopisu British Medical Journal pod naslovom: »Težak slučaj: Dijagnozu dali halucinacijski glasovi«. Napisao je: »Poznato da intrakranijalna oštećenja mogu imati veze s psihijatrijskim simptomima. Međutim, ovo je prvi slučaj da su halucinacijski glasovi pokušali uvjeriti pacijenticu kako se istinski zanimaju za njezinu dobrobit, ponudili točnu dijagnozu, uputili je u bolnicu koja je najopremljenija za liječenje njezina problema, izrazili zadovoljstvo što je napokon primila medicinski tretman koji su joj željeli te se pozdravili s njom i nestali.«
       Dr. Azuonye je rekao da ga nakon objavljivanja izvještaja »kontaktiralo mnogo drugih psihijatara koji su liječili pacijente sa sličnim iskustvima. Ti liječnici su se u strahu za svoju karijeru ustručavali javnosti predstaviti slučajeve koji se protive konvencionalnim medicinskim objašnjenjima.« »To je čudo,« rekao je. »Pacijentica vjeruje da joj je pomogao anđeo zaštitnik.« (Izvori: Daily Mail, British Medical Journal, Velika Britanija)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je ženi pomogao majstor Isus.)

Iz Isusovog kipa iskaču iskre

Skulptura Isusa u britanskoj umjetničkoj galeriji zapanjila je lokalno stanovništvo kada je iz njezinih očiju počelo iskriti.
       Metalno-brončana skulptura »Čišćenje hrama« izložena je u liverpoolskoj galeriji u veljači 2007. godine. Lokalni kipar Brian Burgess, inače deklarirani ateist, koji je kip izradio, rekao je da je pojava prvi put zapažena kada je »žena koja je vidjela kip pala na koljena i počela moliti. Bila je kao paralizirana tridesetak minuta, a kada se vratila iz transa rekla je da je vidjela da iz očiju Kristovog lika izlaze iskre.«
Kip, koji prikazuje ljutog Isusa koji iz hrama tjera lihvare, izazvao je veliku senzaciju. »Vijest se proširila,« kaže g. Burges, »gomile ljudi dolaze vidjeti čudesni kip i moliti se pred njim.«
       Mnogo ljudi je vidjelo iskrenje iz očiju velikog Isusovog kipa. Upraviteljica akademije June Lornie rekla je da »neki kleknu i govore kao da su u transu. Uvjereni su da pri tome razgovaraju s Bogom.«
       Osamnaestogodišnja studentica Natasha Jones je rekla: »Kada sam prvi put ušla u prostor galerije gdje se nalazi kip, odmah me je očarao i bila sam paralizirana. Nisam posebno vjerski nastrojena i bila sam vrlo iznenađena kada sam ugledala iskre koje su iz Isusovih očiju letjele prema meni.« (Izvori: Liverpool Echo, Liverpool Daily Post, Velika Britanija)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je čudo manifestirao Maitreja. Upotrijebio je taj kip kako bi naglasio simbolizam svog rada: okretanje čovječanstva od surovog materijalizma k dijeljenju dobara i pravdi za sve.)

Ljekoviti izvori u Švicarskoj

Lokalne novine iz Heiligkreuza blizu Lucerna objavile su priču o izvoru kraj kuće skupine sestara franjevki u Ingenbohlu. Ozdraviteljsku moć vode časne sestre su otkrile kada je jedan stara i bolesna mačka pila na izvoru i potom trenutačno ozdravila. Nakon toga je lokalna časna sestra i savjetnica za zdravlje Pauline Felder zamijetila zapanjujuće blagotvorne učinke kod ljudi i životinja koji su pili vodu s izvora.
       Lokalni mediji su izvijestili i o ljekovitom izvoru kod benediktinskog samostana u Einsiedelnu blizu Züricha. Taj samostan se već dugo povezuje s čudesnim ozdravljenjima i stojećima je privlačio hodočasnike, koji i dalje dolaze vidjeti kip Crne Marije za koji se vjeruje da posjeduje iscjeliteljska svojstva. 
       Izviješteno je o još dva ljekovita izvora: o planinskom izvoru u Alpama, u blizini Braunwalda, u istočnoj Švicarskoj; te o izvoru Flüeli-Rauft u kantonu Obwalden, u središnjoj Švicarskoj. Potonji je rodno mjesto Brudera Klausa, pustinjaka iz petnaestog stoljeća kojega se štuje kao »oca švicarske neutralnosti«. (Izvori: Entlebucher Anzeiger, Süd-Ost-Schweiz, Zeitenschrift, Glüchspost; www.stacher.ch, Švicarska)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je sva četiri izvora magnetizirao Majstor koji je bio Marija. Potvrđuje i da je isti Majstor odgovoran za čudesna ozdravljenja koja pripisuju kipu Crne Marije.)

Čuda Gospe iz Den Boscha

U Katedrali sv. Ivana u nizozemskom gradu Den Boschu nalazi se mali drveni kip Marije i djeteta koji datira iz 12. ili 13. stoljeća. (Fotografija se nalazi na stranici s drugim fotografijama čitatelja; op. prev.). Prema legendi, kada je dvojici radnika iz 13. stoljeća naređeno da ga kip bace u vatru, oni su ustanovili da je pretežak da ga podignu. Nakon što je biskup odlučio da je to zacijelo čudo, tokom sljedeća dva ili tri stoljeća kipu su pripisivana mnoga čudesna izlječenja ljudi koji su se dolazili pred njega moliti. Ta čuda (za koja se mislilo da su se prestala događati) zabilježena su u knjizi koja je još uvijek izložena u Katedrali. Zid kapelice u kojoj je izložen kip prekriven je malim srebrnim prikazima limba kao znak zahvalnosti Gospi.

(Izvor: Crkveni dužnosnik iz Katedrale sv. Ivana)

(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je Isus izveo čudo kada se mali drveni kip nije moglo podići. On je također odgovoran za čudesna izlječenja, koja nisu prestala, nego su se nastavila sve do danas – ljudi su izgubili vjeru.)

Izvještaji o NLO-ima iz cijelog svijeta

Kao što Majstor ukazuje u svom članku »Okupljanje sila svjetlosti«, čini se da smo dosegli fazu u kojoj su se povećali učestalost i intenzitet određenih aktivnosti. Kao što je u tom članku tako živo opisano, sada možemo očekivati široko rasprostranjena viđenja svemirskih letjelica i drugih znakova Maitrejinog dolaska. Stoga je opsežan dio rubrike »Znakovi vremena« posvećen izvještajima o takvim opažanjima iz čitavog svijeta. To je nedvojbeno samo početak sjajnog i nadahnjujućeg poglavlja aktivnosti Hijerarhije.

London, Velika Britanija – U utorak 2. veljače 2007. godine u pola šest popodne najmanje trideset ljudi je vidjelo »eskadrilu« narančastih svjetala na nebu iznad Archwayja u sjevernom Londonu. Vozači su zaustavljali svoja vozila da bi vidjeli tajanstvena svjetla koja su lebdjela na nebu. Ljudi su urlali i policija je unutar nekoliko minuta primila četiri poziva o viđenjima. Alix McAlister (34), lokalna trgovkinja, svjetla je opazila kada je išla po sina u vrtić: »Bila su u grupi – deset do petnaest ih se kretalo zajedno. Moj prvi utisak bio je da me podsjećaju na eskadrilu zrakoplova koji lete u formaciji. Pomicala su se jednakom brzinom, međutim nisu bila pravilno raspoređena... Kroz glavu mi je prošla misao o bombama i avionima. No vrlo brzo sam shvatila da ne izgledaju kao nijedan avion koji sam ikada vidjela.« McAlister opisuje kako su se »svjetla zaustavila i lebdjela na jednom mjestu. Nisu proizvodila nikakav zvuk. Činilo se kao da blijede, tada te sam vidjela kako dolaze nova i zatim je bio kraj. Trajalo je približno deset minuta.«
       Dizajner James Zagar iz Crouch Enda spektakl je promatrao iz iste ulice. »Svjetlosne kugle« opisao je sljedećim riječima: »Sve su se kretale zajedno. Zaustavile su se i zatim ponovno krenule. Tih stvari koje su se kretale po nebu moralo je biti oko dvanaest.«
Tom Cull (27), montažer slike koji radi na tom području, izašao je iz zgrade u kojoj radi i ugledao veliku skupinu ljudi koji su gledali u nebo. »Bilo je barem trideset ljudi,« rekao je. »Automobili su se zaustavili. Bilo je pomalo jezivo. Ono što mi se čini neobičnim glede tih stvari je način na koji su se kretale. Činjenica da su bile tako visoko, kaže, daje naslutiti da su bile prilično velike.« G. Cull je rekao da je svjetla ponovno vidio kada je došao kući u nekoliko kilometara udaljeni Fortis Green.
       Ministarstvo za obranu je poručilo da nema izvještaja o »mogućem sigurnosnom incidentu«, a Meteorološki ured je otklonio bilo kakvo objašnjenje događaja koje bi bilo povezano s vremenskim pojavama. Manje od pola sata kasnije slična su »neobična narančasta svjetla«primijećena  u sto šezdeset kilometara udaljenom Kings Lynnu u Norfolku. (Izvori: Islington Gazette, Hornsey and Crouch End Journal, Velika Britanija)
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da su svjetla bile svemirske letjelice s Marsa.)

Havaji, SAD – Očevici  su izvijestili da su u petak 26. siječnja oko18:20, na južnoj obali havajskog otoka Oahu, na sjevernoj strani neba vidjeli neidentificirana svjetla. Mještanin Peter Hollingworth je rekao da je vidio dva svjetla koja su kružila po nebu. Jedno je snimila lokalna televizija. »Te dvije male vatrene kugle koje su za sobom ostavljale trag nalikovale su zvijezdi repatici, međutim nisu nestale i više puta su promijenile smjer,« rekao je Hollingworth.
       Američki Državni meteorološki ured izvijestio je da na svojim radarima u to vrijeme nisu primijetili ništa neobično. Isto je izvijestila i američka Federalna uprava za zračni promet. (Izvor: KHON/WLTX-TV, SAD)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da su to viđenja svemirske letjelice s Marsa.)

Južna Engleska – 24. siječnja 2007. godine je više od trideset i petero ljudi nazvalo policiju i prijavilo da su za vrijeme snježne mećave u engleskoj pokrajini West Sussex vidjeli NLO-e.
       Pozivatelji, među kojima je bio i jedan policajac, rekli su da je pedeset narančastih svjetala lebdjelo na nebu tokom petnaest minuta i potom nestalo u noći. Moira Dawson (57) je izjavila: »Mislili smo da se radi o vatrometu, međutim nije se čuo nikakav zvuk. Svjetla su samo lebdjela usred snijega koji je padao.« Drugi svjedok u blizinu zračne luke Gatwick u West Sussexu je ispričao: »Mislio smo da je došlo do invazije.« (Izvor: The Mirror, Velika Britanija)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da se radilo o svemirskim letjelicama s Marsa.)

Zapadni Iran – Svjedoci iz zapadnoiranskog grada Boujer Ahmad izvijestili su o dvama viđenjima NLO-a do kojih je došlo u razdoblju od dva dana u siječnju 2007. godine.15. siječnja su ljudi izvijestili da su vidjeli sjajni objekt »sa žutom zrakom i svjetlocrvenom svjetlosti u sredini« koji je više od jednog sata lebdio nisko iznad grada. Dva dana kasnije sličan je objekt viđen na nebu iznad istog područjem i u isto vrijeme dana.
Otprilike tjedan dana prije viđenja NLO-a bilo je izvještaja o padu NLO-a u gorje Barez, u središnjoj iranskoj provinciji Kerman. Padu su navodno svjedočili ljudi iz nekoliko gradova i navodno se dogodio oko sto kilometara od grada Kermana, glavnog grada istoimene provincije. Svjedoci su rekli da je blještavi NLO, koji je gorio i ispuštao gust dim, udario u tlo i eksplodirao. Zamjenik guvernera pokrajine Kerman je izjavio da su svi zrakoplovi koji su tog dana prelijetali to područje sigurno stigli na cilj. Rekao je i da policija i druge službe istražuju pad. (Izvori:Fars News Agency, Iran;United Press International)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da se radilo o viđenjima svemirske letjelice s Marsa. Također, objašnjava da je pad letjelice bio namjeran: posada ju je pravovremeno napustila. Procijenjeno je da je letjelica stara, da je ne vrijedi popravljati te da je se može žrtvovati. Strmoglavljena je s namjerom da privuče pozornost.)

SAD – Kada je umirovljeni pukovnik ratnog zrakoplovstva Brian Fields (61) ugledao tajanstvena raznobojna svjetla koja su 9. siječnja 2007. godine lebdjela nad zapadnim Arkansasom »nije imao pojma o čemu se radi.« Pilot mlaznih lovaca F-16 s tridesetdvogodišnjim iskustvom je rekao: »Mislim da ta svjetla nisu bila s ovoga svijeta. Osjećam dužnost i odgovornost da o tome progovorim.« Netom prije 19 sati je na jugozapadu, blizu obzora, opazio dva vrlo jarka svjetla. »Isprva sam mislio da se radi o svjetlima za slijetanje od nekog zrakoplova. Nastavivši promatrati vidio sam kako počinju polako nestajati, a zatim se jedno iznenada ponovno pojavilo. Slijedila su ga još dva, a potom onda još tri. Barem jedanput pojavilo ih se četiri ili čak pet. Svaki put su se polako gasila i naposljetku nestala. To se ponovilo više puta i kada su se ponovno pojavljivala, to je moglo biti u različitom broju i na različitim mjestima; ponekad su bila raspoređena u trokut, ponekad jedno iznad drugog ili jedno pored drugog i tako dalje. Kada bi se objekt pojavio, svjetlio je deset minuta ili dulje.« Fields je snimio mnogo brojne fotografije fotografija svjetala i svoju priču poslao na internetsku stranicu WorldNetDaily.com. Priča je imala toliki odjek da je potakla i mnoge druge ljude koji su izvijestili o sličnoj pojavi.
       »Kada sam pročitao tu priču, doslovno su me prošli trnci po cijelom tijelu jer se točno tako i ja toga sjećam,« rekao je Will Childers iz Arkansasa, koji tvrdi da je identična svjetla primijetio 10. siječnja 2007. godine, u otprilike devetnaest sati i petnaest minuta, u južnom Arkansasu.
       Richard Mobley, računalni programer koji živi u Tucsonu i na posao se vozi u Scottsdale, također tvrdi da je »točno takva svjetla« i kaže da se njegov incident dogodio 15. studenog 2006. godine: »Svjetla su se pojavila iznad rezervata Indijanaca Gila  i kretala prema jugoistoku. Najprije sam vidio kako se upalilo jedno, a zatim dva, tri, četiri i naposljetku pet tih svjetlosnih objekata. Svako svjetlo se uključilo u različito vrijeme i ugasilo u različito vrijeme. Ponekad su bila u redu, a ponekad bi se pojavila zbijena jedna uz druga (jedna do drugih ili jedna iznad drugih). Kretala su se između dvije do tri tisuće metara iznad zemlje, dovoljno visoko da prelete planinski lanac. Svjetlo je, kada je bilo upaljeno, bio okruglo, izuzetno snažno i žute boje te se činilo kao da osvjetljuje tlo ispod sebe. Upalila bi se na pet do sedam minuta te zatim polako bljedila i nestala. Nakon otprilike tri minute ponovno bi se upalila, isprva su bila bljedožute boje i zatim postala jarko žuta. Na istom području bio je zrakoplov koji je imao uključena kako svjetla za slijetanje tako i treperava signalna svjetla (crvena i zelena na krilima i repu). Bilo ga je lako razlikovati od tih svjetlećih objekata.  S obzirom na to kako su izuzetno snažno ti objekti svijetlili i s obzirom na to kako su visoko bili, rekao bih da su bili prilično veliki.«
       Jim Martin iz Beltona, u saveznoj državi Texas, koji je komercijalist radio-postaje Clear Channel, kaže da je također »opazio jarko, okruglo bijelo svjetlo koja je izgledalo identično onima na fotografijama pukovnika Fieldsa,« s tom razlikom da ih je on opazio 22. prosinca 2006.
       I Jeff Pement iz Pensacole na Floridi tvrdi da je vidio istu pojavu. »Osim razlike u trajanju vidljivosti svjetala, Fieldsov opis se potpuno podudara s onime što sam ja vidio... Kada sam pročitao riječi kojima je pukovnik Fields opisao svoje viđenje, bilo je kao da sam ja nekome opisivao svoj doživljaj.« (Izvor: WorldNetDaily.com)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da su sva svjedočenja autentična te da opisuju svemirsku letjelicu s Marsa.)

Chicago, SAD – 7. studenog 2006. godine je više od deset zaposlenika Međunarodne zračne luke O’Hara u Chicagu vidjelo leteći disk koji je nekoliko minuta lebdio nisko iznad zračne luke i zatim se strelovitom brzinom okomito podigao »u guste oblake i u njima napravio sablasnu rupu«. Neki svjedoci koje je intervjuirao Chicago Tribune rekli su da su uzrujani zato što ni  vlada ni zrakoplovne službe ne namjeravaju istražiti taj događaj.
       NLO je u pola pet popodne, netom prije zalaska sunca, prvi opazio radnih na rampi kompanije  United Airlines koji je usmjeravao jedan zrakoplove na terminal C17.  Svjedoci su izvijestili da je predmet bio tamno siv i jasno vidljiv na oblačnom nebu. Rekli su da se letjelica, koja je prema procjenama imala promjer od oko osam metara, vrtjela kao frizbi i nečujno lebdjela u zraku tik ispod granice oblaka, koja se tada nalazila na oko 630 metara, i zatim se strelovito uzdigla kroz oblake.
       »Po prirodi sam skeptičan i ne razumijem zašto bi nezemljani lebdjeli iznad prometne zračne luke,« rekao je mehaničar kompanije United Airlines. »Ali znam da se to što sam vidio i to što su vidjeli mnogi drugi ljudi vrlo jasno isticalo i sigurno se nije radilo o zrakoplovu.«
       Svi svjedoci, među njima i više pilota, su ispričali kako su uvjereni da se nije radilo o zrakoplovu, helikopteru, metereološkom balonu ni bilo kakvoj drugoj letjelici koja je poznata čovječanstvu. Jedan od pilota koji se u tom trenutku nalazio na tlu navodno je otvorio prozor u kokpitu kako bi bolje pogledao neidentificirani objekt. Procijenio je da je lebdio na visini od petsto metara. Tada je iznenada ubrzao okomito prema gore u guste oblake: »Činilo se kao da je netko probušio rupu u nebu«. Iza letjelice je ostala otvorena rupa kroz koju se moglo vidjeti vedro nebo i koja je nestala za nekoliko minuta. (Izvor: Chicago Tribune, SAD)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da se radi o autentičnom viđenju svemirske letjelice s Marsa.)

Čileanska vojska: NLO-i postoje

Od 6. do 7. veljače se u čileanskom gradu Vina del Mar održala 10. Međunarodna ufološka konferencija koju je organizirala Skupina za ufološka istraživanja (Ufology Investigation Group/Aion). Konferenciji je prisustvovalo više od tisuću entuzijasta i stručnjaka.  
       Prisutni su bili i pripadnici vojske koji su predstavili izložbu fotografija što su ih snimili pripadnici čileanskih oružanih snaga. Sudionici su rekli da je prisutnost pripadnika oružanih snaga povećala vjerodostojnost konferencije. Rodrigo Fuenzalida, direktor Aiona, je rekao da je prisutnost vojske važna radi njezine objektivnosti i napredne tehnologije s kojom je vojska provela svoja opažanja.
       Među mnogim fotografijama i video-snimkama predstavljena je i snimka iz 2000. godine na kojoj su prikazani vojni brodovi koje slijedi svjetlosni objekt. Satnik Rodrigo Bravo iz Pete divizije čileanske vojske predstavio je izvještaj temeljen na njegovoj disertaciji pod naslovom »Opažanja neidentificiranih pojava u zraku od strane civilnog zrakoplovstva«. Njegov govor nije bio službeno stajalište čileanske vojske o NLO-ima, međutim znakovito je da su mu njegovi nadređeni dali dozvolu da održi to izlaganje.
»Satnik Bravo je svoj govor održao sa stajališta važnosti NLO-a kao pojave,« izjavio Fuenzalida. »Govorio je o susretima kao što je bilo susret tri helikoptera blizu grada
La Unión, kada je opažen NLO parkiran na tlu, te o događaju iz 2000. godine kada je petero ljudi slijedio svijetleći objekt koji se nije pojavio na zaslonima radara.« (Izvor: El Mercurio, Čile)

Čuda u žitu 2006

Benjamin Creme je više puta pisao o fenomenu krugova u žitu. Slijedi citat njegovog odgovora na pitanje koje je bilo objavljeno u časopisu Share International.

Prema mojim informacijama, krugovi u žitu su rezultat djelovanja tkz. NLO-a koji dolaze uglavnom s Marsa i Venere, a ne iz drugih sunčevih sustava. Svi planeti u našem sunčevom sistemu su naseljeni, međutim kada biste otišli na Mars ili Veneru ne biste vidjeli nikoga — svi stanovnici tih planeta žive na višim eteričnim razinama. Pojava NLO-a je u velikoj mjeri povezana s Kristovim dolaskom, kao i eksternalizacijom djelovanja Hijerarhije. Dugujemo im jako mnogo. Njihovo nadgledanje našeg planeta je potpuno i u energetskom smislu nam izuzetno pomažu.

Stvaranjem krugova u žitu posjetioci iz svemira u izvjesnoj mjeri obnavljaju "mrežu" Zemljinog magnetskog polja. Svaki od tih krugova predstavlja takozvanu čakru, vrtlog magnetske energije. Svoj rad šire po cijelom svijetu, a počeli su u Engleskoj.

Svi žitni krugovi su »ideogrami« i kada bi poznavali "ideografiju" drevne Atlantide, neke od njih bismo prepoznali. Nisu stvoreni s namjerom da prepoznamo što znače, nego jednostavno da prepoznamo da imaju neko značenje. Oni su podsjetnik na našu starodavnu povezanost s našom svemirskom braćom. (Share International, srpanj/kolovoz 1991.)

	1) Aldbourne, Wiltshire, Velika Britanija, 14. srpnja. 2006. © Steve Alexander 2) Straight Soley, Berks, Velika Britanija, 20. lipnja 2006 © Steve Alexander 3) Windmill Hill, Velika Britanija, 30. lipnja 2006. © Steve Alexander 4) Uffington Castle, Oxfordshire, 8. srpnja 2006.i © Steve Alexander Zapanjujuće fotografije koje je snimio Steve Alexander prikazuju neke od najljepših krugova u žitu koji su se prošle sezone pojavili u Engleskoj. Objavljene su u knjizi Crop Circle Year Book, od Steva i Karen Alexander. Za više informacija posjetite www.temporarytemples.co.uk

Od naših dopisnika:
      
Sijanje sjemenja mira

Jason Francis razgovarao je s Janet Wallach

Sjemenje mira (Seeds of Peace) je nevladina organizacija koja okuplja mlade ljude iz konfliktnih područja širom svijeta. Godine 1993., u New Yorku, osnovao ju je John Wallach. Organizacija je u početku povezala četrdeset i šestero izraelskih, palestinskih i egipatskih tinejdžera u svrhu poticanja međusobnog razumijevanja, povjerenja i empatije, kao i za razvijanje vještina rješavanja sukoba i vodstva potrebnih za uvođenje pomirenja i suživota u izraelsko-arapski sukob. Projekt se ubrzo proširio i dosad je obuhvatio oko tri tisuće mladih ljudi različitih nacionalnosti iz cijelog svijeta – od Bliskog Istoka, Balkana, Južne Azije do Sjedinjenih Država.
       Jason Francis je za Share International intervjuirao novinarku i autoricu Janet Wallach, predsjednicu organizacije Sjemenje mira. Ovo je prvi dio intervjua (cjeloviti intervju nalazi se u tiskanom izdanju Share Internationala od siječnja/veljače 2007):

Trajni mir se može razviti samo iz odnosa između samih ljudi.

Share International: Kako se mlada osoba može priključiti programu Sjemenje mira i što taj program obuhvaća?
       Janet Wallach: U većini država potencijalne sudionike odabiru njihove škole. Postupak se najčešće sastoji od nekoliko razgovora i kandidati moraju ispuniti određene preduvjete: tražimo mlade između 14 i 16 godina koji govore engleski, koji su vođe u svojim školama i zajednicama i koje zanima susret s 'drugom stranom'. Jednom kada su izabrani i primljeni, pozivamo ih da se pridruže delegaciji svoje države i provedu tri tjedna u našem sjedištu u Mainu, u SAD-u. Za njih je to izazovno i stimulativno iskustvo. Dolaze sa suprotstavljenih strana u regionalnom konfliktu, a moraju dijeliti iste sobe, igrati sportske igre, zajedno jesti i sudjelovati u svakodnevnim devedesetominutnim dijalozima sa svojim »neprijateljem«. Svrha svega toga je međusobno upoznavanje, a pri tome i upoznavanje samog sebe. To preobražajno iskustvo ima značajan učinak na svih – sudionike kampa, savjetnike, pomoćnike i vođe delegacija.

MAITREYA

Kad upoznaš »drugu stranu« i shvatiš, da je tvoj najgori neprijatelj netko vrlo sličan tebi, to ti iskustvo otvori oči i prisili te da iznova vrednuješ svoja gledišta i razumijevanje samoga sebe.

S. I.: U programu Sjemenje mira sudjeluju delegacije iz dvadesetak država. Kako je organizirana interakcija između tako mnogo različitih nacionalnih identiteta?
       J. W.: Sjemenje je u kampu razmješteno u skladu s  konfliktnim područjima. Na primjer, neki ležajevi na kat su namijenjeni Izraelcima i Arapima, a drugi Indijcima i Pakistancima. Dnevni dijalozi su također organizirani po konfliktnim regijama, dok sportske i druge aktivnosti često uključuju sve sudionike kampa. Vrhunac ljeta su Igre boja, Olimpijske igre kampa, kada je cijeli kamp podijeljen na dvije multinacionalne ekipe, zelenu i plavu, koje se natječu u svim aktivnostima kampa. Igre boja jačaju duh suradnje koji se izdiže iznad nacionalnih i regionalnih identiteta. Svršetak Igara boja obilježava se velikom svečanošću za svih i prepoznavanjem moći da su postali Sjeme.

S. I.: Na koji način sudjelovanje u tom programu mijenja mlade ljude?
       J. W.: Neki mladi dolaze na kamp jer su znatiželjni kakav je »neprijatelj«. Drugi dolaze jer su ljuti, povrijeđeni ili ogorčeni te žele ukazati neprijateljima kako se oni osjećaju. Oni su, naravno, ljudi na koje će iskustvo najviše utjecati. Kad upoznaš »drugu stranu« i shvatiš, da je tvoj najgori neprijatelj netko vrlo sličan tebi, to ti iskustvo otvori oči i prisili te da iznova vrednuješ svoja gledišta i razumijevanje samoga sebe. Jedan od naših polaznika je to lijepo izrazio rekavši: »Moraš najprije zaratiti sa sobom prije nego možeš sklopiti mir sa svojim neprijateljem.« Za mnoge je polaznike je teže vratiti se kući nego doći u kamp. Oni su prošli kroz duboku preobrazbu i svjesni su toga da se njihova osjećanja razlikuju od osjećanja njihovih obitelji, prijatelja i čak učitelja koji su ostali kod kuće. Naše osoblje je tu da bi im pomoglo: Sjemenima dajemo mogućnost da međusobno razgovaraju preko elektronskih poruka, na radionicama, sastancima grupe, roditeljskim sastancima i sastancima s vođama delegacija. Također, potičemo ih na sudjelovanje u programima pomoći koji im pomažu da uspostave vjerodostojnost u svojoj društvenoj okolini. Posebno je važno da oni pokažu vrijednosti Sjemenja mira – povjerenje, poštovanje i toleranciju – prema vlastitim sugrađanima prije nego počnu govoriti o demonstraciji tih vrijednosti prema »neprijatelju«

Jason Francis je suradnik Share Internationala iz Oaklanda, u Kaliforniji.

Od opraštanja do aktivizma

S Michaelom Bergom razgovarao je Marian Peleski

Micheal Berg je pacifist i aktivist većinu svog života. Živi u Washingtonu, u američkoj saveznoj državi Deleware. Njegovog sina Nicholasa su u svibnju 2004. godine u Iraku oteli i odrubili mu glavu kao čin odmazde za sudjelovanje SAD-a u mučenjima i ubojstvima u zatvoru Abu Ghraibu. Nicholas je u Iraku radio za dobrobit ljudi i nije bio povezan s američkom vojskom. Michael Berg je do sada primio sljedeće nagrade: Nagradu za hrabrost u kolovozu 2004, Mirovnu nagradu Adela Dwyera Saint Thomasa iz Villanove u listopadu 2005, Nagradu za heroja opraštanja Saveza za opraštanje u kolovozu 2006., Nagradu za američkog heroja društva Patrick Henry u lipnju 2006. Kao kandidat Zelene stranke se u državi Delaware u studenom 2006. godine natjecao na kongresnim izborima međutim nije bio izabran. Unatoč osobnoj boli i političkim preprekama i dalje je optimističan i politički aktivan. Marian Peleski ga je intervjuirao za Share International. (Ovdje prenosimo dio intervjua, za cjeloviti intervju pogledajte tiskano izdanje Share Internationala od ožujka 2007.)

 SI: Jesu li vas otmica i brutalno ubojstvo vašeg sina u Iraku naveli da posumnjate u vaša mirovna stajališta?

M. B.: Ne. Učinak je bio suprotan: to je dodatno učvrstilo moje mirovne stavove. Osjetio sam da je »rat skup«, kao što piše na jednoj od mojih majica, i da »mir nema cijene«. Požalio sam jedino zbog toga što prije nisam učinio više za okončanje rata u Iraku. Nakon tog događaja sam odbacio stare razloge za ograničavanje svog aktivizma – vrijeme, mjesto, vremenske i sigurnosne prilike koje su mi bile prikladne odnosno ugodne. Postao sam član kluba »nemam više ništa za izgubiti«,  to jest osjetio sam da ne može biti veće boli od one koju sam već nosio. Ništa gore se nije moglo dogoditi. Od tada ssu pucali na mene na putu na veliki prosvjed u Washingtonu DC, gdje sam govorio protiv rata. Govorio sam pred mnoštvima od čak 10,000 ljudi. U Južnoj Koreji me zaustavila sigurnosna služba. Bio sam uhićen sedam puta. Gurali sumi u lice fotografije sinovljevog trupla, i to u prirodnoj veličini, i pokazivali isječke s video-snimke njegova smaknuća koja je bila dostupna na internetu. Ništa od toga me nije zaustavilo, ne zato što sam hrabar ili čak glup, nego zato što veća bol prekrije manju. Kada je Nick ubijen, instinktivno sam na temelju prošlih životnih iskustava znao da je osveta pogrešna. Usprkos tome, u mojoj je nutrini zjapila velika praznina. Bio sam bijesan, a taj bijes nisam mogao usmjeriti prema političarima ili ubojicama koji su mom sinu oduzeli život. Što mi je preostalo? Odgovor je došao kada sam se upisao na tečaj na Sveučilištu u Immaculata koji se zvao, »Opraštanje: ime ljubavi u ranjenom svijetu.« Taj tečaj je ublažio tu bol. Usmjerio me prema ljubavi i razumijevanju te me s vremenom doveo do opraštanja ne samo samim ubojicama nego i, što je za mene bilo još teže, Georgu Bushu, Donaldu Rumsfieldu, Albertu Gonzalesu i ostalima u Bushovoj administraciji koji su sudjelovali u uroti protiv ove države da bi je uveli u rat zbog vlastitih perverznih koristi. To je još teže. Sada je sve dobilo smisao – mir, pacifizam, protivljenje smrtnoj kazni. Sada sam mogao postati istinski čovjek mira, pronašao sam mir koji se rađa jedino kroz opraštanje drugima. Danas su moja pacifistička stajališta čvršća nego ikada prije.

S. I.: Možete li nam kao kandidat za američki kongres opisati svoja stajališta u pogledu američkih vojnih snaga u Iraku kao i druga stajališta u vašem političkom programu?

M. B.: Podržavam naše snage, ali ne podržavam njihovu prisutnost u Iraku. Unatoč onome što je Bush lažno tvrdio, smatram da je veća opasnost da nas napadnu u ovoj zemlji ukoliko ostanemo u Iraku. Kao i to da se grozote za koje ljudi strahuju da će se tamo dogoditi poslije našeg odlaska već događaju.  Osim toga, vjerujem da je napad na tornjeve Blizance u New Yorku 2001. godine bio neposredna posljedica američke vanjske politike. Odbijali smo pregovarati s ljudima koji su prema nama gajili, i još uvijek gaje, opravdane zamjerke prema nama. Te zamjerke uključuju našu prisutnost u njihovom dijelu svijeta; naše sankcije protiv Iraka koje su koštale više života nego dosadašnji rat; našu pomoć Izraelu, koja se, umjesto mirovnih timova, reparacija za raseljene Palestince i vojske ljudi vještih u rješavanju sukoba, sastoji od pošiljaka bombi i automatskih pušaka; za zamjerke odnose se i na našu ekonomsku politiku prema takozvanim državama trećeg svijeta kojom smo te države praktički pretvorili u kolonije, a njihove stanovnike u robove. Što bi se dogodilo da smo pregovarali u dobroj vjeri, bez pretpostavljenih uvjeta o konačnom ishodu tih razgovora? Što bi napadači mogli zahtijevati od nas? Svoju neovisnost? Ukidanje sankcija protiv Iraka? Bi li zahtijevali da zaustavimo masovnu dobavu vojne opreme Izraelu? Odnosno bi li zahtijevali da podupremo istinski slobodnu svjetsku trgovinu tako da sve države mogu pošteno trgovati i svi ljudi poštenim radom zaraditi za svoje životne potrebe?

Taj rat je veći od Iraka, Afganistana, Palestine, Izraela, Libanona i čitavog Bliskog istoka. Taj rat dopire i u našu državu. Nisu teroristi odnijeli naše programe zdravstvene skrbi ni ukrali naše mirovine. Nisu imigranti krivi što se minimalne plaće nisu povećale mnogo godina, a prihodi elite u tim godinama su rasli. Ništa od toga nisu učinili ljudi koje vlada tako demonizira. Uglađeni dame i gospoda iz Washingtona su ti koji su prestali zastupati američki narod i počeli zastupati velike tvrtke, korporativnu Ameriku. Zato je moja kampanja obuhvaćala i ključne točke kao što su: Pojedinačni platitelj, univerzalna zdravstvena skrb; Minimalna plaća s kojom se doista može preživjeti; Povratak saveznih školskih programa koji su u šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća učinile naše škole velikima, međutim kasnije su ih zamijenili sustavom testova koji financijska sredstva od onih koji ih trebaju najviše onima koji ih trebaju najmanje. Održavanje infrastrukture, tako da sljedeći uragan Katrina koji dođe ne može poplaviti siromašne jednog američkog velegrada i baciti ih u more. U pogledu okoliša sam predlagao ukidanje novčanih poticaja velikim naftnim kompanijama koje iskorištavaju i proizvode fosilna goriva, te preusmjeravanje tih sredstava na mala poduzeća i istraživače koji otkrivaju, razvijaju i proizvode obnovljivu, čistu energiju. To sam predlagao, unatoč tome što sam znao da je mogućnost prihvaćanja prijedloga mala, jer bi time financijsku moć preusmjerili od investitora na radnike i istraživače. Od korporacija nikada nisam uzeo ni penija priloga, samo od pojedinaca, i većina tih priloga došli su od siromaha...

Marian Peleski je suradnik Share Internationala iz Newarka, u američčkoj državi Delaware.

Glas ljudi

Milijuni ustali protiv siromaštva

Više od 23 milijuna ljudi u više od 100 država sudjelovalo je u 24-satnoj inicijativi »Ustanimo protiv siromaštva« pod vodstvom Ujedinjenih naroda. Svrha te inicijative bila je podsjetiti svjetske vođe na obećanja o dramatičnom smanjenju ekstremnog siromaštva do 2015. godine.
       U pokretu, koji je u Guinessovu knjigu rekorda upisan kao »najveći pojedinačni organizirani pokret ljudi«, sudjelovalo je 23.542.614 ljudi koji su istovremeno, 15.-16. listopada, recitirali zakletvu protiv siromaštva.  
       Događaj Ustanimo protiv siromaštva organiziran je netom prije Međunarodnog dana iskorjenjivanja siromaštva koji je bio 17. listopada 2006. godine. Neke od istaknutijih činjenica povezanih s inicijativom:  

• Predsjednik Malavija Dr. Bingu wa Mutharika pridružio se tisućama ljudi na skupu   protiv siromaštva u glavnom gradu Lilongweu.
• Jaipuru u Indiji je 38.000 navijača kriketa ustalo na početku utakmice između Indije i Engleske.
• U SAD-u su zamjenik glavnog tajnika UN-a Mark Malloch Brown, jordanska kraljica
  Noor i Njegova svetost Swami Ramdev »ustali« zajedno s tisućama ljudi na njujorškom Time Squaru
• Stotine tisuća ljudi su ustale na muzičkom koncertu protiv siromaštva u siromašnom dijelu Hararea u Zimbabveu.
• Školska djeca širom Libanona, Jordana, Gaze i Zapadne obale »ustala« su zajedno kako bi upozorila na nepravdu da si sva djeca ne mogu priuštiti školovanje.
• Organizatori u Bangladešu su izvijestili da je više od pola milijuna mladih ustalo u 64 državna okruga.
• Na Filipinima je više od 10.000 ljudi ustalo i marširalo protiv siromaštva pod parolom »36 pesosa dnevno nije dosta « za preživljavanje Filipinca.
• U Meksiku je na različitim nogometnim utakmicama ustalo više tisuća ljudi.
• 21. listopada 2006. je na tisuće ljudi u 40 najvećih španjolskih gradova izišlo na ulice u okviru kampanje »Ustanimo protiv siromaštva« i od vlade zahtijevalo donošenje zakona koji će djelovati protiv siromaštva i socijalne bijede. Popularni pokreti ustraju da Milenijski ciljevi moraj biti ispunjeni, a u skladu s dogovorom 189 država iz 2000. godine. Demonstranti su zahtijevali potpuni otpis dugova, okončanje nepravednih odnosa u međunarodnoj trgovini, davanje većeg dijela BNP-a za međunarodnu pomoć i iskorjenjivanje korupcije – u ime siromašnih su zahtijevali više djela i manje riječi.

Tu međunarodnu akciju koordinirali su Milenijska kampanja UN-a i Globalni poziv na akciju protiv siromaštva. Milenijska kampanja UN-a radi djeluje za ostvarivanje Milenijskih razvojnih ciljeva o kojima se 2000. godine dogovorilo 189 država i prema kojima bi se do 2015. godine trebalo prepoloviti najteže siromaštvo kao i ostvariti drugi ciljevi vezani za glad, zdravlje djece i bolesti kao što su HIV i tuberkuloza. Ta organizacija predstavlja koaliciju skupina iz više od sto država koje vrše pritisak na vlade da smanje siromaštvo, nejednakost i ostvare Milenijske razvojne ciljeve. (Izvori: www.un.org, www.whiteband.org, www.oxfam.org; El Pais, Španjolska)