Powered by Google
   MAPA STRANICA
 
 



Časopis Share International — jesen 2006.*

Ovo je hrvatsko izdanje skraćene verzije časopisa Share International. Kroz ove elektronske datoteke omogućavamo vam pristup ograničenom izboru sadržaja iz časopisa Share International.
Dopuštenje za reproduciranje ovih članaka u časopisnom, novinskom ili biltenskom obliku daje se uz uvjet da se kao izvor navede Share International i novinski izresci pošalju na adresu:
PO Box 41877, 1009 DB Amsterdam, Holland. Copyright © 2003 Share International. Sva prava pridržana.

Majstorovi članci:


Pomoć je potrebna i ponuđena

Majstor — preko Benjamina Créma, 16. srpnja 2006.

Uskoro će postati jasno da čovječanstvo bez pomoći ima još malo vremena za rješavanje ekoloških, političkih i gospodarskih problema koji prouzrokuju kaos, opasnost i glavobolju većini ljudi na Zemlji. Radi se o situaciji jedinstvenoj u povijesti planeta. Mnogo ovisi o tome hoće li ljudi spoznati da su, kao njegovi skrbnici, odgovorni za blagostanje planeta i svih njegovih carstava te da su dužni budućim naraštajima predati jedar i zdrav planetarni dom. Zbog grabežljivosti i nonšalantnog nemara ljudi, planet je postao toliko nezdrav da bi, da se radi o čovjeku, postojale ozbiljne sumnje u ozdravljenje. Domu čovjeka i nižih carstava potrebno je vratiti zdravlje da bi mogao ispuniti svoju ulogu u planu evolucije.
       I na području politike vlada kaos. Narode vode skupine koje su privržene prošlosti i ne uspijevaju vidjeti da njihove metode ne zadovoljavaju potrebe današnjeg i sutrašnjeg dana. Zaslijepljeni i arogantni paradiraju pozornicom života nalik ostarjelim glumcima što nisu sigurni kamo trebaju poći i što trebaju izgovoriti. Za te destruktivne otimače vlasti već su spremna vrata s velikim natpisom IZLAZ.

Najtužnije
Ekonomsko i socijalno stanje je najtužnije od svih. Dok se bogatstvo svijeta ulijeva u sve manje i manje ruku, nebrojeni milijuni prose za minimum koji im je potreban za preživljavanje. Milijuni su preslabi da bi prosili i umiru, napušteni, prije nego što su okusili život. Što čovječanstvo može učiniti da popravi to žalosno i opasno stanje? Kome se ljudi u svojoj agoniji mogu obratiti za pomoć?
       No postoji izvor pomoći za ljude kada su u teškoj nuždi. Pomoć je tu, trebaju samo zamoliti. Mi, vaša starija braća, želimo vam samo blagostanje i sreću i spremni smo vam pomoći i pokazati put do bolje budućnosti za sve.
       Mi sve ljude vidimo kao jedno, kao braću i sestre jedne velike obitelji. Ljudi moraju iz svojih srca odstraniti osjećaj odvojenosti i ponovno otkriti stvarnost bratstva koja se skriva u jezgri ljudskog postojanja. Ljudi, svi ljudi, su potencijalni bogovi i potrebe moraju stvoriti uvjete u kojima će svio moći napredovati. Kada napravite prvi mali korak u tom smjeru, rado ćemo vam pomoći. Taj prvi korak nije težak ni prepun opasnosti. Njime ne možete izgubiti ništa, a dobit ćete božanskost. Taj prvi korak zove se dijeljenje dobara.

(članak je objavljen u engleskom izdanju SI-a od rujna 2006.)


Maitrejini prioriteti
      
Majstor — preko Benjamina Créma,
rujan 2006.

Dok svijet nestrpljivo očekuje Maitrejin dolazak i izbavljenje, još uvijek ima mnogo toga za učiniti da bi se osigurala budućnost planeta i čovječanstva. Unatoč tomu, ljudi ne trebaju još dugo čekati na početak Maitrejinog javnog djelovanja. Još je zaista malo vremena ostalo za pripremanje njegova puta, obavještavanje ljudi da je pomoć nadohvat ruke, da je Učitelj tu, voljan da se izravno obrati ljudima svih naroda.
       Stoga pospješite svoje napore. Požurite se obavijestiti sve koji su voljni čuti da je stigao sudbonosni čas, da će se čovječanstvo uskoro veseliti u Učiteljevoj prisutnosti. Recite im to i poduprite njihovu nadu i hrabrost. Sada će vas slušati mnogi koji prije nisu; zabrinutost i strah ostavili su traga na ljudima. I znamenje je, također, obavilo svoj posao i milijune potaklo na očekivanje velikih događanja i otkrivenja. Još nikada u povijesti čovječanstva nije tako mnogo ljudi naslućivalo buduće promjene i razumjelo njihovu nužnost.
       Sukladno tome, Maitreja će doći u svijet koji je u očekivanju i spreman, siguran u to da je njegova prisutnost željena i iščekivana.

Prioriteti
Maitreja će ljudima predstaviti prioritete koji će spasiti i zaštititi Zemlju i ljude. Uspostavljanje mira je od ključne važnosti, jer bez mira sve drugo je izgubljeno. Mir, reći će Maitreja, se može osigurati samo stvaranjem pravde. Nepravda rađa kako ratove tako i terorizam. Pravda, nastavit će Maitreja, se može postići jedino pomoću dijeljenja dobara. Dijeljenje dobara je dakle ključ za mir i sigurnost u svijetu.
       Maitreja će pozornost ljudi hitnije usmjeriti na bolesti planeta Zemlje. Bez zdravoga i jedrog planeta budućih pokoljena je u opasnosti opstanak. Maitreja će naglasiti nužnost trenutačnog djelovanja za ponovnu uspostavu ravnoteže na našem planetarnom domu koji pati i pozvati sve, stare i mlade, da se prihvate tog primarnog zadatka.
       Sudbina onih koji danas gladuju u svijetu izobilja bit će Maitrejina glavna briga: ťNišta me ne žalosti više od te sramote,Ť kaže Maitreja te nastoji potaknuti stvaranje golemog programa pomoći siromašnima, u opsegu koji je dosada bio nepojmljiv.
       To su najvažniji prioriteti za osiguranje sigurne i stabilne budućnosti čovječanstva. Slobodna volja ljudi je sveta i ne smije biti prekršena; brzina ostvarivanja tih primarnih zahtjeva ovisi stoga o volji ljudi.
       Čovječanstvo se sada nalazi pred izborom: prepoznati svijet kao jedno, dijeliti resurse i spoznati sigurnost, blaženi mir i sreću, ili svjedočiti kraju života na Zemlji. 
       Maitreja dolazi da bi osigurao da će čovječanstvo mudro izabrati. Ne bojte se – Maitreja već zna čovjekov odgovor i veseo je zbog njega.

(Članak je objavljen u engleskom izdanju SI-a od listopada 2006.)

Prvi koraci

Majstor — preko Benjamina Créma, listopad 2006.

Kada se Maitreja pojavi pred svijetom, ljudi će shvatiti da ga poznaju otprije te da im njegovo učenje nije strano ili nerazumljivo. Doista, bit će tako jednostavan da će ga svi moći razumjeti.
       Upravo njegova jednostavnost će zapanjiti. Ipak, većina ljudi će otkriti da ono što čuju doživljavaju na nov način, kao svitanje nove istine što ih dotiče na dubljoj razini. Ideje će možda biti jednostavne, no odzvanjat će u srcima ljudi i osjetit će ih kao svježe i snažne. Tako će biti. Tako će Maitreja dotaknuti srca ljudi i pozvati ih da si pomognu pomažući svoju braću i sestre diljem svijeta. Kada ga ljudi čuju, duboko će promisliti o onome što govori i osjetiti se neobično dirnuti riječima koje se često čuju. Njihova srca će odgovoriti kao što dosada nikada nisu, a novo razumijevanje i hitnost dat će snagu njihovom odgovoru.

Pobuda

Tako će Maitreja potaknuti ljude na djelovanje i promjene. Oni koji su stajali u pozadini će istupiti i pridružiti se glasnim zahtjevima za pravdom i dijeljenjem dobara, za slobodom i mirom.
       Naravno, mnogi se neće obazirati na Maitreju. Mnogima će se njegove ideje činiti gnusne i opasne ili utopističke i neizvedive. Neki, koji su više zloslutni i uplašeni, vidjet će u njemu antikrista i utjelovljenje svih svojih strahova. Neki bi ga odmah razapeli, samo da imaju tu moć. Mnogi će pak tiho stajati po strani, u nemogućnosti odlučiti se za ili protiv.
       Broj onih koji se mogu odazvati će se povećavati i oni će podići svoje glasove za dijeljenje dobara i pravdu. Okupit će se oko njega i poduprijeti ga, vidjet će ga kao svog vođu i mentora, kao učitelja i vodiča.
       Tako će se oblikovati snažno svjetsko javno mnijenje koje će zahtijevati promjene. Vlade će se sve teže opirati tim zahtjevima i bit će prisiljene ostvariti određeni stupanj promjene.
       Moć ljudi će rasti, a njihov glas, koji će Maitreja ojačati, postajat će sve snažniji i jasniji u svojim zahtjevima. Pozvat će svojeg govornika da se obrati svijetu i tako će biti pripremljena pozornica za dan objave, prvi dan nove zore.
       Dan objave, kada će Maitreja prvi put potvrditi svoj pravi status i ime, u povijest će biti zapisan kao točka preokreta u ljudskoj povijesti. Bit će upisan u anale kao dan svih dana, kao početak novoga, kao posvećenje ljudske vrste, kao portal u veličanstvenu budućnost koja čeka čovječanstvo. Taj dan nije daleko.
(Članak je objavljen u eng. izdanju Share Internationala od studenog 2006.)

(Arhiv Majstorovih članaka)
      

Pitanja i odgovori:

P.: Kakvu budućnost predviđate Americi u sljedećih nekoliko desetljeća?
       O.: Ako poslušate Maitreju i brzo prihvatite da je ono što govori istinito, možete vrlo brzo promijeniti život u Americi i ostatku svijeta. Jednom kada se ideja o dijeljenju dobara i pravdi usidri u umovima ljudi, kada ljudi prepoznaju da je jednostavna zdravorazumnost međusobnog dijeljenja dobara, koja automatski donosi pravdu i stoga mir, jedini način za stvaranje mira i iskorjenjivanje terorizma i rata, milijuni će se okupiti oko Maitreje.
       Ne možete si zamisliti koliko je Maitreja elokventan, koliko je jednostavan i upućen. Njegov um je oštar kao britva i može osvijetliti svaki problem. Njegova ljubav i mudrost beskonačni; to je ljubav Boga i mudrost svih doba. Njegova sposobnost da uđe u srca svih i oslobodi u njima svoju energiju ljubavi je mač kojim vitla kako bi promijenio svijet. Njegov mač rascjepa je energija ljubavi.
       Kada ljudi odgovorena tu energiju svijet će se podijeliti – s jedne strane bit će oni koji će zagovarati promjene o kojima će govoriti Maitreja, a s druge oni koji će puni straha biti okrenuti prema prošlost, koji će ga smatrati Antikristom i koji neće znati što da učine. Ta skupina ljudi će ostati po strani i nijemo promatrati događaje, čime će izgubiti iznimnu priliku za sudjelovanje u preobrazbi svijeta. Na svakom je pojedincu da izvojuje svoju božanskost. Maitreja govori dijeljenju dobara, o pravdi, o slobodi i ispravnim odnosima. To su sve božanska načela. Sloboda, pravda i pravilni odnosi osnova života i na njima se temelje ispravni odnosi među ljudima i nacijama.
       Natjecanje je ono što vodi u ratove i onemogućava uspostavu pravilnih međusobnih odnosa. Uspostava pravilnih međusobnih odnosa je sljedeća stepenica u razvoju čovječanstva. Kada to ostvarimo, to će označiti početak istinskog božanskog života. Prvi korak prema dijeljenju dobara je, tako kaže Maitreja, prvi korak ka vašoj božanskosti. Ima li što jednostavnije i istinitije od toga? Nikada nemojte zaboraviti na to.

P.: Je li zbog sukoba na Bliskom istoku pred nama treći svjetski rat?
       O.: Ne, nije. Kada bi došli u situaciju koja je toliko ''vruća'' – i sada je vrlo ''vruća'' – da bi treći svjetski rat bio neizbježan, Maitreja bi intervenirao. Bolje je da ne intervenira jer bi takva intervencija narušila čovjekovu slobodnu volju. No, kada bi bilo potrebno, intervenirao bi. U tom slučaju bi mu bilo onemogućeno čovječanstvu dati ono što mu može ponuditi, i to na prilično dugo razdoblje, sve dok mu to ponovno ne bi dozvolila naša karma. Dakle, kada bi iskoristio taj karmički dar da spriječi treći svjetski rat, to bi ga spriječilo da učini stvari koje bi inače učinio.
       Majstori, sa svojim širim viđenjem, znaju da će se s vremenom stvari raščistiti i da će doći do mira. Znaju, kao što kaže Maitreja, da je ishod poznat od početka. Ne trebate se bojati, no to ne znači da trebate sjediti i ne činiti ništa. To je važno razumjeti.
       Morate biti nadahnuti na djelovanje. Maitreja kaže: ''Ništa se ne događa samo od sebe. Čovjek treba djelovati i ostvariti svoju volju.'' Ljudi puni idealizma misle da ukoliko nešto možemo zamisliti, to već postoji; da ako znamo da je Bog savršen, da je odmah i svijet savršen. Ne možete zatvoriti oči na sve nedaće u svijetu. To je nezrelo. Ponašajte se zrelo i suočite se sa svjetskim problemima. Morate djelovati da bi Morate djelovati da bi ostvarili svoju volju. Ako želite imati mir, pravdu, dijeljenje dobara i ispravne međusobne odnose, vi to morate učiniti. Obznanite da to želite. Izaberite prave ljude koji će to omogućiti. Djelujte. Postanite aktivni. U suprotnom živite u oblacima.
       Sada živimo u vremenu koje je bez presedana u povijesti čovječanstva. Neće se ponoviti. Hijerarhija majstora mudrosti vraća se u svijet po prvi put nakon 98,000 godina. Imate priliku raditi za njih, olakšati posao Maitreji, osvijetliti put i obavijestiti ljude da je Maitreja tu. Ne čekajte njegov izlazak u javnost. Recite svima koji žele slušati da je on tu, koji su njegovi planovi, koji su njegovi prioriteti – uspostava pravilnih međusobnih odnosa, dijeljenje dobara, pravda, mir – to su prioriteti. Briga za planet je glavni prioritet. Morate to uzeti za svoje i sami pronaći smisao u tome, a ne samo slušati nekoga kao što sam ja.
       Svi se moramo uključiti i ispričati što se sada događa u svijetu, da živimo u izuzetnom vremenu i da takvog vremena još nije bilo u povijesti planeta. Živjeti u ovom vremenu je velik blagoslov.
       Uza svu bol i patnju u svijetu u svijetu, prilika pred čovječanstvom je golema.

P.: Tko je pobijedio na izborima u Meksiku?
       O.: Začudo, to su bili gotovo potpuno slobodni i pošteni izbori, za razliku od posljednjih dvaju izbora u Sjedinjenim Državama – posljednji su bili najnepošteniji, kako mi se čini, koji su se ikada održali u nekoj suvremenoj državi.
       Morate osigurati a se to više nikada ne dogodi. . Nemojte tako nešto tolerirati. Uređaji za glasanje bili su programirani da svaki peti glas za Kerryja promijene u glas za Busha. To su bili potpuno namješteni izbori. U saveznoj državi Ohio je u stvari pobijedio Kerry, iako je prema službenim podacima tamo izgubio. Pobijedio je u Floridi, kao i u New Mexicu. Da nije bilo namještanja, rezultat izbora bio bi sasvim drukčiji. Ogroman broj ljudi je glasao protiv Busha, ali mnogo ih je glasalo i za njega. No, izbore je osvojio Kerry, a to mu to je bilo zanijekano, baš kao što je na izborima prije tih to bilo zanijekano Alu Goru. Da je su Kerry ili Gore postali predsjednici, svijet bi danas bio posve drugačiji. Posve je moguće da bi Maitreja već djelovao u javnosti.

P.: Može li vaš Majstor reći koliko je ljudi 5. kolovoza 2006. marširalo za mir u (1) Londonu i (2) u svijetu?
       O.: (1) Približno 24.000. (2) 446.000.

P.: Čini se da je tekuća godina (2006.) još jedan promašaj: još je više borbi, gladi, patnje, mnogo loših stvari. Međutim, mislim da se ipak mnogo toga odvija u pozadini (kao što izvještava Share International), u drugim državama koje zapadni mediji, sa svojim uskim nazorima, ne spominju. Naposljetku, Maitreja i Majstori neumorno služe planu što ga je hijerarhija formulirala na temelju svog uvida u namjeru Sanata Kumare. Bi li se moglo reći da se, usprkos trenutnom nasilju i ograničenom izvještavanju Zapadnih medija događaju brojne pozitivne promjene koje zajedno tvore jedan veliki pozitivan zamah?
       O.: Da, da, da! Obje stvari se događaju istovremeno.

P.: U Iraku je svakog mjeseca približno 1,000 iračkih žrtava, dijelom uslijed etničkih sukoba Sunita i Šijita. Čak ima slučajeva u kojima Šijite ili Sunite, u biti, pripadnici druge etničke skupine protjeraju iz svog susjedstva. Je li Irak na rubu građanskog rata ili je, s obzirom na sve, već došlo do njega?
       O.: Na rubu je građanskog rata. Nije nužno da će se u toj državi razviti totalni rat u koji će biti uključena cijela zemlja. Ulaže se mnogo truda da bi se izbjegla takva katastrofa. Sadašnja situacija mogla bi potrajati još dosta vremena.

P.: U srpnju 2006. godine su jake oluje pogodile velik dio istočne obale SAD-a. U Washingtonu je oluja prouzročila zatvaranje Američkog ministarstva pravosuđa i drugih važnih federalnih zgrada, kao i rušenje stogodišnjeg brijesta ispred Bijele kuće. To stablo je prikazano na istaknutom mjestu na poleđini novčanice od 20 dolara. (1) Je li uzrok tih oluja bila karma? (2) Ako je odgovor potvrdan, je li to bila karmička reakcija zbog američkih akcija u Iraku ili nečega drugog?
       O.: (1) Da. (2) Zbog američkih akcija u Iraku.

P.: Kakva je namjera iza nedavnog raketnog pokusa u Sjevernoj Koreji?
       O.: Namjera je bila izazivanje međunarodne zajednice i prkošenje istoj, posebno pokušajima Sjedinjenih Država da izvrše pritisak na Sjevernu Koreju da se odrekne svojih nuklearnih ambicija. Istovremeno su htjeli pokazati čega bi se Sjeverna Koreja morala odreći kada bi dobila dovoljno veliku košaru pomoći (poput one što je u sličnim okolnostima bila ponuđena Iranu). Vjerojatno je u tome bio prisutan i element pukog ponosa što su uspjeli proizvesti takvu raketu.

P.: 27. svibnja 2006. je Yogyakartu u Indoneziji pogodio potres jačine 6,2 stupnja o Richteru u kojem je (prema sadašnjim procjenama) poginulo 2700 ljudi, a više tisuća ih je ozlijeđeno. (1) Je su li potres i aktivnost vulkana karmičke aktivnosti i, ako je tako, zbog čega? (2) Je li potres bio izravno povezan s vulkanskom aktivnosti? (3) Hoće li Mount Merapi postati još aktivniji uslijed potresa?
       O.: (1) Ne, to je bila posljedica prirodnog nakupljanja napetosti na tom još uvijek aktivom vulkanskom području. (2) Da.(3) Postat će aktivniji, ali zbog vulkanske napetosti.

P.: Nedavno je izviješteno da je oko 40 alpinista koji su se penjali prema vrhu Mount Everest jednostavno kraj alpinista koji je pokraj staze ostajao bez zraka. Kasnije je preminuo. S takvom zapanjujućom ravnodušnošću, kao što znamo, razvijeni svijet svakodnevno pristupa nerazvijenom svijetu. Također, te Zapadne vlade se čak i prema vlastitim ljudima odnose na isti način – ostavljaju ih bez primjerenog zdravstvenog osiguranja ili prepuštaju beskućništvu. Čak i u Americi milijuni djece svake večeri odlaze u postelju gladni. Kada Maitreja počne javno govoriti, koliko će mjeseci ili godina po vašem mišljenju trebati proći prije nego što golema većina svjetskog stanovništva napokon na nekoj razini spozna našu zajedničku ljudskost i jedinstvo te prihvati načelo dijeljenja dobara kao izraz te istine?
       O.: Naravno, teško je dati točno predviđanje, međutim mislim da bi promjena ''goleme većine'' mogla trajati do dvije godine.

P.: U Bibliji u ''Knjizi otkrivenja'' su navedeni znakovi koji će Kršćanima ukazati na povratak Isusa Krista: jedan narod će se dići na drugog i svijet će zadesiti glad, potresi i nedaće kakve nitko prije nije vidio. Zašto ovaj majstor [Maitreja] nikada ne navodi ovaj ili druge pasuse iz svetih spisa. Da, poučavate o ljubavi prema bližnjemu, no što je sa znamenjem kraja svijeta koje je pretkazano u Bibliji?
       O.: Da, slažem se da je u kršćanskoj Bibliji mnogo navoda o ''kraju doba'' u kojem živimo, često ih citiram u razgovorima. Međutim, oni zahtijevaju oprezno i točno tumačenje, kakvo naravno dajem. Ti navodi su često simbolični i nisu namišljeni da ih se shvati doslovno. Pogotovo se, na primjer, ne odnose na kraj svijeta, nego na kraj doba – doba Riba – koji je astronomska činjenica koju trenutno proživljavamo. To je činjenica koja u otvoreni javni život dovodi ne samo majstora Isusa, nego i Krista Maitreju, koji se tri godine manifestirao preko svog učenika Isusa, što je opisano u kršćanskim spisima.

P.: Nedavno je duhovni učitelj Swami Premananda izgubio parnicu na visokom sudu u Indiji. (1) Hoće li ga uskoro osloboditi? (2) Prije dana objave?
       O.: (1) Bojim se da se to još neko vrijeme neće dogoditi. (2) Sumnjam. Svami Premananda ima ašram u južnoj Indiji i već je nekoliko godina u zatvoru zbog različitih optužbi, od kojih većina nisu osnovane, osim dvije ili tri koje su osnovane ali nisu ozbiljne. U stvari je sve posljedica urote protiv njega i drugih duhovnih učitelja; sve skupa je vrlo prljava rabota. Bilo kako bilo, on je sretan tamo gdje je i čuvari su postali njegovi poklonici. Mislim da su ljudi izvan ašrama više zabrinuti nego on.

P.: S veseljem sudjelujem u radu za ponovni dolazak, no u zadnje vrijeme mi se čini da nema (ili da nema mnogo) posla na tom području. Možemo li upotrijebiti fotografiju Maitrejinog ''dlana'' za prizivanje Maitrejine energije kako bi bili korisniji u radu za pripremu dolaska i kako bi nam se otvorilo više prilika za taj rad?
       O.: Posla je uvijek mnogo. Na primjer, obznanjivanje prisutnosti Maitreje i Majstora, njihovih planova, stvari kojima se bave. Koristite prokušane načine i razvijajte nove, no budite aktivi u dopiranju do ljudi koji su gladni nade i znanja. Ako doista volite sudjelovati u radu za pripremu ponovnog dolaska, ne trebate koristiti Maitrejin ''dlan''. Vaše pitanje, s poštovanjem, zvuči kao izgovor za manjak uloženog truda.

P.: Koji je najbolji način služenja? Započeo sam s transmisijskom meditacijom i osjećam toliko bezuvjetne ljubavi što iz mog srca teče prema ljudskoj obitelji. Recite nam da će sve biti u redu – snažno osjećam tjeskobu i napaćene pozive svoje braće i sestara.
       O.: Dobro za vas. Kada bi dovoljno ljudi osjećalo tu istu bezuvjetnu ljubav, svijet bi se promijenio u hipu. Maitreja i moj Majstor su više puta ponovili: ''Ne bojte se. Sve će biti u redu.'' I tako će biti; svejedno, mi to moramo ostvariti. Ako želite služiti na najbolji mogući način, obznanjujte Maitrejinu prisutnost u svijetu te njegove savjete i planove.

P.: Ima li engleski Majstor učenike među članovima Donjeg doma britanskog parlamenta, Gornjeg doma britanskog parlamenta, Kongresa britanskih sindikata (TUC) i Konfederacije britanske industrije (CBI)?
       O.: Da, u svim navedenim skupinama.

P.: Na 82. stranici knjige Zakoni života Maitrejin je pomoćnik u vezi s rušenjem iranskog putničkog zrakoplova od strane američke vojske 1988. godine i eksplozije naftne platforme koja je uslijedila naveo/izjavio?: ''Odgovornost za pokolj nedužnih ljudi ne može pasti na široke slojeve. Ona je čvrsto na plećima političara, ne samo onih koji odluče započeti rat nego i onih koji dobavljaju oružje. Tu je potrebno jasnije razumjeti zakon uzroka i posljedica. Dobavljač oružja proizvodi uzroke koji se na posljetku vraćaju natrag k njemu.'' Dakle, osim Bushove administracije, koja će snositi vlastite posljedice svoje ekspanzionističke politike, posljedice će trpjeti i profiteri na trgovini oružjem koji zarađuju na ratovima u Iraku i Afganistanu?
       O.: Da. Takav je zakon.

P.: Kažete da je energija nuklearne fisije opasna, a da nuklearna fuzija nije. Japan ima instalacije za eksperimente s fuzijom i kažu da je fuzija opasna.
 
              O.: Sasvim je moguće da se na mnogim mjestima na svijetu odvijaju okusi s nuklearnom fuzijom, međutim nitko dosada nije konstruirao uređaj koji bi u komercijalnom smislu bilo isplativo razvijati. Postoji još neotkriven postupak koji nije skup i siguran je; radi se o iskorištavaju jednostavnog izotopa vode.
Postoje također slučajevi, a to je kriminal, kada su određeni procesi nuklearne fuzije razvijeni te su ih otkupile agencije za nuklearnu fisiju, i sada izumi sjede na polici ili u sefovima tih ustanova i čekaju na daljnji razvoj – što se neće nikada dogoditi jer bi loše djelovalo na milijune dolara koje neki zarađuju na nuklearnoj fisiji.
       Nadalje, postoji mnogo nacrta za automobile koji ne koriste benzin. Sve dok ne uzmanjka nafte, ti će nacrti čekati u sefovima velikih automobilskih kompanija.
Naš planet Zemlja bolestan hramlje po svemiru. Svojom zloporabom njegovih resursa i suludim natjecanjem između država učinili smo naš planet bolesnim. Obnova zdravlja našeg planeta mora, nakon spašavanja milijuna koji umiru od gladi, postati naša prioritetna zadaća.
       Najgore zagađenje koje truje sve – vodu, zrak, rijeke i mora – je nuklearno zračenje koje ne možemo ni vidjeti ni izmjeriti. Širom svijeta gradimo nuklearne reaktore, međutim naši znanstvenici ne mogu vidjeti posljedice svojih neznalačkih postupaka. Instrumenti koje koriste za provjere i mjerenje radijacije su previše grubi i ne mogu registrirati zračenje na višim razinama. Prepoznaju samo gustu fizičku razinu, no postoji sedam razina materije. Iznad guste fizičke su još četiri razine koje su eterične, no i dalje su materija. Naši znanstvenici ne mogu mjeriti iznad određenih razina guste fizičke ravni, jer su njihovi instrumenti grubi, a najveći učinci radijacije su na četiri najviše ravni. Porast pojavljivanja Alzheimerove bolesti kod sve mlađih ljudi je jedna od posljedica takvog zagađenja. Moramo mnogo toga naučiti. Nova poniznost je vrlo potrebna.
 
P.: U današnje vrijeme jako mnogo mladih ljudi ne ulazi u brak. Ima li ta promjena duhovni uzrok?
 
       O.: To da ljudi ne ulaze u brak ili nemaju djece samo ponekad ima duhovni uzrok. To je vrlo rijetko. Brak je društvena institucija – jer je društvo je tako zahtijevalo. Danas se (u nekim društvima) to mijenja, ljudi žive zajedno i imaju djecu izvan zakonskog braka.
Mislim da je uzroka više – jedan je promjena društvenih običaja. Mladi se rađaju slobodni – ne osjećaju ograničenja prošlosti i pritiske društva društvenih pritisaka.
Duhovni brak je nešto različito od ugovora potpisanog u matičnom uredu. Religije naglašavaju nužnost braka. Mnogi duhovno nastrojeni ljudi ne ulaze u brak. Mnogi ljudi se razvode; pa se mnogo mladih odlučuje da se neće vjenčati. Ako muškarac i žena žive zajedno i ne namjeravaju imati djecu, mislim da to nije jako važno. Međutim, ako namjeravaju imati djecu, bolje je vjenčati se, za dobro djece, čak i ako je teško.
Ako par nije u braku a ima djecu, lakše im je razvesti se, a za djecu je bolje da imaju majku i oca, da odrastaju s uravnoteženim psihološkim odnosom prema sebi i spolnim problemima s kojima se mogu susresti.
       Svatko ima pet razina na kojima se treba susresti sa svojim partnerom – danas se to odvija vrlo nasumično. Za pravi duhovni brak moraju se ispravno sresti na razini duše, osobnosti te na mentalnoj, emocionalnoj i fizičkoj razini. Tko ima takvu situaciju? Najvjerojatnije jedan na milijun – kada se sretnu ljudi koji su na tim razinama možda bili povezani u prošlim životima. U budućnosti će, kada se u čovječanstvu proširi pravilna izobrazba, pomoću ispravne spojivosti na svim razinama biti više istinski duhovnih brakova. Kada ljudi danas imaju ispravan odnos na više od jedne razine, već je to neka vrsta čuda. Sve je to dio novog obrazovanja i nove psihologije.
 
P.: Nedavno je predstavljen film Da Vincijev kod. Kažu da se na slavnoj slici Leonarda da Vincija pod naslovom Posljednja večera nalaze skrivene šifre. (1) Je li to točno? (2) Je li osoba pored/pokraj Isusa Marija Magdalena? (3) Jesu li Isus i Marija Magdalena imali dijete?
 
       O.: (1) Ne. (2) Ne. Ivan. (3) Ne. Knjiga i film Da Vincijev kod su potpuno fiktivni..
 
P.: Hoće li djeca moći iskusiti Maitrejin blagoslov na dan objave?
 
       O.: Na dan objave će svi ljudi stariji od 14 godina čuti Maitrejine riječi u umu na svom jeziku. Ne radi se o tome da mlađa djeca ne mogu iskusiti njegov blagoslov – dapače; međutim, više se radi o tome može li njihov um primiti njegovu poruku i uspostaviti pravi kontakt s njom.

P.: Molim vas za objašnjenje nekoliko stvari glede Kalki Bhagavana u Indiji? (1) Je li on jedan od majstora? (2) Je li njego­va dikša (diksha; učenje o inicijaciji) korisna za naš duhovni razvoj? (3) Možemo li pomoću njegovih učenja postići prosvjetljenje? (4) Jesu li on i Maitreja ista osoba? (5) Surađuje li sa Sai Babom?
       O.: (1) Ne. (2) Ne previše. (3) Ne. (4) Ne. (5) Ne. Nijedan do majstora, Maitrejinih učenika, ne djeluje otvoreno u svijetu. Nitko vam ne može ''dati'' prosvjetljenje – samo vaša vlastita svjesnost to može. Postoje dvije lože – južnoindijska loža, iz koje je spomenuti, i transhimalajska loža, koja Mukteswaru ne bi prepoznala kao Majstora. On je Majstor određene vrste yoge, no nije Majstor mudrosti kako su oni poznati u transhimalajskoj loži pod vodstvom Maitreje. On nije Kalki Avatar. Maitreja je Kalki avatar.  

P.: Prema članku u britanskom listu The Independent od 4. rujna 2006., liječnici u Gazi su kod poginulih i ranjenih pronašli, kako su ih nazvali, ''neobjašnjive ozljede'', na primjer opekline do kosti i rasprsnute unutrašnje organe bez ''vidljivih obilježja ranjavanja šrapnelima''. Liječnici sumnjaju da je navedene ozljede prouzročilo ''nekonvencionalno oružje'' što ga je izraelska vojska upotrijebila u nedavnim vojnim operacijama u kojima je poginulo 200 Palestinaca. Možete li nam reći da li je izraelska vojska doista upotrijebila nekonvencionalno oružje te, ako je to točno, o kakvoj se vrsti oružja radi. Ako je upotrijebljeno oružje nekonvencionalno, pretpostavljam da bi moralo biti nezakonito – ako izraz ''zakonito'' uopće ima smisla u kontekstu groznih zbivanja kao što su ratovanje i državni terorizam.
       O.: Da, izraelska vojska je ''eksperimentirala'' odnosno testirala nove granate i rakete koje proizvode visoke temperature.

P.: Mediji su odbacili izvještaje o čudesnoj ''svetoj vodi'' koja je tekla iz stabla hrasta u San Antoniu, u američkoj državi Texas (izvještaj je objavljen u rujanskom broju engleskog izdanja Share Internationala) jer je odmah nakon zatvaranja vodovoda voda prestala teći. Iako je to voda iz vodovoda, je li je Maitreja unatoč tome ispunio ljekovitim svojstvima?
       O.: Da, no ne radi se samo o tome. Maitreja je vodu iz vodovoda usmjerio tako da teče kroz drvo. To se nije dogodilo slučajno – to je čudo.

P.: Kakva je veza između Majstora južnoindijske lože i onih iz transhimalajske lože?
       O.: Na to sam pitanje već ranije odgovorio, no izgleda da je oko toga još mnogo nejasnoća pa odgovaram ponovno. Majstori iz transhimalajske lože su svi najmanje posvećenici petog stupnja tj. Majstori mudrosti.
U južnoindijskoj loži također ima mnogo Majstor mudrosti petog i šesto stupnja. Međutim, u toj su loži (koja je vrlo stara) nalaze se i mnogi posvećenici četvrtog te čak trećeg stupnja, koji su postali Majstori nekog od mnogih yogijskih putova što su stari više tisuća godina. U toj loži ih također nazivaju majstorima, međutim u transhimalajskoj loži ih ne bi prepoznali kao takve.
Jedan od njih je čovjek koji prodaje dikše (dhiksha, prosvjetljenje) i naziva se Kalki Avatarom – što je apsurdno i za njega zacijelo smatraju da je zastranio.

P.: Postoje transmisijske skupine koje u meditaciju uključuju različite druge tehnike i/ili učenja i zabrinuti smo da bi to moglo zavesti nove ljude koji dolaze u te skupine. Možemo li što učiniti kad članovi tih skupina pokušavaju pozivati nove ljude u te skupine?
       O.: Ne izvode sve skupine transmisijsku meditaciju na način koji dolazi od mog Majstora (preko mene) i ja ih ne mogu spriječiti u tome da rade što žele. Imaju slobodnu volju. U svim duhovnim skupinama je mnogo sljepila/iluzija.
Bolje je izbjegavati skupinu u kojoj se netko nameće kao takozvani ''učitelj'' ili ''voditelj'' i okružuje transmisijsku meditaciju s ''ritualima'' ili ''učenjima''. Transmisijska meditacija je vrlo snažna, vrlo djelotvorna za svijet, no istovremeno je i vrlo jednostavna i takva treba ostati.

P.: Kako ja to razumijem, deve (devas) reagiraju na naše misli i njihov učinak na okoliš ovisi o prirodi naših misli, je li ona dobrotvorna ili škodljiva. Ako su naše misli škodljive, pored osobne karme koju to priziva u naše živote, hoće li deve koje sačinjavaju naša različita tijela – fizičko, mentalno i emocionalno – proizvesti loše učinke u tim tijelima kao što su različite tegobe, bolovi, emocionalne smetnje i tako dalje?
       O.: Da; sve psihosomatske bolesti su u konačnici te vrste.

P.: (1) Jesu li Sirhanu Sirhanu ''isprali mozak'' – možda hipnozom ili drogiranjem – da ubije Roberta Kennedyja predloženoga za demokratskog kandidata za predsjednika SAD-a 1968. godine? Njegovo ponašanje, tvrde mnogi teoretičari zavjere, ukazuju na čovjeka koji je bio na neki način ''kontroliran''. (2) Je li Sirhan Sirhan bio jedini naoružani napadač u atentatu na Roberta Kennedyja?
       O.: (1) Ne. (2) Ne, ali je bio jedini koji je pucao.

P.: Sedona u američkoj saveznoj državi Arizoni je dobro poznata u new age zajednici. Kažu da se na tom području nalaze energetske točke. (1) Možete li nam reći što se događa u Sedoni, ako tamo ima nečeg neobičnog? (2) U Sedoni postoji mjesto koje se zove Ringing Rocks Park (Park stijena koje zvone) i to je u stvari područje na kojem su raštrkane velike stijene. Posjetitelji redovito dolaze i tuku po stijenama zbog muzičkih tonova koje proizvode. Kažu da ptice ne lete kroz to područje i da životinje nikad ne ulaze u njega. Da li se u parku Ringing Rocks događa nešto metafizičko? (3) Kako su stijene došle tamo?
       O.: (1) U Sedoni se ne ''događa'' ništa, izuzev na astralnoj razini. To područje je bilo sveto američkim Indijancima i tamo su snažne astralne koncentracije (kao i na nekim drugim mjestima u SAD-u). (2) Ne, izuzev na astralnoj razini. (3) Ne. Top je prirodna pojava. Zbog same prisutnosti tih stijena područje je i postalo sveto za rane stanovnike i bilo je sjedište njihovih obreda.

P.: Malo prije svoje smrti, 1982. godine, swami Muktananda je skupini poklonika rekao da će doći dan kada će Sjedinjene Države opustošiti narode Bliskog istoka, no da će zatim u svijet doći veliki učitelj te da će na tragovima njegovih stopa iz razaranja izrasti ruže. (1) Je li to ono što sada vidimo na Bliskom istoku, u izravnom djelovanju Amerike u napadu na Irak, u njezinoj vanjskoj politici i posredno u njihovoj potpori Izraelu? (2) Da li je tempiranje trenutka Maitrejinog dolaska povezano sa sadašnjim događajima na Bliskom istoku? (3) Može li se pretkazanje swamija Muktanande uzeti kao točno?
       O.: (1) Da. (2) Ne. (3) Da, više ili manje.

P.: Dana 9. lipnja 2006. je u selu Vrhovljani blizu Čakovca u Hrvatskoj otkriven krug u žitu. Nekoliko dana kasnije izviješteno je da su nedaleko od tog mjesta nastale nove formacije. (1) Jesu li to autentični žitni krugovi? (2) Jedan od mještana je rekao da je u noći 8. lipnja čuo glasan šištanje odnosno šum. Je li taj zvuk povezan sa stvaranjem uzorka? (3) U istoj noći je izvješteno i o NLO-ima koji su primijećeni iznad Zagreba, oko sto kilometara udaljenog od Čakovca. Jesu li oni povezani s formacijama? (4) Može li vaš majstor reći odakle su NLO-i došli?
       O.: (1) Da. (2) Da, zvuk koji je čuo je bilo stvaranje uzorka. (3) Da. (4) S Marsa.

P.: Godine 1947., kada sam bio dijete, britanski list The Daily Mail je na naslovnici objavio članak s fotografijom na kojoj se nalazila vrlo malena, čovjeku slična osoba odjevena u jednodijelno odijelo od likre koje je prekrivalo i glavu te otvorenima ostavljalo samo oči, koje su bile velike, tamne i u obliku badema. Rukovao se s dvojicom gospode u kišnim kabanicama i s polucilindrima na glavi. Majka mi je objasnila da je mali čovjek došao na Zemlju s drugog planeta s letećim tanjurom. (1) Je li to bio autentičan svemirac? (2) Je li on bio jedan od svemirskih ljudi iz letjelice koja se srušila u Roswellu?
       O.: (1) Ne. (2) Ne. To je bila cinična, nesmiješna šala tih novina.

P.: Današnja američka mladež sve više pati od poremećaja pomanjkanja pozornosti (ADD) te poremećaja pažnje i hiperaktivog poremećaja (ADHD) (1)Koji je glavni uzrok tih poremećaja? (2) Doprinosi li nekima od takvih slučajeva činjenica se u ljudskom tijelu danas nalazi na desetke stranih i otrovnih kemikalija, od kojih bi neke bile smrtonosne u velikim količinama?
       O.: (1) Zagađenje, posebno nuklearno zračenje (najveći ubojica). Na mnoge ljude svih starosti utječu povišene potencije novih kozmičkih energija koje pritječu na naš planet. (2) Točno tako, to je zagađenje o kojem govorim.

P.: Priličan broj ljudi se podvrgnuo takozvanoj ''operaciji promjene spola'' kako bi ili promijenili svoje muško tijelo da izgleda kao žensko, ili žensko tijelo da izgleda kao muško. Obično je injekcije hormona – estrogena ili testosterona – nakon operacije potrebno uzimati čitav život. (1) Međutim, da li takva operacija mijenja samo fizički izgled, dok osobe i dalje ostaju istoga spola kao pri rođenju (u energetskom smislu)? (2) Takvi ljudi kažu da se doista osjećaju kao žena u muškom tijelu ili obrnuto. Je li to emocionalni odnosno mentalni problem, ili je ponekad posljedica toga što su u životu neposredno prije ovoga bili drugačijeg spola? (3) Postoje li autentični slučajevi kada se zbog prirođenih tjelesnih mana – tokom boravka u maternici – fiziologija nije povinula volji duše što se tiče planiranog spola?
       O.: (1) Da. U biti operacije promjene spola mijenjaju samo tjelesni izgled, a s hormonskim se injekcijama razvije snažna fiziološka promjena ka ''novom'' spolu. Naravno, tim operacijama se ne podvrgava nitko tko nije predisponiran tom spolu. (2) To je problem na fizičkoj, emocionalnoj i mentalno razini. Često može biti posljedica sjećanja na prošli život kada je osoba bila drugog spola, iako je to najčešće na nesvjesnoj razini. (3) Ne.

P.: U nedavnim izvještaju na televizijskoj postaji KNBC-TV u Los Angelesu spekuliralo se da mlazni zrakoplovi što lete na visokim visinama raspršuju u atmosferu kemikalije da bi promijenili vrijeme. Kritičari tvrde da se ti ''kemijski tragovi'' (chem-trails) ne raspršavaju tako brrzo kao obični tragovi vodene pare te da žuto, ljepljivo raspršeno sredstvo (sredstvo koje se raspršuje) prouzrokuje bolesti kod životinja i ljudi. Jesu i kritičari u pravu? Ako je odgovor potvrdam tko pravi te kemijske tragove, s kakvom svrhom i je li raspršeno sredstvo opasno?
       O.: U toj glasini nema istine.

P.: Što je prouzročilo crvene kiše koje su u ljetu 2001. godine padale u indijskoj državi Kerala? Znanstvenici su utvrdili da su te kiše možda sadržavale životni oblik vanzemaljskog porijekla. Fizičar Godfrey Louis, koji je analizirao uzorke kiše, kaže da su uzorci odgovarali biološkim stanicama te da su sadržavale crveno obojene stanicama slične strukture koje se dijele kao žive stanice. Čini se da čestice nemaju DNK, ključni sastojak svih živih bića na Zemlji, no ipak se razmnožavaju, čak i u vodi zagrijanoj na više od 120 stupnjeva celzijevih. Fizičar Louis smatra da čestice potječu od meteora ili fragmenta meteora koji se raspao iznad Kerale prije nego što su počele padati crvene kiše.
       O.: ''Crvena kiša'' su bili fragmenti stanica s kometa.

P.: Postoji teorija zvana ''crvotočina'' koja kaže da u svemiru postoje mjesta gdje se prostor i vrijeme na neki način savijaju te da je tamo moguće prijeći goleme udaljenosti u prostoru za nekoliko sekundi. Čuli smo da su vrijeme i prostor privid. Je li, s obzirom, na to ta teorija točna?
       O.: Ne radi se o tome da se prostor i vrijeme ''savijaju'' nego je u stvari mnogo jednostavnije, prostor i vrijeme na višim razinama ne postoje, oni su privid. Oni koji su već majstori svemira – svemirska braća – mogu prelaziti ogromne ''udaljenosti'' – kakvima ih mi vidimo – za nekoliko sekundi ''vremena''.

P.: (1) Koja je država ili koje su države 2001. godine napale Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon? (2) Kakva je istina o teorijama zavjere?
       O.: (1) WTC i Pentagon nije napala država nego skupina ljudi iz više država. (2) U njima nema istine.

P.: Istraživanje koje je provela Škola za javno zdravlje John Hopkins Bloomberg u Baltimoru, a na Internetu ga objavio Lancet (jedan od vodećih medicinskih časopisa na svijetu), navodi da je broj mrtvih u Iraku više nego deset puta veći od prijašnjih procjena. Navodi da je broj mrtvih u Iraku nakon invazije predvođene SAD-om veći od 655.000 – dakle svaki četrdeseti stanovnik Iraka. SAD i Velika Britanija niječu otkrića iz Lanceta. Može li vaš Majstor molim vas navesti pravi broj mrtvih u Iraku do listopada 2006?
O: Broj mrtvih u Iraku – do listopada 2006. – je oko 800.000.
 
P.: Koja država ili države najpozitivnije odgovaraju na nove energije Vodenjaka?
       O.: Velika Britanija, Francuska, Nizozemska, Švedska, Norveška, Finska, Novi Zeland, Brazil, Španjolska i Meksiko.

P.: Je li rat SAD-a protiv Irana sada vjerojatniji nego prije godinu dana?
       O.: Ne, mislim, da nije. Amerika sada ima više nego dovoljno posla s Irakom i Afganistanom.

P.: Koje je rješenje kriza u Afganistanu i Iraku? Među aktivistima i nekim političarima sve je popularnije povlačenje američkih i britanskih vojnika.
       O.: Amerika (zajedno s Velikom Britanijom) je započela nešto (kaos) što ne može okončati. Kada bi povukla svoju vojsku (pogotovo iz Iraka), situacija bi postala još kaotičnija.

P.: Zašto se Majstori ne prikažu na sjednici UN-a?
       O.: To mnogima zvuči vrlo atraktivno i razborito, međutim to bi bilo kršenje naše slobodne volje koja je za Majstore svetinja. Kada Maitreja bude poznat i prihvaćen, pozvat će ga da govori pred UN-om i on će se odazvati pozivu.

P.: Rat u Libanonu se okončao kada je međunarodna zajednica zajednički ustanovila međunarodne mirovne snage. Je li to bio primjer upotrebe energija Vodenjaka?
       O.: Ne posve. Kada Majstori žele zaustaviti rat – a žele, naravno, zaustaviti sve ratove, iako se neki ratovi moraju dogoditi – oni ne šalju energiju. Umjesto toga, povuku energiju iz krize.
Ljudi koji žele pomoći misle da čine korisnu stvar ako šalju energije u problematična područja svijeta. Time mogu učiniti pogrešnu stvar. Majstori rat zaustavljaju tako da povuku energiju iz krizne situacije te se rat okonča radi pomanjkanja energije.
Izraelci su mislili da će njihova misija biti laka. Mislili su daje Hezbolah mala skupina fanatika s nešto zastarjelog oružja. Otkrili su, međutim, da je Hezbolah dio Libanona, dio naroda i vlade te važan dio libanonskog društva. Bili su dobro obučeni, dobro opremljeni, dobro organizirani i nisu se dali zastrašiti. Tako da se Izrael želio izvući što je prije moguće. Izrael je dopremio svu svoju modernu opremu i oružje (koje mu je dao SAD), no otkrili su da napreduju malo ili ništa i tako su došli u pat-poziciju. Izraelu su Amerikanci (i britanski premijer, ne britanski narod) dali jedan mjesec da uništi Hezbolah. Rezultat je bio poraz za Izrael i morali su se povući i pristati na dolazak Ujedinjenih naroda.
Na svijetu neće biti mira sve dok ne bude mira na Bliskom istoku, a na Bliskom istoku neće biti mira sve dok Palestinci ne budu imali pravu i održivu domovinu, koju im je, kao Zapadnu obalu, na Maitrejinu molbu već bio ponudio pokojni jordanski kralj Husein.

P.: Predsjednik Venezuele Hugo Chavez je 20. rujna 2006. govorio pred Generalnom skupštinom UN-a. Rekao je da je predsjednik Bush ''došao ovdje i govorio kao da je vlasnik svijeta,'' te poput predsjednika Ahmedinedžada prije njega optužio Sjedinjene Države za ''dominaciju, iskorištavanje i pljačku naroda svijeta''. Ustvrdio je također da je sadašnje uređenje UN-a nedemokratično; ''nemoralni veto'' vlade SAD-a omogućio je Izraelu da bombardira Libanon više od mjesec dana. (1) Koji postotak članova Generalne skupštine se slagao s Chavezovim komentarima? (2) Koji postotak Amerikanaca je bio mišljenja da su neke Chavezove zamjedbe bile na mjestu?
       O.: (1) 75 posto. (2) 58 posto.

P.: U rujnu i početkom listopada 2006. godine u SAD-u je došlo do vala pucnjava u školama u koje su bile uključene odrasle osobe koje su ulazile u škole pobile ili ranile učenike i školsko osoblje. Jedanput ste rekli da je uzrok učeničkog nasilja društvo koje poučava natjecanju i osveti, kao i ljudi (očito neuravnoteženi) koji reagiraju na nove energije koje pritječu u svijet. Radi li se o istim uzrocima kada jedan nasilni čin djeluje kao ''okidač'' za druge nestabilne ljude da provedu u djelo svoje bolesne nagone.
       O.: Da.
 
P.: Na nedavnim izborima u Njemačkoj neonacistička stranka dobila je zastupnička mjesta u državnoj skupštini sjeveroistočne države Mecklenburg-Vorpommern osvojivši 6-7 posto glasova. Čini se da se neonacistička stranka afirmirala u siromašnijem, prije komunističkom području (bivše) istočne Njemačke.  Možete li na reći kako vaš Majstor gleda na tu stvar i na vezu između siromaštva i nacionalizma – kako globalno, povezano s uzrokom terorizma, tako i u Njemačkoj, s neonacističkom strankom?
       O.: Uzrok ponovnog oživljavanja neonacizma se najvećim dijelom nalazi u velikom dotoku ''ekonomskih'' imigranata koji su većinom iz Istočne Europe i Turske. Mnogi ljudi u relativno siromašnijoj istočnoj Njemačkoj su ogorčeni zbog te imigracije i natjecanja za radna mjesta koje ona prouzrokuje, pa stoga glasaju za nacionalističke neonaciste.

P.: Postoji li veza između Maitreje i Majke Amme iz Indije?
       O.: Samo u smislu da je Majka Amma učenica jednoga od Majstora iz južnoindijske lože, a da je Maitreja Majstor svih Majstora.

P.: Je li Juda Iskariotski znao svoju ulogu u Isusovoj sudbini prije nego što ga je izdao?
       O.: Juda je bio vrlo predan Isusov sljedbenik. Dokraja je vjerovao u Isusa i njegove moći. Juda je bio potpuno uvjeren da će, ako ga isporuči vojnicima, Isusu dati priliku da pokaže svoju veličinu, svoje božanske moći. Vjerovao je da će Isus iskrsnuti kao velika ličnost te da neće ostaviti sumnje da je pravi mesija odnosno spasitelj. On nije želio izdati Isusa. Nije primio 30 srebrnjaka; to nije povijesno točno.
U tim danima, kada je postojala samo nekolicina portreta i nije bilo fotografija, Isusovo lice bilo je više-manje nepoznato. Bilo je potrebno da netko pokaže na njega, i zato su pristupili Judi i zamolili ga da to učini. Čitav događaj je bio planiran.
Juda je kasnije bio zgrožen zbog svog čina. Bilo mu je neizdržljivo i počinio je samoubojstvo.

P.: Što u stvari znači, kada govorimo o Židovima, izraz ''izabrani narod''?
       O.: Ideja da su Židovi ''izabrani narod'' je točna u tome da Židovi predstavljaju čovječanstvo – ne zato što su bolji od bilo koje druge skupine, nego zato što posjeduju sve dobro i sve loše od čovječanstva općenito. Židovi su kao skupina došli iz prošlog sunčevog sustava – prvoga od tri. Sada smo u drugom sustavu. Prvi sunčev sustav je bio izraz aspekta božanskosti koji nazivamo aktivna inteligencija. U našem Sunčevom sustavu se izražava druga božanska kvaliteta, ljubav-mudrost, i zato smo skloni koncepcijama poput ''Bog je ljubav''. Za nas je to kvaliteta koju najviše povezujemo s božanskim.

P.: Zašto se tabernakul koji su Izraeliti nosili preko pustinje smatra posebnim? Je li on bio simbol neke vrste ''pogodbe'' s Bogom? Zašto su ga skrivali i držali u tajnosti?
       O.: U tabernakulu se nalazila Tora – vjerski svitci. Toru je bilo dopušteno čitati samo svećenicima i tako je tabernakul postao ''tajan'' odnosno skriven, u smislu da da običi ljudi nije bio dopušten pristup do njega. Čitati su uglavnom znali samo svećenici koji su tako održavali svoju moć nad umovima ljudi.
.
P.: (1) U uvodu svoje prve knjige The Higher Power You Can Use (Viša moć koju možete upotrijebiti), rodom škotski autor dr. Murdo MacDonald-Bayne (1887-1955) piše: ''Do jedne noći kada mi se prikazao tajanstveni Posjetitelj nisam znao koje je moje pravo poslanstvo. Izgovorio je ove riječi: 'S tobom sam već mnogo vremena, ali ti to nisi znao. No sada je došlo vrijeme da ti se predstavim. Vodit ću te u Himalaju u Tibetu gdje ćeš dobiti upute za tvoje istinsko poslanstvo.''' Je li taj tajanstveni Posjetitelj bio Maitreja ili majstor Isus, i je li jedan od njih kasnije davao govore preko MacDonald-Bayna postupkom mentalnog zasjenjivanja? (2) Dvije lekcije u toj knjizi završavaju s blagoslovom koji započinje na vrlo poznati način: ''Neka božanska svjetlost prodre u tvoju osobnu svijest'' i ''Neka božanski blagoslovi istine ostanu u tebi sada i za sva vremena.'' Je li te blagoslove dao ili nadahnuo Maitreja?
       O.: (1) Majstor Isus. (2) Majstor Isus.
 
P.: U svojim knjigama Beyond the Himalayas (Onkraj Himalaje) i The Yoga of the Christ (Yoga Krista), dr. MacDonald-Bayne opisuje svoje susrete s mnogim posebnim ljudima koji su mu često davali poduke iz magije i ozdravljivanja. Jednu tajanstvenu osobu koju je na koju je naišao naziva pustinjak iz Ling-Ši La. Je li to možda bio gospod Maitreja ili Majstor kojeg poznajemo pod drugim imenom?
       O.: Pustinjak iz Ling-Ši-La je bilo jedno od imena Majstora D. K.-a (Djwhal Khula).

P.: U škotskom listu Metro je 9. kolovoza 2006. objavljen članak o žitnom krugu koji je nastao na polju žita blizu Newburgha u Fifeu. Je li to bio autentičan žitni krug i, ako je tako, tko ga je napravio?
       O.: (1) Autentičan. (2) NLO s Marsa.

P.: Kada Sunce obasjava prednje prozore našeg stana u Amsterdamu (blizu informativnog centra Share Nederland/International), vani vidimo svjetlosne likove – na zgradama preko puta, na ulici i na nogostupu. Niz godina oblici su ostali nepromijenjeni. Zatim sam primijetila da su prozori ostali prazni – nekoliko dana nije bilo nikakvih oblika. Iznenada su se svjetlosni oblici vratili – samo sada potpuno drugačijeg oblika. (1) Je li to doista moguće? (2) Da li s vremena na vrijeme mijenjaju oblik i, ako je tako, (3) zašto?
       O.: (1) Da, pa vidjeli ste! (2) Da. (3) Da zadrže naše zanimanje.

P.: Hoće li naša generacija, ili bolje ljudi koji sada žive, doživjeti dan objave?
       O.: Da, taj događaj doista nije daleko.

P.: Kada se Maitreja na dan objave službeno objavi svijetu, u kojem će roku nakon toga svijetu predstaviti majstora Isusa – za nekoliko tjedana, mjeseci ili za godinu-dvije?
       O.: U roku od približno tri mjeseca.

(Više pitanja i odgovora)
      

Pisma čitatelja:
             
Niz godina neki se Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, često ukazuju ljudima iz čitavog svijeta te na predavanjima i transmisijskim meditacijama Benjamina Crema. Neki od ljudi o takvim doživljajima pišu časopisu Share International koji pismo objavi ako Majstor Benjamina Crema potvrdi da doista opisuje susret s nekim od Majstora. Majstori se ljudima ukazuju da bi nas nadahnuli, usmjerili ili poučili, a često i da bi nas ozdravili ili obodrili. Također, majstori vrlo često skreću našu pozornost na neku našu ukorijenjenu netoleranciju (na primjer prema alkoholičarima, pušačima ili prosjacima). Mnogo puta djeluju kao “anđeli” spasitelji u teškim nesrećama, na primjer u ratovima i potresima, kada spašavaju živote.
Pri takvim susretima Majstori poprime određeni lik, misoani oblik, koji izgleda potpuno stvarno: mogu se po volji pojaviti kao muškarac, žena i ili dijete. Ponekad upotrijebe lik neke stvarne osobe, no u većini slučajeva poprime lik koji je stvoren posebno za tu priliku. Pisma koja slijede su primjeri takvog načina komunikacije Majstora. Napomena: Ako nije drukčije naznačeno, urednici će pretpostaviti da se vaše ime može tiskati. Također, ako se posebno ne zatraži suprotno, neka od pisama mogu biti objavljena na web-siteu share-international.org ( i istim stranicama na drugim jezicima) , gdje će se upotrijebiti samo inicijali, grad i država:
      

Dva iskustva jedne osobe:
      
Zabavni trikovi

Dragi uredniče!
(1) 4. kolovoza 2006. sam izašla sa skupinom kolega s posla kako bismo proslavili prijateljičino skoro vjenčanje te moju diplomu. Kada smo se smjestili u restoranu, na mojoj stani stola se pojavio gospodin azijskog porijekla i predstavio se. Nije rekao svoje ime (vidi fotografiju), nego samo da ne želi novac i da ono što će učiniti radi isključivo zbog zabave i užitka. Potom je izveo nevjerojatnu mađioničarsku predstavu. U jednom od trikova je slomio dvije palice i zatim ih ponovno sastavio. Činilo se kao da to nije trebao biti dio njegove predstave; na našu spontanu zamolbu da ponovno sastavi kartu koju je podrapao nam je s pomalo drskim osmijehom odgovorio: »Ja ne radim čuda, znate!«
       Dok sam gledala njegovu predstavu neprestano sam se pitala svjedočimo li PRAVOJ magiji te je li čarobnjak istinski izuzetna osoba. Kutkom svoga oka neprestano je pogledavao prema meni implicirajući da oboje znamo nešto što ostali ne znaju. Njegove žmirkajuće oči i smisao za humor su me osvojili – to je bio radostan trenutak, pun zabave.
       Je li taj muškarac bio Maitreja?
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je » mađioničar« bio Maitreja.)
      

Prevazići

(2) Sljedećeg dana (5. kolovoza 2006.) sastala sam se s dvoje kolega iz (naše) transmisijske skupine kako bi prisustvovali londonskim demonstracijama za prekid izraelskog napada na Libanon. Budući da je trebalo dosta vremena da dođemo do Parlament Squarea, tamo smo pronašli komad trave kako bi mogli malo sjesti. Sjedili smo neko vrijeme i slušali govore kada sam ispred nas primijetila malu skupinu muškaraca i dječaka azijskog porijekla. Jedan od njih me posebno impresionirao; bio nam je okrenut leđima i nosio je dugu sivu ili zelenu kabanicu koja mu je sezala do gležnjeva, a preko glave je imao crveni šal s kockastim uzorkom. Mnogi od muškaraca i dječaka su mu prilazili i rukovali se s njim više puta.
       Jedan od dječaka je nosio plakat s fotografijama djece usred bombardiranja uhvaćene u bombardiranju – male, preplašene djece koja se skrivaju od nasilja. Doslovno sam osjetila kao da mi se srce želi istrgnuti iz prsa, bila sam vrlo ganuta i suze su mi navrle na oči. Nisam mogla prestati zamišljati sebe ili vlastitu djecu na njihovom mjestu i obuzeo me osjećaj nemoći. Dok sam proživljavala te osjećaje, muškarac koji je prije privukao moju pozornost se okrenuo i išao prema našoj maloj skupini. Njegovo držanje bilo je vrlo snažno i impozantno, a lice mu se nije mnogo razlikovalo od lica Maitreje u Nairobiju. Otišao je u mnoštvo i ponovno smo ga primijetili tek pri završetku govora. Izgledalo je kao da sprema i stavljao je plakate jednoga na drugi – dok je to činio svakoga je potiho pročitao. U tom trenutku nije djelovao tako impresivno kao prije, bio je jedan od mnogih, sličan nama.
       Je li to bio Maitreja, jedan od Majstora ili možda netko tko tijesno surađuje s Maitrejom u Londonu?
       L. W., Hullbridge, Essex, Velika Britanija.
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je muškarac bio Maitreja.)

Podupiratelj!

Dragi uredniče!
26. srpnja 2006. sam s prijateljima dijelila letke i pitala prolaznike žele li se potpisati na pismo Tonyju Blairu u kojem se poziva na trenutačni prekid vatre u Libanonu. Ljudi su bili vrlo spremni dati svoj potpis; to je bilo vrlo ohrabrujuće. Jedan gospodin je bio posebno pun hvale i potpore za ono što radimo. Zračio je velikom toplinom i radošću i usprkos tome što sam slijepa te nisam mogla vidjeti njegov osmijeh, osjetila sam to u njegovom glasu i to me jako obodrilo. Njegov entuzijazam i potpora su ustvari bili tako opipljivi da sam se pitala nije li on možda Majstor.
       Molim vas, možete li mi reći je li taj gospodin bio Maitreja ili jedan od Majstora?
       S. B., Essex, Velika Britanija.
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je čovjek/muškarac bio Maitreja.)

Dva pisma koja se odnose na isti događaj:

Nebeski blizanci
      

Dragi uredniče!
      
(1) U proljeće 2000. godine naš su štand na sajmu Expo u Atlanti posjetile dvije izuzetne osobe. Prva je bila visoka, sredovječna žena kratke smeđe kose, odjevena u mornarsku suknju i sivu bluzu. Nosila je naočale, imala je duboke, prodorne plave oči i prijazno lice. Na njezinoj pločici s imenom pisalo je »Christine«.
       Prilazeći štandu pogledala je veliku fotografiju Maitreje u Nairobiju i rekla: »O, Maitreja!« Dok je uzimala besplatne informativne materijale pitao sam se kako je saznala za Maitreju. Okrenula se prema meni, pogledala me malo dulje u oči i rekla: »Sjećate li se na panoa na cesti 1-75 na kojem je pisalo ''Tko je Maitreja?'' Tamo sam saznala za njega. Također, čula sam Bena kako govori o njemu.« Njezin glas je bio pun ljubavi. Tada je upitala: »Kada će doći?« Odgovorio sam joj da se nadamo da će to biti uskoro.
       Upitala je: »Jeste li vidjeli Maitreju? Da li se ikada ukazao pred vama? « Odgovorio sam: Da, kada sam bio sa suradnicima, no to još nije potvrđeno. Može se pojaviti bilo gdje, bilo kada i u bilo kojem obliku koji izabere. On je poput lopova u noći.« To je čudan izbor riječi za objašnjenje njegovih pojavljivanja,« odgovorila je. »Ponekad ga nije lako prepoznati,« uzvratio sam.
       Razgledavajući knjige na našem štandu, upitala je: »Jeste li proučavali ovo gradivo?« Da, i još uvijek ga proučavam. Ima jako mnogo toga za naučiti,« odgovorio sam. Nekoliko dana prije sam zaključio da si moram uzeti više vremena za proučavanje. Tada me pitala: »Kada bi htjeli pročitati od tih knjiga, od koje biste počeli?« Odgovorio sam joj da su sve izvrsne, da je The Great Approach (Veliko približavanja) Cremova najnovija knjiga, te da bi ja najprije počeo s čitanjem Ponovnog dolaska Krista. »Koliko košta?«, pitala je. »Pet dolara,« odgovorio sam. Pogledala je cijenu na koricama koja je iznosila sedam dolara i s prijaznim osmijehom rekla: »O, dobro sam prošla!« Platila je knjigu i otišla. Je li ta osoba možda bio Maitreja ili Majstor?
       Dan Dougherty, Marieta, Georgia, SAD
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je »Christine« doista bio Maitreja.)
      

(2) Malo kasnije našem je štandu prišla druga posjetiteljica. To je bila niska, debeljuškasta žena plave kose koja je sezala do ramena, odjevena u dugu raznobojnu suknju i pulover. Na njezinoj pločici s imenom pisalo je »Izlagač – Diane«. Pogledala je Maitrejinu sliku i vragolastim osmijehom upitala: »Tko je TO?« Rekla sam joj da je to Maitreja, Učitelj svijeta, te joj dala nekoliko osnovnih informacija, između ostalog sam spomenula još neke druge učitelje iz povijesti. »Tko je bio učitelj svijeta prije Isusovog vremena?« upitala me. Dok sam smišljala što ću joj odgovoriti, sa smiješkom mi je rekla: »Je li to bio Buda?« »Da!« odgovorila sam, na što je posjetiteljica upitala: »I što radite ovdje – informirate ljude o Njemu? Je li to nekakva vjera?« Odgovorila sam joj da samo širimo poruku o Maitrejinom dolasku i da ne predstavljamo nijednu vjeru. Prenijela sam joj podatke o transmisijskoj meditaciji. »Kako vam je ona promijenila život?«, upitala je. Odgovorila sam joj da je znatno utjecala na moj posao i osobni život. Rekla je: Ja živim po ljubavi, opraštanju i pravdi.« Moram priznati da sam slaba na ljubav i opraštanje. Volim i opraštam tako lako da me to ponekad dovede u nevolju.« Sa smiješkom je otišla dalje.«
       Je li taj srdačan susret bio posjet nekog od Majstora ili Maitreje?
       A. M. D., Marieta, Georgia, SAD
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je »Diane« bio majstor Isus.)
      

Tema razgovora
      

Dragi uredniče!
30. lipnja 2006 pošao sam na tržnicu Makola Market kako bih kupio nešto namirnica. Kada sam došao na mjesto gdje obično kupujem slatki krumpir, prodavačice nije bilo tamo. Na mjestu gdje obično sjedi prodavačica sam, međutim, opazio mladića i djevojku. Kada sam došao do tamo, prodavačičina prijateljica mi je dala ono što je njezina prijateljica ostavila za mene. Dok sam razgovarao s njom, primijetio sam da mladi par razgovara o meni. Nisam čuo kojim su jezikom govorili, no razgovarajući jedno s drugim doista su gledali u mene. Znali su da sam primijetio da govore o meni, no nisu se obazirali na to niti se pokušali pretvarati. Djevojka je hotimice gledala u mene čitavo vrijeme sve dok nisam otišao. Bilo mi je malo neugodno i želio sam ih upitati mogu li im kako pomoći, no bio sam ostao bez riječi. Kada sam otišao, razmišljao sam o čemu su toliko raspravljali da im uopće nije bilo važno ni kada su opazili da sam toga svjestan. Tek kasnije, uvečer kada sam već bio u krevetu, mi je sinulo da su to mogli biti Maitreja i majstor Isus. Molim vas, tko su bili to dvoje? 
       Velečasni Kofi Anjomi, Akra, Gana
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je »mladić« bio Maitreja. »Djevojka« je bio majstor Isus.)

Sestra milosrdnica

Dragi uredniče!
U ljetu 1999. godine sam srela časnu sestru koja je utjecala na moju dugogodišnju naviku čestog gubljenja i stavljanja stvari na pogrešno mjesto. To je bilo frustrirajuće za mene i iritirajući za ljude oko mene.
       Imala sam za obaviti jedan jednodnevni posao u Manchesteru, na sjeveru Engleske, koji je udaljen dva sata vožnje vlakom. Došla sam dosta rano i malo sam razgledavala trgovine s odjećom. Tada sam, izlazeći iz željezničke postaje, opazila stariju časnu sestru koja je sjedila na tlu. U ruci je držala okruglu posudu za sitniš na kojoj je bila etiketa s rukom ispisanim: »ZA GLUHE«. Zaustavila sam se da bi joj nešto dala, no kada sam otvorila torbicu u njoj nije bilo novčanika. »Vjerojatno sam ga zaboravila u trgovini,« pomislila sam. Časna s irskim naglaskom mi je s glasom koji je zvučao zabrinuto i suosjećajno rekla: »Ostavite svoje stvari kod mene i otrčite natrag potražiti novčanik.« S potpunim povjerenjem sam kod nje ostavila svoj kofer i ogrtač te požurila natrag u trgovinu. Tamo je, još uvijek na prodavačkom pultu i na otvorenom ogledu svih, bio moj crveni novčanik. Uzela sam ga i požurila se natrag do časne, stavila nešto sitniša u njezinu posudu i zahvalila joj se. »Hvala Bogu da sam bila ovdje,« rekla je. To mi se doista činilo kao blagoslov jer bih inače već bila u taksiju kada bi primijetila svoj gubitak, što bi bio stvarno loš početak radnog dana.
       Nešto kasnije mi je iznenada sinula misao: zacijelo nije za očekivati vidjeti časnu sestru kako sjedi na tlu, poput prosjaka, s ručno izrađenom posudom za novac. Do sada mi je taj događaj već malo izblijedio. Je li ta časna sestra bila nešto više nego što se činilo?
       Što sam više razmišljala o tom događaju to me više čudio. Osjećala sam se kao da se za mene pobrinuo dobar roditelj koji mi je istovremeno osvijestio moju naviku »rasipanja« stvari. Od tada više nisam imala problema s gubljenjem stvari. Sada sam brižljivija i mnogo bolje opažam ono što činim sa svojim stvarima. Tko je bila ta časna sestra koja mi je pomogla?
       Phyllis Power, London, VB
       Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je »časna sestra« bio majstor Isus.)

Zelena čarolija
      
Dragi uredniče!
Lani sam u vrtu posadila puzavicu koja se zove Ipomoea ili »ukrasni slak«. Ta biljka ima ljevkaste plave svjetove s bijelom i žutom sredinom koji se otvore ujutro i uvenu uvečer istoga dana. Iako ti prekrasni cvjetovi obično imaju cvjetne vjenčiće bez odvojenih latica, početkom jeseni sam se iznenadila kada sam vidjela da su neki cvjetovi bili u obliku peterokrake zvijezde.
       Taj zvjezdasti oblik nagnao me na razmišljanje o Maitreji. Bi li to mogao biti znamen?
       R. C., Villefontai­ne, Francuska.
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da su peterokraki cvjetovi Maitrejino znamenje. Peterokraka zvijezda je Kristov znamen.)

(VIŠE NOVOOBJAVLJENIH PISAMA ČITATELJA)

Znamenje

Poplava čuda

»Maitreja će preplaviti svijet takvim događajima da ih um nikako neće moći razumjeti.« (Maitrejin suradnik, Share International, lipanj 1988.)

Mediji obraćaju pozornost na čuda

»U prošlom desetljeću svjedočili smo porastu broja čuda,« izvještava britanski Daily Mail u članku od dvije stranice pod naslovom »Čuda ili ludilo?«, s priloženom velikom fotografijom Gospinog kipa koji lije krvave suze.
       U članku se spominju neka od nedavnih čuda, na primjer vjerski zapise i simboli pronađeni u povrću, hinduski kipovi koji su pili mlijeko, čudesna viđenja Gospe, koja je »koju su vidjeli kako lije suze što mirišu po ružama ili, još dramatičnije, krvave suze.« Iako se mnogi takvi događaji mogu odbaciti kao prijevare, stoji dalje u članku, »ostaje tvrda jezgra neobičnih misterija koje se jednostavno ne da objasniti konvencionalnim znanjem.«
       Daily Mail citira Irenu Thompson, autoricu knjige It’s a Miracle (To je čudo), koja ističe da čuda nisu »rijetka, dramatična i biblijska,« nego da se događaju »običnim ljudima koji žive obične živote«. »Obično nema logičnog objašnjenja zašto se čudo dogodilo, zašto je spašen život ili izliječen bolesnik. Čak i kada se događaj može pripisati prirodnom fenomenu, njegovo tempiranje i drugi činitelji koji utječu na čudo ukazuju na intervenciju Boga odnosno više sile,« kaže Thompson. Prisjećajući se priče o ribi koja govori, članak nastavlja da »mnogi smatraju da je Bog odlučio razotkriti svoju prisutnost sa sve nadrealnijim čudima skrojenima za medijsko doba.«
       Vidovnjak Uri Geller objašnjava da »u ciničnom i skeptičnom svijetu putokazi za ljudski duh moraju biti istaknuti i nedvojbeni. Suptilni nagovještaji duše ostaju nezapaženi. Poruku je potrebno ispisati kričavim slovima i izreći preko megafona.«
       Moć molitve je jedna vrsta čuda koju znanost može lakše istražiti. Medicinski časopis The Annals of Internal Medicine 2000. godine objavio studiju o djelovanju molitve na bolesnike, od kojih je kod polovice opažen pozitivan učinak moći molitve. Dr. Mary Self iz Cardiffa ozdravila je od leukemije nakon što je kongregacija u mjesnoj baptističkoj crkvi molila za nju. »Vjerujem da Bog može izliječiti ljude i jedino objašnjenje koje ja imam jest da se dogodilo čudo,« rekla je svom kirurgu u bolnici Royal Orthopaedic Hospital u Birminghamu. »Da, prihvatit ću to,« odgovorio joj je kirurg Robert Grimer: »Ne postoji drugo objašnjenje.«
       (Izvor: Daily Mail, Velika Britanija)

Novo »mliječno čudo«

      
Na tisuće ljudi u mnogim dijelovima Indije nahrupile su u hinduske hramove da bi vidjeli kako mlijeko koje se kao žrtva nudi kipovima božanstava nestaje, kao da ih kipovi »piju«.
       Nakon što je 20. kolovoza 2006. godine iz Uttar Pradesha u sjevernoj Indiji stigla prva vijest, čudo se poput požara proširilo sjevernim indijskim državama Haryana, Punjab, Gujarat, Madhya Pradesh, Bihar i Zapadni Bengal, gdje su ljudi vidjeli kako kipovi Krišne, Šive, Durge i Ganeše »piju mlijeko«. Pred hramovima u Lucknowu, Kolkati i Delhiju okupila su se mnoštva i hramovi su ostali otvoreni do dugo u noć.
       »Ponudio sam Ganeši žlicu punu mlijeka i on ju je ispio,« rekao je trgovac iz Lucknowa Akhilesh Shukla. »To je čudo,« rekao je Sudhir Mishra, svećenik u Šivinom hramu u Lucknowu. U njegovom je hramu 21. kolovoza bilo ponuđeno više od 10 litara mlijeka. »Pogledajte pod: potpuno je suh. Kamo je nestalo mlijeko? Moralo bi biti razliveno po podu. Vidite li ga?«
       »Došao sam sa svojom obitelji da bi ponudili mlijeko... Da, kipovi su pili mlijeko – to je čudo,« rekao je Sunil Gupta iz Agre. Svećenik iz hrama Rame u Aruna Asaf Ali Margu u državi Uttar Pradesh je rekao: »Ljudi su oko 8 sati opazili da kip Ganeša pije mlijeko. Vijest o tome brzo se proširila i tisuće su pohitale u hram da bi i sami pokušali. Gospod Ganeša pio je od svih koji su mu nudili i hram je bio prepun ljudi sve do 23 sata.«
       Menakshi Kumar, koji je također prisustvovao događaju, se prisjetio: »To se stvarno događalo. Ganeša je popio mlijeko iz moje ruke!« I u Šiv Mandiru, blizu bengalskog trgovačkog područja u Delhiju, je Bibhak Mishra je promatrao kako je mlijeko nestalo iz žlice ponuđene kipu Sai Babe.
       U indijskim medijima su se pojavili i izvještaji o nestajanju mlijeka pred kipovima u privatnim domovima, a Share International je primio izvještaje o istom čudu u Velikoj Britaniji, na proslavama Krišninog rođendana u kolovozu. (Izvori: Associated Press; Reuters; Hindustani Times, Daily News Analysis, Indija; Khaleej Times, UAE; news.sawf.org)
       (Prema majstoru Benjamina Crema, čudo su manifestirali Maitreja i njegova skupina i radi se o reprizi zapanjujućeg ''mliječnog čuda'' iz rujna 1995. godine, kada je na desetke tisuća Hindusa širom svijeta nahrupilo u hramove kako bi svjedočilo fenomenu. Nikada prije u povijesti čovječanstva se nije dogodilo čudo takvih svjetskih razmjera.)
      
Potvrđena autentičnost Veronikinog rupca
      
Veronikin rubacRujanski posjet pape Benedikta XVI. talijanskom samostanu prouzročio je velik porast zanimanja za mali komad tkanine koji se čuva u njemu. Na tkanini se nalazi slika za koju mnogi vjeruju da Isusovo lice. Zbog izuzetne sličnosti između dvaju likova i neobjašnjive prirode samih slika, uspoređuju je s turinskim pokrovom.
       Prema kršćanskoj predaji, žena po imenu Veronika obrisala je Isusovo lice dok je išao prema Kalvariji i tada se u tkaninu utisnula slika njegovog lica. Drugi izvori navode da bi joj ime moglo potjecati »vera icona«, što vjerna ikona. Dokumenti iz četvrtog stoljeća govore o tkanini koju nazivaju Veronikin rubac i koja je navodno imala ljekovita svojstva. Tkaninu spominje i Dante u svojoj Božanskoj komediji napisanoj između 1306. i 1321., a od dvanaestog stoljeća do 1608. bila je izložena u vatikanskoj kapeli. Te godine je započela obnova Kapele i rubac je nestalo, vjerovalo se da je bio ukradeno. Kasniji zapisi pokazali su da je tkanina bila dana na čuvanje monasima iz samostana u Manoppellu, malom mjestu 150 km udaljenom od Rima. Tamo je i dandanas. Talijanski znanstvenik koji je pod ultraljubičastim svjetlom ispitivao tkaninu otkrio je da vlakna ne sadrže pigment, što ukazuje na to da lik na platno nije bio naslikan ni utkan. Godine 1999. njemački svećenik i učenjak Heinrich Pfeiffer objavio je da je nakon trinaest godina istraživanja zaključio da je tkanina iz Manoppella autentičan Veronikin rubac. Dimenzije su mu 23,75 cm × 16,25 cm i izrađen je od bisusa, vrlo fine tkanine istkane od niti što ih izlučuju školjke. Posjeduje niz neobičnih svojstava: lik se pojavljuje i nestaje ovisno o kutu pada svjetlosti; kada se gleda s određene udaljenosti i kuta, slika je trodimenzionalna; i na obje strane tkanine je identična, poput fotografskog dijapozitiva, što je s tada dostupnim tehnikama bilo nemoguće napraviti. Znanstvena studija u kojoj je slika lica na turinskom pokrovu uspoređivana sa slikom na rupcu iz Manoppella pokazala je da su jednakih dimenzija i da se savršeno prekrivaju. Jedine razlike su u tome da se na turinskom pokrovu vide otvorene rane, a na rupcu iz Manoppella rane su zatvorene, te da su na pokrovu oči i usta zatvoreni, a na rupcu otvoreni. Istraživači su zaključili da je lice na obje slike isto, no da je »fotografirano« u dva različita trenutka.
       Jasnoća slike na rupcu starom 2000 godina zapanjuje posjetitelje. Talijanska hodočasnica Silvania Fiorelli rekla je da ju je slika ispunila osjećajem »začudnosti«. »Ne mogu shvatiti kako je Kristovo lice nakon toliko vremena ostalo tako jasno vidljivo,« rekla je.
       Pater Emiliano, jedan od kapucina, nazvao je Papin posjet »povijesnim događajem«. Papa je rekao: »Mnogi hodočasnici dolaze ne toliko da bi vidjeli lice Krista, nego da bi lice vidjelo njih, da bi ih vidjele Gospodovo oči pune ljubavi.« (Source: Reuters; Zenit News Agency, Rome; www.catholic-forum.com; Die Welt, Germany; Daily Telegraph, UK)
       (Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je Veronikin rubac iz Manoppella autentičan.)
      
Nepalska djevojčica ispušta krhotine stakla iz čela
      
Komadi stakla čudesno izlaze iz čela dvanaestogodišnje djevojčice Sarite Biste iz Tikapura, u zapadnom Nepalu. Od siječnja 2006. izašlo je više od sto trideset krhotina, a od 7. kolovoza neobičan proces se odvija svakog dana. Često u jednom jedinom danu izađe čak dvanaest komada stakla čija je prosječna veličina 4 X 1,25 centimetara.
       »Na početku joj se na jednoj strani čela pojavio plik. Kada smo ga stisnuli, izašao je komad stakla,« rekla je njezina majka Dhansara. Njezinu kćer ništa ne boli, kaže, no ponekad izgubi svijest kada proces počinje. Premda pri izlasku krhotina dolazi do malog krvarenja, rana brzo sama zacijeli. Obitelj ističe da je Sarita dobrog psihofizičkog zdravlja te da nikada nije doživjela neku nesreću.
       Među nepalskim medicinskim stručnjacima koji istražuju tu pojavu su timovi profesora i liječnika s medicinskog fakulteta Kohalapur i Kliničke bolnice Nepalgunj u Kohalapuru. Unatoč CT snimkama i analizama krvi, ne mogu objasniti fenomen. »Nešto što je nalikovalo svjetlucavim komadima stakla moglo se vidjeti kako izlazi iz kože na njezinom čelu,« rekao je dr. Jitendra Mahaseth, zamjenik ravnatelja Kliničke bolnice, »međutim unutar lubanje nema stakla.« Njegov kolega dr. Keduwai nazvao je to »čudnim slučajem«. »Zabilježeno je mnogo slučajeva neprirodnog srastanja kostiju lubanje, koje su onda odavale dojam rogova,« rekao je. »Međutim, ljudsko tijelo ne proizvodi staklo.«
       Godine 1996. dogodio se sličan slučaj kada je dvanaestogodišnja libanonska djevojčica ispuštala staklene kristale oštre poput britve – dovoljno oštre da režu papir – iz svojih očiju. Fenomen se odvijao sedam puta dnevno tokom devet mjeseci i svjedočili su mu oftalmolozi koji su proučavali njezin slučaj na Američkoj sveučilišnoj bolnici u Bejrutu. Laboratorijska ispitivanja u Saudijskoj Arabiji potvrdila su da su kristali pravi i o čudu su izvijestili mediji širom svijeta. (Izvori:www.kantipuronline.com; www.dnaindia.com; www.gorkhapatra.org; www.southasianmedia.net)

»Božja voda«

      
Iz »zagonetnog drveta« u San Antoniu, u američkoj saveznoj državi Teksas, usprkos velike suše ovog ljeta već oko tri mjeseca izbija voda. Voda je hladna i sve je više izvještaja da posjeduje ljekovita svojstva.
       Voda, koju gđa. Lucille Pope naziva »Božjom vodom«, u mjehurićima izbija kore hrasta lužnjaka u njezinom vrtu. »O kakvoj se ovdje zagonetci radi, da voda izlazi iz drveta?«
       Drvo što daje vodu otkrio je sin gospođe Pope, Lloyd, i sada ga ispituju Teksaška uprava za šume (Texas Forest Service), mjesni rasadnici i Uprava vodonosnog sustava Edwards (Edwards Aquifer Authority; uprava koja se bavi upravljanjem unaprjeđivanjem i zaštitom vodonosnika Edwards, jednog od najvećih sustava podzemnih voda u Texasu – op. a.). Do sada nitko nije došao do zadovoljavajućeg objašnjenja razloga zbog kojeg hrast lužnjak ispušta iz svog debla vodu tokom sušnog razdoblja.
       Gospođa Pope kaže da samo želi znati »je li
drvo ljekovito odnosno je li voda blagoslovljena.« »To je Božja voda. Samo Bog zna,« kaže. Počinje vjerovati da je »zagonetno drvo« posebno i da vo da posjeduje ljekovita svojstva. Dodaje i da je jedan posjetitelj na mjesto ugriza pauka utrljao par kapi vode nakon čega mu je oteklina nestala. (Izvori: Associated Press, CNN) 
       (Majstor Benjamina Crema je potvrdio da se radi o manifestaciji još jednoga od nebrojenih znakova Maitrejine porisutnosti. Maniifestirao ga je Maitreja i voda posjeduje iscjeliteljska svojstva. Međutim, ne radi se o jednom od paniranih 777 ljekovitih izvora vode koje će Maitreja storiti; energija je drugačija.)
      
Pet vatrenih kugli
      
1. srpnja 2006. godine pet blještavih narančasto-crvenih kugli tiho su, u pravcu preletjele dobar dio Nizozemske. Izvješteno je o različitim viđenjima; oko jedanaest sati navečer kada su objekti primijećeni noć je bila vedra i mogle su se jasno vidjeti zvijezde. U nekoliko slučajeva skupine ljudi promatrale su objekte u prolazu i snimile video-snimku blještavih kugli. Neidentificirani leteći objekti viđeni su nad predgrađima u blizini Amsterdama kako idu prema zrakoplovnoj luci Schiphol International.
       Voditelj emisije Breakfast Show na nizozemskoj radio-postaji Radio-2 primio je niz poziva slušatelja: prema očevicima, objekti nisu imali treperava svjetla, bili su tihi, imali su bijelo svjetlo na donjem dijelu i kretali su se vrlo brzo. (Izvor: RTV Noord Holland, Nizozemska)
       (Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je ''pet narančasto-crvenih kugli'' bio autentičan prizor svemirskih brodova s Marsa.)
      
Zlatna energija preplavila dvoranu

Amsterdam, rujan 2006 –
Poseban par fotografija koje pokazuju "stanje prije i poslije". Na početku predavanja Benjamina Crema 20. rujna 2006. godine u Amsterdamu, u Nizozemskoj, posjetitelj iz Njemačke snimio je gornju fotografiju Maitrejinog presvjetljivanja (ili zasjenjivanja op. prev., eng overshadowing) Benjamina Crema. To »zasjenjivanje« se događa na svakom predavanju i s vremena na vrijeme ga netko uspije fotografirati. Ovdje imamo najnoviji, izniman primjer tog događaja koji prikazuje tok duhovnih energija u dvoranu. Činilo se kao da je Maitrejino zasjenjivanje trajalo gotovo čitavu večer; nisu ga osjetili samo oni koji su već upoznati s iskustvom takvog protoka energije nego čitava publika. Nakon zaključnog zasjenjivanja bilo je očito da je ljude iskustvo predavanja i energija dirnulo te nitko nije želio otići i »prekinuti čaroliju«.


»Čudesno izlječenje«, slaže se liječnik

Za Donnu Sikes iz Cadillaca u američkoj saveznoj državi Michigan više nije bilo pitanje treba li se podvrći operaciji uklanjanja osam-milimetarskog tumora u mozgu, nego kada i kako će se to učiniti. Dok se vozila kamionetom od svoje kuće u Dearborn, na prijeoperativni sastanak i MRI pregled prije vrlo riskantnog zahvata, odlučila je pustiti kazetu kako bi joj pravila društvo. Naslov snimke čiji su autori Gordon i Pat Robertson bio je »Neizmjerna moć – Božji plan za čudesno življenje «.
       »Na kazeti je bilo rečeno da položim jednu ruku na bolesno mjesto. To sam učinila i u to sam se duhu dovezla sve do bolnice te rekla sama sebi: »Isuse, odstrani to, sama sam i nemam nikoga tko bi mi pomogao.«
       Ono što se dogodilo nakon toga Donna Sikes je opisala kao čudo. »Bili smo samo kazeta, ja i moj kamionet,« prisjeća se. »Bila je kaseta, no posao je obavio Isus. Osjetila sam toplinu. Cijelog puta osjećala sam se kao da se vozim u nebesa«. Dok se vozila osjetila je Božju prisutnost; Sveti duh rekao joj je da će sve biti u redu. »Već prije sam znala da će Isus odstraniti tumor iz mene,« ispričala je. »Nikad se nisam bojala tog tumora.«
       Za vrijeme MRI-snimanja tehničarka je zastala, očito osupnuta, i upitala je što bi točno trebali tražiti. Sikes joj je rekla da traže tumor na hipofizi, no znala je da ga neće pronaći, iako se na zadnja dva snimanja jasno vidio. Donna je imala pravo: tehničarka nije pronašla nikakvu izraslinu i na snimkama nije bilo nikakvog traga tumoru. Rezultate je pregledala i Donnina liječnica i rekla joj: »U vašoj glavi je prazan džep ničega.«
       Dr. Alicia Elmore, liječnica obiteljske prakse iz Cadillaca, potvrdila je da je tumor nestao: »Ponovno sam pregledala snimke i izvještaje i nemam medicinskog objašnjenja za to osim da se radi o čudesnom izlječenju.
       »Imamo dva njezina stara MRI-ja,« kasnije je rekla u intervjuu. »Ovdje se može vidjeti (tumor).« Dr. Elmore je jo dodala da se tumor može smanjiti liječenjem lijekovima, no da u slučaju Donne Sikes »...nema nikakvih podataka da je uzimala bilo kakve lijekove«.
       Čudesno ozdravljenje promijenilo je Donnin život. »I prije sam vjerovala u Boga, no sada s njim razgovaram. Nisam znala koliko me voli.« »Isus radi čuda,« rekla je. (Izvor: Cadillac News, Michigan, SAD)
       (Majstor Benjamina Crema je potvrdio da je Donnu Sikes izliječila njezina vjera. U njezino izlječenje nije bio umiješan nijedan Majstor.)
      
Proslave Imama Mahdija

9. rujna 2006. Iranci su sa zastavama i raznobojnim svjetlima slavili rođendan dugoočekivanog 12. Imama poznatog pod imenom Mahdi. Na jednoj zastavi je pisalo: »Mahdi – svijet te očekuje.« Imam Mahdi je navodno nestao u desetom stoljeću, no njegov se ponovni dolazak očekuje u vremenu kaosa i rata. Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad je na međunarodnoj konferenciji u Teheranu govorio o »očekivanom Imamu«; on vjeruje da njegova vlada mora pripremiti svoju. Imam Mahdi je ime učitelja kojeg očekuju muslimani.
       (Izvor: BBC News Online, The Telegraph, Velika Britanija)
       (Prema Učenju vječne mudrosti, Maitreju pod različitim imenima očekuju sve vjerske skupine.)
      
Swami Premananda: Avatar iza rešetaka
      
Piše Adam Parsons

Swami PremanandaAdam Parsons je prvi strani novinar koji je posjetio Swamija Premanandu od njegova zatvaranja u Indiji 1994. U ovom živopisnom članku (koji je objavljen u Share Internationalu od srpnja/kolovoza 2006 i koji ovdje prenosimo u cjelovitom obliku) Parsons opisuje uvjete u zatvoru i utjecaj Avatara na one koji se nalaze oko njega.
      
U udaljenom selu na rubu južne Indije, daleko izvan zemljovida svakog turista, sveti čovjek veselog duha obavlja svoju svakodnevnu rutinu. Između šest ujutro i šest navečer swami Premananda dnevno održava duhovne poduke za stotine slušatelja, osobno odgovara na beskonačan niz pisama dajući svoj savjet i potporu, svakog dan prima na razgovor siromašne ljude iz svoje okoline, a uza sve to još čitavo vrijeme savjetima pomaže pri vođenju plantaže voća, rasadnika cvijeća, sirotišta, škole i ašrama udaljenih 250 kilometara. Sve to možda zvuči kao život naročito predanog mudraca, samo što Swami Premananda već više od jedanaest godina čami iza zatvorskih rešetaka, a ljudi koji svakog dana traže njegov savjet su njegovi kolege zatvorenici u zatvoru Cuddalore.
      Čovjeku je teško zamisliti kako bi taj swami nježne vanjštine, kose dignute u punđu na vrhu glave i toplog osmijeha za svakog posjetitelja mogao biti sposoban za užasne zločine koje mu pripisuju. Pa ipak, 5. travnja 2005. godine najviše sudište u Indiji proglasilo je Premanandu krivim za ubojstvo, silovanje i urotu te ga osudilo na »dvostruku doživotnu« kaznu bez prava na žalbu. 
      Prema indijskim novinama i tabloidima, on je najgori kriminalac u povijesti države Tamil Nadu, no prema Premanandinim podupirateljima, među kojima je i najglasovitiji pravni um u Indiji, radi se o skandaloznoj pogrešnoj osudi koja mora protresti savjest svijeta. Radi se, neki kažu, o najvećim ekstremima – dobru protiv zla, grešnicima protiv svetaca, te o simboličnom primjeru čovjekove vječne borbe za pravdu i istinu.
      Suci Vrhovnog suda u Delhiju nazvali su Premanandu »vragom« i »čudovištem« te čak prekoračili svoje ovlasti zabranivši bilo kakvo ublaženje njegove kazne ili pomilovanje. Njegovi međunarodni sljedbenici, međutim, nastavljaju se boriti za pravdu te tvrde da je Swami Premananda božanska inkarnacija, Avatar ravan najvećim svecima, biće najviše čistoće koje utjelovljuje sile nepoznate znanosti. »I mene Bog stavlja na kušnju,« rekao je nakon svog uhićenja. »Uvjeren sam da će me zbog svega toga postati poznat cjelokupnom čovječanstvu.«
      Stavimo li na stranu medijsku oluju koja se u Indiji digla oko Swamijevog duhovnog statusa, njegova životna priča je sasvim izuzetna. Rodio se u Šri Lanki 1951. godine s imenom Prem Kumar. Još dok je bio beba oko njega se često manifestirao sveti prah ili vibuti (vibhuti), a nedugo nakon što je prohodao počeo je pokazivati neobično zanimanje za duhovnost. Dok su se njegovi braća i sestre igrali van kuće, Prema se već kao četverogodišnjaka moglo pronaći kako s bakom izvodi ritual puju ili pak negdje u kutu, okrenutog prema zidu i uronjenog u duboku meditaciju. Kažu da je kada bi previše razmišljao o božanskom ili o životima svetaca padao u nesvjesno stanje ekstaze.
      Swamijeva starija sestra, gđa. Vinayasoundary Raman, koja sada živi u ašramu u Indiji, ispričala je da je Prem iz ničega materijalizirao slatkiše i voće za svoje prijatelje, te da je u svojoj školi postao glasovit po umnožavanju za školski objed, po vođenju učenih rasprava o filozofskim temama i po tome što je izvodio čudesna ozdravljenja. Kada su shvatili da ima sposobnost trenutačnog uvida u probleme bilo kojeg čovjeka i nepogrješivog predviđanja njihove budućnosti, stotine ljudi u Šri Lanki počeli su tražiti njegov blagoslov i ozdravljenje, sve dok Prem nije donio svjesnu odluku da ostatak svog života posveti služenju čovječanstvu kao redovnik sannyasin. Od tog dana ga čak i njegova obitelj iz poštovanja naziva Swami Premananda, što je ime nastalo od dvije sanskrtske riječi, Prema (čista ljubav) i Anandam (vječna sreća), koje zajedno znače da se preko ljubavi dolazi do vječne sreće
      Nakon što je tokom etničkih nemira u Šri Lanki 1983. godine gledao kako njegov prvi ašram izgara do temelja, mladi Swami zasnovao svoj dom u udaljenom pustinjskom području u saveznoj u južnoj indijskoj državi Tamil Nadu i postupno preobrazio veliko zemljište u oazu dugih promenada i njegovanih cvjetnih gredica. Stari stanovnici još uvijek pričaju o neumornom aktivnostima tih dana: preko vikenda su na tisuće posjetitelja dolazile na daršan (blagoslov) i svakoj bi se osobi uvijek omogućio osobni razgovor s Premanandom. Za ašram se i dandanas može reći da je vrlo uspješna zajednica. U školi se pruža skrb i obrazovanje za 800 siročadi i siromašne djece, a u ašramu se svakog dana nahrani i do tisuću ljudi. Imaju tiskaru, sobu s računalima, posebnu autobusnu liniju i mnoštvo taksija koji nude prijevoz. Kolone brbljave djece odlaze u školu i s rukama sklopljenima u molitvu veselo pozdravljaju svakog stranca – »Jai Prema Shanti?« (u prijevodu: »Neka pobijede božanska ljubav i mir!«).
      To vedro ozračje uzdrmano je kada je 19. studenog 1994. mnoštvo policajaca s automatskim oružjem i u oklopnim vozilima upalo u ašram. Dva tjedna prije jedna devetnaestogodišnja djevojka i dvije odrasle osobe obratili su se različitim državnim novinama u Madrasu i iznijeli neodređene ali teške optužbe da ih je Premananda seksualno zlostavljao. Iako nisu bili ponuđeni nikakvi konkretni dokazi, Swami i još šestero drugih stanovnika ašrama, među kojima su bili i Premanandin postariji stric te brat, bili su brzo uhićeni i zatvoreni.
      Uskoro je čitavu državu Tamil Nadu preplavila gomila senzancionalističkih članaka s mnogim dodatnim optužbama, pri čemu su svi odreda bili napisani na temelju neslužbenih »informacija«, izjava anonimnih izvora, ili jednostavno na temelju klevetničkih tračeva iz tabloida. »Prems«, kako su počeli zvati Swamija, je već prije početka suđenja proglašen krivim za krijumčarenje oružja, ubojstvo, urotu i prijevaru, za izvoz marihuane te čak za borbu na strani zloglasnih terorista iz Šri Lanke, Tamilskih tigrova. Dok je prodaja časopisa skokovito rasla, početnoj optužnici za silovanje dodavano je na desetke drugih. Na posljetku je policija podnijela trideset i tri krivične prijave, koje su bile zasnovane isključivo na opscenim medijskim izviješćima, međutim usprkos dugotrajnim istragama i divljim medijskim spekulacijama, nije pronađena ni trunka dokaza.
      Prema Ramu Jethmalaniju, jednom od najcjenjenijih i najboljih odvjetnika u Indiji, koji je branio Swamija, navodne »žrtve silovanja« su protuzakonito držane u jednoj sobi, gdje su im sve do kraja suđenja bili zabranjeni bilo kakvi kontakti s obiteljima i prijateljima, te gdje su ih više puta skidali do gola, tukli i mučili sve dok nisu dali lažne izjave protiv Premanande. Tvrdi da je optužba za ubojstvo, koju su dodali dva mjeseca nakon početka procesa, u cijelosti »fiktivna «, te da se radi o »pravnoj smicalici« i »divovskom propustu pravde«.
      U kolovozu 1997. godine, gotovo tri godine nakon uhićenja, presuda sudaca Vrhovnog suda odjeknula je čitavom Indijom. Na zaprepaštenje i nevjericu sljedbenika i njegovog pravnog tima, Swami Premananda proglašen je krivim za serijska silovanja i ubojstvo. Dodijelili su mu dvije doživotne zatvorske kazne, što je samo po sebi pravno upitno. Ujedinili su dvije optužnice umjesto da ih obrade odvojeno, što je opet bilo u suprotnosti s indijskim zakonom. Većina od šest suoptuženika osuđeni su na doživotne kazne. 
      Zatvor u kojem Premananda živi od 1998. godine udaljen je od ašrama četiri sata vožnje vlakom. Nalazi se u prašnjavom obalnom gradu po imenu Cuddalore što ga je krajem 2004. godine pogodio cunami. Nijedan turist nema što ovdje tražiti, posebno pri kraju blatnog kišnog perioda, međutim bio sam upozoren da, s obzirom na negativno mišljenje većine Indijaca o Premanandi, ne navedem pravi razlog svog posjeta. To je pridodalo laganom osjećaju da se nalazim na tajnom zadatku – naime, Swami od svog uhićenja nije razgovarao s nekim stranim novinarom. Dakle, ako netko bude pitao, rečeno mi je, trebao sam se pretvarati da sam na putu u obalnu francusku koloniju Pondicherry.
      Rano ujutro nekolicina nas se okupila obližnjem selu i sjela u dva stara taksija »Ambasadora« iz 1950-ih. Zatvor je bio dva kilometra dalje, usred tihog i mračnog šumskog krajolika, okružen praznim dvorištem i zidom na kojem su bila dva stražara sa staromodnim puškama. Sve je postalo još više nadrealno kada se naša mala povorka okupila oko Premanande, koji je tiho sjedio na stolici u kutu gole zatvoreničke ćelije bez prozora.
      Mnogo ljudi koji prvi put upoznaju Swamijija (čita se »svamiđi«, op. prev.), kako ga se obično naziva, kažu da odudara od uobičajenih predodžbi o mrkim svetim ljudima; sa svojom punom okruglom bradom, uvijek nasmijanim licem, bijelim zubima i ogrtačem koji se naziva lungi, izgleda gotovo kao stereotipski mudri i veseli guru. Sa strancima razgovara karizmatičnim i samoukim engleskim što ponekad zahtijeva prijevod onih koji bolje poznaju njegov zabavni stil, s izokrenutim rečenicama i izostavljanjem glagola, i zna biti teško ne smijati se njegovim živim objašnjenjima.
      Pomoćnik za odnose s javnošću koji je prevodio objasnio je da Premananda postupno gubi vid zbog neliječenih očnih mrena i dijabetesa, kao i da pati od visokog krvnog pritiska, problema s ušima i kronične astme. Rekli su mi da tokom monsunskog razdoblja kiše često poplave svaku ćeliju i da je onda u njima vode do visine koljena. »Ovdje nema gotovo nikakvih uvjeta – nema krova, ventilatora, nema rasvjete ni kreveta. Moram spavati na podu,« objasnio je Premananda smijuljeći se i škiljeći kroz rešetke.
      Opisao je te okolnosti s takvom vedrinom i radošću da je bilo vrlo lako zanemariti očito izuzetne teške životne uvjete u zatvoru. Rekao je i da je noću »toliko vruće da jedva može disati«, što ga prisiljava da koristi »ručni fen napravljen od palminog lista« kojim »njegova ruka automatski maše čak i dok spava.«
      Kada smo ga pitali kako je s drugim zatvorenicima, Swami je počeo opisivati mnoge nepravde u indijskim zatvorima. Od tri tisuće zatvorenika u Cuddaloru velik je postotak nedužnih, rekao je, jer postoji opća praksa da bogataš počini ubojstvo ili neki drugi zločin, zatim potkupi policiju, i da se ta to djelo onda okrivi neki »običan« čovjek.
      »Kako možemo pomoći tim ljudima? Jedini način je da im platimo odvjetnika,« rekao je. »Država svakom zatvoreniku dodjeljuje odvjetnika, no on ne radi ništa. Oslobodio sam oko 200 ljudi tako što sam im platio odvjetnika. Ako mi netko da novac, taj novac ide direktno njihovom odvjetniku! Za sebe ne želim nikakav novac.«
      Drugi zatvorenici koji žive uz njega govore o dobrim djelima koje Premananda potiho i neprestano čini u zatvoru. Gospodin Parvallal, koji svakog dana provede više sati u Premanandinoj ćeliji pišući odgovore na pisma koje mu Swami neumorno diktira, jer on sam gubi vid pa ne može pisati, prenio nam je informaciju koju ne znaju čak ni u ašramu. »Svakog jutra oko osam sati,« rekao je, »se u dvorištu, uz posebno dopuštenje stražara, okupi oko stotinu ljudi i sluša Premanandine govore o Sanathana Dharmi (filozofija drevnih indijskih mudraca). »Prisustvujem Swamijevim podukama četiri godine i potpuno su me promijenile,« rekao je. Kada slušamo Swamijeve satsange (predavanja), taj sat zaboravimo da smo u zatvoru.« 
      G. Kumaran, tih i iskren mladić koji pomaže Premanandi pri svakodnevnim poslovima u njegovoj ćeliji, govorio je o njemu s takvim poštovanjem da su mu se oči zažarile a lice kao da je zasjalo. Opisivao je kako Swami stotinama zatvorenika koji ga posjećuju pruža kako duhovnu tako i materijalnu pomoć, uključujući lijekove i druge nužne potrepštine, knjige i školarine za njihovu djecu, poslove za njihove siromašne žene, čak male trgovinice pomoću kojih mogu ponovno stati na noge kada izađu iz zatvora. Rekao je: »Iako Swamiji ima ljudsko tijelo, osjećam da je on u stvari živi bog.«
      Jedan bivši zatvorenik, gospodin Shankara, pričao je kako je postao toliko privržen Premanandi da nije htio napustiti zatvor kada je došlo vrijeme za to.
      Dok je Swami Premananda suočen s još 18 godina zatvora bez mogućnosti na žalbu, protuoptužbe u njegovoj parnici su toliko ozbiljne da mnogi podupiratelji smatraju da bi slučaj trebao rješavati međunarodni sud. Ram Jethmalani, usprkos tome što se sa 83 godine povukao iz prava, zakleo se da će osobno raditi na slučaju sve dok ne dođe do predsjedničkog pomilovanja ili oprosta. »Čovjek se mora sakriti od srama,« rekao je nakon presude Vrhovnog suda, tvrdeći da je presuda osramotila indijsku pravnu struku pred međunarodnom javnošću jer su dozvolili da policija se iz svjedoka udarcima izvuče »ono što je policija smatrala istinom«. Implikacije su tako opasne, upozorava Jethmalani, da bi zakonodavstvo u Indiji trebalo hitno korigirati zakone koji omogućavaju takve takva postupanja.
      Više mistična interpretacija slučaja dolazi od suca Vrhovnog suda Šri Lanke, C.V. Wigneshwarana, koji je dugogodišnji Premanandin poklonik i jedan od mnogih svjedoka obrane koje je sud odbacio kao »nerealne«. »Najvažnija stvar koju treba prepoznati, kaže sudac Wigneshwaran, nisu samo sramotna kršenja ljudskih prava, čak ni očite nepravde koje se zbivaju u indijskom pravnom sustavu – to su jednostavno zatvorenici koji su promijenili svoje živote nakon što su u zatvoru sreli Premanandu.
      20. studenog 2005 u Premanandinom se ašramu slavio Swamijev pedeset i četvrti rođendan dok je on pod stražom ležao u tristo kilometara udaljenom bolničko krevetu u Madrasu. Dva dana kasnije bio je datum kojeg nije bilo razloga slaviti –jedanaesta obljetnica Premanandinog boravka u zatvoru. 
      Većini zapadnjaka već sam spomen riječi guru ili božanstvo zvuči previše nevjerojatno da bi joj poklonili imalo pozornosti, međutim ako je Premanandinom slučaju bar donekle za vjerovati, tada bi njegova životna priča mogla doslovno promijeniti jezgru današnjeg ateizma. On je već izjavio da točno zna zašto je dospio u zatvor, kada će biti oslobođen, i točne posljedice svega toga za koje će saznati »čitavo čovječanstvo«. No, možda najtajanstvenije su riječi koje je izrekao u zatvoru 2002. godine: »Došao sam na ovaj svije odraditi određeni posao,« rekao je. »Bog mi je dao zadatak i tek ga trebam započeti... no nakon što ga započnem ćete shvatiti.«
      
[Biografska napomena:]
Adam Parsons je nezavisni novinar koji objavljuje u britanskim časopisima i novinama.


Rat i duša
 
Intervju s dr. Edom Tickom
Ilse Baker

Ilse Baker razgovarala je s kliničkim psihoterapeutom dr. Edom Tickom, dr. sci., o razarajućim učincima postt+raumatskog-stresnog poremećaja. Slijedi cjelovit članak.

Dr. Ed Tick klinički je psihoterapeut i ravnatelj ''Centra za usmjeravanje duše'' u Albanyju, u američkoj saveznoj državi New York. Specijalizirao se za rad na posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) koji je utvrđen kod 20 posto vojnika koji su se vratili iz Iraka. Rat i duša : Liječenje američkih veterana od posttraumatskog stresnog poremećaja je njegova najnovija, nedavno izdana knjiga. S njezinim autorom je za Share International razgovarala Ilse Baker.

Share International: Naslov Rat i duša iznenađuje. Zašto ste ga izabrali? Kako ste se počeli baviti liječenjem ratnih veterana? Radi li se po vašem mišljenju o psihološkim ili duhovnim ranama, ili o oboje?
       Ed Tick: 1979. godine započeo sam raditi kao psihoterapeut s traumatiziranim veteranima iz Vijetnamskog rata. Ubrzo sam opazio da rat ranjava tijelo, um, srce i duh, što danas nazivamo posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). To nije običan stres i anksiozni poremećaj, kako je trenutno klasificiran. Rat štetno djeluje na sve naše vitalne funkcije, mijenja način razmišljanja, opažanja, osjećaja, ljubavi, predodžbe o sebi, način našeg djelovanja, igranja, vjerovanja, naš pogled na moral, naš vrijednosni sustav i motivaciju. Tokom vremena smo te funkcije opredijelili kao karakteristike duše. Stoga se PTSP može najbolje razumjeti kao poremećaj identitet koji mijenja poimanje sebe, ranu duše koja deformira sve vitalne funkcije čovjeka. 
       U svojim studentskim danima sam protiv Vijetnamskog rata. Godine 1975. započeo sam raditi kao psihoterapeut i uskoro su mi na terapije počeli dolaziti vijetnamski veterani. Na prosvjedima smo izvikivali: ''Vratite naše dečke kući.'' Neki od tih mladića nisu se uspjeli u potpunosti "vratiti". Odlučio sam da ću napraviti sve što je u mojoj moći kako bi ih vratio kući.
       Tokom povijesti mladići su morali služiti, često kao ratnici, kako bi prošli proces odrastanja. Služenje u vojsci danas, posebno ratovi poput onih u Vijetnamu i Iraku, ne posjeduju svetost tog rituala kao potvrdu zrelosti i pripravnosti za život. Pomaganje ratnim veteranima bio je moj alternativni oblik služenja i proces odrastanja i dozrijevanja.

SI: Veliki broj ljudi se nada da će ratovi izumrijeti, čim prije to bolje. Milijuni ljudi u našoj državi i svijetu su u ožujku 2003. demonstrirali prije nego što smo napali Irak. Pa ipak, u svojoj ste knjizi napisali: '' ...mi čeznemo za stanjem koje nam rat nudi. Rat nas uzbuđuje, postajemo ovisni o njemu i zaljubljeni arhetip rata ...Rat nam daje smisao...'' Na koga se odnosilo to ''mi''? Vrlo je obeshrabrujuće to pročitati.
       ET: Kad bi prevladali razum i sućut rata bi davno nestalo. Međutim on ima moć nad čovječanstvom, posebno nad nasilnom američkom kulturom, ali ne samo nad njom. Rat je uzbuđenje, ovisnost te kulturama i narodima pruža jedinstvo, koheziju i smjer; posebno onda kada su prisutni unutrašnji problemi i osjećaj izgubljenosti, kao što je to slučaj u Americi danas. Rat budi najosnovnije nagone, kojima se mnogi ljudi ne mogu oduprijeti. Osim toga, Jungova nas psihologija uči da je arhetip vojnika univerzalan i da ga je potrebno na neki način razviti i zadovoljiti. TI gotovo univerzalni aspekti rata vide se i u dominaciji bogova rata u gotovo svim tradicionalnim mitologijama
Sve to možda ukazuje da ratove nikad nećemo uspješno okončati razumskim, političkim ili povijesnim načinima. Moramo njegovati duhovnu evoluciju čitavog čovječanstva tako da se naše više funkcije – srce, um i duh – ujedine i surađuju kako bi prevazišli nasilan pritisak nagona.

S. I.: Albert Einstein je rekao: »Ubijanje u ratu nije ništa bolje od običnog ubojstva.« Da li se tako osjećaju veterani s PTSP-om?
       E.T.: Naravno! Reakcije se doduše uvelike razlikuju ovisno od osobe, rata, moralnosti i okolnosti ubijanja.
       Veterani se osjećaju kao da su počinili ubojstva ako su njihove žrtve civili ili zatvorenici. Jedan pilot bombardera iz Drugog svjetskog rata žalio se da se čitav život osjeća kao masovni ubojica jer je bombardirao civilne ciljeve. Jedan vijetnamski topnički časnik je pričao kako se nikad nije osjećao krivim jer je ubijao vojnike, ali da je strašno patio zbog ubojstava seljaka i uništavanja sela.
       Veterani se često osjećaju kao ubojice ukoliko ne vjeruju u cilj za koji se bore. Mnogobrojni veterani iz Iračkog rata osjećaju se kao ubojice jer je njegov povod neopravdan i temelji se na laži. Davanje i uzimanje života su u domeni Boga. Mi jednostavno ne možemo nekome oduzeti život iz razloga koji bi bili tako očito pravedni da bi se održali pred božanskim sudom. Ratovi poput onih u Vijetnamu i Iraku ne pružaju takve razloge pa se stoga po povratku kući mnogobrojni veterani osjećaju kao ubojice. To je značajna dimenzija njihove moralne i duhovne traume.

SI.: Poznajemo li posttraumatski stresni poremećaj jednako dugo kao što poznajemo borbu i rat? Za koji tip vojnika je vjerojatnije da će patiti od te vrste poremećaja? Je li moguće da se poremećaji manje javljaju kod vojnika na pobjedničkoj strani? Da li PTSP rjeđe pogađa katoličke vjernike koji idu na ispovijedi?
       E.T.: PTSP postoji toliko dugo koliko postoje i ratovi. Homer je u Ilijadi opisao kako je Ahil patio od posttraumatskog stresa. Antički Grci su to nazivali thymos ili bijes, Španjolci su to nazivali kažu "biti izgubljen", u američkom Građanskom ratu se zvalo "vojnikovo", a u Prvom svjetskom ratu "granatnim šok"
       PTSP je učestaliji i izraženiji u velikim ratovima, s više masovnog ubijanja i razaranja, i u njima je ujedno daleko veći broj psiholoških nego fizičkih žrtava. Udaljenost, neosobnost, brutalnost pri obuci, tehnološko uništenje, nezakoniti povod, nekompetentni i bezobzirni vođe, sve to doprinosi izraženijem PTSP-u.
       Čak i pripadnici prvotnih američkih kultura poznavali su traumatski učinak ubijanja. Mnoga su plemena koristila rituale za "vraćanje vojnika kući". Posttraumatski stresni poremećaj su očekivali i imali ga pod nadzorom, to ej bila kratkoročna i od strane kulture poduprta reakcija na ubijanje. Tako nije ostala »zamrznuta« u psihi.
       Vojna psihijatrija pokušala je uočiti i izdvojiti vojnike za koje je bilo više vjerojatno da će oboljeti od PTSP-a. Mlađi vojnici i oni koji dolaze iz disfunkcionalno okoline su podložniji. Jedini tip osobnosti koji iz užasnih razaranja modernih tehnoloških ratova izađe nepromijenjen je sociopat. Katolički vojnici i ostali koji se ispovijedaju općenito nisu manje pogođeni, međutim imaju dodatne strategije koje im pomažu pri oporavku.
Posttraumatski stresni poremećaj bi bio jednako raširen i da je Amerika pobijedila u Vijetnamskom ratu. Godine 1968. William Sloane Coffin Jr. je napisao: ''Ne može biti pobjede ukoliko vojnička pobjeda prouzrokuje moralni poraz'' . PTSP se ekstremno izražava kod veterana iz Zaljevskog rata, jer mnogi osjećaju da su bili dio jednostranog krvoprolića. 

Liječenje vojnika koji se vrate iz rata

S.I.: Navedite nam primjer u kojem se vidi iscjeliteljska  moć pripovijedanja doživljenog koju koristite tijekom vaših radionica. Koje su druge prokušane metode za liječenje vojnika koji su se vratili kući?
       E.T.: Na radionicama pomirbe sudionici pričaju o onome što su proživjeli, bez osuđivanja slušaju priče drugih te prepoznaju da su sve dio zajedničke povijesti. Mi te priče oslobađamo psihičke izolacije i internalizacije. Kada sam vodio putovanja u Vijetnam, u istoj sam skupini imao Amerikance, Kanađane, Vietkongovce, Sjeverne Vijetnamce, Južne Vijetnamce i mirovne aktiviste. Svi su potvrđivali priče drugih i govorili kao što je rekao jedan od Vijetkongovaca: "Svi smo mi braća i sestre, jer preživjeli smo isti pakao'', te, ''I vijetnamski i američki vojnici moraju služiti i štititi jedni druge ostatak života."
       Veteranima je potrebno i pročišćenje. Odgovornost moramo prenijeti s leđa veterana na čitavu državu i tražiti pomirenje i vraćanje na prvotno stanje. Moramo obnavljati i davati tamo odakle smo uzeli. Moramo oblikovati skupinu zrelih starijih ratnika koji mogu mudro i disciplinirano služiti našem društvu te potaknuti naše veterane u smislu daljnjeg svjedočenja i služenja.

S.I.: Nositi se sa traumama tolikog broja ljudi emocionalno zacijelo je vrlo zahtjevno. Kako s tim izlazite na kraj?
       E.T.: Elie Wiesel je napisala: "Tko god sluša preispituje vlastiti život". Archibald MacLeish je pisao o tome da nas "viđenje zaslijepi''. Doista je teško ući u svijet trauma preživjelih. Naša kultura prikazuje nasilje, međutim traumatične svjedočanstva ne sluša dovoljno duboko ili dobro.
       Osjećam duboku odgovornost da svjedočim tamnim i teški istinama čovjekovog postojanja. To je djelomično zbog toga što sam židov te sam naslijedio ostavštinu ugnjetavanja, prvenstveno, prije svega holokausta. Također, dolazi od toga što sam preživio i izliječio svoje velike traume i što sam odrastao za trajanja Vijetnamskog rata.
Područje trauma prepoznaje mogućnost da se i sami traumatiziramo prevelikim izlaganjem pričama drugih, što se naziva sekundarna trauma. To je SAD osjetio 11. rujna. Nekoliko godina imao sam noćne more zbog slušanja o tuđim bitkama, to je ostavilo traga na mojoj svijesti, no moje je viđenje postalo zrelije. Izgubio sam nevinost. Naučio sam se kretati kroz pakao "otvorenog srca", sposoban s mojim preživjelim sugovornicima osjetiti ono što su sami prestali osjećati. Kada iskuse moje vlastite osjećaje potaknute njihovim pričama, to često prouzroči ponovno buđenje njihovih vlastitih umrtvljenih srca. To je zahtjevno, ali časno i potrebno putovanje u podzemlje.

S.I.: Svake godine organizirate putovanja u Vijetnam. čini se da njihova kultura i duhovnost vrlo pozitivno utječu na traumatizirane veterane i civile, za koje '' puške i dalje zvekeću.'' Kada ponovo idete na put?
       E.T.: Godišnja posjete Vijetnamu vodim od 2000. godine i sljedeće putovanje predviđeno je za listopad 2006. Ta putovanja imaju izuzetno pozitivan utjecaj na sve, ne samo na veterane. Neki od naših veterana su samo dva tjedna koliko je trajao posjet skoro potpuno ozdravili od PTSP-a – stjecanjem oprosta, osjećanjem bratstva i radom na obnovi koji poništava njihovu žalost i krivnju, što im je sve pomoglo u uvidu da je rat doista gotov i da im se njihov život vraća. Svi Amerikanci imaju nedovršenog posla s Vijetnamom i zato su moja putovanja namjenjena svakome. Služe kao pomoć u preoblikovanju bolnog starog rata u dobre nove odnose između dva naroda.

S.I.: U svojoj knjizi ''Zlatna kornjača'' (The Golden Tartoise) govorite čitateljima o tome kako su Vijetnamci koji su preživjeli rat gostoljubivi i puni oprosta. Kako objašnjavate njihovu velikodušnost prema našim vojnicima? Posebno ako uzmemo u obzir da se rat događao na njihovom teritoriju te da su vidljivi i nevidljivi razarajući učinci kod njih nesrazmjerno veći.
E.T.: Čini se da Vijetnamci manje pate od PTSP nego Amerikanci iako je kod njih fizička šteta bila daleko veća. Zašto? Vijetnamci su osjećali kako je moralno opravdano braniti svoju zemlju od napadača. Jedan od Vijetkongovaca je rekao: "Nikada se nisam borio protiv Amerikanaca. Odupirao sam se osvajačima." Tijekom rata, Ho Ši Minu je poučavao svoje ljude da ne smiju mrziti Amerikance iako su se morali boriti protiv nas i ubijati nas. Ho ih je učio da su američki vojnici isto tako žrtve rata.
       Vijetnamski budizam i konfucionizam pruža duhovnu i socijalnu strategiju za očuvanje zdravog razuma za vrijeme ludila rata i nakon njega. Vijetnamci kažu: "Kad si u ratu, budi u ratu; kada si u miru, budi u miru." Oni nas pitaju zašto nam je bilo potrebno toliko vremena da se vratimo. Žena koja je preživjela pokolj u My Laiju pričala mi je kako vjeruje da živi da bi sretala s američkim vojnicima i opraštala im. Tradicija konfucijanizma pomaže Vijetnamcima da svakome pronađu njegovu ulogu u društvu, tako da su oni koji su iz rata izišli osakaćeni sada poštovani i uključeni u društvo. Naše društvo moglo bi mnogo naučiti od njih.

S.I.: Možete li nam reći nešto o Muzeju ostataka Vijetnamskog rata, nekada zvanog Muzej američkih ratnih grozota?
       E.T. Vijetnamci su mu promijenili ime jer nas nisu htjeli uvrijediti. Muzej uglavnom kroz američke oči prikazuje ratne grozote i njihove posljedice. Mnogo fotografija su donijeli američki i strani dopisnici. Mnogo je fotografija i statističkih podataka koji govore o žrtvama agent orangea (bojni otrov) i uništenoj zemlji. Izložena su dva fetusa deformirana djelovanjem tog bojnog otrova. Tamo su spomen-obilježja za poginule strane dopisnike i izložba svjetskih antiratnih pokreta, uz zahvalu na moralnoj potpori koju su pružili Vijetnamcima.
       Izložena suvremena dječja umjetnost pokazuje njihove poglede na rat i mir i suočavanje se s gubicima koji su nastali tijekom rata i nakon njega. Mogu se vidjeti i darovi američkih vojnika, kao što su medalje, šljemovi i drugi predmeti, zajedno s porukama u kojima mole za oprost i iskazuju žaljenje.

SI: Molim vas recite našim čitateljima nešto o Međunarodnoj fondaciji prijateljstva?
       E.T.: Skupljamo novac i vodimo projekte ozdravljenja na nekoliko najpogođenijih svjetskih područja. U Vijetnamu smo izgradili dječji vrtić u delti Mekonga, osigurali ogrjev i toplu vodu centru za rehabilitaciju žrtava bojnih otrova, izgradili smo četiri utočišta – domove za ratnu siročad, starce i invalide – stipendirali djecu u školama i proveli akciju prikupljanja sredstava za hitnu medicinsku pomoć. Također, u Južnoj Africi započinjemo projekte za pomoć siročadi čiji su roditelji umrli od AIDS-a.
       Rad na obnovi liječi sve koji su u njega uključeni. U Vijetnamu naši veterani provode projekte pomoći zajednicama na čime području su se borili. Prošle jeseni je veteran koji je ubijao u Da Nangu održao govor prilikom darovanja ''Kuće suosjećanja'' obitelji vijetnamskog ratnog invalida. vijetnamskih veterana. Naš ratni veteran je pričao da se tada kada je ubijao više nije osjećao kao čovjek. Tim se darom ponovno uključio među ljude i postao stalan i koristan dio društva – i to njihovog! On je svoj PTSP izliječio tokom tog posjeta. Značenje izreke "oko za oko" možemo iz traženja osvete preinačiti u vraćanje onoga što smo uzeli. To je pokretačka sila naše Međunarodne fondacije prijateljstva. Možemo pomoći u iscjeljivanju naroda koje smo ranili, a iscjeljujući druge mi iscjeljujemo sebe.

To načelo opisuje stara pjesma na ulazu u budističku pagodu na Mramornoj planini (Da Nang, Vijetnam ). Tokom rata na toj su planini vodile bile borbe, no prije i poslije i poslije toga samo ljepota i iscjeljenje. Pjesma glasi:

U ovom svijetu se neprijateljstva
Nikada ne zaustavljaju neprijateljstvima.
Zaustavljaju se ljubavlju.
To je drevni zakon. 

Ed Tick, War and the Soul: Healing Our Nation’s Veterans from Post-traumatic Stress Disorder. Quest Books, Wheaton, Illinois, USA, 2005.

Dodatne informacije: www.mentorthesoul.com

      
Restorativna pravda

S Novog Zelanda dolaze novosti o pristupu kriminalitetu i pomirbi utemeljenom na zajednici. Što se događa kada se suoče prijestupnici i žrtve zločina. Slijedi izvadak iz »Restorativne pravde«.

S Jimom Boyackom i Helen Bowen razgovarala je Megan Scherer

Restorativna pravda (Restorative justice) je kazneni postupak utemeljen na zajednici koji se usmjerava na odgovornost i popravak štete, a ne na osvetu i kaznu. Skupine građana i vladine skupine iz nekoliko zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Kanadu, Australiju i Veliku Britaniju, provode postupke restorativne pravde. 2002. godine Novi Zeland je postao prva zemlja koja je te postupke i načela uvela u kazneni zakon za punoljetne osobe. Megan Scherer razgovarala je s dvoje utemeljitelja novozelandske Zaklade za restorativnu pravdu (Restorative Justice Trust), Jimom Boyackom i Helen Bowen, koji obučavaju skupine zainteresirane za restorativnu pravdu.

Share International: Što je po vašem mišljenju razlog da je Novi Zeland u odnosu na druge zemlje bio relativno brz u usvajanju procesa restorativne pravde?
       Jim Boyack: Novi Zeland je mala zemlja usmjerena na zajednicu. Kod nas je kao sredstvo za promicanje te vrste pravde poslužila maorska zajednica. Njihove pritužbe tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća na indiferentnost kaznenog sustava prema vrijednostima zajednice rezultirale su, 1989. godine, novim, restorativnim pristupom mladim prijestupnicima, što je uključivalo konferencije obiteljskih skupina (family group conferences, FCG). Na temelju iskustva s obiteljskim konferencijama na Sudu za maloljetnike su se u 1990-ima počele na pokusnoj, ad hoc bazi održavati konferencije restorativne pravde. Vlada Novog Zelanda je sa svoje strane prepoznala to kao koristan dodatak kaznenom sustavu, što je rezultiralo različitim zakonima koje je Parlament donio 2002. godine i koji su uzeli u obzir procese restorativne pravde i njihove ishode.

SI: Je li nešto nalik restorativnoj pravdi ikada korišteno u prošlosti? Znate li za neke današnje kulture koje koriste sličan sustav utemeljen na zajednici?
       Helen Bowen: Mnogi domorodački narodi su stvari uvijek rješavali na način koji je uključivao obitelj i zajednicu. Neki ljudi misle da su obitelji Maora ili one s pacifičkog otočja pogodnije za to, no ja smatram da je bit u zajednici. Ako zajednica sudjeluje u odlučivanju, imat ćete nešto bolje od jednostavnog rješenja jedan-na-jedan.
       JB: Maori imaju veće iskustvo u rješavanju svojih problema kao skupina. Ljudi iz maorske zajednice odlaze u Marae (kuću za sastanke) i govore o stvarima o kojima se ne bi usudili progovoriti izvan Marae. Postoji pravilo da se ništa što se dogodi u Marae ne iznosi izvan Marae kako se vani ne bi prouzročili sukobi. Restorativni proces je jednostavno proces koji daje žrtvama i prijestupnicima priliku da u sigurnoj i miroljubivoj okolini razgovaraju o problemima o kojima inače nikada ne bi imali prilike razgovarati.

SI: Sudjelovanje članova njihovih obitelji, a ne samo žrtve i prijestupnika, zacijelo ima pozitivan učinak.
       HB: Za žrtvu je posebno važno da zna da prijestupnik dolazi s drugim ljudima. Za njih je prilično zastrašujuće ako misle da je to izolirana osoba bez obitelji, bez ikoga kome je stvarno stalo do njega, pa im se može nametnuti pretpostavka da mu je kriminal navika.

SI: Što žrtva dobiva sudjelovanjem u takvim postupcima?
       HB: Informacije. Recimo da se radi o provali: sve čega se žrtve mogu sjetiti je on što se dogodilo u tom trenutku, straha što ga to prisjećanje nosi u sebi i stvari koje nedostaju. Za trajanja tog procesa žrtve upoznaju tu osobu, činjenicu da ima obitelj, činjenicu da nema zaposlenja. To demistificira čitavu situaciju i pruža žrtvama priliku da kažu: »Pa, doista ne želim da to učiniš nekome drugom. Razgovarajmo o tome kao bismo mogli spriječiti da se to ponovi.« Uključiti žrtve u taj proces je u stvari vrlo ovlašćujuće. 

(Za cjelovit članak vidi Share international od listopada 2006.)


»Isus je bio najveći demokrat«


Dr. Murdo MacDonald-Bayne

Murdo Macdonald BayneU rujnu 1944. godine dr. Murdo MacDonald-Bayne održao je govor pred slušateljstvom u Escom Auditoriumu u Johannesburgu, u Južnoj Africi, u kojem je otkrio »osnovna načela za rješavanje osobnih problema i obnovu svijeta.« Njegov govor je strastven apel na svakog pojedinca da preuzme odgovornost za ono što se događa u svijetu. Rješenja koja predlaže na mnogo načina odražavaju Maitrejine prioritete i Njegov poticaj da »Čovjek mora djelovati i provesti svoju volju«. Ta rješenja su jednako relevantna i nužna danas kao što su bila i u vrijeme kada su dana.
       Dr. Murdo McDonald Bayne (1887-1955) bio je posvećenik drugog stupnja i prošao je obuku kod Majstora u Tibetu. Bio je vrlo ugledan iscjelitelj i autor niza knjiga – najpoznatije su Beyond the Himalayas (Onkraj Himalaje) i Divine Healing of Mind and Body (Božansko iscjeljenje uma i tijela) – te osnivač centara za širenje »istinskog Kristovog učenja« u mnogim državama širom svijeta. Izvor iz kojega su preuzeti sljedeći odlomci najprije je objavljen kao dodatak u njegovoj knjizi I Am the Life (Ja sam život) (L.N. Fowler, cca. 1947, više je nema u prodaji).

»Za pojedinca je važno da postane živo svjestan svojeg mjesta u nacrtu stvari, da shvati da nijedno trajno poboljšane u ljudskim odnosima nije moguće sve dok pojedinac ne spozna svoju nedjeljivost od drugih ljudi.«

»Svijet se danas prepire oko toga kako će živjeti, no taj prijepor nije ništa novo, star je koliko i život ljudske zajednice, jer povijest tokom stoljeća otkriva čovjekovu vječnu borbu za slobodu, pravo na život. Može biti da je čovjek uhvatio tu viziju te da je zbog zato danas borba tako žestoka. Događanja kojima smo danas svjedoci nisu ništa drugo nego posljedice jučerašnjeg dana, i bez obzira kako ćemo se prema tim događanjima postaviti, to neće izliječiti tegobe našeg svijeta... Svijet je duhovno bankrotirao... Mi, ljudi, smo odgovorni za to hoće li naši postupci voditi u novi rat prema kojem će ovaj (Drugi svjetski rat) izgledati poput školskog piknika. Ima li lijeka? Ima, i Majstori pokazuju put.«

»Svjetlost je u biti po svojoj prirodi individualna, jer pojedinac je taj koji mora vidjeti svjetlost prije nego što se ona može uspostaviti u svijetu, a tek tada možemo postati ta svjetlost. Iskreni duhovni tražitelj postaje ta svjetlost! Moramo živjeti tako da budemo primjer, a ne propovijedati.«

»Svijet sada pokušava riješiti pitanje mira dijeljenjem naroda na dva suprotstavljena naoružana tabora – na one koji imaju sve i na one koji žele sve. Između njih u stvari nema velike razlike. Međutim, osnova za rat nije osnova za mir – ne možemo imati trajni mir ako ćemo se gledati preko nišana i bajuneta. Jedino slobodnim, sistematičnim, nesebičnim i kooperativnim rješavanjem uzroka ratova možemo iskorijeniti uzrok rata; jedino onda kada smo sposobni voljeti i pomagati jedni druge, umjesto da se mrzimo i ratujemo, se možemo nadati da ćemo se riješiti jada i patnje koje smo sami stvorili...«

»Ako se današnje golemo rasipanje života opravdava u ime demokracije, tada poduzmimo sve i sva da uspostavimo demokraciju tako da sami postanemo istinski demokrati. Isus Krist je bio najveći od svih demokrata. Propovijed na gori je autentičan temelj istinske demokracije, a tu istinsku demokraciju još nismo iskušali – ni individualno ni kolektivno.«
»Naše potrebe su po svojoj naravi dvojne: individualne i kolektivne. Kolektivno trebamo trgovinski i financijski sustav koji će služiti ljudima svijeta, a ne porobljivati ih; koji će sprječavati ratove, a ne poticati ih. Kao pojedinci, moramo prestati iskorištavati svoje bližnje te postati spremniji na pomaganje drugima i manje sebični.«

»Moramo se pobrinuti da se radio, tisak i putovanja koriste za uspostavu dobrih međunarodnih odnosa, a ne da neprijateljskom propagandom potiču sukobe...«

»Svi mi – vi i ja – moramo se pobrinuti da za ljude ili skupine ljudi kojima nije stalo do blagostanja čovječanstva i koji ne razumiju duhovne vrijednosti ne bude mjesta kako u međunarodnim tako i u nacionalnim odnosima. Ne možemo više gubiti vrijeme na krpanje starih, istrošenih sustava, vjerovanja ili kultova, koji su nadživjeli svoju korisnost, koji su i u prošlosti bili krajnje neuspješni, niti možemo čekati da nam drugi pokažu put – moramo spoznati da ništa ne može zadržati plimu naše združene volje. jer Bog je s nama – Njegov plan, Njegova moć, Njegova ljubav...«. 

»Svatko od nas mora posvetiti svoje energije kreativnom djelovanju za izgradnju novog, boljeg svijeta, svijeta stalnog zdravlja, sreće, sigurnosti i mira za bratstvo svih ljudi, a to počinje s nama samima, u našim domovima, na našim radnim mjestima i u našem svakodnevnom životu...«

»Sada je vrijeme za obnovu pojedinca i naroda, jer jedinom vjerom, iskrenošću i ljubavlju čovječanstvo može zavrijediti božansku zaštitu. Kao pojedinci moramo iskoristiti priliku za usavršavanje u znanosti življenja, tako da možemo dati istinski doprinos uspostavljanju boljeg reda stvari... Kao građani svijeta, svi moramo prihvatiti svoju odgovornost i usmjeriti snagu svoje inteligencije i svoja nastojanja prema oslobođenju čovječanstva, u uvjerenju da svaki čovjek ima pravo na sigurnost i slobodu, na zdravstvenu njegu, na znanje i bogatstva kulture; da ćemo od sad pa na dalje bogatstva svijeta upotrebljavati u korisne svrhe i za dobro čovječanstva, a ne za njegovo porobljavanje – da će u našim postupcima ljubav prema drugima nadjačati ljubav prema samima sebi.«


Kreativnost — kompilacija

Sljedeće je mali izbor citata iz različitih izvora, uključujući, što je neuobičajeno, pismo koje je napisao Mozart i u njemu opisao kreativni proces.

»Ništa nije jednostavnije od Boga, jer božanski princip počiva u pozadini svih stvari. Kada čovjek to uvidi, dosegnut će svoju istinsku veličinu i tada će iz njega početi teći kreativni tok.« (Maitreja, iz poruke br. 54)

»Svatko ima svoju ulogu u kompleksnom uzorku kojeg tka čovječanstvo. Svačiji doprinos ima jedinstvenu vrijednost i potreban je za cjelinu. Ma koliko je njegova iskra možda blijeda, nema čovjeka u kojem se vatra kreativnosti ne može upaliti. Umjetnost življenja je umjetnost izražavanja te kreativne vatre i tako razotkrivanja prirode ljudi kao latentnih Bogova.
       Ključno je da čitavo čovječanstvo bude dio tog iskustva i nauči umjetnost življenja. Do sada je istinski kreativan život bio privilegija nekolicine. U vremenu koje dolazi će dosad neiskorištena kreativnost milijuna ljudi pojačati sjaj postignuća čovječanstva. Izranjajući iz tame eksploatacije i straha, u pravednim i pravilnim odnosima svaki će čovjek unutar sebe pronaći svrhu i radost življenja.« (Majstor Benjamina Crema iz članka »Umjetnost življenja«)

»Nijedna kreativna vještina nije moguća bez intuicije. Budući da je intuicija kvaliteta duše, izraz duše koja se odražava preko svojeg odraza – muškarca ili žene koji skladaju ili slikaju – intuicija je kreativna vatra u pozadini umjetnosti. Ona dolazi od duše. Sva slikarska i glazbena djela iz prošlosti koja su kvalitetna – koja vas dirnu, koja su trajna, koja imaju značenje i nakon stotina, ponekad tisuća godina – su izraz kvalitete duše.
       Umjetnost dolazi od duše i izraz je, preko intuicije, činjenice da je čovjek duša. Što više djeluje kao duša, to će kvalitetniju umjetnost stvarati.
       To je ovisno o stupnju do kojeg je duša sposobna preko umjetnika izraziti svoju kreativnost. Umjetnost i kultura dolaze od duše.« [Benjamin Creme, The Art of Living – Living within the Laws of Life (Umjetnost življenja – življenje po zakonima života)]

»Kreativnost postoji u svakom Božjem sinu. To je svojstvo dano od Boga. Kreativna aktivnost je latentna priroda života koji se živi po životnim zakonima. Umjetnost življenja je kreativno življenje koje uključuje sve aspekte života.« ([Benjamin Creme, The Art of Living – Living within the Laws of Life (Umjetnost življenja – življenje po zakonima života)]

»Kreativnost i služenje su jedno te isto; služenje je kreativno izražavanje života duše na fizičkoj razini. To se zatim sve više izražava u životu pojedinca i tako nastaje kultura. Nije slučajno da kulturu jednog naroda čine učenici i inicijati tog naroda; oni su ti koji su već izgradili prvi stupanj povezanosti, most između njih samih i njihove duše.« [Benjamin Creme, Maitreya’s Mission Volume Three (Maitrejina misija 3)].

»Rečeno je: izgubite se u služenju. Proces kojim to činimo je gradnja mosta. Posljedica je kreativnost služenja: kreativnost je služenje, služenje je kreativnost. Priroda duše je da se izražava preko nekog oblika kreativnog služenja, a kada to činimo gubimo osjećaj odvojenog ja. Produbljujemo svoje svoj doživljaj makrokozmosa i spoznajemo da smo jedno s njim. To je sve snažnije iskustvo čovjeka koji gradi most, koji ostvaruje to jedinstvo s dušom. Zatim u određenom životu duša postane životna činjenica. Tada izvan svake sumnje, neosporno, znamo da smo duša.« [Benjamin Creme, Maitreya’s Mission Volume Three (Maitrejina0 misija 3)]

Mozart o kreativnom procesu

Mozart»Kada sam, na određen način, potpuno svoj, sasvim sam i dobre volje – na primjer kada putujem kočijom ili šećem nakon dobrog obroka, ili po noći kada ne mogu spavati: upravo u tim prilikama mi ideje dolaze najbolje i najobilnije. Odakle i kako dolaze ne znam, niti ih mogu prisiliti da dolaze. Ideje koje su mi drage zadržim u svom pamćenju i imam običaj, kako mi ljudi govore, pjevušiti ih samom sebi u bradu. I kada tako nastavim, uskoro mi sine kako to ili taj komadić mogu upotrijebiti iz njega napraviti dobro jelo, to jest, da je u skladu s pravilima kontrapunkta, posebnostima različitih instrumenata i tako dalje.
       Sve to nadahnjuje moju dušu i ukoliko me ništa ne smeta se predmet mog istraživanja sam proširi, postane jasno razrađen i definiran; i cjelina, iako može biti duga i opširna, je već gotovo sasvim zaokružena i dovršena u mom umu, tako da je mogu u sebi odmjeriti jednim pogledom, kao kakvu lijepu sliku ili divnu skulpturu. Također, u svojoj mašti takvu skladbu ne čujem kao uzastopne dijelove nego ih čujem, takve kakvi jesu, sve istovremeno. I taj užitak i ushit ne mogu vam opisati! Sve to iznalaženje i stvaranje odvija se u ugodnom živahnom snu. Ipak, zbiljsko slušanje čitavog ansambla kako svira je najbolje od svega. Ono što je tako stvoreno ne zaboravlja se lako, i to možda najbolji dar za koji se imam zahvaliti svom Božanskom Stvoritelju.
       Kada se prihvatim zapisivanja svojih ideja, izvučem ih iz torbe svojeg pamćenja, da se tako izrazim, koja je ranije napunjena na način koji sam opisao. Stoga prenošenje na papir traje vrlo kratko, jer sve je, kao što sam rekao prije, već dovršeno i na papiru se rijetko razlikuje od ono ga što sam zamislio svojoj mašti. Zato u tom svom pozivu mogu trpjeti uznemiravanje; jer što god da se zbiva oko mene, ja pišem i čak govorim – ali samo o kokošima i guskama, ili o Gretel i Barbel, ili kakvim sličnom stvarima. No ono što moje skladbe dobiju od moje ruke, svoj poseban oblik i stil koji ih čine Mozartovim, različitima od djela drugih skladatelja, najvjerojatnije dugujem istom uzroku zbog kojeg je moj nos tako velik, orlovski, odnosno ukratko, zbog kojeg je različit od nosova drugih ljudi. Jer meni nikakva originalnost nije cilj niti je proučavam.«
Wolfgang Amadeus Mozart (1756 – 1791), dio pisma naslovljenog na Baruna von P ; cca 1790. godina.



U fokusu – Gaza

Share International često skreće pozornost na probleme koji mogu dovesti do krize ili sami tvore kriznu situaciju. Ono što se događa palestinskim izbjeglicama je jedna takva situacija.
      
Kriza u pojasu Gaze

Stanovnici Gaze gladuju, preživljavaju pijući vodu iz ribnjaka, žive pod stalnom prijetnjom napada, rijetko ili samo sporadično imaju električne struje, nemaju novca ni zaposlenja, nije im dopušteno putovati, ribariti ni prelaziti preko kontrolnih točaka, ne mogu se pouzdati u subvencije Europske unije, ne mogu se za pomoć obratiti arapskim bankama u inozemstvu, smatraju se sretnima ako dobiju obavijest da napuste svoju kuću 30 minuta prije nego što će biti uništena raketnim napadom ili bombardiranjem.
       Ime izraelske akcije napada na Gazu i Libanon i njihove blokade u srpnju 2006. bilo je »Ljetne kiše«. Što je to značilo za živote otprilike 1,4 milijuna ljudi koji kao pravi zatvorenici žive na uskom pojasu zemlje, u jednom od najgušće naseljenih područja na svijetu, može se vidjeti iz sljedećih činjenica. Kao što kaže dr. Maged Abu-Ramadan, gradonačelnik grada Gaze: »Ovo je za nas najgora godina od 1948. (kada su palestinske izbjeglice prvi put izbjegle u Gazu.) Gaza je zatvor. Ne mogu je napustiti ni ljudi ni dobra. Ljudi već gladuju. Pokušavaju živjeti na kruhu i slanutku te malo paradajza i krastavaca koje sami uzgoje.«
       Novinar Patrick Cockburn izvještava u britanskom listu The Independent: »Gaza umire. Izraelska opsada palestinske enklave je tako čvrsta da su ljudi na rubu gladi... Ovdje na obalama Mediterana se odvija velika tragedija... Uništava čitavo društvo... (i) taj krvavi sukob u Gazi je dosada primio tek djelić pozornosti koju su međunarodni mediji poklonili Libanonu.«
       Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) je 24. kolovoza 2006. upozorila da se njihovo djelovanje u Gazi »iscrpljeno i bliži se kraju zbog nemogućnosti pristupa Gazi i izlaska iz nje«. Tome je slijedilo zatvaranje glavnog robnog terminala u Karniju, što je dovelo do ozbiljnih nestašica hrane, goriva i građevinskog materijala, izvještava Agencija.
       Više od tri četvrtine stanovništva Gaze su registrirani izbjeglice i više od pola ih živi u osam izbjegličkih kampova, navodi UNRWA.
       Od izraelskog zračnog napada u lipnju kada je uništena elektrana u Gazi, bolnice agencije UNRWA su ovisne o generatorima. »Ako ostanemo bez goriva, to će biti izuzetno ozbiljna situacija jer će ugroziti zalihe medicinskog materijala i opreme u 18 UNRWA-ovih medicinskih centara diljem Gaze,« kaže John Ging, direktor operacija agencije UNRWA u Gazi.
       On je opće životne uvjete u Gazi opisao kao »bijedne, deprimirajuće i sve lošije«. »Budućnost je vrlo zabrinjavajuća jer Gaza je sada gospodarski odsječena od ostatka svijeta te je čak i puko odvijanje naše humanitarne operacije jedna velika i skupa borba. Zbog izraelskog zatvaranja terminala u Karniju UNRWA se samo za plaćanje troškova izraelskim špediterima sada suočena s ogromnim računom od milijun dolara. 
       Tragični događaji u Gazi doveli su do hitnog apela kojeg je 28. kolovoza 2006. šest organizacija za ljudska prava podnijelo Izraelskom Vrhovnom sudu. Organizacije su zatražile otvaranje granica za normalan protok hrane, lijekova i medicinske opreme, goriva i ostalih nužnih proizvoda. Šest organizacija – Udruženje za građanska prava u Izraelu (The Association for Civil Rights in Israel, ACRI); Liječnici za ljudska prava u Izraelu; HaMoked: Center za zaštitu pojedinca; Javni odbor protiv mučenja u Izraelu (PCATI); B’tselem i Gisha – tvrde da »izraelska vojska ima obvezu dozvoliti protok svih nužnih potrepština koje bi pokrile osnovne potrebe stanovnika Gaze i omogućile im normalan život. Granice bi se morale otvoriti i za pošiljke koje su potrebne za normalan rad zdravstva, obrazovnog sustava i trgovine. Najmanje što Izrael mora učiniti je, navode udruge, da u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom omogući humanitarnim organizacijama da pruže teško pogođenim ljudima kojima je ta pomoć nužno potrebna.«
       Frustrirani što mainstream mediji ne izvještavaju objektivno o očajnoj situaciji u Gazi, ljudi svoja životna iskustva iznose na internetskim stranicama i blogovima. Mona El-Fara (52) iz Gaze, liječnica i aktivistica za ljudska prava i prave žena, piše o životu u Gazi: 
       Ponedjeljak, 28. kolovoza 2006: Odvijaju se neprestani izraelske vojne operacije protiv Gaze. U zapadnom djelu grada 8 ljudi je ubijeno, a 17 ranjeno, među njima i novinar Reutersa.  Traje snažna vatra s brodova. U bolnice svakog dana donose ubijene i ranjene. Potrošnja dizela u bolnicama je porasla jer u operacijskim salama moramo koristiti električne generatore...
       Na tisuće djece ima simptome posttraumatskog stresnog poremećaja. Sljedeće subote ponovno kreću u školu, međutim tamo nema vode, struje, primjerenih sanitarija, opreme ni novca da bi se osigurala hrana. Granice su zatvorene; tek rijetko ih otvaraju za lijekove i humanitarnu pomoć UNRWA-a. Javno zdravlje je ozbiljno ugroženo. Sve više obitelji je ovisno o pomoći i zato mnogo djece nema uravnotežene obroke. Bliskoistočni savez za djecu (Middle East Children Alliance) je u Gazi razdijelio 500 paketa pisaćih potrepština i školskih torbi.
       Život pod okupacijom se nastavlja... a sve vlade svijeta ne samo da šute nego se prema stanju u Gazi i humanitarnim patnjama ovdašnjeg stanovništva odnose ironično. Žure s važni odlukama, no pri tome zaboravljaju na izvor problema: OKUPACIJU I NEPRAVDU.
      
Jan Egeland, koordinator Ujedinjenih naroda za humanitarne poslove je o ljudima u Gazi napisao da »žive u kavezu«. »Nema dovoljno električne energije, nema dovoljno vode. Tamo su životni uvjeti trenutno na nepodnošljivoj razini. Za mene je Gaza bomba koja će uskoro eksplodirati. Tako više ne ide, doći će do ogromne društvene eksplozije.«
       (Izvori: UNRWA; Reuters; The Independent, Velika Britanija; www.fromgaza.blogspot.com; www.phr.org.il)

      Činjenice i brojke
(10. rujna 2006., objavljeno u SI od listopada 2006).

– U pojasu Gaze živi 1,4 milijuna stanovnika, od čega 33 posto živi u izbjegličkim logorima koji su pod napadom već 74 dana.
– Izraelski ratni zrakoplovi izveli su više od 250 napada na Gazu te pogodili dvije elektrane te ministarstva vanjskih poslova i informiranja.
– Od 25. lipnja 2006. ubijeno je više od 260 Palestinaca, uključujući 64 djece i 24 žene. 1,200 Palestinaca je ranjeno, uključujući 60 amputacija.
– Izraelci su uništili najmanje 120 palestinskih zgrada, uključujući kuće, radionice i staklenike, a 160 oštetili.
– Izrael je zaustavio svu trgovinu; zabranjeno je čak i ribarenje. Prekid je polarizirao industriju uslijed čega je najmanje 30,000 Palestinaca izgubilo poslove.
– Dvije trećine stanovništva Gaze živi u krajnjem siromaštvu. S obzirom na ekonomsku depresiju u Gazi, Svjetska banka procjenjuje da stanovnici Gaze moraju preživljavati s manje od 2 dolara dnevno.
– Dvije trećine stanovnika Gaze je nezaposleno. Preostala trećina je zaposlena u javnim ustanovama i ne primaju plaću jer nema sredstava.
– Gaza je sada najsiromašnije mediteransko područje s godišnjim prihodom po glavi stanovnika od 700 dolara. Izraelski prihod po glavni stanovnika je 20,000 dolara godišnje.
– Europska unija je zaustavila svoju pomoć, a arapske banke pod pritiskom SAD-a ne prenose sredstva u Gazu.
– Izraelsko bombardiranje je prouzročilo štetnu na električnoj mreži koja se procjenjuje na 1,8 milijardi dolara i ostavilo više od jednog milijuna ljudi bez redovitog pristupa pitkoj vodi. (Izvor, The Independent, Velika Britanija)
     
      Činjenice i brojke
(2)
(objavljeno u SI-u od studenog 2006.)

Prije otmice izraelskog vojnika Gilada Shalita

21. lipnja 2006: Troje palestinske djece ubijeno i petnaestero ranjeno u propalom pokušaju nezakonitog pogubljenja koji su izvele Izraelske okupacijske snage (IOF)
14. lipnja 2006: državne sigurnosne snage ubile dvojicu Palestinaca
13. lipnja 2006: 11 Palestinaca, uključujući jednog muškarca s njegovo dvoje djece i dvoje bolničara, je ubijeno, a 30 drugih osoba ranjeno u napadu IOF-a na civilni automobil Gazi
13. lipnja 2006: eskalacija tenzija između Fataha i Hamasa u pojasu Gaze i Zapadnoj obali.
10. lipnja 2006. eskalacija izraelskih napada: u 24 sata u pojasu Gaze ubijeno 14 Palestinaca, uključujući dvoje roditelja, njihovo petero djece i dva brata, a 36 osoba je ranjeno.
6. lipnja 2006: IOF nezakonito pogubio dvojicu Palestinaca u Jabalyiji.
(Izvor: Palestinski centar za ljudska prava, Gaza)


Glas ljudi

Amerikanci prosvjedovali za mir u 230 gradova

      

5. listopada 2006. je u 230 američkih gradova na tisuće Amerikanaca demonstriralo protiv Bushove vlade i protiv ratova u Afganistanu i Iraku. Skupina koja je organizirala prosvjede, »Svijet ne može čekati«, je poručila: »Ljudi iz čitave zemlje, stari i mladi, pokazali su svoje srce i hrabrost te istupili protiv fašističkog i ratnohuškačkog smjera kojim Bushov režim vodi ovu državu i čitav svijet. Zajedno smo uspjeli iznijeti snažan i dragocjen politički stav – o njemu mnogi raspravljaju i ozbiljno ga razmatraju, no treba ga se izraziti na masovniji način kako bi se promijenila politička dinamika u ovoj zemlji. Tisuće ljudi koji su se odazvali su jezgra pokreta koji je sve širi i u koji se sada moraju uključiti oni koji još uvijek stoje po strani.«
       U Washingtonu su prosvjednici držali žutu policijsku traku uzduž tri stambena bloka ispred Bijele kuće – 500 prosvjednika je tako obilježilo tobožnje mjesto zločina. Ukazivali su na probleme od globalnog zagrijavanja pa do rata u Iraku. »Natojimo formirati masovni pokret otpora koji će otjerati Bushov režim i tako riješiti krizu,« rekao je Travis Morales, jedan od organizatora prosvjeda. Prosvjednici su marširali u živopisnim kostimima, između ostalog kostimima zatvorenika iz Guantanamo Bayja, s kukuljicom na glavi i narančasti kombinezonom, pa kostimu Georga Busha u vražjem izdanju uz kojeg su bile i dvije »smrti s kosom«. Jedan prosvjednik je rekao da prosvjeduje protiv »Bushove administracije, globalnog zatopljenja, smanjivanja građanskih sloboda i protiv ratova kao načina rješavanja problema.« Jedan prolaznik je rekao da je ta predstava postigla svoj cilj – podizanje svijesti.  »Kada stvar nije pred tobom, brzo je zaboraviš,« rekao je Soulaphet Schwader iz Washingtona. »Kada je vidiš, pomogne ti da počneš razmišljati o tome što se događa.«
       U Seattlu su demonstranti prosvjedovali protiv predsjednika Busha i naveli čitavu litaniju pritužbi, uključujući vođenje rata u Iraku i šlampavu reakciju vlade na posljedice uragana Katrina. Rekli su da je Bushovo potpisivanje zakona koji dozvoljava oštre metode ispitivanja pritvorenika u stvari legalizacija mučenja. Prosvjednici su skandirali, mahali s transparentima i nosili kostime koji ismijavaju dužnosnike iz Bushove administracije. Jedna žena je bila odjevena kao pobjednica izbora za kraljicu ljepote i nosila lentu na kojoj je pisalo »I Miss America« (igra riječi: znači i »Ja miss Amerike« i »Nedostaje mi Amerika«; op.p.)
       U San Franciscu su stotine prosvjednika zatvorile zapadni dio ulice Market Steet te noseći transparente i posebne majice izvikivali parole poput »Pozovite Busha na odgovornost« i »Bush van«. Sudionici prosvjeda su bili svih starosti: od srednjoškolaca koji su neopravdano izostali s nastave do umirovljenika. Jedan muškarac nosio je transparent na kojem je pisalo »Građani s argumentima protiv rata.« Sonya Guadalupe iz Berkeleyja je izjavila: »Smatramo da se Bushov režim treba kloniti Iraka i da tu okupaciju treba okončati. Trebali bi se više brinuti kako pomoći ljudima širom svijeta umjesto da se borimo za naftu. Ja nisam radikalna, samo me brine u kakvom će svijetu živjeti moja kći.«
       U New Yorku su na tisuće demonstranata blokirali ulice u prosvjednoj povorci koja se protezala od sjedišta Ujedinjenih naroda do Union Sqarea. Neki ljudi su legli posred ulice, drugi su nosili transparente na kojima je pisalo »Raskrinkavanje 9/11« i »Ovaj rat se mora okončati«. Dijelili su i letke na kojima je pisalo »Istjerajte Bushov režim«.
       82-godišnja Lydia Sugarman iz Manhattanna, koje je u prošlosti već demonstrirala protiv vijetnamskog rata i za prava žena, rekla je da čvrsto vjeruje u moć demonstriranja. »Tako smo se izborili za svoja građanska prava,« rekla je. »Da nismo prosvjedovali, ne bismo bili Amerikanci.« (Izvori: Associated Press; San Francisco Chronicle, SAD)

Prosvjedi za Darfur širom svijeta

Stotine tisuća ljudi u više od 40 zemalja sudjelovalo je na skupovima i prosvjedima na kojima se zahtijevalo slanje UN-ovih mirovnih snaga na područje Darfura i Sudana kako bi se spriječio genocid koji se tamo odvija. Prosvjedi su se održali u Londonu, New Yorku, Kairu, Parizu, Phnom Penhu, Kambodži, Melbournu, Seoulu, Torontu i mnogim drugim gradovima.
       Preživjeli iz genocida u Ruandi 1994. godine protestirali su u gradu Kigaliju u Ruandi i pozivali na mir u Darfuru. U Londonu su među prosvjednicima koji su demonstrirali pred sudanskim veleposlanstvom bili ljudi koji su preživjeli holokaust, a kršćanski, židovski i islamski vjerski vođe su predvodili molitve pred rezidencijom britanskog premijera Tonyja Blaira.
       U napadima na etnička afrička plemena, koji su imali prešutan blagoslov vlade, u Darfuru je od 2003. godine ubijeno najmanje 300.000 ljudi, a više od 2 milijuna ih je raseljeno. Oko 3 milijuna ljudi je ovisno o međunarodnoj humanitarnoj pomoći. Humanitarne skupine su izvijestile da gotovo 40 posto ljudi koji trebaju pomoć istu zbog ne dobivaju sigurnosnih problema prouzrokovanih nedavnom eskalacijom napada. 
       Vijeće sigurnosti UN-a je za odobrilo 22.000 vojnika za Darfur, međutim rezolucija zahtijeva da se sudanska vlada pristane na dolazak UN-ovih snaga, a sudanski predsjednik Omar al-Bashir je to do sada odbijao. Ograničenu sigurnost darfurskim civilima i djelatnicima međunarodnih humanitarnih organizacija trenutno osigurava 7,000 loše opremljenih vojnika Afričke unije.(Izvor: www.savedarfur.org, The Independent, Velika Britanija)

Međunarodna potpora migrantima širom svijeta


7. listopada 2006. bio je treći međunarodni dan akcije za potporu prava migranata.
       Od Varšave do Londona, od Hamburga do Nouakchotta su tisuće emigranata, njihovih obitelji i ljudi koji ih podupiru demonstrirali za europsko zakonodavstvo koje će osigurati »socijalnu pravdu za sve«, uključujući: jednaka prava za sve izbjeglice i migrante; ukidanje imigracijskih kontrola i kriminaliziranja izbjeglica; zatvaranje centara za zadržavanje širom svijeta; te ukidanje svih deportacija i eksternalizaciju graničnih kontrola.
       Aktivisti se nadaju formiranju transnacionalnog pokreta koji će štititi prava migranata i poboljšati njihove životne uvjete. (Izvor: indymedia.org.uk, Velika Britanija)
      
Tisuće prosvjeduju u Meksiku

2. listopada 2006.godine Mexico Cityjem je pod obilnom kišom marširalo 10.000 ljudi kako bi obilježili 38. obljetnicu masakra iz 1968. godine kada je meksička vlada dala ubiti nekoliko stotina studenata koji su prosvjedovali u Tlatelolcu. 3. i 4. listopada su se, također u Mexico Cityju, aktivisti za očuvanje okoliša okupili na prosvjedu nazvanom »Klima, pravda, dijalog i zbližavanje«, istovremeno sa sastankom političara iz zemalja skupine G8 i »pet ekonomija u usponu« (Brazil, Indija, Kina, Južna Afrika i Meksiko) koji koji su raspravljali o klimatskim promjenama. (Izvor: www.indymedia.org.uk)
      
Američka i britanska vojska kritiziraju svoje vlade
U Sjedinjenim Državama pojavila se zabrinutost vojske zbog vođenja rata u Iraku. SAD u Iraku trenutno imaju 140.000 vojnika. U jednoj od rijetkih kritika danoj krajem rujna 2006., trojica umirovljenih visokih časnika američke vojske pozvali su na smjenu ministra obrane Donalda Rumsfielda. Pentagon su optužili da loše vodi rat te da nije uspio osigurati primjerenu opremu za vojne snage.
       Nadalje, general Peter Schoomaker se javno usprotivio svom nekadašnjem savezniku Rumsfieldu i odbio predati prijedlog proračuna za 2008.godinu iz razloga što vojska ne može nastaviti svoje operacije u Iraku bez dodatnih sredstava. Taj prosvjed je mnogo značajniji jer se general Schoomaker nakon što je već bio umirovljen na Rumsfieldov zahtjev vratio u službu. Njegova protivljenje je otkrilo razmjere zabrinutosti unutar američke vojske, kako zbog troškova tako i zbog neprekidnog tereta rata.
       Istovremeno se jednaka zabrinutost pojavila i u Britaniji gdje su viši vojni zapovjednici apelirali na vladu da povuče britanske snage iz Iraka, a zbog brige za jedinice koje ratuju na dvije fronte, nepopularnosti rata u domovini te hitne potrebe za većim brojem vojnika u Afganistanu. Dok su pritužbe vojnog vrha zbog obrambenog proračuna česte, kritika vojne prisutnosti u prekomorskim zemljama je vrlo neuobičajena. (Izvor: The Guardian, Velika Britanija)
      
Piramide u Parizu i prosvjedi širom svijeta

Trideset i devet francuskih gradova razvili su sustav »piramida«. Slične piramide rastu i u drugim gradovima širom svijeta.
       Zvuči čudno sve dok se ne sazna značenje izraza »piramida od cipela«.
       Razlozi za ‘les Pyramides de chaus sures’ pojačani su nedavnim ratom u Libanonu, uslijed kojeg je po zemlji ostalo razasuto mnoštvo neeksplodiranih dijelova kasetnih bombi, jednako kao što su mnoge druge države nakon sukoba prepuštene arsenalu zaostalih eksplozivnih sredstava i užasu ozljeda koje takva sredstva nanose.
       Handicap International, organizacija koja pomaže hendikepiranima, raseljenima i izbjeglicama, i ove je godine organizirala izgradnju »piramide od cipela«. U Parizu se to prvi put dogodilo 30. rujna , na 12. obljetnicu (očetka te) akcije.
       Zbog svog partnerstva s Handicap Internationalom, gradska uprava je željela pružiti svoju potporu njihovom prosvjedu protiv upotrebe kasetnih bombi koje se upotrebljavaju zadnjih 20 godina te su stanovnici Pariza su pozvani da sudjeluju tako da, u sklopu prosvjedne kampanje, svatko ostavi par cipela na trgu Bastille i tako oblikuju piramidu.
       Kampanja se proširila širom svijeta i prosvjedi su održani u gradovima kao što su Johanesburg, Ottawa, Oslo, Rim, Pariz, London i Washington, gdje su ljudi svojim vladama uputili isti apel. Nakon prosvjeda cipele se daruju u dobrotvorne svrhe. (Izvor: handicap-international.org; sousmunitions.org)
      
U Velikoj Britaniji tisuće marširaju protiv rata u Iraku

Rat u Iraku nastavlja poticati gnjev i reakcije britanske javnosti koja usprkos vladinim pokušajima da se »krene dalje« odbija zaboraviti tu temu. Približno 50.000 ljudi iz čitave Velike Britanije okupilo se u Manchesteru gdje je vladajuća Laburistička stranka imala svoju godišnju konferenciju. Tako velike demonstracije te vrste nisu se u tom gradu još nikada održale – ljudi iz svih društvenih slojeva okupili su se da bi izrazili svoju ljutnju zbog iračkog rata, poručili političarima da je »vrijeme za promjenu« i pozvali na ostavku premijera Blaira. Došli su autobusima, biciklima, pješice i posebnim »mirovnim vlakom« iz Londona na kojem je 700 putnika putem slušalo proturatne pjesme pjevačice Peggy Seeger. Pred kraj dvosatnog mirnog prosvjeda i prije slušanja govora političara, sindikalista i aktivista prosvjednici su simulirali da su mrtvi kako bi podsjetili na 100,000 ljudi ubijenih u tokom sukoba Iraku. Transparenti su sadržavali parole poput »Blair mora ići« i »Mir, ne rat«.
       Jedan od govornika bila je aktivistica za ljudska prava Bianca Jagger koja je rekla da je većina Britanaca protiv rata u Iraku. »Demokraciju se ne može izvoziti kroz topovske cijevi,« rekla je.
(Izvori: Manchester Evening News, stopthewar.co.uk, Velika Britanija)

Nova politička vizija?

Između 19. i 27. rujna svjetski vođe okupili su se u Ujedinjenim narodima na 61. zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda. Mnogi su održali snažne govore u kojima su, između ostalog, govorili o siromaštvu, ljudskim pravima, prijetnji svjetskog rata te jačanju i reformi Ujedinjenih naroda. Predstavljamo kratke odlomke iz izabranih govora.
Za cjelovitiju verziju tih govora pogledajte Share International od studenog 2006.

Venezuela -- predsjednik Hugo Chávez

»Mislim da ima razloga da budemo optimistični. Pjesnik bi rekao, "bespomoćno optimistični", jer uza sve ratove, bombe te agresivne i preventivne ratove i uništavanja čitavih naroda, pojedinac može vidjeti da sviće novo doba.«
»Kao što kaže [kubanski pjesnik i pjevač] Silvio Rodriguez, novo doba budi srce. Postoje alternativni načini razmišljanja. Postoje mladi ljudi koji razmišljaju drugačije. I to se već pokazalo u razdoblju od samo jednog desetljeća. To nam je pokazalo da je kraj povijesti bio potpuno pogrešna pretpostavka, a isto vrijedi i za takozvani pax americana (američki mir; op. prev.) i uspostavljanje kapitalističkog neoliberalnog svijeta. Pokazalo se da taj sustav samo proizvodi još veće siromaštvo. Tko još vjeruje u njega?«
»Ono što moramo učiniti sada je definiranje budućnosti svijeta. Zora sviće širom svijeta. Možete je vidjeti u Africi, Europi, Latinskoj Americi i Oceaniji. Želim naglasiti tu optimističnu viziju.«
»Moramo postati jači, moramo ojačati našu volju za borbu, našu svijest. Moramo izgraditi nov i bolji svijet.«
»Želimo ideje za spas našeg planeta, da spasimo svijet pred imperijalističkim prijetnjama. I s velikom nadom u ovo stoljeće, nije predaleko to vrijeme, vidjet ćemo ga, vidjet ćemo tu novu eru za našu djecu i unuke koji će živjeti u svijetu mira, zasnovanom na temeljnim načelima Ujedinjenih naroda, ali obnovljenih Ujedinjenih naroda.«
Predsjednik Chávez je zatim opisao svoje prijedloge za reformu Ujedinjenih naroda...

Brazil – predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva

»Dodjeljivanje sredstava socijalnim programima nije trošak. To je ulaganje. Ako smo u Brazilu s toliko malo učinili toliko mnogo, zamislite što bi tek mogli učiniti na globalnoj razini kada bi borba protiv gladi i siromaštva postala istinski prioritet svjetske zajednice. Gdje je glad, tamo nema nade. Tamo su samo razaranje i bol. Glad hrani nasilje i fanatizam. Svijet u kojem ljudi gladuju nikada neće biti siguran...«
»Čak i današnje moćne, bogate države ne bi smjele živjeti u iluziji: u svijetu nepravde nitko nije siguran. Rat nikada ne donosi sigurnost. Rat može samo stvoriti čudovišta: ogorčenje, nesnošljivost, fundamentalizam i štetno poricanje trenutnih hegemonija. Siromašnima se mora dati razlog za život, a ne za ubijanje i smrt. Veličina naroda nije u njegovoj ratobornosti nego u humanizmu. A bez poštivanja drugoga nema pravog humanizma. Doista, neki su drugačiji od nas, ali zato nisu manje vrijedni, zato nemaju manja prava na sreću, oni su bića kao i mi sami, od istog stvoritelja. Sigurnost je moguća samo onda kada će svi imati pravo na gospodarski i društveni razvoj. Ako ne želimo da se rasplamsa rat, moramo u svijetu proširiti pravednost...«
»Naš zadatak je da izgradimo svjetsko uređenje koje će se temeljiti na kriterijima pravednosti i poštovanja međunarodnih zakona. To je jedini način za postizanje mira, razvoja i istinskog demokratskog suživota u zajednici naroda...«
»Na svijetu ne manjka resursa. Ono čega manjka je politička volja da ih upotrijebimo tamo gdje bi učinili velike promjene. Gdje bi se očaj pretvorio u radost i razlog za život.«

Slovenija – ministar vanjskih poslova dr. Dimitrij Rupel

»Male države rijetko ugrožavaju druge. Imaju znanje o malim sustavima i manjinama u velikim sustavima. Mogu obavljati posebne zadaće koje zahtijevaju posebne sposobnosti kao što su prilagodljivost, suosjećanje i suradnja. Mogu djelovati kao pošteni posrednici. Imamo mnogo uspješnih malih i srednje velikih država. One mogu pomagati jedna drugoj kao bi preuzele kreativne i važne pozicije u međunarodnoj zajednici...«
»U budućnosti će Ujedinjeni narodi morati poticati nove projekte i osigurati djelotvorne okvire za upravljanje religioznom raznolikošću i za dijalog između kultura. Pri tome možemo učiti od država koje imaju iskustva u uspješnoj tranziciji iz centraliziranih i autokratskih do decentraliziranih i demokratskih političkih sustava.«

Iran – predsjednik Mahmud Ahmadinedžad:

»… žudnja za mirom predstavlja legitiman zahtjev svih naroda svijeta, posebno novih generacija i nadahnutih mladih koji streme svijetu slobodnom od dekadencije, agresije i nepravde i svijetu koji je prožet ljubavlju i suosjećanjem...«
Sadašnja struktura i mehanizmi Vijeća sigurnosti, koji su nasljedstvo Drugog svjetskog rata, ne odgovaraju očekivanjima sadašnjih generacija i suvremenim potrebama čovječanstva...«
»Ljudi, vođeni svojom božanskom prirodom, u suštini traže dobro, vrlinu, savršenstvo i ljepotu. Oslanjajući se na naše narode možemo učiniti divovski korak prema reformama i popločiti put do ljudskog savršenstva...

Republika Kostarika, predsjednik Oscar Arias Sanchez

»Bili smo svjedoci prihvaćanju Milenijskih razvojnih ciljeva koje je potvrdilo 289 država i oni jasno izražavaju da je čovječanstvo prvi put u povijesti sposobno oblikovati velike skupne ciljeve, da počinjemo uviđati našu međusobnu zavisnost i konačno, da naša vrsta počinje dobivati samosvijest i konačno se ponašati kao obitelj, moguće kao disfunkcionalna obitelj, no ipak obitelj...«
»S optimizmom i odlučnošću predlažem skupštini da još danas počnemo djelovati u tri smjera koji će imati velike učinke na blagostanje svih ljudi. Kao prvo, odreknimo se potrošnje za vojsku, natjecanja u naoružanju i trgovine oružjem koji ugrožavaju živote ljudi. Drugo, pomoću slobodne trgovine moramo ispuniti obećanje da je globalizirana ekonomije namijenjena ljudima, posebno najsiromašnijima na svijetu. I treće, svom našom snagom i elokvencijom moramo braniti međunarodne zakone i Ujedinjene narode te predlagati reforme koje će nam omogućiti da se uspješnije prilagodimo golemim promjenama kroz koje svijet prolazi...
(Izvori: un.org; CommonDreams.org)



HomeVrh stranice

 
Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim
web stranicama pošaljete na
sljedeću adresu.

Prva objava u ožujku 2004. Zadnja promjena 13. studenog 2006.
Ne možemo više gubiti vrijeme na krpanje starih, istrošenih sustava, vjerovanja ili kultova koji su nadživjeli svoju korisnost, koji su i u prošlosti bili krajnje neuspješni, niti možemo čekati da nam drugi pokažu put – moramo spoznati da ništa ne može zadržati plimu naše združene volje...
*NAPOMENA:
Ovo hrvatsko izdanje časopisa Share international na internetu će od sada do daljnjega biti objavljivano četiri puta godišnje (proljeće, ljeto, jesen, zima). Za aktualnu kompilaciju engleskog izdanja koje izlazi svakog mjeseca, osim dvomjesečno siječanj/veljača i srpanj/kolovoz, možete pratiti ovu stranicu.
O sadržajima Share Internationala na drugim jezicima možete saznati ovdje.
Moramo formirati skupinu zrelih starijih veterana koji mogu mudro i disciplinirano služiti našem društvu te potaknuti naše veterane u smislu daljnjeg svjedočenja i služenja.
Jednostavno ne možemo nekome oduzeti život iz razloga koji bi bili tako očito pravedni da bi se održali pred božanskim sudom. Ratovi poput onih u Vijetnamu i Iraku ne pružaju takve razloge pa se stoga po povratku kući mnogobrojni veterani osjećaju kao ubojice. To je značajna dimenzija njihove moralne i duhovne traume.
Značenje izraza"oko za oko" možemo iz traženja osvete preinačiti u vraćanje onoga što smo uzeli.