Powered by Google
     MAPA STRANICA
Knjiga Wayna Petersona


Ponovni posjet Sai Babe

"Došao sam da u vašim srcima upalim svjetiljku ljubavi
i da pazim da iz dana u dan svjetli sve jačim sjajem.
Nisam došao u ime neke posebne religije.
Nisam došao oglašavati nikakvu sektu, vjeru ili ideal;
niti sam došao skupljati sljedbenike kakvog učenja.
Nije mi namjera privlačiti ucenike i poklonike
u moju ili koju drugu crkvu.
Došao sam vam reći za tu jedinstvenu vjeru,
za taj božanski princip,
za taj put ljubavi,
za tu vrlinu ljubavi,
za tu dužnost ljubavi."
Sathya Sai Baba


U listopadu 1995. godine pozvao sam Johna, svojeg prijatelja iz djetinjstva, u posjet od nekoliko dana. John je trebao odmor jer je u Los Angelesu brinuo za svoju umiruću majku. Savjetovao sam mu da za vrijeme posjeta pročita knjigu Maitreya's Mission, Volume Two (Maitrejina misija, 2. dio). S čitanjem knjige od 718 stranica završio je dan prije odlaska. Pošto se činilo da je otvoren za ideje iz Cremove knjige, odlučio sam mu tijekom naše zadnje zajedničke večeri ispričati o Sai Babi, 'čudotvorcu' iz Indije.
Poslije svojeg prvog susreta sa Sai Babinim blagoslovom 1982. godine, kupio sam nekoliko knjiga o njemu i uživao u čitanju o izvanrednim iskustvima koje su mnogi ljudi imali u njegovoj nazočnosti. Mnogo zanimljivih ljudi različitih narodnosti i vjeroispovijesti svake godine posjeti Sai Babu u Indiji i ode uvjereno da su se sreli sa utjelovljenjem Boga. Moja vlastita iskustva su me dovela do uvjerenja da je Sai Baba božansko biće koje će se čovječanstvu u punoj mjeri razotkriti nakon dana Maitrejine objave. Tu nadu sam sa uzbuđenjem podijelio s prijateljem koji ju je trebao.

Kada sam počeo govoriti o Sai Babi, sobu je ispunio jak miris cvijeća. John je odmah pitao odakle dolazi. Ne bi li našao izvor mirisa, ustao je i počeo tražiti po dnevnoj sobi, a potom i po kuhinji i kupaonici. I ja sam bio zbunjen jakim mirisom. Uzalud smo tražili nekoliko minuta, da bi potom iznenada prestalo mirisati. Kad sam opet počeo govoriti o Sai Babi, cvjetni miris se odmah vratio, ovaj put još jači. Otišli smo u drugu sobu da bi izmakli prejakom mirisu, ali uzalud.
Iako je miris bio sladak i divan, zbog njegovih para počeli smo kašljati te smo se zato povukli na balkon. John je na glas pomislio da nešto nije u redu s kućnom ventilacijom, medutim još uvijek smo bili zbunjeni. Poslije kratkog razgovora o toj misteriji, ostali smo na balkonu, a ja sam nastavio pričati o Sai Babi.

Kad sam spomenuo Babino ime, sladak miris se iznenada vratio i John je upitao: "Je li to jasmin?" Njegovo pitanje podsjetilo na pricu me prema kojoj je Sai Baba kao svoju posjetnicu ostavio miris jasmina, isto kao što miris ruža često prati ukazivanje Marije. Povjerio sam Johnu da mislim da miris dolazi od Sai Babe.
John mi se približio i počeo mirisati zrak oko mene. Prilazio je sve bliže i na kraju uskliknuo da po jasminu mirišem ja, i to posebno iz predjela srca. Pošto je mirisalo tik pred mojim nosom, nisam bio svjestan da miris nije posvuda jednako jak. Kamo god sam išao miris me slijedio, a kad bi prestao pričati o Sai Babi prestalo bi mirisati.

Johnu sam objasnio da nam Sai Baba tako daje do znanja da je svjestan našeg razgovora o njemu. Meni se to činilo logično, no moj prijatelj je bio vidno potresen. Ruke su mu se pocele tresti te je rekao da mora prileći i odmoriti se. Bio je vidno zabrinut. Predložio sam mu da odemo spavati, posebno i zbog toga što se slijedeceg jutra morao zrakoplovom vratiti u Californiju.

Po noći sam čuo da John hoda po kući. Tek kad sam se probudio, vidio sam da je otišao. Poslije iskustva sa Sai Babom je bio previše uznemiren da bi mogao ostati kod mene pa je pozvao taksi i prenoćio u zrakoplovnoj luci.
Kad se John vratio u Los Angeles, odmah je otišao potražiti knjigu o Sai Babi. Našao je jednu u jednoj knjižari, a kada ju je htio platiti prodavačica mu je rekla da knjiga nije njihova i da mu je zato ne može naplatiti.

John je besplatnu knjigu odnesao u bolnicu i svojoj bolesnoj majci svaki dan pročitao jedno poglavlje iz nje. Bila je ateistkinja i vrlo se bojala smrti jer je vjerovala da poslije smrti nema ničega osim potpune praznine. U životu je ništa nije uvjerilo u postojanje Boga i života poslije smrti.

Sada se, kada joj je sin čitao priče o indijskom Avataru, činila posve zadovoljna. Zapravo, nakon što joj je pročitao zadnje poglavlje, rekla je Johnu da sada može umrijeti sretna jer ima novu vjeru u život poslije smrti.

Kad se John jedne večeri vratio kući, zazvonio je telefon. Iz bolnice su ga obavijestili da je njegova majka preminula nekoliko minuta po njegovom odlasku. Pohitao je natrag u bolnicu. Tamo su mu tri medicinske sestre koje su brinule za njegovu majku ispričale da se dogodilo nešto vrlo neobično.

U trenutku njezine smrti, koju su sestre sa strahopoštovanjem promatrale, iz njenoga se tijela podigla bijela maglica i zaokružila po sobi. Na to je proletjela kroz prozor i nestala. Sestre još nikad prije nisu doživjele nešto takvoga. Čvrsto sam uvjeren da je Sai Baba bio kod Johnove majke kad je umrla i da je stvorio maglicu da bi svima dokazao postojanje nečega i poslije fizičke smrti.
Takoder mislim da je Sai Babina pažnja za vrijeme zadnje večeri druženja kod mene doma smišljena kao pomoć Johnu pri suoćenju s nadolazećom smrti njegove majke.

(Iz knjige Iznimna vremena, iznimni ljudi; MISL; 2004)

Knjiga Iznimna vremena, iznimni ljudi, u kojoj Wayne opisuje svoje iskustva s Majstorima mudrosti, treba vrlo skoro izaći i na hrvatskom jeziku. Možete ju naručiti na telefone: 01/655-0094; 091/365-46-81 ili na e-mail adresi.

HomeVrh stranice


Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na sljedeću adresu.