Powered by Google
   MAPA STRANICA
 
 



Izbor iz časopisa Share International – lipanj 2010.

Ovo je izbor sadržaja iz časopisa Share International koje smo preveli na hrvatski. Za službenu stranicu časopisa Share International (na engleskom) s većim izborom elektronskog sadržaja kliknite ovdje.
Dopuštenje za reproduciranje ovih članaka u časopisnom, novinskom ili biltenskom obliku daje se uz uvjet da se kao izvor navede Share International i novinski izresci pošalju na adresu:
PO Box 41877, 1009 DB Amsterdam, Holland. Copyright © 2010 Share International. Sva prava pridržana.

Benjamin Creme na videu najavljuje početak Maitrejinog javnog djelovanja (titlovano).
Molim kliknite.


na vrhMajstorov članak:

Bratstvo

Majstor — preko Benjamina Crema, 12. svibnja 2010.

Bez sumnje, ovo vrijeme je izuzetno važno za čovječanstvo. Odluke koje ljudi danas donesu će u velikoj mjeri, odrediti cijelu budućnost ove planete. Buduće generacije će se čuditi očiglednoj lakoći kojom danas toliki okreću glavu od nedaća svijeta: milijuni skapvaju od gladi u svijetu koji je blagoslovljen ogromnim viškom hrane; još više njih je stalno gladno i pothranjeno. Mnogo je onih koji znaju da je to tako, a ipak ništa ne čine. Kako je to moguće? Što ih to sprječava da djeluju? Temelj ovog nedjelovanja je samozadovoljstvo, izvor svih zala ovog svijeta. Samozadovoljstvo ima svoje korijene u zločinu separacije koji ljude razdvaja i sprječava procvat bratstva.

Ljudi moraju brzo shvatiti ovu istinu ili ih neće biti. Bratstvo je ideja, ali je isto tako i činjenica našeg planetarnog života. Bez ostvarivanja pravog bratstva kao temelja za sve akcije, svaki čovjekov napor će se izjaloviti. Kad ljudi prihvate bratstvo kao suštinsku prirodu života, svi aspekti našeg svakodnevnog življenja će se promijeniti nabolje. Svaka manifestacija bratstva rastvara zapreke koje se stvaraju među ljudima te vode k nerazumijevanju i nepovjerenju. Bratstvo ublažava bol gubitka i nesreće. Ono je dragocjeni dar koji treba kultivirati i njegovati. Čuvajte bratstvo, ono je ključ koji otvara vrata najljepših odaja srca. Mi, vaša starija braća, cijenimo bratstvo kao Našu najuzvišeniju prirodu, i nastojimo ga održavati i jačati. Kada ljudi, također, shvate blagotvornu istinu Bratstva, shvatit će ljepotu koju njegova priroda pruža i jasno spoznati nešto od ljepote samog božanstva. Bratstvo je božansko kao što su i ljudi božanski. Ne može biti drugačije.

Velika istina


Došlo je vrijeme u kojem će ljudi iskusiti jednu veliku istinu i postati svjesni svog suštinskog Bića. Većini će to sličiti iskustvu ponovnog ulaska u jedno stanje koje je odavno izgubljeno u dalekoj prošlosti. Svatko će se, na svoj vlastiti način, osjetiti otkupljenim, obnovljenim, pročišćenim i oplemenjenim. Radost i ljepota Bratstva će prostrujati njegovim Bićem, i svatko će vidjeti sebe kao dio te ljepote i ljubavi.

(Arhiv Majstorovih članaka)

na vrhPitanja i odgovori:

P. Rekli ste da se Maitreja do sada pojavio 13 puta na TV intervjuima (zaključno sa 8. svibnjem). Koristi li uvijek isto ime? Da li se pojavljuje u mayavirupi (samo-stvorenom fizičkom tijelu) koja napravljenom na Himalaji?
O. Pojavljuje se onako kako izgleda. Svaki put koristi isto ime – to nije Maitreja, nego drugo ime koje će koristiti do Dana objave.

P. Zašto ne koristi vlastito ime?
O. Milijuni ljudi očekuju da Maitreja dođe i za nas odradi naš prljavi posao. Pod ‘prljavim poslom’ mislim na prihvaćanje načela pravedne raspodjele dobara te uspostavu pravde i mira. Narodi to ne čine – to je teško, pa onda čekaju Maitreju da dođe i učini to za njih. On ne dolazi zbog toga; Maitreja dolazi da nadahne i potakne čovječanstvo, a ne zato da umjesto nas odrađuje naš posao.
kada se pojavljuje inkognito, on zna da će se ljudi odazvati na njegove ideje;  odazvat će se zato što za svijet i sami žele ono što on zagovara za svijet, a ne zato što te stvari govori Učitelj sveta.

P. Južnokorejski ratni brod potopljen je 26.3.2010. blizu granice između Sjeverne i Južne Koreje. Južnokorejska istraga o uzrocima potapanja zaključila je da za to odgovoran torpedo ispaljen sa sjevernokorejske podmornice. SAD i druge vlade osudile su Sjevernu Koreju, no ona tvrdi da su tzv. dokazi namjerno inscenirani i žestoko negira svoje učešće. Je li sjevernokorejska podmornica doista ispalila torpedo?
O. Moja informacija je da Sjeverna Koreja nema ništa s potapanjem južnokorejskog broda. Moja informacija je da je pravi krivac američka CIA, zato da bi proizvela dodatan pritisak na Sjevernu Koreju.

P. Kažete da će se Dan objave dogoditi istovremeno širom svijeta? Hoće li to biti tokom dana? Noću? Hoće li to biti istovremeno bez obzira da li je negdje dan, a negdje noć?
O. Upravo tako. Maitreja živi u Londonu. Dakle, može se dogoditi da Maitreja odredi da će to biti, na primjer, u nedjelju u tri sata popodne. U Tokyju će to biti 23 sata, to nije tako loše. Na nekim drugim mjestima, kao što su Australija i Novi Zeland, ljudi će morati ustati u 3 sata ujutro. Na nekim mjestima ljudi će morati naviti svoje budilice ili ostati budni. Morat će utvrditi kada će to biti kod njih, po lokalnom vremenu. Zavisi od toga gdje živite.

P. Da li je Majstor koji se pojavio na vašim predavanjima u Tokyju žena?
O. Ne, trenutno su svi Majstori u muškim tijelima. Trenutno je tako, no u budućnosti neće uvijek biti tako. Ali, naravno, Majstori se mogu ljudima pojavljivati i kao muškarci i kao žene; kada preuzmu neki drugi oblik.

P. Primijetio sam porast pojavljivanja kondenzacijskih tragova (contrails) na nebu iznad okruga Orange u Kaliforniji. U stvari izgleda kao da se uklapaju u definiciju kemijskih tragova (chemtrails), budući da zrakoplovi kruže kako bi ispresijecali nebo oblacima koji se šire po nebu. (1) Da li to vlada SAD pokušava da zadrži kontrolu nad stanovništvom nakon Dana objave? (2) Ili je to znak Maitrejinog dolaska?
O. (1) Ne. (2) Ne.

P. Kada su ga pitali što misli o Zapadnoj civilizaciji, kažu da je Gandhi odgovorio: "Bila bi to dobra ideja". (1) Mogu li vas pitati što mislite o sadašnjem stanju zdravstvenog sustava u SAD-u? (2) Da li je univerzalna zdravstvena zaštita ostvariv cilj - ne samo u SAD, nego u svakoj zemlji?
O. (1) Po mojem mišljenju, zdravstveni sistem u SAD je diskriminatoran i isključiv, ali nije bitno što ja mislim. Radije pitajte 44 milijuna ljudi koji si ne mogu priuštiti zdravstvenu zaštitu što misle o sistemu.
(2) Da, da i da! Potpuno moguć i ostvariv ako na ispravan način postavimo svoje prioritete i zaustavimo ratove, stvorimo pravdu i međusobno resurse sveta.

P. U vezi sa Lisabonskim sporazumom koji je ratificiran 1. siječnja 2009. Prema dokumentiranim i izrečenim dokazima, znači li to da Velika Britanija više nema ustav kakav smo do sada poznavali? Mnogi sada govore kako je Europska Unija sada osnova za komunističku diktaturu, u kojoj ljudi nemaju utjecaja bilo referendumom bilo kroz svoja ustavna prava. Da je sve to samo dimna zavjesa da se primire mase. Da li g. Creme i/ili njegov Majstor vjeruju u tako nešto?
O. Da odgovorim na vaše pitanje: Ne, ne vjerujem u to. Niti moj Majstor.

P. Kako Japan i druge razvijene zemlje mogu pomoći svijetu?
O. Umjesto da proizvode sve te beskorisne spravice, kada bi zemlje kao što su Japan, Njemačka, Velika Britanija, Amerika i Kina zaista željele pomoći svijetu, one bi prodavale sve te beskorisne spravice bilo kojoj budali koja bi ih htjela kupiti i poklonile bi taj novac milijunima koji gladuju i koji nemaju baš ništa.

P. Da li Japan posjeduje nuklearno oružje?
O. Ne. Ali ima nuklearne  elektrane koje emitiraju mnogo nuklearnog zračenja u atmosferu i tako je zagađuju. Treba upamtiti da postoje na tisuće svemirskih brodova s Marsa, Venere i drugih planeta koje 24 sata na dan rade na neutraliziranju zagađenja na eteričkoj razini; 90% njihovog rada odlazi na taj zadatak.

(Često postavljana pitanja)


na vrhPisma čitatelja:

Dragi uredniče,
20. ožujka 2010. godine imali smo štand na mirovnom reliju u San Francisku. Jedan stariji čovjek je zastao kraj štanda rano popodne i razgledao naše materijale, ali nije ništa rekao: pojačana buka relija je bila zaglušna i u tom okruženju je bilo nemoguće razgovarati. Bio je srednje visine, dosta krupne građe, raščupane sive kose, ali ugodne vanjštine, nešto kao Kris Kringle. Bio je odjeven u nešto što je sličilo na staru vojničku odoru, tamno maslinastu jaknu premda je dan bio topao. Kad je odlazio okrenuo se kako bi mi uputio jedan direktan i vragolast osmijeh, kao stari prijatelj koji uživa u nekakvoj zajedničkoj  tajni. Pitala sam se jesam li ga već ranije negdje vidjela pa zaboravila. Vratio se koncem popodneva i mi smo mu govorili o Share Internationalu i Dolasku. Dok smo govorili on je stalno prebirao po nekakvom svežnju raznih papira natrpanih u vanjski džep njegove jakne. Kad sam pogledala vidjela sam da je jedan od papira Emergence Quarterly koji je presavio kako bi pokazao Učiteljev članak ''Izlazak na Vidjelo Čovjekove Božanskosti''.
Dio naše konverzacije se odnosio na naše planirano predavanje o NLO-ima i njihovoj misiji, koje je na Uskrs trebao održati jedan od naših članova. Rekao je da je iz mjesta Eugene u Oregonu, i da je u gradu još samo jednu sedmicu, no budući da tamo postoji skupina za Transmisijsku Meditaciju, mi smo ga pozvali da se upiše na našu mailing listu, ukoliko želi biti u kontaktu s drugim ljudima koji dijele isto mišljenje. Dok je uzimao olovku, niotkud, rekao je: ''Problem ljudi je njihovo samozadovoljstvo.''
Ovo je zaista bilo neočekivano. Kad je reli počinjao pitali smo se što se to dogodilo s pokretom za mir da je, otkako je Obama izabran, interes za ovaj reli tako mali. Nekoliko sati kasnije u naizgled slučajnoj primjedbi ovaj je posjetilac odgovorio na naše pitanje. Ponovo se, dok je odlazio, okrenuo i nasmiješio mi se uz konspirativni pogled pun topline i humora, kao da želi reći: ''Što kažeš na to''? Je li ovaj posjetilac bio netko poseban?
Francia Friendlich, San Francisko, SAD
(Učitelj Benjamina Crema potvrđuje da je posjetilac bio Maitreja.) 

Dragi uredniče,
U devet sati uvečer 24. travnja 2010., moj muž je s našeg kuhinjskog prozora promatrao mjesec kad je na nebu spazio nekakvo narančasto svjetlo. Pozvao je i mene i mi smo promatrali kako sjajna narančasta lopta putuje od istoka prema zapadu iznad kuća na suprotnoj strani. Njezino kretanje je bilo vrlo svrhovito, u ravnoj liniji, i nakon toga smo ju izgubili iz vida. Cijeli događaj je trajao samo nekoliko trenutaka, ali je u nama ostavio osjećaj topline i poleta. Što je bilo ovo jarko narančasto svjetlo? 
C. Griffin, London, Velika Britanija
(Benjamin Cremov Majstor potvrđuje da je narančasto svjetlo bilo Maitrejin svjetlosni brod)

Turistički vodiči


Dragi uredniče,
Nas troje, Armel, Andre i moja žena Marie Jo, išli smo razgledati džamiju u Istočnom Londonu pored Brick Lanea u studenom 2009. Dočekala nas je mlada tamnoputa djevojka ogrnuta Muslimanskim šalom. Pokazala nam je dvoranu za molitve i objasnila neke pojedinosti. Dok je ona to činila, neki je čovjek, koji je ličio na Indijca, prosječne visine, došao do nas i ponudio pomoć. No mlada djevojka ga je uvjeravala da će se ona snaći a i ja sam ljubazno odbio njegovu ponudu. Nakon toga smo ostali samo nekoliko minuta i čovjek je nestao u zgradi. Je li to bio neki od Učitelja?    
Armel Boueyguet, Pariz, Francuska.
(Učitelj Benjamina Crema potvrđuje da je čovjek bio Maitreja a da je 'mlada djevojka' bio Učitelj Isus.)

Povezivanje

Dragi Uredniče,
Prije mnogo godina sam na festivalu u Laguna Beachu vidio čovjeka s turbanom kako mi sjedi okrenut leđima. Dok sam ga promatrao, on se namjerno okrenuo s i pogledao ravno u mene. Kad su nam se oči srele, vidio sam nešto što se može opisati samo kao 'struja' između nas s blještavim svjetlom koje je išlo tamo i natrag. Dok sam nastavio šetati okolo bio sam 'posve isključen iz toga'. Kada smo odlazili on kao da se stvorio pokraj mene u gužvi i pogledao me i kimnuo glavom. Nismo ništa govorili. Bio sam toliko utješen njegovom prisutnošću. Znao sam da je to Učitelj Morya. On je govorio kroz neku ženu godinama prije nego sam ja rođen o mom pradjedu. Nikad nisam želio biti uobražen i pretpostavljati da je on negdje blizu. Međutim uvijek sam osjećao neku vezu. Osjećam da propuštam određenu povezanost u ovom trenutku svoga života. potrebno mi je vodstvo, imate li kakvu sugestiju?
Uvijek sam osjećao svoj vlastiti put  i nikad nisam bio baš neko tko bi se 'prikrpao' nekoj grupi. 
Dan Andrews, Glendale, Arizona, Sjedinjene Države
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je čovjek s turbanom bio Maitreja. On je taj za kojim sada 'tragate'. Predlažem vam da stupite u kontakt s Share Internationalom da vam daju broj telefona skupine koja vam je najbliža.)   

Njujorški blagoslov


Dragi Uredniče,
2000-te godine na jednom izletu na Manhattan, New York, prvo sam stao na dvorištu za hranu u Citicorp Centru. To je bilo zbog toga što sam prije mnogo godina, nakon što sam pročitao jednu od knjiga gospodina Crema o Maitreji, stao da se odmorim i doživio vrlo uvjerljivu vrstu meditacije koja je čini se potvrđivala priču, i sve o tada je to za mene bilo ''mjesto moći'.
Dok sam čekao da prijeđem 53. ulicu primijetio sam kraj sebe automobil ili dostavno vozilo puno praznih plastičnih boca za vodu. Ove su bile poredane u dva reda. Vlasnik vozila se okrenuo i rekao: ''Želite li pomoći da se jedan beskućnik pošalje u svemir?'' Tada sam primijetio da su u nekim bocama kovanice, i dao sam prilog – mali prilog, zato što je ovaj čovjek imao jako radostan izraz lica, i općenito je izgledao suviše vitalno da bi pobudio previše sažaljenja i suosjećajnosti. U stvari, izgledao je sretnije nego bilo tko drugi u blizini. Bio je krupan, kratko ošišan, ili možda ćelave glave, i nosio je majicu kratkih rukava. Tek kasnije, dok sam sjedio u dvorištu palo mi je napamet da je ovaj veseli čovjek možda Maitreja. Je li to možda točno?
(Učitelj Benjamina Crema potvrđuje da je ovaj 'veseli čovjek' bio Maitreja.) 

Susret umova

14. siječnja 2010. godine, sjedila sam sa svojim šefom u restoranu. Ručali smo i razgovarali o Isusu i duhovnosti. Moj šef je Kršćanin i ponekad ne vidi da imamo mnogo načina na koje možemo dosegnuti Boga. Ja sam samo govorila ono što osjećam i rekla: Ako je Isus jedno toliko prosvijetljeno biće on sigurno ne gleda jesmo li mi Kršćani, Muslimani, Ateisti i tako dalje. On nas naprosto voli kao braću. U tom trenutku sam ugledala čovjeka, ne tako visokog, ali se meni činio vrlo 'velik'. Netremice me gledao u oči. Pomislila sam samo kako je to vrlo neobično i kako ga nisam vidjela kada smo ušli, a iznenada, on je odlazio van.
Od tog časa naš razgovor je postao drugačiji, moj šef kao da je shvatio da Kršćanstvo nije jedini put i također ustvrdio kako ja u svom srcu vidim iste stvari koje vidi i on.
Da li je ova osoba bio učitelj Isus ili Maitreja, ili je moj iskustvo bilo ovakvo zbog utjecaja moje duše koja me je inspirirala u ovoj konverzaciji?
Natalie Majorova, Vendryne, Češka Republika
(Učitelj Benjamina Crema potvrđuje da je čovjek bio Učitelj Isus)

Služba za izgubljene stvari

Dragi Uredniče,
Čekala sam na autobusnoj stanici kako bih otišla na posao. Kao i obično šetala sam gore dolje, gledajući izloge. Na uskoj prozorskoj dasci trgovine željezarijom koja se nalazi odmah pokraj autobusne stanice zamijetila sam rukavicu, koja je izgledala kao da ju je netko pažljivo i uredno tu stavio, kao da spada baš tu. Kad sam malo bolje pogledala i lecnuvši se, shvatila sam da izgleda baš kao moja – posegnula sam u džep – i vidjela da imam samo jednu rukavicu. Izvadila sam ju i usporedila s ovom drugom, i zaista je bila moja. Brzo sam ju navukla na ruku, malko zbunjena. Bilo je to čudno jer nisam prije toga prolazila pokraj te trgovine a noć prije sam išla po drugoj strani ulice. Imala sam neki blagi osjećaj da je rukavica stavljena na to mjesto kao da čeka da ju opazim upravo na ovom mjestu na kojem obično ujutro čekam autobus. Da li bi možda moglo biti točno da mi je netko pomogao, čak i s nečim tako malim, kao što mi se to već i ranije događalo s mojom rastresenošću?
P. Power, London, Velika Britanija
(Učitelj Benjamina Crema potvrđuje da je rukavicu pronašao i tamo stavio Učitelj Isus)  


na vrhZnakovi vremena:

Iz kipa Isusa curi med

U jednoj kući u kvartu Sapobemba u Sao Paolu, u Brazilu, vlasnik plastičnog kipa Isusa izvještava da od 18. veljače 2010. iz lijevog oka kipa curi med. Znanstvenik koji je proučavao kip misli da se plastika topi zbog nedavnih visokih temperatura, ali nije mogao objasniti otkud miris meda.
(Majstor Benjamina Crema kaže da se radi o čudu koje je manifestirao Maitreja.)   

Indijska djevojčica lije krvave suze


DjevojčicaMlada indijska djevojka, Twinkle Dwivedi iz Lusknowa u indijskoj državi Utar Pradesh, već dvije zadnje godine plače krvave suze. U određenim periodima iz njezinih očiju, glave, i drugih dijelova tijela curi krv, ali ona ne osjeća nikakvu bol. Njezina pojava je bila toliko uznemirujuća da je nisu puštali u školu, a njezina majka je pokušavala sve kako bi se otkrio uzrok njezine 'bolesti'.
Kako se u siječnju 2010. moglo vidjeti u jednoj emisiji na kanalu Chanell 4 Televiziji (UK), koji je istraživao fenomen, ajurvedski liječnici nisu mogli otkriti ništa, sveti ritual kupanja u Gangesu nije zaustavio krvarenje. Neki spiritualist je izjavio da se radi o 'zlom duhu', a jedan kršćanski biskup iz Indije je, na temelju toga što Twinkle ne zna ništa o Isusu, i nema nikakve veze s Kršćanskom crkvom, odbacio mogućnost da je ona 'stigmatičarka'. Na koncu je Dr. George Buchanan, američki hematolog, pokušao riješiti problem, tražeći tragove posjekotina, i analizirajući krv. On i jedan indijski specijalist su utvrdili da u njezinoj krvi nema ništa abnormalno i da krv koja istječe nije krv njezine majke, te da odgovara Twinkleinoj vlastitoj krvnoj grupi. Na koncu je zaključio da nema pojma što je uzrok ovom fenomenu. ''Moje srce mi govori da je ovo uistinu nešto što nikad prije nisam vidio. Moja glava mi kao liječniku kaže da je zapravo najvjerojatnija dijagnoza Minhauzenov sindrom (bolest koju su prouzročili roditelji) za koji su odgovorni njezini bližnji. No, i dalje ću biti otvorenog uma.''
Niti jedan put se u emisiji nije spomenula riječ 'čudo', niti je Twinkle navođena na to da dade neko objašnjenje. (Izvor: Channel 4 Television, Velika Britanija)
Benjamin Creme piše: Moja informacija je da je neobično istjecanje krvi kod mlade djevojke rezultat čuda koje je proizveo Maitreja, koji joj je rekao da će se to dogoditi, i uvjerio ju da ne brine, da će sve biti u redu, da nije bolesna i da joj se neće dogoditi ništa loše. Da je to napravljeno kao znamenje. Međutim, Twinkle nije tako rekla; možda je zapravo zaboravila taj događaj. U svakom slučaju, ona dalje živi bez ikakvih posljedica, tek propuštajući svoje satove u školi, ali inače uživajući u životu.
(Vidi također Share International, broj od prosinca 2009., ''Tinejdžeri liju krvave suze'', za slično čudo koje su izveli Maitreja i Učitelj Isus)

Špiljske crteži NLO-a


NLO-i u špilji u IndijiAntropolozi koji su radili u jednom zabitom području Indije su otkrili pretpovijesne špiljske slikarije na kojima su bili crteži vanzemaljskih bića i NLO-a. crteži su pronađeni u pokrajini Hoshangabad države Madhya Pradesh, u špiljama skrivenima u gustoj prašumi. U jednoj špilji se može vidjeti crtež nečega što izgleda kao vanzemaljac u svemirskom odijelu te NLO u obliku tanjura. Iza NLO-a se vidi trag energetskih silnica. Arheolog Wassim Khan, koji je vidio crteže, kaže da su bića i objekti na ovim slikarijama potpuno drugačiji od ostalih, ranije otkrivenih, primjera pretpovijesne špiljske umjetnosti koji oslikavaju život u tom području.
(Izvor: Rajastan Times, Indija)
(Majstor Benjamina Crema kaže da je 'čovjek' na crtežu s Marsa. Ove špiljske slikarije nastale su prije 40.000 godina.)

Opažanja NLO-a širom svijeta


Australija

21. ožujka 2010. je u Sidneyu, Australija, iznad jedne prometne ulice opažen NLO. Fiona Hartigan je u nedjeljno popodne izašla iz svog automobila kako bi snimila zalazak sunca kad je na nebu opazila neki tamni objekt koji se počeo kretati. ''Maknula sam se nekih 800 metara ali se on približio, na otprilike 400 metara i tada su se još dva mala okrugla predmeta iz ovog sjajno narančastog svjetla iznad mene. Nije bilo nikakvog zvuka. Bilo je smireno i miroljubivo ali je bilo vrlo čudno. ''Gđa. Hartigan je tada vidjela kako je glavni NLO velikom brzinom otišao, dok su manji NLO-i velikom brzinom kretali u suprotnom smjeru (Izvor: Daily Telegraph, Australija)
(Majstor Benjamina Crema kaže da je to bila svemirska letjelica s Marsa.)

Meksiko


Otprilike oko 12.30 iza podneva, 3. siječnja 2010. godine, Francesko Alvearado, njegova žena i četvoro rođaka, vozili su se u gradu Metapec, u Meksiku. Tamni objekt u obliku osmerokrake zvijezde ih je pratio u zraku, vrteći se i krećući. Automobil se kretao brzinom od 100 km na sat a objekt ga je pratio istom tom brzinom. Kad su zaustavili automobil, objekt je također stao, te krenuo kad su i oni ponovo krenuli. Par je uspio snimiti objekt i snimka je bilo objavljena na websiteu Los Archivos da la Terra, a također se može vidjeti na YouTubeu. Pratio ih je neko vrijeme prije nego što je 'nestao' u oblacima, kazala je Juana Flores, Alvoradova šogorica, i dodala; ''Nikad nisam vjerovala u NLO-e i kad sam takvo što viđala na TV-u, govorila sam da su ti ljudi ludi … ali to se sada promijenilo. Sada vjerujem da NLO-i postoje – i tko zna koliko mnogo ih ima.''
(Izvor YouTube; losarchivosdelatierra)
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da se radi o 'zvijezdi'.)

Južna Amerika


Krajem 2009. godine bio je veliki broj opažanja NLO-a, i mnogima od njih su dobila dosta prostora na YouTubeu i u tisku. Mnoga od ovih opažanja su se zbila diljem Južne Amerike – uključujući Peru, Argentinu i Čile. Događaj koji je dobio najveći publicitet zbio se 27. studenog 2009. godine u mjestu Salta, u Argentini, gdje je u 2 sata ujutro stotine svjedoka promatralo golemi NLO tipa ''matični brod'' s upaljenim svjetlima kako leti iznad grada. U gradu je, kažu svjedoci,  nestalo struje u času kad je NLO viđen kako prolazi iznad električne centrale.
19. studenog 2009. se u San Andresitu kraj Bogote u Kolumbiji, pojavilo nekoliko ''neobičnih točaka''  na nebu i privuklo pažnju stotina prolaznika. Ove točke bile su bijele i crvene boje i bile su povezane. Nakon nekoliko minuta, bilo je sedam točaka koje su bile vidljive otprilike jedan sat  snimio ih je novinar lista El Tiempo.
(Izvor: El Tiempo, Kolumbija; ovnisalta.com.ar; citytv.com, Argentina; www.allnewsweb.com)
(Učitelj Benjamina Crema potvrđuje da su viđene svemirske letjelice s Marsa i Venere) 

NLO-i iznad Velike Britanije


Izvještaji o opažanjima NLO-a oko Božića su se također pojavili i u lokalnim medijima u Velikoj Britaniji. 29. prosinca 2009. su novine Bolton News objavile priču s naslovom primijećena bijela svjetla na prazničnom noćnom nebu'', opisujući opažanja NLO-a u području oko grada Boltona. Jedan je svjedok, John, iz obližnjeg sela zvanog Edgworth, rekao kako je oko 20 minuta promatrao dva kuglasta bijela svjetla koja kao da su se igrala jedno s drugim u nekoj vrsti plesnih pokreta jednog pokraj drugog, krećući se prilično brzo s jedne na drugu stranu prije nego što su nestala. Thomas i Lyne iz susjednog sela Harwood su izjavili da je 27. prosinca u 11.10 uvečer ''otprilike šest ili sedam svjetala plesalo i lovilo jedno drugo, vidljivo na oblacima kao da su projicirana s tla, ali se nije mogla vidjeti nikakva zraka svjetla.'' Kasnije su opazili četiri objekta u obliku slova V koji su bili ''okruženi crvenkasto-narančastom svjetlošću'' kako putuju preko neba.
Welwyn Hatfield Times je izvijestio o opažanju NLO-a na Božić. Christian Joseph je bio u posjeti obitelji u Welwlynu, Hertfordshire, kad je oko 5.30 poslije podne primijetio neobično narančasto svjetlo. ''Primijetio sam nešto za što sam mislio da je raketa vatrometa ispaljena u nebo iz pravca Locklijeve farme, u luku slijeva nadesno'' rekao je. ''Bila je intenzivno narančaste boje, i zapravo nije sličila ni na kakvu raketu koju sam ranije vidio.''
Promatrao je kako objekt ''otprilike minutu'' lebdi u zraku prije nego što se počeo udaljavati, nakon čega je nestao. Dodao je: ''Tada sam se upitao ne bi li to mogao biti lampion, ali način na koji je ubrzavao u luku, kao da je raketa, razuvjerio me.''
Bridlington Free Press je također u svojim novinama donio reportažu o Božićnom opažanju, koje su potvrdili i suradnici websitea BBC Lincolnshire. Ben Walker je poslije podne na nebu vidio narančastu loptu kako putuje u ravnoj liniji iz smjera vrta njegove sestre. Kako kaže gospodin Walker objekt je bio ''otprilike četvrtine veličine sunca, ali nipošto tako sjajan.'' ''Kretao se u ravnoj liniji otprilike jednu minutu prije nego što je skrenuo pod pravim kutom i nestao u daljini.'' Gospodin Walker je izjavio da se objekt kretao sporije nego kakav mali zrakoplov i ''nije bilo vjetra tako da ne vjerujem da je to kineski lampion. Također, nije se kretao uvis nego samo vodoravno.''
(Izvori: The Bolton News; Bridlington Free Press, Welwyn Hatfield Times, Velika Britanija)   

Šri Lanka


Gamini Obeysekera iz Polonnaruwa u Šri Lanki izvijestio je o pojavi neidentificiranog objekta (“baš poput svemirske letjelice”) 18. studenog 2009. na nebu na visini od otprilike jednog kilometra iznad drevnog kipa Thivanaka Bude u povijesnom gradu Polonnaruwa u Šri  Lanki. Izjavio je da je objekt bio ''narančaste i plave boje'' te da se njegova veličina stalno mijenjala. Objekt je bio jasno vidljiv u večeri obasjanoj mjesečinom.

na vrhKompilacija o aspiraciji:

"Životima ljudi više ne smije vladati okrutna ambicija. Nikad više ne smiju milijuni skapavati od gladi usred izobilja. Nikad više ne smije budućnost mladih biti prodavana bez njihovog znanja. Budućnost slobode i pravde sviće.''  
(Učitelj Benjamina Crema, iz članka 'Budućnost slobode i pravde')

Povijesno gledano, čini se da je razvoj čovječanstva jedno stalno ratno stanje, agresija i mržnja. Otkrićem atomske bombe usavršili smo svoju sposobnost da uništimo jedni druge u golemom broju i na velikim udaljenostima. Je li ova destruktivnost, dakle, suštinska priroda čovjeka? I, ako nije, zašto se je on tako dosljedno ponašao kao da mu to jest suštinska priroda?
Odgovor leži u čovjekovom jedinstvenom položaju u evoluciji kraljevstava na Zemlji, susretištu duha i materije. Čovjek je, u suštini, božanski savršena besmrtna duša, , uronjena u materiju. Kroz duga razdoblja u inkarnacijskom procesu, inercija materijalnog aspekta sprečava bilo kakvo značajnije  izražavanje dušinog savršenstva. Na koncu, čovjekova urođena aspiracija vuče ga prema gore i naprijed sve dok se dva pola njegove prirode postupno ne približe i stope u potpunom jedinstvu.
Tada savršeni čovjek shvaća da dihotomija duha i materije – njihova prividna proturječnost – samo tako izgleda, da je iluzija. On uviđa da su to različiti aspekti jedne savršene, božanske Cjeline.
Duga borba da se dođe do ove spoznaje stvara teškoće i vatru koja je potrebna za putovanje, njegova aspiracija osvjetljava mu put. Tako čovjek odigrava svoju predodređenu ulogu na planeti Zemlji: produhovljavanje materije.
(Benjamin Creme Umjetnost Življenja)

Nevezanost je ključ a aspiracija pogonska sila. Sukob je vatra koja nas tjera naprijed, ali aspiracija je ono što nas uzdiže sve više. Čak i Učitelj aspirira. Kakva je aspiracija nekog Učitelja, to vam ne mogu reći, ali čak i On teži nečem višem. Čak i ono što nazivamo Božanstvo našeg solarnog sustava teži nečem što je više od ovog našeg sustava. Bog, Nebeski Čovjek koji produhovljuje neku planetu, teži ideji stvaranja savršenog svijeta na toj Njegovoj planeti, u skladu s Njegovim vlastitim idejama o tome što je savršeno. To je kreativni proces. Kako kontroliramo fizički, emocionalni i mentalni elemental koji konstituiraju materiju ovih tijela, tako mi postupno preuzimamo kontrolu nad ovim evolucijskim procesom.
(Benjamin Creme, Umjetnost življenja)   
 
U  okružju u kojem se Ja nalazim su oni koji znaju tko Ja jesam, ali Ja namjeravam još neko vrijeme zatajiti Moj pravi status. To će vam omogućiti da Me vidite kao jednog od vas, čovjeka među ljudima. Ništa što Ja učinim neće izgledati kao nešto iznimno. Ništa što Ja kažem neće biti bizarno ili strano. Moj pristup će uistinu biti jednostavan. Na ovu činjenicu možete računati.
Kao Brat među braćom Ja ću govoriti u ime svih vas, glasno izraziti vaše aspiracije i nade, obznaniti želju svih ljudi za svijetom mira, za pravednom i plemenitom spremnošću da dijele, za stvaranjem društva temeljenog na slobodi i ljubavi. Po načinu na koji ću govoriti o ovim principima prepoznat ćete Me i otkriti.
(Maitreja, iz poruke br. 61)

Pripremite se, sada, da vidite i gradite budućnost. Zamislite da je obuhvaćena vašom najuzvišenijom aspiracijom. Naučite kako biti nevezani usred današnjeg kaosa i nemojte dodavati svoj dio straha mraku koji se širi. Bliže nego što to možda mislite je dan radosti; mržnja, također, na vrijeme, ide svojim tokom.
Probudite se, brzo, za novi dan. Uljepšajte, još jednom, svaku sjajnu aspiraciju. Jedna je nova svjetlost, Svjetlost Svijeta, sad, ponovo, među vama. Objavite sve jače svjetlo koje sada ulazi u svako osjećajno biće, i ispravite stare nesloge. Mi promatramo i čekamo i s vama smo. Svaki dan donosi Našu prisutnost bliže vašem vidokrugu. Kad Nas ugledate znat ćete da je vrijeme za zajednički zadatak čuvanja rase došao: ne smiju više ''tržišne sile'' osujećivati čovjekov put uzdizanja. Ne smije više okrutna ambicija vladati nad životima ljudi. Nikad više ne smiju milijuni skapavati od gladi usred obilja. Nikad više ne smije budućnost mladih biti prodavana bez njihovog znanja. Budućnost slobode i pravde doziva.
(Majstor Benjamina Crema, iz članka ''Budućnost slobode i pravde'')

Sve teče dobro, i uskoro će vam Moje lice i Moj glas biti poznati. Neka to oslobodi u vama aspiraciju za koju Ja znam da oduvijek sja u vašem srcu. Prihvatite Me i blisko surađujete sa Mnom u radu za vašu braću. Danas najviše trebam one koji dijele Moje mišljenje da treba prihvatiti odgovornost za akcije. U svijetu je mnogo milijuna onih kojima su poznate čovjekove potrebe, koji to uviđaju, ali ne znaju koliko je važno brzo djelovati. Ja se oslanjam na sve one kojima su poznate potrebe vaše braće, koji suosjećaju s patnjama tolikih ljudi, i spremni su sve to promijeniti. Budite vi ti koji će biti među onima na koje mogu računati, kako bi zajedno mogli najaviti jedan novi i bolji
 
Moje srce odgovara na drhtaj vaše aspiracije. Moja ljubav potiče tu vatru. Prijatelji Moji, raspirite ju da postane plamen i pođite sa Mnom. Držite se čvrsto svoje vizije onoga što može biti, i otkrijte Boga u svima vama.    
(Maitreja, iz poruke br. 46)

Buddhi, ili intuitivno znanje je direktno znati: znati direktno bez potrebe za razmišljanjem o tome. Taj tok budhija se događa postupno kad ljudsko biće teži ka onom što je više od onoga što on ili ona već znaju.
Svrha knjiga kao što su učenja Alice Bailey ili učenja Agni Yoge nije jednostavno to da nas pouče akademskim odnosima i strukturama koje zbunjuju toliko mnogo ljudi i koje je teško upamtiti (premda ih je važno znati). Učitelj Djwhal Khull, kroz knjige Alice Bailey, pokušava probuditi intuiciju; držati pred našim umovima, i tako stimulirati našu intuiciju, našu aspiraciju, našu sposobnost za idealizam, ideju da iznad nas kao duša postoje područja bitka, znanja, svjesnosti, kojih zasad još uvijek nismo svjesni. (Benjamin Creme, Maitrejina Misija, 2. dio)

Aspiracija je ono što nas tjera naprijed prema gore. Ja mislim da mi instinktivno znamo razliku između odvojene, individualističke ambicije i istinske stava aspiracije. Taj stav bi trebao biti jednostavnost, i prepoznavanje duhovne prirode života. to je ono čemu mi težimo, veće iskustvo, svjesno, duhovne prirode života.
Neki ljudi to vide u religioznim terminima. Oni žele bolje poznati Boga, češće ići u crkvu, i u tome nema ništa loše. Oni tamo doživljavaju unutrašnji mir,  jednu unutrašnju koncentraciju tišine, Bivstva, koje je Bog. To možete doživjeti bilo gdje, ne morate ići u crkvu. Aspiracija je riječ koja označava tendenciju bića koja se razvijaju da postanu ono što mi u suštini jesmo, Bog. Ambicija je želja za rezultatom i vezanost za postizanje tog rezultata. Aspiracija nikako nije želja. Ona je reakcija na utjecaj odozgo. Taj utjecaj je priroda samog života i on privlači sva stvorenja. On privlači cijelo čovječanstvo gore prema onome što mi jesmo kao duše: božanska Bića, apsolutno savršeni odrazi Boga.
Dušino sjedište u tijelu je u čakri koja se nalazi na desnoj strani prsa. To je ono što nam daje osjećaj koji nazivamo aspiracija. Aspiracija može biti na raznim nivoima, naravno – miješano. U emocionalno polariziranom pojedincu, ona će biti u određenoj mjeri astralne naravi i stoga nečista u tom smislu. Ne nečista u nekakvom nedoličnom smislu, nego nečista u smislu da je miješana. Ona će biti i osobna i neosobna. Možete osjetiti razliku. Odakle dolazi? Dolazi li iz solarnog pleksusa? Ili dolazi iz srčane čakre? Postoji razlika, možete ju osjetiti. Ako ju osjećate na desnoj strani grudi, to je aspiracija. Ako ju osjećate u solarnom pleksusu, to je emocionalna aspiracija koja će biti, do određenog stupnja, glamur. No to je samo jedan stadij. Tada vidimo da se premjestila i postat će izmiješana. Postojat će mješavina astralne i srčane reakcije na potrebe svijeta. A nakon toga otkrivamo da će ona boraviti samo u srcu.   
(Benjamin Creme, Maitrejina Misija Dio Drugi)

Kad vam kažem da su moja stopala već koračala nogostupima vaših gradova, to je, prijatelji Moji, istina. Ja poznam ljude u punom smislu te riječi. Poznate su Mi njihove nade i strahovi. Ja znam čemu teže i za čim žude. Znam njihove aspiracije ka dobru. Na sve ovo se Ja oslanjam. Sami sebi jasno recite da ćete mi pomagati u Mom budućem radu. Neka se zgodi da vi postanete kanali za Moju Ljubav. Na taj način ćete ispuniti i svoju sudbinu, također.
(Maitreja, iz Pruke br 73)

Mi smo cijelo vrijeme svjesni naših fizičkih potreba, kao i onoga što nazivamo naše emocionalne potrebe (koje su manje potrebne nego što to možda mislimo). U mnogo manjoj mjeri smo svjesni mehanizma našeg uma i na koji način on pomaže ovom evolucijskom procesu. Kao Sinovi Uma, mi se razvijamo evolucijom naših umova, svjesnosti mentalnog plana. Idealizam i aspiracija su ti pomoću kojih ljudsko biće evoluira, razvijajući um. Potrebna je volja, mentalna odluka, da bi se to učinilo. Mi to ne možemo učiniti naprosto samo zato što to želimo.
Evolucija deva (anđela), s druge strane, evoluira kroz osjećaje. Oni evoluiraju prema postajanju savršenijima (zapravo prema tome da postanu ljudski, ako su to pod-ljudske deve, anđeli) usavršavanjem svoje sposobnosti da osjećaju. Oni imaju silno razvijen senzorni aparat pomoću kojeg spoznaju stvarnost. To im omogućava da dožive materijalnu prirodu stvarnosti na način koji nam nije stran, ali koji nije naš put. Put čovječanstva je put razvoja uma. To u igru uvodi volju i postiže se samo svjesnim naporom. Ovo je teži od dva načina. Način deva je relativno lak, za njih je to put u kojem nema nikakvog otpora.
Mi, ljudski rod, hvatamo se u koštac s putom najvećeg otpora zato što radimo u nepoznatom. Mi pokušavamo odozdo razviti aspekt koji može doći samo odozgor. To uključuje aspiraciju i upravo je aspiracija, idealizam, ono što kontrolira evolucijski proces. Mi evoluiramo dok aspiriramo. Mi možemo misliti, možda, da aspiracija na nekoj točki prestaje. Ali nije tako. Učitelji aspiriraju. Ne postoji nitko u kreaciji tko ne aspirira. Kad razmišljamo o aspiraciji, skloni smo misliti o osjećajima. ''osjećam da bih želio biti bolji.'' Svake godine mi na Novu Godinu donosimo odluku da ćemo prestati pušiti ili manje piti i slično. Svake godine mi pravimo ovu listu odluka, i, naravno, kada bismo ih se držali evoluirali bismo jako brzo! Ali donošenje odluka nas ne dovodi do treće inicijacije. One su samo simbol za vrstu aspiracijskog idealizma koji je potreban da bi se išlo stazom evolucije kojom kroči ljudsko biće.
(Benjamin Creme, Maitrejina Misija Dio Drugi
     
Uskoro, svijet će vidjeti povratak Starijih rase, Znalaca, Sinova Božjih. Proročanstvo je pretkazalo Naš dolazak i ubrzalo očekivanja učenika, ali mnogi od njih mirno spavaju, nesvjesni onoga što se danas u svijetu zbiva.
Mnogo je onih koji s čežnjom čekaju Naš dolazak ali misle da će do njega doći u nekoj dalekoj budućnosti. Zar ne znaju da Naša ruka kuca na vrata sada? Probudite se, prijatelji! Probudite se, vi koji radite za dobrotu! Mi trebamo sve one koji bi s Nama željeli raditi na preobrazbi svijeta.
Mi trebamo vašu aspiraciju, vašu radost. Vašu nadu i povjerenje Mi cijenimo. Budite spremni prihvatiti Nas i zaželjeti Nam dobrodošlicu u svojim životima.
(Učitelj Benjamina Crema, iz 'Poziv na služenje') 

Napokon, rasa počinje shvaćati da budućnost nije tmurna sudbina kakvom su ju smatrali i koje su se bojali. Jedno novo svjetlo, Maitrejino svjetlo, donijelo je nadu ljudskom rodu, omogućujući da stare podjele budu viđene na novi način, i da budu pretvorene u duh suradnje i međusobnog povjerenja.
Ovaj novi duh se brzo ukorjenjuje, i, usprkos naporima destruktivnih sila Zemlje da se dočepaju svake prilike da stvore nered, dogodila se velika promjena, osvojen je jedan novi vrh.
Neće proći dugo vremena da čežnje ljudi dobiju odgovor, da se obrati pažnja na njihove potrebe, da njihove aspiracije budu jasno izražene. Uskoro će, ljudi sami, prepoznati da su njihova Starija Braća među njima, da je Njihov vođa, također, prisutan, da Njihovo svjetlo ne može biti ugašeno, i da nova Era Pravednosti, usprkos svih znakova koji govore suprotno, sada dobiva svoj oblik.
(Učitelj Benjamina Crema, iz 'Era Pravednosti') 
     
Prijatelji Moji, Ja sam vam bliže nego što to možete zamisliti, jer Ja sam u srcu svih onih koji vole svoju braću, svih onih koji žele dijeliti i odaslati u svijet svjetlo Pravde i Slobode.
Ja sam sad u vama. Ja vidim Sebe, Ono što Ja jesam, u lotosu vaših srdaca, poredanih u bojama vaše aspiracije, i zbog toga sam jako sretan. To Svjetlo u vama je ono što Me je dovelo k vama. Pustite neka se nadaleko i naširoko očituje u svoj svojoj snazi i slavi i osvijetlite za Me put prema svijetu.
(Maitreja, iz Poruke br. 62)   

Prijatelji Moji, Ja sam vam bliže nego što to možete zamisliti, jer Ja sam u srcu svih onih koji vole svoju braću, svih onih koji žele dijeliti i odaslati u svijet svjetlo Pravde i Slobode.
Ja sam sad u vama. Ja vidim Sebe, Ono što Ja jesam, u lotosu vaših srdaca, poredanih u bojama vaše aspiracije, i zbog toga sam jako sretan. To Svjetlo u vama je ono što Me dovelo k vama. Pustite neka se nadaleko i naširoko očituje u svoj svojoj snazi i slavi i osvijetlite za Me put prema svijetu.
(Maitreja, iz Poruke br. 62)   

na vrhZvijezda koja najavljuje Maitrejin dolazak:

12. prosinca 2008. godine Share International distribuirao je obaviejst za medije u kojem je najavljeno da će se u vrlo skoroj budućnosti na nebu pojaviti velika, vrlo sjajna zvijezda koja će se vidjeti, noću i danju, širom svijeta i najaviti skoro Maitrejino pojavljivanje u nejgovom prvom itnervjuu na jednoj od većih američkih televizija.

Zvijezda-Boston

D.E.M. II je fotografirao "zvijezdu" 11 travnja 2010. iznad Bostona u saveznoj državi Massachusetts, u SAD-u.

na vrhMaitrejini prioriteti:

''Kako bi pomogao ljudima Krist je formulirao određene prioritete. Oni pokrivaju suštinske potrebe svakog muškarca žene i djeteta. Prvi prioritet je adekvatna opskrba zdravom hranom. Drugi je osiguravanje primjerenog smještaja i skloništa za sve. Kao treće, zdravstvena skrb i školovanje kao univerzalno pravo''
Majstor Benjamina Crema, siječanj 1989

U ovoj rubrici Share International govori o problemima koji spadaju u područje Maitrejinih prioriteta, te prepoznaje planove, rješenja i projekte koji su s njima povezani.

Svjetska narodna konferencija o klimatskim promjenama

Otprilike 35.000 ljudi – uključujući ekološke aktiviste i autohtone skupine iz 140 država i vladine dužnosnike iz 26 država – okupilo se u travnju 2010 u Chochabambi u Boliviji na Svjetskoj narodnoj konferenciji o klimatskim promjenama i pravima Majke Zemlje. Samit je organizirao bolivijski predsjednik Evo Morales kako bi se onima koji su najviše pogođeni klimatskim promjenama pružila priliku da se čuje njihov glas. Konferencijom se također željelo izvršiti pritisak na vlade da poduzmu ambicioznije i inkluzivnije akcije od onih koje su poduzete tokom razgovora o klimi koji su prošlog prosinca vođeni u Kopenhagenu i koji su općenito ocijenjeni neučinkovitima. Učesnici trodnevnog skupa u Boliviji su usvojili “Narodni sporazum” zasnovan na diskusijama različitih radnih skupina. Između svojih preporuka, sporazum je pozvao:

  • razvijene države da smanje svoje emisije stakleničkih plinova za 50 posto do
  • 2020. godine u odnosu na razine iz 1990. godine.
  • razvijene nacije da najmanje šest posto svojeg bruto nacionalnog dohotka posvete ublažavanju klimatskih promjena i za napore prilagodbe
  • da se povišenje globalne temperature ograniči na 1 stupanj celzijusevih
  • na uspostavljanje ''međunarodnog suda za klimatsku pravdu i okoliš'' na kojem bi se moglo suditi državama, kompanijama i ljudima koji uništavaju klimu
  • na donošenje Univerzalne deklaracije o pravima Majke Zemlje,
  • na zaštitu klimatskih migranata i
  • puno priznanje UN-ove Deklaracije o pravima domorodačkih naroda.

Morales je predstavio Narodni sporazum glavnom tajniku UN-a Ban-Ki-moonu i apelirao na UN da upotrijebi dokument kao osnovu za sljedeže pregovorima o klimatskim promjenama koji se trebaju održati u Cancunu u Meksiku. 2010.
(Izvor, DemocracyNow.org i un.org; The Bussines Times, Singapur)

UN nagradio humanitarno vodstvo predsjednika Lule da Silve


Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) UN-a nagradila je brazilskog predsjednika da Silvu dvjema nagradama za njegovo globalno vodstvo u borbi protiv gladi i siromaštva. On je UN-u zahvalio na nagradi i u svom govoru u Brazilskom glavnom gradu Braziliji, 10. svibnja 2010. godine na otvaranju brazilsko-afričkog Foruma dijaloga na temu osiguravanja prehrane i borbe protiv siromaštva. U tom je govoru snažno osudio politiku slobodnog tržišta koju vodi razvijeni svijet, nazivajući je ''kapitalističkom kratkovidnošću''.
Brazilski predsjednik se također osvrnuo na globalni financijski slom iz 2008. godine, rekavši kako se svijet u početku našao zatečen povećanjem cijena hrane, za što je prvo optužena Kina ''zato što previše jede'', a nakon toga porastom cijena nafte, za što je krivnja pripisana arapskim narodima. Kasnije se pročulo da je nekolicina ''mudrih momaka'' iz bogatih zemalja krivci za prevarantske financijske aktivnosti koje ne samo da su uključivale spekuliranje sa cijenama hrane i nafte, nego su isto tako stvorile jedno otrovno hipotekarno rastakanje poznato kao pod-premija koje je počelo u SAD-u i proširilo se po cijelom svijetu. Na koncu su, kazao je, najsiromašniji ljudi svijeta ti koji su platili cijenu kratkovidnosti politike kojom upravlja tržište. Lula da Silva je, obraćajući se desecima afričkih lidera na forumu, također istaknuo da je svijet, kad ga je globalna kriza prvi put pogodila, ''bio spreman zaključiti rundu multilateralnih trgovinskih razgovora u Dohi, međutim uz svu turbulenciju sve se istopilo i opet su siromašni ljudi bili gubitnici….Dvije godine kasnije pregovori ostaju ugašeni što je vrlo razočaravajuće zato što je to bila prigoda da se tržišta još malo više otvore.'' Ovo bi po njegovom mišljenju moglo na neki način krenuti prema uravnoteženju arene svjetske trgovine koja je tako očigledno okrenuta u korist bogatih, moćnih zemalja. Brazilski predsjednik je nastavio govoriti: ''Politika slobodnog tržišta je bila izvrsna kad su siromašne zemlje bile naprosto kupci, jer kad smo htjeli postati izvoznici tržište nije bilo tako slobodno kako su oni rekli, što se može opisati samo kao okrutna strana kapitalističkog kratkovidnog pristupa ovim izazovima.'' Također, govorio je o svojim donekle neuspješnim pokušajima da uvjeri lidere razvijenih država u dugoročnu važnost ekonomskog ulaganja u Afriku i Latinsku Ameriku. Ova dva kontinenta imaju najveća područja obradive zemlje koja su ostala u svijetu, zasad još neiskorištena. Ovaj potencijal mogao bi osigurati svjetsku opskrbu hranom, što će zajedno s dostupnošću svježe vode biti najvažnije pitanje u ovom stoljeću.
Lula da Silva, koji napušta ured u siječnju 2010. godine, u svom je govoru dao do znanja da bi volio, koliko god to bude mogao, i dalje pomagati zajedničkom razvoju Latinske Amerike i Afrike u onom što je nazvao ''osovina Jug-jug'', a kako bi se stvorila ravnoteža ekonomskoj dominaciji SAD-a i Evrope.
(Izvor; mercopress.com)    


na vrhTrendovi:


Broj majčinskih smrti u padu širom svijeta


Broj žena koje svake godine umiru u trudnoći i prilikom poroda značajno je pao, od otprilike 500.000 u 1980-tima na manje od 350.000 u 2008. godini, navodi se u istraživanju objavljenom u medicinskom časopisu The Lancet. Studija koju su proveli američki i australski istraživači daje nekoliko razloga tog poboljšanja. Kako kaže New York Times, ''niži broj trudnoća u nekim zemljama, veći prihodi, što poboljšava prehranu i dostupnost medicinske skrbi, više edukacije za žene, te sve veća dostupnost ''školovanih primalja'' – osoba s kakvim takvim medicinskim obrazovanjem – koje pomažu ženi pri porođaju.'' Više od polovice smrtnosti majki se u 2008. godini otpada na samo šest zemalja – Indiju, Pakistan, Nigeriju, Afganistan, Etiopiju i Demokratsku Republiku Kongo. Ipak, Indija je postigla znatan napredak, a zato što ima veliku populaciju, njezina poboljšanja su pomogla da se smanji svjetski razmjer smrtnosti majki. Kina je također napravila značajan napredak. Dr. Richard Horton, urednik The Lanceta, izjavio je da rezultati studije potvrđuju da su napori koji su širom svijeta učinjeni u interesu žena učinili svoje. ''Dva desetljeća združene kampanje onih koji su posvećeni zdravlju rodilja donose rezultate. Isto tako, veća ulaganja u tu zadaću će po svoj prilici dati još bolje rezultate. Žene su dugo vremena davale društvo, i sada društvo, polagano, napokon daje ženama. Ovo je trenutak koji treba proslaviti – i još brže krenuti naprijed.''
(Izvor: New York Times, SAD; BBC, Velika Britanija)

Bivši turistički vodič pomaže peruanskoj sirotinji


Od 1993., Amerikanka Patty Webster donosi medicinsku pomoć nekim od najsiromašnijih peruanskih područja putem svoje neprofitne organizacije Amazon Promise (Amazonska nada). Kad je počela kao vodič za avanturističke ture u peruanskoj Amazoni, Websterova je bila zapanjena siromaštvom i nedostatkom zdravstvene skrbi u selima. ''Vidjela sam koliko su seljaci siromašni i shvatila da ljudi umiru zato što nemaju medicinsku skrb,'' rekla je. Websterova je počela dijeliti svoje zalihe s lokalnim stanovnicima, te na posljetku osnovala Amazon Promise.
Sjedište organizacije je u gradu Iquitosu, koji se nalazi u središtu peruanske amazonske prašume, i glavni grad je najveće i najudaljenije regije Perua. Gotovo polovica populacije tog područja živi u siromaštvu, a jedna trećina stanovnika nema osnovnu medicinsku skrb. Websterova svake godine organizira nekoliko ekspedicija u ova zapostavljena područja. Na svakom putovanju sudjeluje veliki broj medicinara dobrovoljaca sa zapada, kao i peruanski medicinski profesionalci. Često s njima ide i tradicionalni šaman, iscjelitelj. ''U selima dobrovoljci pružaju preventivne usluge kao što su to prenatalni i opći pregledi, ali većinu vremena provode u liječenju širokog raspona širok raspon bolesti kao što su malarija, tuberkuloza, upala pluća, dizenterija, ugrizi životinja ili zmija, i paraziti,'' izvještava CNN.
''Timovi obično za trajanja svake ekspedicije pregledaju nekoliko stotina ljudi.'' Skupina također obučava seoske medicinske radnike i obrazuje seljake po pitanju prevencije HIV-a, higijene i zdravstva. Do danas je više od 55.000 ljudi, uključujući i one koji žive urbanim slamovima regije, od Amazon Promisa dobilo besplatnu medicinsku njegu i obrazovanje. Websterova živi prostorijama ureda organizacije u Iquitosu, i nikad nije uzela novac za svoj rad. Njezina motivacija da pomogne, međutim, nikad nije nestala. ''Ja sam pronašla svoju životnu svrhu,'' rekla je. ''Bez obzira ide li pomoć jednoj osobi ili 30-torici ljudi ili njima 300, bitno je pomoći. Što god da im mogu ponuditi kao pomoć… to je doista pravi dar.'' (Izvor: CNN)

Smanjivanje malarije u Africi

Znatna sredstva uložena u kontrolu malarije pridonijela su velikom napretku u liječenju te bolesti u Africi, ali potrebno je još sredstava, izvještavaju UNICEF i javno-privatno partnerstvo Roll Back Malaria. ''Napredak u Africi ide uzlaznom putanjom i sve je brži,'' izvještava The World Malaria Day 2010: Africa Update, '' pokazujući u periodu od 2004 do 2009 deseterostruko povećanje globalnih sredstava za malariju iz vanjskih izvora u vrijednosti gotovo 1.8 milijardi dolara dolara 2009., peterostruko povećanje svjetske proizvodnje mreža tretiranih insekticidima u vrijednosti gotovo 150 milijuna, i tridesetostruko povećanje izdataka za lijekove protiv malarija (ACT) u vrijednosti 160 milijuna dolara.
Ta ulaganja rezultirala su značajnim smanjenjem malarije u određenom broju afričkih  zemalja, uključujući Eritreju, Etiopiju, Gambiju, Ganu i Tanzaniju. Ali studija je pokazala da strano financiranje ''još uvijek podbacuje za očekivanih 6 milijardi dolara koji su svake godine potrebni da bi se osiguralo valjano pokrivanje intervencija za kontrolu malarije.'' ''Uz široku suradnju učinjen je veliki napredak u borbi protiv malarije,'' izjavila je Ann Veneman, izvršna upraviteljica UNICEF-a. No, još mnogo toga ostaje za učiniti, posebno u Africi, budući da djeca i žene još uvijek umiru od ove bolesti koju je moguće spriječiti i liječiti.''
(Izvor: rollbackmalaria.org; agencija France Press)

Indija uvodi obavezno školovanje djece


U Indiji je prihvaćen novi zakon koji nalaže da djeca od 6 do 14 godina obavezno moraju pohađati školu, te uspostavlja sustav nadgledanja kvalitete škola. Uz cjelodnevno pohađanje nastave, zakon zahtijeva da jedan učitelj bude na svakih 30 učenika i obećava besplatne udžbenike, uniforme, prijevoz i užinu. Indija također planira svakih pet godina školovati milijun novih nastavnika, i uvesti strože zahtjeve u pogledu kvalifikacija nastavničkog kadra. Jedna stavka zakona govori o tome da osnovne škole moraju 25 posto svojih mjesta osigurati za siromašnu djecu.
Predviđena cijena primjene zakona je 35 milijardi američkih dolara u pet godina. Promatrači se općenito slažu da će se izglasavanje zakona pokazati lakšim od njegovog provođenja. Izazovi su visoka cijena i sveobuhvatnost mjera, kao i problem korupcije u vladajućim strukturama.
K tome, budući da Indija nije ratificirala međunarodne ugovore o dječjem radu, ne postoji odredba o najnižoj životnoj dobi za rad što otežava odlazak djece iz siromašnih obitelji na nastavu.
Usvajanjem zakona ''možda je dobivena trećina bitke'', izjavio je Shailendra Sharma, programski direktor Prathama, humanitarne skupine koja se zauzima za obrazovanje siromašne djece, ''ali i dalje ćemo se nastaviti  boriti na terenu.'' (Izvor: Globe and Mail, Kanada)

na vrhGoldmanove nagrade za okoliš 2010:

Goldmanova nagrada za očuvanje okoliš je najveće svjetsko priznanje za pučke borce za zaštitu okoliša. Nagradu, koja se od 1990. dodjeljuje svake godine, dosada je dobilo 139 ljudi iz 79 zemalja. Svaki od dobitnika, iz šest nastanjenih kontinentalnih područja svijeta, dobiva 150.000 američkih dolara. Ovi pojedinci ''iskazuju iznimnu hrabrost i predanost, često radeći uz veliki rizik kako bi zaštitili naš okoliš, a u konačnici, i život na Zemlji. Radeći to, oni inspiriraju nas ostale da činimo isto'', kaže se u Goldmanovoj nagradi. Ovogodišnjih šestoro pobjednika su iz Kambodže, Poljske, Kube, SAD-a, Svazija i Kostarike. 

Čiča Slon smanjuje sukob između slonova i ljudi u Kambodži


Tuy Sereivathana, Kambodža,
-- usprkos dugoj povijesti miroljubive koegzistencije slonova i ljudi u Kambodži, period nereguliranog razvoja je značajno smanjio populaciju divljih slonova u zemlji. Migracijski putovi ovih ugroženih Azijskih slonova su prekinuti, što vodi sukobu između lokalnih zajednica i slonova. Smanjivanjem njihovog staništa, slonovi su uništavali farme dok su tragali za hranom izvan šumskog područja. Očajni farmeri su ubijali slonove kako bi zaštitili svoje usjeve. Tuy Sereivathana je proveo svoje djetinjstvo na selu, gdje se u njemu razvilo duboko  poštovanje prema prirodi i interes za slonove. Kao čuvar u Kambodžanskom nacionalnom parku, Tuy je surađivao s ruralnim zajednicama učeći o migraciji slonova i ekosustavima i počeo pronalaziti rješenja sukoba slonova i ljudi temeljena na zajedništvu.
Tuy je, od milja nazvan ''Čiča Slon'', poticao farmere da djeluju kao zajednica, ohrabrujući ih da preko noći organiziraju čuvarske skupine kako bi štitili polja od slonova. 2008. godine, Tuy je pomogao da se otvore škole i u izolirane zajednice doveo učitelje koji govore o sukobu između ljudi i slonova. Osnovao je četiri škole, u kojima se 250 djece podučava o prirodnom okolišu, i o tome kako živjeti u skladu s prirodom.
Od 2005. godine nije bilo nijednog potvrđenog slučaja ubojstva slona čiji bi uzrok bio sukob između čovjeka i slona.  

Zaštita jednog od posljednjih područja divljine u Europi


Malgorzata Gorska, Poljska –
Iako je razvoj uništio mnoge od netaknutih ekosustava Evrope, jedan od posljednjih tragova netaknutog prirodnog okoliša je ostao u sjeveroistočnoj Poljskoj. Rijeka Rospuda krivuda kroz iskonsku prašumu, kroz drevna netaknuta tresetišta i močvare. Dolina Rospude je naširoko poznata zbog svog ekološkog značaja.
Godine 1996., počelo je planiranje jednog od najambicioznijih Evropskih cestovnih projekata, brze autoceste Via Baltika koja povezuje Helsinki i Varšavu, direktno kroz dolinu. Znanstvenici i konzervatori su pozvali ulagače da istraže alternativne rute ali je vlada stala na stranu ulagača.
Kad se Poljska priključila Europskoj zajednici, Dolina Rospude je označena kao zaštićeno područje, kao što je to zahtijevala Evropska mreža za zaštitu okoliša, Natura 2000. Poljska je nastavila s ovim pravcem usprkos konfliktu.
Reagirajući na ovo, Malgorzata Gorska, aktivistica za zaštitu okoliša Poljskog Udruženja za Zaštitu ptica, pridružila se borbi protiv ceste u 2002., potičući široku koaliciju aktivista i organizacija kako bi se zaštitila Dolina Rospude.
Koalicija Gorske se susrela s Evropskom Komisijom kako bi se zaustavila gradnja  i kao rezultat, Evropski Parlament i Evropski Sud Pravde su pozvali na zaustavljanje jednog dijela projekta auto-ceste koji je predstavljao neposrednu prijetnju.
Dok je Europski sud pravde razmatrao legalnost Rospuda pravca prema europskom zakonu, Poljski sudovi su zaključili da je projekt prekršio nacionalne zakone. Pritisak civilnog društva, a isto tako i EU, koji je bio rezultat zauzimanja Gorske, konačno se isplatio u ožujku 2009. godine, poljska vlada je objavila da neće graditi autocestu Via Baltika kroz dolinu Rospude.

Širenje održivog poljodjelstva na Kubi  

Humberto Rios Lambrada, Kuba – U 1950-tima i 1960-tima Kuba je prihvatila intenzivni poljodjelski sustav temeljen na kemikalijama i fokusiran uglavnom na proizvodnju šećera. U početku uspješna, ovisnost o kemikalijama i sadnji samo jedne kulture uskoro je uzela danak u kubanskoj obradivoj zemlji. Više od polovice obradivih površina bilo je namijenjeno uzgoju šećera, a na preostaloj zemlji farmeri su koristili samo jedan mali izbor sjemena uzgojenog za proizvodnju visokih prinosa unutar sustava intenzivne upotrebe umjetnih gnojiva.
Padom komunizma u Europi u 1960-tima, Kuba je izgubila svog glavnog trgovačkog partnera, a zajedno s njim i mogućnost nabave gnojiva i pesticida. Kubanski poljoprivredni sektor je propao i nastupila je nestašica hrane. Da bi riješila ovu krizu, vlada je komade obradive zemlje razdijelila malim zadrugama. Poljoprivrednici su počeli uzgajati usjeve malo ili uopće ne koristeći  pesticide ili umjetna gnojiva, okrećući se pred industrijskim praksama kao što je to rotacija usjeva i eksperimentiranje sa sjemenom kako bi se dobili zdraviji usjevi. Kao rezultat, tlo se na nekima od ovih malih farmi počelo oporavljati.
Rios, folk glazbenik i doktor agronomije, tada je, dok je istraživao na terenu, zapazio ovaj trend. Vidio je odmak od ovisnosti o kemikalijama kao moguće rješenje kubanske poljoprivredne i prehrambene krize. Rios je predvodio timove istraživača i profesora koji će zajedno s farmerima osnovati obrazovne centre kako bi se proširila održiva poljoprivreda i napori da se uvede raznolikost sadnje. Pomogao je da se farmeri povežu jedni s drugima, ohrabrujući ih da izmjenjuju svoje spoznaje na sajmovima sjemena u poljodjelskim zajednicama.
U zajednicama koje su nekad sijale samo nekoliko sorti, poljodjelci sada uzgajaju mnoge sorte graha, riže, kukuruza i ostalih usjeva, koristeći malo ili nimalo kemijskih pesticida.
Danas više od 50.000 farmera primjenjuje poljoprivrednu praksu koju su promovirali Rios i nacionalna mreža sveučilišta i istraživača koji podupiru poljoprivrednu raznolikost.

Reguliranje tvornica za uzgoj stoke u SAD-u

Stočarstvo i mesna industrija u američkoj državi Michigan imaju značajnu političku moć, ali popustljiva ekološka praksa dovela je do građanskog pokreta protiv njihovih “Projekti za hranjenje stoke koncentriranom hranom”, Concentraded Animal Feeding Operations (CAFO)
CAFO zatvara tisuće životinja u vanjske obore ili u goleme građevine bez prozora i bez ikakvog prirodnog zelenila. Visokotlačne pumpe uklanjaju životinjski izmet koristeći jake kemijske rastvarače, a otjecanje te smjese je usmjerava se u velike otvorene bazene, gdje ona ostaje netretirana. Ova otrovna juha se ostavlja da tjednima fermentira, stvarajući smrtonosan smrad i opasne kemijske sastojke kao što su metan, amonijak, vodikov sulfid. Otpad se tada odvozi na obližnja polja gdje se raspršuje kao 'gnojivo', prodirući u podzemne vode i otječući u vodene tokove. Kao rezultat, isparavanja i otrovne tvari u zalihama vode doveli su do velikih zdravstvenih problema kao što je to trovanje vodikovim sulfidom i zarazu giardijom (parazit nastanjen u crijevima) kod onh koji žive u blizini.
Iako su se općine koje proizvode slične količine kanalizacijskog otpada prisiljene podvrgnuti strogim propisima tretmana otpada, CAFO su iznimka.
Lynn Henning je vodeći glas Michigana koji poziva državne i federalne vlasti da se tvornice za uzgoj stoke pridržavaju zakona o kvaliteti vode i zraka. Sa svojim mužem, ona obrađuje stotine jutara kukuruza i soje na udaljenosti od 12 milja od 12 CAFO objekata.
U 2.000-toj godini, Henning i drugi lokalni stanovnici su oformili Građane Zabrinute za Okoliš Južnog Centralnog Mičigena i počeli se organizirati kako bi CAFO doveli na sud. Kontaktirajući susjede, kolege farmere kao i službenike Američke Agencije za Zaštitu Okoliša (EPA), Hanning je prikupila što je god moguće više informacija o CAFO bazenima, o njihovim lokacijama i odakle potječu. Henning je odnijela svoje podatke državnim regulatornim službama kako bi ih ohrabrila na prisilno provođenje mjera. Kao rezultat, michiganski Odjel za kvalitetu okoliša (DEQ) je podnio stotine tužbi protiv CAFO-a zbog ugrožavanja okoliša.
Henningova je nedavno pomogla formirati državni odbor sastavljen od predstavnika državnih ureda za poljoprivredu i zdravlje, DEQ-a i građanskih skupina Michigana kojima je povjereno prvo ikad određivanje kazni za štetne utjecaje koje CAFO postrojenja nanose okolišu i ljudskom zdravlju. Lisa Jackson, vođa EPA, apelirala je da se poduzmu koraci za strože nametanje federalnih zakona koji reguliraju pitanje CAFO otpada.

Uključivanje naroda Svazija u odluke povezane s okolišem


Thuli Brilliance Makama, Svazi
Svazi, malo afričko kraljevstvo, međunarodno je odredište za sportske lovce i turiste zbog njezine iskonske afričke divljine. Međutim, ruralno stanovništvo, suočeno sa sve većim siromaštvom, protjeruje se s područja koja su tradicionalno bila njihova kako bi ustupili mjesto privatnim rezervatima za sportski lov. Suočavaju se s nasiljem i zastrašivanjem zbog toga što se okupljaju i love za potrebe za vlastitog preživljavanje. Dok u cijelom svijetu postoji sve veći konsenzus da lokalno stanovništvo mora biti uključeno u napore očuvanja okoliša, političke skupine u Svaziju tek moraju uključiti ove zajednice u cijeli proces.
Godine 2002., Svazi je donio Zakon o okolišu, prema kojem je u odboru Uprave za zaštitu okoliša trebao biti najmanje jedan predstavnik iz ekološke NGO zajednice. Međutim, ministar okoliša se nije držao zakona.
Thulli Brilliance Makama, državna odvjetnica, skrenula je pozornost na ovu situaciju, a kad je ministar odbio dodati NGO predstavnika, Makama i njezina organizacija su stavili prigovor na ministrovu odluku na najvišem sudu u Svaziju. U travnju 2009., nakon trogodišnjeg parničenja, sud se složio s Makamom, presudivši da je Upravni odbor konstituiran nelegalno.
Presuda je osigurala da izabrani članovi zajednica sudjeluju u donošenju odluka i donijela nadu siromašnim zajednicama koje graniče sa privatnim rezervatima za sportski lov.

Rad na zabrani lova morskih pasa zbog peraja


Randall Arauz, Kostarika – Posljednjih 50 godina se svjetska populacija morskih pasa smanjila za 90 posto uslijed pretjeranog ribarenja i porasta potražnje za perajama morskog psa. U Kini se juha od peraje morskog psa smatra luksuznom poslasticom, i kako sve brojnija srednja klasa sve više traži ovu juhu, lov na njih je desetkovao ovu nekoć veliku populaciju. Godišnje se potamani gotovo 100 milijuna morskih pasa.
Praksu lova na morske pse zbog peraja aktivisti za očuvanje okoliša široko kritiziraju kao rastrošnu, a aktivisti za prava životinja kao brutalnu. Internacionalne ribarske flote vuku kilometrima duge povraze pune udica, loveći tisuće morskih pasa i ostalih morskih životinja u onom što je poznato kao lov dugim povrazima. Morski psi se tada izvlače na palubu, gdje radnici još živim životinjama režu peraje prije nego što ih bace natrag u ocean da umru.
2004. godine Kostarika je bila treći najveći izvoznik proizvoda od morskog psa. Brodovi s Tajvana, iz Kine, Indonezije i ostalih krajeva svijeta plove do voda bogatih morskim psima, plate pristojbu lokalnim vladama kako bi sidrili na njihovim dokovima i tada odvoze svoj ulov na tržišta Azije.
Randall Arauz, aktivist za očuvanje okoliša i biolog, pojavio se kao jedan od vodećih svjetskih glasova koji rade na tom da se zabrani lov na morske pse. 2003. godine Arauz je medijima distribuirao video na kojem je prikazano kako tajvanski brod, kasno noću na jednom privatnom pristaništu, ilegalno istovaruje 30 tona peraja morskih  pasa, koje su koštale života 30.000 morskih pasa. Nastali bijes kostarikanske javnosti i međunarodnih zajednica je dao snažnu potporu Arauzovoj kampanji.
Arauz je mobilizirao 80.000 građana i 35 zastupnika zakonodavne skupštine da potpišu peticiju koja apelira na kostarikanskog predsjednika da se prestane s ovom praksom i zatvori privatna pristaništa za istovar stranih brodova, kao što to propisuje postojeća carinska legislativa.
Novi nacionalni zakon o ribarstvu je stupio na snagu u veljači 2005. koji specifično zabranjuje lov na morske pse zbog peraja, određuje da svi morski psi moraju biti dopremljeni zajedno s perajom na leđima i poziva na globe i zatvorske kazne za sve one koji budu uhvaćeni da istovaruju peraje morskih pasa u kostarikanskim lukama.
Arauz je također blisko surađivao i sa Ministarstvom za vanjske poslove i Kongresom kako bi se napravio pritisak na UN da zabrani ubijanje morskih pasa zbog peraja. Godine 2007., Generalna Skupština UN-a je odobrila glasovanje za davanje mandata da se sve peraje morskih pasa moraju iskrcavati zajedno s njegovim tijelom, što je postupak poznat, zahvaljujući Arauzu, kao ''kostarikanska'' metoda.

na vrhStajališta:

Postavši globalni igrač, Jug mora unaprijediti svoje medije
  

Piše Mario Lubetkin

Rim, Italija – Postoji jedna očita neravnoteža između novog ekonomskog i političkog svjetskog poretka koji se posljednjih pet godina pojavljuje na Jugu i relativne ukočenosti međunarodnog informacijskog sustava, koji tek djelomično odražava velike promjene našeg doba. Tokom posljednjih triju desetljeća stalnog ekonomskog i demografskog rasta nacija koje se bude – s Kinom i Indijom na čelu – razvijene zemlje su zaglibile u relativnu iscrpljenost i bile epicentar balona informacijske tehnologije koji je prsnuo u 2000. godini te čak još katastrofalnije svjetske depresije, koja je počela 2008. i koja još traje.
Stoga nije bila slučajnost, nego prije pitanje nužnosti i realpolitike, da je predsjednik SAD George W. Bush okupio u studenom 2008. prvi samit G20 glavnih gospodarskih sila svijeta. Stare zemlje skupine G7, sve sa sjevera, nisu bile dovoljne – nećemo još reći za globalnu vladavinu, koja nikad nije postojala – nego čak ni za skromnu koordinaciju raznih međunarodnih institucija, posebno onih ekonomskih i financijskih.
Uzdizanje Juga koje se odražava u G20 te u skupinama BRIC (Brazil, Rusija, Indija, Kina) i IBSA (Indija, Brazil, Južna Afrika) donijelo mu je važnu ulogu  kopilota u svjetskim odnosima, no njegova prisutnost u svjetskom javnom mnijenju, u međunarodnim medijima, i općenito u kulturnom stvaralaštvu (od kinematografije do televizije i izdavaštva) ipak ostaje zanemariva.
Razlog je to što su glavni centri kulturne i informacijske produkcije još uvijek na Sjeveru, ali isto tako i to što zemlje koje se bude daju prednost planovima multilateralnih, financijskih, i ekoloških institucija.
Veliko pitanje je da li sada kada su postigle svoje ciljeve učestvovanja u globalnim političkim i ekonomskoj upravljanju, ove dosad incomunicado zemlje mogu uspostaviti kanale za informacijsku i kulturalnu razmjenu koji su bitni za dobivanje javne potpore za jačanje ovog procesa.
Dosad su je BRIC-u i IBSA-i nedostajao integrirani komunikacijsku sustav. Na primjer, IBSA je formirala 16 međunarodnih radnih skupina, no nijedna se ne bavi komunikacijama.
BRIC i IBSA su sredinom travnja u Braziliji održale sastanak na vrhu. U to su okviru uređivački forum, kojim je koordinirao IPSA, pohađali urednici glavnih medijskih kuća u zemljama IBSA. Jednoglasno su se složili razmjena informacija između zemalja nije išla ukorak sa procesom integracije – usprkos bliskim političkim vezama – da treba biti povećana.
Razmjena mišljenja i iskustava je dovela urednike do zaključka da oni sami – ne samo vlade – moraju generirati protok informacija između vlastitih zemalja i s ostatkom svijeta.
Da bi do toga došlo, mreža uredništava će uspostaviti stalan protok informacija između njihovih medija o integrativnom procesu i o njihovim trima zemljama.
U isto vrijeme, priznata je potreba da se oformi jedna nova radna skupina kako javnih tako i privatnih medija iz IBSA zemalja koja će promovirati razmjenu informacija na jedan demokratski, horizontalni način koristeći tradicionalne i naprednije tehnologije, uključujući web stranice, blogove, mobilnu telefoniju, i digitalni žurnalizam. Ovo bi se moglo smatrati strateškom odlukom čija je namjera premostiti sadašnji informacijski ponor kako među IBSA zemljama tako i unutar Juga.
Također je postignut dogovor o potrebi povećanja pokrivenosti zemalja Juga i da im se da prednost pred agencijama Sjevera – koje biraju i prekrajaju materijal u skladu s njihovom vlastitom perspektivom.
Novi svjetski poredak koji dolazi, nova uloga koju igraju zemlje juga, i potreba da se kreiraju novi instrumenti i karike koje će ojačati horizontalnu komunikaciju, trebala bi biti dio sveučilišnih programa i profesionalnog obrazovanja nove generacije novinara.
Postoje, naravno neke pozitivne naznake potencijala Juga u komunikacijama i kulturi. Brazilske su sapunice, na primjer, globalni izvozni proizvod. Jedna kompletna serija je nedavno proizvedena o Indiji i njezinom odnosu s Brazilom i svijetom u cjelini koja je Brazilcima omogućila bolje razumijevanje te zemlje.
Ne bismo trebali zaboraviti niti sport. Slijedeća dva Svjetska Nogometna prvenstva, ovog ljeta u Južnoj Africi i u Brazilu 2014., pokazuju mogućnost ovih zemalja da se pokažu doraslima tim izazovima.
Inicijative kao što je ova, kojih će u bliskoj budućnosti sigurno biti još više, mogu pokrenuti djelotvorne cikluse interakcije s dobro informiranom javnošću sposobnom da vodi proces koji mijenja odnose moći na globalnoj skali.
(IPS)  


na vrhPriča o stvarima (The story of stuff):

Recenziju napisala Betsy Whitfill

Annie LeonardPriča o stvarima (The sory of stuff) je film, knjiga i pokret. Ovaj projekt, koji je pokrenula Annie Leonard, jedan je od onih projekata o kojem se u školama i na internetu najviše govori. Počevši s prirodnom ljubavlju za šume njezinog djetinjstva na Američkom Pacifičkom Sjeverozapadu, njezina znatiželja za otpad je počela jednostavnim promatranjem rasipničkog rušenja stabala u frivolne svrhe, kao što je to proizvodnja sirovog papira i materijala za pakiranje. Dvadeset godina je istraživala međunarodnu trgovinu otpadom, radeći za Greenpeace, a nakon The Story of Stufftoga za Essential Action Ralpja Nadera, Global Aliance for
Incineration Alternatives, te Health Care Without Harm Sustainability Founders.
Leonard je video uradak Priča o Stvarima napravila 2007. godine, i ovaj je obuhvatio sve ono što je naučila o slabim točkama našeg gospodarstva vođenog konzumerizmom i temeljenog na rastu. Film je postao silno popularan na internetu, i postavio toliko mnogo pitanja i rasprava da je napisala knjigu, Priču o Stvarima, koja je iznjedrila ono što je danas poznato kao Projekt Priča o Stvarima. Priča nije lijepa. U članku za zimski broj YES! Magazina, Leonardova je napisala: ''Dok sam se nekoć osjećala kao marginalizirana luda koja se bavi otpadom, sada shvaćam da sam dio jedne ogromne zajednice ljudi, ljudi iz cijelog svijeta, koji duboko u svojim srcima znamo da je nešto pogrešno. Naše gospodarstvo je zastranilo. Pola svjetske populacije živi s manje od 2.50$ dnevno, nemoćno da zadovolji osnovne potrebe, dok šačica ljudi zgrće sramotno veliko bogatstvo. Naše industrije pretvaraju planetarne resurse u smetlišta dok ispuštaju otrovne kemikalije  koje su toliko agresivne da su sad prisutne u svakom tijelu, čak i tijelima novorođene djece. A naša kultura nas ohrabruje da nalazimo ispunjenje u razuzdanom konzumerizmu prije nego u samilosti i povezanosti.
 ''Naročito mi Amerikanci kupujemo mnogo više nego što nam je potrebno. Mi također ono što kupimo zadržimo u svom posjedu tek kratko vrijeme, tako da je 99 posto naše robe u smeću već šest mjeseci nakon što smo ju kupili. Nas 1 posto najbogatijih posjeduje isto toliko bogatstva i roba koliko i 57 posto onih koji su na dnu ljestvice. Mi iz navike kupujemo zato jer nam je to zgodno, zbog zabave, zbog osobnog prestiža, ne misleći na to kako su proizvodi izrađeni, kakav utjecaju njihova proizvodnja ima na prirodne resurse i područje na koje smo ih bacili kad nam više ne trebaju.
Još gore, mi bacamo svoj otpad, koji uzrokuje otrovno zagađenje, u najsiromašnijim zemljama svijeta zato što im je potreban novac. Planirano zastarijevanje je činjenica Zapadnjačkog života, i mi mislimo kako bi naše gospodarstvo trebalo rasti ad infinitum. Mi pretpostavljamo da će cijene uvijek sve više rasti i u skladu s tim planiramo i djelujemo, stalno kupujući sve više stvari prije nego im cijena poraste, to kao posljedicu ima da cijene rastu sve više.
Kampanja Leonardove je temeljena na tome da nam otvori oči za jednu novu svjesnost o tome što nam ova potrošnja čini, što čini našoj ljudskoj braći širom svijeta, i samoj Zemlji. Jednom kad postanemo svjesni, piše ona, shvatit ćemo da to ne treba biti tako. Ograničenja naše planete, količina vode, zraka, zemlje, prirodnih resursa nameću ograničenja ljudskim aktivnostima, htjeli mi to ili ne. To se događa sada i ne može se izbjeći. Stoga, zašto ne zauzeti razuman stav i razmotriti kulturu održivosti, niske potrošnje, niskog utjecaja i niskog stresa, u kojoj su ljudi važniji od proizvoda, u kojoj je priroda ta koja nas hrani a ne truje?          
Leonardova počinje time da nam pokazuje protok materijala kroz naše gospodarstvo. Tu je prvo ekstrakcija sirovina. Potrebno je 98 tona materijala (stabala, vode, motornih pila, kemikalija i još štošta) da bi se proizvela tona papira. Slijedeći korak, proizvodnja, uključuje stvaranje dizajna, koliko i na koji način su ti materijali upotrijebljeni, upotrijebljene kemikalije i rad potreban da bi se proces odvijao. Distribucija dolazi nakon proizvodnje, i uključuje transport, skladištenje i trgovinu. Sad kad su obavljene, izvlačenje, produkcija i distribucija imaju enorman i dalekosežan učinak na ljude i okoliš. Tada dolazi sveti čin konzumacije, pažljivo proračunat da nas navede na razmišljanje kako je kupovanje ovog proizvoda ono što će nam donijeti sreću. I zadovoljstvo. Pa ipak studije pokazuju da nas iznad jednog određenog nivoa konzumacija ne čini sretnijima. Stres zarađivanja sve više i više novca i kupovanja sve više i više stvari zapravo smanjuje sreću zato što ograničava naše društvene i obiteljske odnose, pojačava osjećaj izolacije, i smanjuje naš osjećaj međusobne povezanosti.
Na koncu, mi Amerikanci se zbog raznoraznih razloga, uključujući planirano zastarijevanje i cijene prema kojima je zamjena jeftinija nego popravak, teško odlučujemo na popravak i ponovnu upotrebu roba. Individualno, potpuno recikliranje na nekoj većoj skali nije baš neko rješenje jer su mnogi proizvodi napravljeni od materijala koji se ne mogu izdvojiti, a zbog toga što za svaku kantu recikliranog materijala koju napunimo, sedam je kanti nerecikliranih materijala koji su prethodno upotrijebljenih u proizvodnom procesu.
Koje je rješenje? Mi uvijek želimo instant rješenja, no ova situacija je tako kompleksna, opasnosti sveobuhvatne, da će trebati, kaže Leonardova, nekoliko promjena, svaka od njih povezana s ostalima, da bismo spasili planetu i sebe. Ono što trebamo učiniti jest promijeniti naše paradigme – leće kroz koje promatramo svoje živote, a da toga čak nismo ni svjesni.
Prvo, moramo redefinirati napredak. Umjesto da mjerimo napredak koristeći standard Bruto Domaćeg Proizvoda (količina materijalnih dobara i usluga) mogli bismo radije koristiti Indikaciju Istinskog Napretka koji mjeri iscrpljivanje resursa i zagađivanje. Još bolje, piše Leonardova, koristimo Sretna Planeta Indeks (www.happyplanetindex.org) koji mjeri utjecaj na okoliš i ljudsku blagostanje.
Drugo, moramo eliminirati rat. Zašto, pita ona, uvijek ima novca da se vodi rat, a ipak se vlada uvijek žali kako je namirivanje ljudskih potreba na drugom mjestu? Mi moramo napraviti proračun i djelovati kako bi se davalo za zdravstvo obrazovanje i izvore obnovljive energije, a ne da trošimo za rat i pripreme za buduće ratove.
Treće, mi moramo ''internalizirati eksternalitete'', što će reći da svi moramo postati potpuno svjesni prave cijene proizvodnje, transporta i ponude materijalnih dobara koja kupujemo. I moramo prihvatiti višu cijenu koju ti troškovi nameću.
Na koncu, moramo vrednovati vrijeme, a ne stvari. Kraće radno vrijeme nije dobro samo za zdravlje; on stvara bolje društvene veze, manju potrošnju, manje stresa i manje negativan utjecaj na okoliš. Neki kažu da će gospodarstvo stagnirati budemo li manje radili i manje kupovali, i Leonardova se slaže. Međutim, sugerira ona, zajedno s određenim brojem ekonomista, da će smanjivanje radnih sati, a time i potrošnje, vremenom dati priliku gospodarstvu da se polako prilagodi polaganijem koračanju bez prevelikih potresa. Jedna studija je pokazala da bi trećina ispitanika rado zamijenila slobodno vrijeme za određeno smanjenje prihoda, posebno ako bi njihove beneficije ostale netaknute. Nacionalni zdravstveni sustav u SAD će proći još dalek put dok ne bude u stanju omogućiti prelazak na više dokolice, punu zaposlenost podjelom rada, manju potrošnju i zdraviji život.
Annie Leonard zapravo poziva na jedan širi, humaniji pogled na život. Kao kritičarka ekonomskog rasta koji je cilj sam po sebi, ona prilazi unutarnjem svetištu onoga što danas znači biti domoljubni Amerikanac kritizirajući mnoge aspekata kapitalizma koji danas dominiraju životom, posebno ideju da je kapitalizam neizbježan. Ali zlatna prilika da se ponovo promisli o načinu na koji mi Amerikanci živimo je propuštena s velikim promjenama u Vladi SAD 2008.
''Već kad su preuzimali upravljanje zemljom koja je bila zapala u socijalne, ekološke i ekonomske probleme, tokom nemirnog vremena zrelog za usvajanje alternativnih strategija, Predsjednik Obama i njegov tim su stalno iznova obećavali da će vratiti gospodarski rast. Paket mjera Američke Centralne banke u vrijednosti od 800 milijardi$ koji je koncem 2008. godine trebao stabilizirati financijska tržišta je služio tome da zaštiti tu svetu ideju ekonomskog rasta, a do 2009., Obama, Tajnik Centralne Banke Timothy Gardner, ekonomski car Larry Summers, i predsjedavajući Federalnih Rezervi Ben Bernake su se obvezali dati otprilike 13 trilijuna$ državnog novca kako bi spasili Wall Street i ponovo pokrenuli gospodarski rast.'' 
Leonardova nam pokušava otvoriti oči za činjenicu da smo mi u Americi duboko uronjeni u jedan sasvim određeni model, kapitalizam, te da ljudi u drugim zemljama znaju da je to samo jedan od nekoliko mogućih modela. ''Nema sumnje: kapitalizam, onakav kakav je danas, naprosto nije održiv.
Mi živimo u ovoj paradigmi i čak ni ne shvaćamo njezinu patologiju. Za vrijeme petomjesečnog boravka u Bangladešu, bez kontakata sa Zapadom, Leonardova je shvatila ograničenja svojih Američkih paradigmi i vidjela da je život pun mogućnosti koje ranije nije ni razmatrala, kao da je došla iz neke kulture koja živi na plosnatoj zemlji i koja ne ohrabruje istraživanje rubova svijeta. Naučila je kako to izgleda popravljati i ponovo koristiti gotovo sve, te da kućne radinosti temeljene na popravku i ponovnom korištenju mogu biti stabilan izvor zaposlenja i osobnog ponosa. Iskusila je što je to mnogo ležernija i visoko specijalizirana kultura u kojoj je, na primjer, posve normalno da se netko ''nacrta' kod svog susjeda na večeri a da nije bio pozvan.
Poanta je u tom da bi upravo u ovom trenutku Američke povijesti, dok tražimo putove kojima ćemo krenuti u budućnost, trebalo razmotriti alternativne načine života.  
Jedan primjer kreiranja rješenja na osnovu promašene paradigme je Američka promocija ''cap and trade'' (trgovanje kvotama stakleničkih plinova) pristupa smanjenju stakleničkih plinova. ''U ovom scenariju'' piše Annie Leonard u uvodu svoje knjige Priča o Stvarima, ''privatnim kompanijama je dozvoljeno da prodaju svoje pravo na zagađivanje drugim kompanijama, koje tada mogu zagađivati više, vjerujući da će slobodna ruka tržišta naći najefikasnije mogućnosti za smanjenje stakleničkih plinova.'' Dakle, treba li se pouzdati u to da će tržišne sile koje su stvorile problem taj problem i riješiti? Leonardova smatra da neće. Nadalje, smatra da će nam promatranje kapitalizma kao naprosto samo jedne od paradigmi u potpunosti omogućiti da ponovo ispitamo način na koji možemo i na koji bismo trebali živjeti, istinsku svrhu naše vlade, i naš odnos jednih prema drugima i našem planetarnom domu.  
Annie Leonard je optimistična, zbog toga što, kako sama kaže, zna da postoje drugačiji sustavi i da kad dovoljan broj ljudi želi promjenu, do nje i dolazi. Njezina vizija boljeg života i njezin optimizam su zasnovani na stanovištima ljudi kao što su to Paul Hawken, kreator WiserEarth.org, članovi Global Scenario Group koje je okupio Stokholmski Institut za Okoliš, Tim Jackson iz Komisije za održivi razvoj i Herman Daly, ekološki ekonomist.  
U viziji Annie Leonard ljudi žive u čvrsto povezanim zajednicama, koriste javni prijevoz pokretan čistom energijom, kupuju lokalne proizvode iz pogona koje uglavnom posjeduju sami radnici, rade skraćeno i dobivaju sve pogodnosti, dijele resurse u uslugama i robi unutar jednog društvenog miljea koji se međusobno nadopunjava, i imaju dovoljno slobodnog vremena da postanu osviješteni građani tako da uprava maksimalno odgovara ljudima a ne korporacijama. Indikativan za to je indeks Happy Planet.


Za više informacija pogledati www.storyofstuff.com

    

na vrhMudre riječi:

Federico Mayor Zaragoza

Raditi za mir i stabilnost

Federico Mayor Zaragoza, bivši generalni direktor UNESCO-a (UN-ova Organizacija za znanost, obrazovanje i Kulturu) neumorni je radnik za promicanje mira i pravde. Tokom 12 godina koje je proveo na čelu UNESCO-a (1987.—1999.) profesor Mayor udahnuo je novi život zadaći te organizacije da '' u umovima svih ljudi izgradi tvrđavu mira '' te je stavio u službu mira, tolerancije, ljudskih prava i miroljubive koegzistencije. Pod njegovim vodstvom je UNESCO pokrenuo Program kulture mira, čiji se ciljevi fokusiraju na pet glavnih tema: edukacija za mir, ljudska prava, borba protiv izolacije i siromaštva, obrana kulturalne različitosti i međukulturalni dijalog, te sprječavanje sukoba i učvršćivaje mira.
Krajem travnja 2010. godine profesor Mayor ljubazno je pristao sudjelovati na Skype konferenciji s grupom studenata Međunarodnog programa magistara muzeologije na Reinwart Akademiji za studije kulturne baštine  u Amsterdamu. Ovo je njegov govor.

Održiva budućnost


Što želimo ostaviti svojoj djeci i njihovoj djeci? Ne smijemo budućim generacijama ostaviti u naslijeđe svijet konfuzije i krize, sa stalno rastućom degradacijom okoliša i ponorom između bogatih i siromašnih koji se nastavlja produbljivati. Ne smijemo im ostaviti svijet u kojem nas vode tržišne sile. To ej bila ogromna zamka.

Umjesto toga, moramo se voditi socijalnom pravdom, ljudskim pravima. Moraju nas voditi izvanredne vrijednosti zajamčene poveljom o ljudskim pravima koja je kreirana na jednom univerzalnom nivou kako bi inspirirala naše svakodnevno ponašanje – Općom Deklaracijom o Ljudskim Pravima.

1945. godine, nakon stvaranja Ujedinjenih Naroda – ''mi ljudi'' – kako bismo spasili buduće generacije od rata, umjesto suradnje i dijeljenja, umjesto održavanja povjerenja u nacije u razvoju, izabrali smo izrabljivanje. 1974. godine, postignut je dogovor da će bogate zemlje davati 0,7 posto svojega bruto nacionalnog dohotka  zemljama u razvoju. Svatko tko zna računati može vidjeti da to znači da je razvijenim nacijama ostalo 99,3 posto. To nam nije bilo dovoljno; odlučili smo da ne dajemo novac direktno nego da ga posuđujemo – ne samo da ga posuđujemo, nego da ga posuđujemo uz kamatu. Žalosno je da je Svjetska banka, umjesto da postane institucija pomoću i solidarnosti sa siromašnima, postala institucija u službi vodećih zemalja, zato što su one imale moć i bogatstvo.

Rezultat je, posebno u zadnjim desetljećima, bio vrlo loš. Moć globalizatora je učinila golemu štetu; ima onih koji kažu da nas ne trebaju voditi dijeljenje dobara i socijalna pravda, i ''intelektualna ili moralna solidarnost'', kao što to kažu uredbe UNESCO-a, nego tržišni zakoni. Rezultat je strašna kriza u kojoj se sad nalazimo.

Mi industrijalizirane zemlje izrabljujemo siromašnije zemlje čak i više nego prije. Radimo što god nam se svidi. Otimamo njihove resurse, dok se uvjeti u tim siromašnim zemljama svakodnevno pogoršavaju.

Jasno je da smo u dubokoj krizi – ali dozvolite mi da kažem da je to isto tako i velika prilika. Moramo biti spremni provesti radikalne promjene, moramo uzeti budućnost u svoje ruke. Moramo raditi na izgradnji mira umjesto da se pripremamo za rat. Ratovi su u prošlosti bili temeljeni na lažima i strateškim planovima za naftu i velike potencijale ovih zemalja.

Mi smo sada na točki na kojoj možemo napraviti važne i temeljite promjene za budućnost. Možemo napraviti jednu korjenitu promjenu.

Kakva će biti naša ostavština mladim generacijama?

Možemo reći mladim generacijama da više nećemo živjeti u ekonomiji zasnovanoj na špekulacijama, na izrabljivanju i ratu.

Znate li da svaki dan trošimo 3 milijarde dolara na naoružanje – na ratnu mašineriju? A s druge strane, u isto vrijeme, u 24 sata više od 60.000 ljudi, od toga 35.000 djece, umre od gladi. Svakog dana. To je apsolutno nedopustivo s moralnog stanovišta. Mi to više ne smijemo tolerirati. Ne smijemo više tolerirati činjenicu da trošimo novac na oružje dok su ljudi toliko gladni da umiru. Oni nemaju vode, hrane, zdravstvene skrbi, medicinsku njegu, krov nad glavom.

Najvažniji mandat ili misija UNESCO-a u okviru sustava UN-a jest to da moramo promovirati promjenu od kulture sile, nametanja, nasilja i rata u kulturu dijaloga, pomirenja i savezništva, kulturu mira.

Da bismo to postigli trebamo ustati i reći da više ne prihvaćamo globalizaciju temeljenu na prevlasti bogatih zemalja. One su se odrekle Ujedinjenih Naroda; one su stvorile plutokracije – G7, G8 i sada G20. Ova podjela se ne može tolerirati. Kako s ovim možemo izaći na kraj?

Nama opet trebaju snažni i utjecajni Ujedinjeni Narodi, u kojima su sve zemlje jednako predstavljene.UN se mora reformirati, tako da sve zemlje zajedno budu vođene etičkim vrijednostima Opće deklaracije o ljudskim pravima. Sada imamo priliku promijeniti našu kulturu i naše gospodarstvo tako da oni ne budu zasnovani na ratu nego na globalnom održivom razvoju. Održivost za sve znači da trebamo proizvesti hranu za sve. A danas mi imamo šansu. Imamo znanje. Danas možemo nahraniti sve ljude – 6.6 milijardi ljudi – možemo nahraniti sve. Trebamo se sjetiti milenijskih ciljeva. Uložimo li u to šest milijardi dolara godišnje, mogli bismo napraviti silne stvari. Moramo ljudima dati vodu. Možemo proizvesti hranu i znamo što treba učiniti kako bi ljudi bili zdravi. Možemo im osigurati krov nad glavom konačište, edukaciju, prijevoz.

Iznad svega, trebamo izgraditi kulturu mira. Zaustavimo silu i promovirajmo kulturu slušanja, razgovora, poštovanja i tolerancije tako da krajnji rezultat bude prijelaz iz kulture podjele i rata u kulturu dijaloga i mira.         

 




*NAPOMENA:
Ovdje predstavljamo samo manji dio sadržaja objavljenih u tiskanim izdanjima časopisa Share Internationala, koji izlazi na nekoliko nekoliko svjetskih jezika.
Za aktualnu kompilaciju engleskog izdanja koje izlazi svakog mjeseca, osim dvomjesečno siječanj/veljača i srpanj/kolovoz, možete pratiti ovu stranicu. O izdanjima Share Internationala na drugim jezicima možete saznati ovdje, a ako želite da vas podsjetimo kada se ova stranica obnovi, slijedite ovaj link

HomeVrh stranice
Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim
web stranicama pošaljete na
sljedeću adresu.

Prva objava u ožujku 2004. Zadnja promjena 25. travnja 2010.