Powered by Google
     MAPA STRANICA
 
DODATNI IZVORI
 

Benjamin Creme o svojem životu
Mnogo me ljudi molilo da im kažem nešto o koracima koji su me doveli do rada koji sada obavljam. Ovo neće biti čitava priča: postoje nepisani zakoni o uzdržavanju od iznošenja nekih aspekata odnosa između Majstora mudrosti i učenika, a pored toga sam se obvezao na šutnju o određenom radu s našom svemirskom braćom; no, na koji god način bi vam to moglo biti zanimljivo — u nadi da će vam dodatno potvrditi činjejnicu o povratku Majstora mudrosti s Kristom na čelu — iznosim sljedeće:

Kao djetetu od četiri ili pet godina najdraže mi je bilo sjediti uz prozor i promatrati vjetar; ne učinak vjetra na drveću i lišću, već sam vjetar. Promatrao sam gibanje zraka i pokušavao odrediti puše li sjeverni, južni, istočni ili zapadni vjetar. Kada sam krenuo u školu naučio sam da je zrak, kao i vjetar, nevidljiv i tako sam izgubio, ne sjećam se da li postupno ili odjednom, svoju sposobnost viđenja onoga što je naravno bila određena ravan eteričke materije.

Iznad guste fizičke ravni — krutog, tekućeg i plinovitog — postoje četiri ravni još finije materije koje sastavljaju eterski ovoj ovog planeta, a guste fizičke ravni jesu njihova precipitacija (op.p — može se reći i zgušnjenje). Tek dvadeset godina kasnije, kada sam sastavio i koristio orgonski akumulator Wilhelma Reicha, ponovno sam postao svjestan tog oceana energije kojega smo i mi sami dio te si čvrsto dokazao postojanje eteričkih ravni.

Sa 14 godina sam čitao nešto što je za mene bila izvanredna knjiga: S misticima i čarobnjacima u Tibetu, od Alexandre David Neel. Ta Poljakinja neumorne hrabrosti, odlučnosti i snalažljivosti uspjela je, prerušena u Lamu, prodrijeti kroz zabranjene barijere oko te tajnovite zemlje, dobila je dozvolu da ostane i prepustila se tutorstvu pravog Lame. U knjizi opisuje različite ezoteričke prakse koje su očito zahtijevale znatnu koncentraciju i kontrolu uma, no s nekima od njih, uključujući Tumo, sustav stvaranja unutarnje topline na hladnom vremenu, imao sam vrlo malo uspjeha.


U kasnim četrdesetima sam uz pomoć proučavanja djela Wilhelma Reicha i korištenja orgonskog akumulatora postao svjestan energetskih tokova i ekstremno osjetljiv na njih; do te mjere da sam s vremenom mogao reći kada je atomska bomba eksplodirala na Pacifiku ili gdje drugdje na svijetu. Registrirao sam pomake u eteričkim tokovima koje je izazvala eksplozija. Dan ili dva kasnije bi neizbježno stigla vijest da je Amerika, Rusija ili Velika Britanija bila testirala "napravu" te i te veličine.

U ranim pedesetima naletio sam na knjigu Rolfa Alexandera: Moć uma. Članak u časopisu koji mi je privukao pažnju na nju se, naravno, fokusirao na aspekt knjige koji je najviše senzacionalan — "razbijanje oblaka" snagom same misli. Kanađanin Rolf Alexander je bio pozvan u Tibet gdje ga je trenirao tibetanski majstor yoge i njegova knjiga opisuje način na koji se instinktivni, podsvjesni um dovodi pod kontrolu upravljačkog, svjesnog uma. Svjesni um je gotovo uvijek fragmentiran i djelomično uronjen u podsvjesnu računalnu aktivnost instinktivnog uma te se tako gubi velik dio energije koja mu je dostupna. Metoda koja se koristi je samo-hipnoza. Oslobađanje svjesnog, upravljačkog načela od uključenosti u aktivnost podsvjesnog uma (koja se treba nastaviti automatski) oslobađa velike količine mentalne energije i neposredno vodi do fokusa i koncentracije koji prethode meditaciji. I tako sam počeo meditirati.

Počeo sam i čitati. Čitao sam, između mnogih drugih, djela autora kao što su H.P. Blavatsky i Leadbeater; Gurdjieff, Ouspensky i Nicoll; Paul Brunton; Patanjali; Alice Bailey i učenja Agni Yoge; potom djela swamija Vivekanande, Shivanande i Yoganande; Sri Ramane Maharshija, čiji Put samospoznaje sam nastojao slijediti. Kroz njegovu meditaciju "Tko sam ja" (a to sada znam, milošću svojeg Majstora), doživio sam poistovjećenje sa svim pojavnim svijetom: zemljom, nebom, kućama i ljudima, s pticama i oblacima, sve sam to bio ja. Nestao sam kao zasebno biće, ali ipak zadržao potpunu svijest, svijest tako proširenu da uključuje sve. Spoznao sam da je to istinska stvarnost, da čovjekova normalna, budna svijest to jednostavno prekriva i drži skrivenim, a kroz pogrešno poistovjećivanje samoga sebe s tijelom. Također sam ovaj pojavni svijet vidio kao dio rituala, ritualiziranu igru sjenki koja izvodi san ili želju Onoga štp jedino postoji, što je jedino stvarno, i što sam također ja sam.

Kako sam započeo s ovim radom? Pred kraj 1958. godine mi je jedan prijatelj učenik koji je imao 'vezu' rekao da dobivam 'poruke'. To me iznanadilo i nisam imao osjećaj da je istinito. Bilo mi je rečeno da se poruke 'odbijaju', no da ću ih ako učinim to i to, s vremenom moći ispravno primati.

Očito sam učinio pravu stvar jer sam jedne noći, početkom siječnja 1959. godine, vrlo jasno tako da nije bilo zabune, unutarnje čuo uputu: Odi tamo i tamo (mjesto u Londonu) u to i to vrijeme i datum, nekih tri tjedna unaprijed. Te večeri tamo su bili ljudi koji su čekali da me upoznaju.

To je bio početak dotoka poruka koje su dolazile u rastućem broju. Neke sam očito prepustio (kasnije mi je rečeno kada sam koju propustio) i počeo sam se toliko bojati da ih ne propustim da sam si ih počeo sam davati. Poslao sam samog sebe na nekoliko sastanaka na kojima se ništa nije dogodilo i nitko nije došao, no postupno sam se smirio; nisam ih više propuštao i prestao sam ih izmišljati.

Rečeno mi je da nabavim magnetofon i primio sam mnogo dugih diktata različitih vrsta. Neki su sadržavali savjet, vodstvo ili duhovni naputak. Identitet Majstora koji mi je telapatski govorio nije mi bio otkriven, a mislim da sam bio presramežljiv da bih upitao, iako mi je bilo rečeno da mogu postavljati pitanja. Tek nakon par godina sam saznao njegovo ime i također da sam još davno, da sam bio upitao, mogao saznati za njega.

Jedne noći početkom 1959. godine mi je tijekom jedne od takvih transmisija rečeno da isključim magnetofon. Slijedilo je predavanje o povratku Maitreje, Krista, vođe naše planetarne Hijerarhije. Rekao je i da ću imati ulogu u tom planu. U to vrijeme sam vjerovao da će Učitelj svijeta doći s jednog od viših planeta, vjerojatno s Venere, i ta informacija o Maitreji prouzročila je potpunu zbrku u mojem razmišljanju. U transmisiji nedugo poslije tog događaja moj Majstor je, nastavljajući se na to novo-otkriveno znanje, dodao: "Dolazi vrijeme kada će se od tebe očekivati da djeluješ u skladu s njim." A u drugoj: "Potvrdi njegov dolazak!"

Ne mogu tvrditi da sam ta poticanja primio k srcu i da je to razlog zbog kojeg sam uključen u rad pripreme za Krista. Po uputi sam spremio te magnetofonske vrpce na 17 godina i bojim da me je Majstor morao prilično snažno pogurnuti da se upustim u ovaj posao.

Prema kraju 1972. godine kada sam bio prilično potišten i kada sam to najmanje očekivao, se taj taj mudri i lukavi, kojeg imam privilegiju zvati Majstor, okomio na mene. Uzeo me za ruku i podvrgao najintenzivnijem periodu deglamurizacije (op.p — otklanjanje glamura iliti zabluda, iluzija na astralnoj ravnini), otklanjanja iluzija, treninga i pripreme. Mjesecima smo radili zajedno, po 20 sati na dan, produbljujući i jačajući telepatsku vezu sve dok nije postala dvosmjerni put kojeg smo obojica mogli s lakoćom koristiti. U tom periodu je Majstor izdjelao instrument kroz koji će moći raditi i koji će biti prijemljiv za njegovu najmanju impresiju (naravno, uz moju potpunu suradnju i bez najmanjeg kršenja moje slobodne volje). Sve što sam vidim i čujem i on vidi i čuje. Kada on poželi, moj pogled može biti njegov pogled; moj dodir njegov. Na taj način s minimalnim utroškom energije ima prozor u svijet, ispostavu svoje svijesti; može iscjeljivati i poučavati. On sam ostaje, u potpuno fizičkom tijelu, udaljen tisućama milja. Ne želim reći da sam je njegov jedini "prozor u svijet." Ne znam koliko je takva veza rijetka, no siguran sam da nije jedinstvena. Predstavlja određeni stadij u odnosu Majstora u učenika. Zamolio me da zasada ne otkrijem njegov identitet — čak ni članovima svoje grupe s kojom radim i kroz koju on radi. Znam za dva razloga (možda postoje i drugi) te molbe i poštujem ih, no mogu reći da je jedan od starijih članova Hijerarhije, Majstor mudrosti, čije je ime dobro poznato ezoteričarima na Zapadu. Njegovo nadahnuće silno je povisilo konceptualnu snagu i dubinu mojih slika.

Dvije male epizode, između mnogih, koje opisuju ljubav i brigu Majstora te njihov živahni smisao za humor kao i sposobnost da koriste svoje moći na velikim udaljenostima:

Prva se dogodila početkom 1973. godine tijekom perioda najintenzivnije pripreme i treninga. Neko vrijeme sam bio pušio male cigare i Majstor me često nukao da prestanem pušiti te "prljave trave", kako ih je zvao. Njegova tehnika obeshrabrivanja sastojala se u tome da mi svaki put kada krenem pripaliti jednu dodijeli neku meditaciju ili vježbu.

Jednoga dana, kada sam se spremao na neki dogovor, dok sam se presvlačio položio sam tu malu kutiju cigara na ugao svojeg kreveta. Kada sam bio spreman za izlazak, kutija je doslovce nestala. Pitao sam Majstora, naravno, ima li on nešto s tim. Tvrdio je da uopće ne zna gdje je niti ga interesira "prljava trava". Bio sam siguran u to gdje sam ih bio ostavio, no svejedno sam sve temeljito pretražio, ali bez rezultata. "Jeste li sigurni da ih niste sakrili?" ponovio sam. Zakleo se u svoju nevinost: imao je pametnijih stvari za trošiti svoje vrijeme i energiju. Napokon sam rekao: "U redu, samo ću kupiti još jednu kutiju pri izlasku." Istog trenutka su ležale na krevetu gdje sam ih bio ostavio.

Druga epizoda tiče se ptice i dogodila se prije otprilike dvije i pol godine. Svake godine posjećuje nas mnogo lastavica koje cijeli dan skaču i vrte se s vanjske strane naših prozora i gnijezde se pod strehom.

Rano jednog vrućeg ljetnog jutra jedna od tih krasnih ptica uletjela je kroz otvoreni prozor spavaće sobe, ravno kroz zatvorene žaluzine. S tutnjem je pala na veliku limenku laka za pod koja je stajala od prozorom, svinuvši s udarom njezinu ručku i vrh. Ležala je tamo teško dišući, sa očima koje su zurile i svojim velikim krilima koja su ležala nakrivo, jedno na vrhu, a drugo na strani limenke. Majstor me zamolio da brižljivo pogledam točno na pticu i osjetio sam kako se njegova energija izlijeva iz mojih očiju. Ptica se odmah opustila i zatvorila oči.

Majstor me uvjerio da nema slomljenih kostiju, no da je jako natučena i u šoku. Rekao mi je da otvorim prozor pri dnu i odem dolje doručkovati. Pola sata kasnije sam se vratio i pronašao da je ptica otišla, iscjeljena i vraćena u jutarnjem zraku.

Ove dvije male epizode mogu iznenaditi one studente (knjiga A. A. Bailey) koji se sjećaju izjave majstora Djwhal Khula o tome da Majstori nisu zainteresirani za osobne živote učenika, niti se brinu oko njih. Iako sam siguran da je to istina, jednako sam siguran da postoje iznimke glede tog pravila. To potpuno ovisi o vrsti odnosa koju Majstor želi izgraditi, stupnju povjerenja koji želi polučiti i karmičkom odnosu između Majstora i učenika.

U ožujku 1974. dao mi je popis od 14 imena ljudi koje trebam pozvati k svojoj kući na govor o "meditaciji i srodnim temama". Svi su došli.

Govorio sam o Hijerarhiji Majstora, o meditaciji i njezinoj ulozi u uspostavljanju veze s dušom. Prema uputama, predstavio sam in sljedeću ponudu: pozvao sam ih da sudjeluju u grupnom radu u kojem će se njihova okultna meditacija na staviti pod vodstvom Majstora mudrosti, a zauzvrat će oni djelovati kao prijenosnici hijerarhijskih energija i na taj način formirati skupinu koja povezuje Hijerarhiju i učenike na terenu.

Majstor je uredio kratku transmisiju da im se pokaže što je uključeno u rad. Dvanaest od četrnaest ih se složilo, a dvoje je osjećalo da nisu spremni za tu vrstu rada.

Skupina je bila sastavljena u ožujku 1974. godine sa svrhom da provodi duhovne energije. Isprva smo se sastajali dva puta tjedno, na sat i pol ili dva sata. Pojavilo se pitanje naziva grupe, no Majstorov naputak je bio, i još jest, da ne trebamo koristiti nikakvo ime, graditi organizaciju ili određivati funkcije; da ne trebamo podizati ogradu oko sebe i svojih ideja te da se tako održi maksimalna otvorenost.

U isto vrijeme sam od Majstora dobio nacrt za izradu transmitera- transformatora koji koristimo u tom radu te koji ja također koristim za iscjeljivanje. To je tetrahedron po obliku i temelji se na činjenici da određeni oblici u sebi posjeduju određena energetska svojstva.

Članstvo skupine se mijenjalo mnogo puta, od prvotnog sastava je ostalo samo četvero. Broj članova je rastao i padao, no činilo se da se uvijek stabilizira oko 12 potpuno aktivnih članova, uz mnogo manje aktivnih ili redovitih sudionika. Danas se sastajemo tri puta tjedno i meditiramo energije iz Hijerarhije između četiri i sedam ili osam sati. Samo ljudi koji su najviše posvećeni i najpredaniji, naravno, mogu održavati takav jaki ritam, tako da su brojevi članova nužno mali. Pored toga, održavamo redovite tjedne javne susrete u dvorani Friends' Meeting House na Euston Roadu u Londonu kamo su zainteresirani pozvani da s nama transmitiraju energije.

U lipnju 1974. godine započeo je niz zasjenjivanja i telepatskih poruka od Maitreje koji nas je nadahnjivao i obavještavo o napredovanju njegove eksternalizacije. Imali smo također privilegiju da saznamo za postupno stvaranje i usavršavanje njejgovog vanjskog, manifestiranog tijela to jest mayavirupe. U periodu od ožujka 1976. godine do rujna 1977. godine te su poruke od Maitreje postale zaista vrlo česte.

Tijekom prve godine života skupine za svakog punog mjeseca (op.p. — tijekom punog mjeseca se najbolje meditira, to jest tada su ljudi najprijemčljiviji za energije) održavali jedan otvoreni sastanak na kojem su se zainteresirani prijatelji članova skupine mogli pridružiti transmisiji. Na tim sastancima za punog mjeseca održao bih kratak govor, obično o Kristu i Hijerarhiji Majstora ili, ponekad, o važnosti određenih energija punog mjeseca s ezoteričko-astrološkog gledišta.

Dok se bližio kraj 1974. godine Majstor mi je nekoliko puta rekao: "Znaš, sve to moraš iznijeti u javnost. Malo je koristi ako te informacije predstavljaš samo za nekih dvadesetoro ljudi, samo za one koji su ovdje." Tada je započela pantomima: Ja sam prigovarao i zauzimao se da ne idem "u javnost", a on bi me uvjerio da se samo šalio: "Imam druge planove za tebe," rekao bi, i ja bih se ponovno opustio. Međutim u siječnju 1975. godine je napokon rekao: "Ozbiljno to mislim. Prenesi ove vijesti (izdiktirao mi je mnoštvo informacija o tome kako će se Plan odvijati) skupinama koje pripadaju različitim tradicijama i učenjima. Ispričaj im ono što znaš. Nada je u tome da će se između fokusiranijih umova skupina i šire javnosti odigrati telepatska međuigra tako da će, kada odeš u javnost, ona već biti ponešto pripremljena.

Nije mi se to sviđalo. Uopće mi se nije sviđalo. Sviđalo mi se ono što sam do tada radio. Volio sam raditi tiho, ezoterički, znajući da radim nešto korisno, no ono što nije bilo prenaporno niti je pred mene postavljalo prevelike psihološke zahtjeve. Nisam učinio ništa glede skupina dok me Majstor nije nekoliko puta snažno pogurnuo i napokon me pokrenuo. U ožujku ili travnju sam s nadom pisao na adrese od oko 40 skupina koje rade duž duhovnih linija nudeći im svoje usluge govornika na temu: "Ponovni dolazak Krista i Majstora mudrosti." Njihov odgovor, što nije iznanađujuće jer sam bio prilično nepoznat, nije bio vrlo značajan. Dobio sam, čini mi se, šest ili sedam odgovora — sve od novijih grupa koje su vodili mladi ljudi — Centre House, Gentle Ghost i Franklin School. Održao sam govor u svakoj, a prvi je bio u Centre House 30. svibnja 1975.

Bio sam vrlo nervozan. Iako sam znao svoje gradivo, nisam ga ni na koji način organizirao u neki red. Majstor mi je u svojoj dobroti izdiktirao listu naslova na koje mogu baciti ogled i zapravo me tako zasjenjivao tijekom govora da ga je praktički on održao. Netom prije kraja, iznenada me zasjenio sam Maitreja, srce mi se topilo i imao sam velikh teškoća da staloženo govorim. Sljedeće riječi su bile stavljene u moj um:

"Kada se Krist vrati, neće odmah objaviti svoju prisutnost niti će to učiniti Majstori koji će ga slijediti; postupno će se poduzimati koraci koji će ljudima otkriti da među njima sada živi čovjek izvanredne, iznimne snage, sposobnosti za ljubav i služenje i sa širinom pogleda daleko izvan uobičajene. Muškarci i žene po cijelom svijetu postat će svjesni o mjestu u modernom svijetu u kojem će taj čovjek živjeti; i iz tog središta energije će teći istinski duh Krista koji će postupno razotkriti ljudima da je s nama. Oni koji se mogu odazvati na njegovu prisutnost i učenje naći će da i sami ponešto odražavaju tu ljubav, snagu, tu širinu pogleda, i krenut će u svijet te razglasiti činjenicu da je Krist u svijetu i da ljudi trebaju gledati u tu zemlju iz koje izvire određeno učenje. To će se odviti u relativno vrlo kratkom periodu vremena i dovesti do čvrstog dokaza da je Krist među nama.

"Od tada pa na dalje, promjene koje će se zbiti u svijetu nastavit će se brzinom dosad neviđenom u čitavoj povijesti planeta. Sljedećih 25 godina pokazat će takve promjene, tako radikalne i tako temeljne da će se svijet u cijelosti promijeniti nabolje."

Nitko nije bio iznanađeniji od mene što čuje takvu izjavu. Sve dok je nisam kasnije preslušao na snimci nisam bio siguran da je imala smisla.

7. srpnja 1977. godine sam Maitreja nas je obavijestio da je njegovo tijelo manifestacije, mayavirupa, potpuno dovršeno, da ga je 'obukao' i da njegovo tijelo svjetlosti (uzašlo tijelo) sada počiva u njegovom planinskom središtu u Himalaji. 8. srpnja nam je bilo rečeno da je silazak započeo. U utorak, 19. srpnja moj Majstor mi je rekao da je Maitreja stigao u svoju 'točku fokusa', dobro poznatu modernu zemlju. Te večeri sam održao predavanje Friends' House, no bilo mi je rečeno da tu informaciju još neko vrijeme zadržim za sebe. Sljedeći petak mi je Majstor za vrijeme transmisijskog susreta rekao da se Maitreja tri dana odmarao i aklimatizirao i da je tog dana, 22. srpnja, Maitrejina misija započela. Tu informaciju sam mogao podijeliti s grupom.

Oko ponoći transmisija je završila i prije razilaska smo se kao i obično okupili na čaju. Moja žena je uključila televiziju na kojoj je bio kasnonoćni film, neka obiteljska drama s Bette Davis u glavnoj ulozi. Neki članovi skupine su ga gledali no, razumljivo, moje misli bile su drugdje. Dao sam neke sarkastične primjedbe o filmu i glumcima u njemu (obično se vrlo divim Bette Davis kao glumici). Kada više nisam mogao izdržati, rekao sam da im imam za reći prilično važne vijesti — da je Krist sada u svakodnevnom svijetu u potpunoj, fizičkoj prisutnosti i da započinje svoju misiju.

Od tada sam mnogo, mnogo puta pred nebrojenim slušateljstvima objavio tu poruku, ali nikad više s osjećajem da sam, na svoj skroman način, sudjelovao u velikom planetarnom događaju. Suze radosnice na licima članova skupine oko stola govorile su mi da se oni također tako osjećaju.

Početkom rujna 1977. godine pitali su me bi li javno primao Maitrejine poruke. 6. rujna 1977. je u Friends' House, Euston Road, dana prva poruka. To je bilo eksperimentalno da se pokaže, pretpostavljam, kako se nosim s demonstracijom ove vrste zasjenjivanja i telepatije u javnosti — to je vrlo različita stvar od privatnoisti vlastite skupine. To se nastavilo do sada. Do trenutka odlaska u tisak (1980) primili smo 85 poruka. One su preko mene prenesene publici; nije uključen nikakav trans ili medijumstvo i glas je moj, no zbog Maitrejine energije zasjenjivanja ojačan je i za nijansu promijenjen. Poruke su prenošene na svim astralnim i mentalnim ravnima istovremeno, a ja sam osigurao osnovnu eteričko-fizičku vibraciju da bi se to dogodilo. S tih suptilnih razina poruke utječu na srca i umove nebrojenih ljudi koji postupno postaju svjesni misli i Kristove prisutnosti. Na taj način objavljuje dijelove svojeg učenja da bi pripremio ozračje nade i očekivanja koje će osigurati da ga brzo i radosno prihvatimo.

Ogromna i neugodna stvar jest to tvrditi — da Krist daje poruke preko vas. No ako ljudi mogu osloboditi svoje umove od ideje o Kristu kao o nekom duhu koji sjedi na 'nebesima' s desne strane Boga; ako ga mogu početi gledati onakvog kakav uistinu jest, kao stvarnog i živog čovjeka (premda božanskog čovjeka) koji nikad nije napustio svijet; koji se spustio, ne iz 'nebesa', već iz svog drevnog utočišta u Himalaji, da završi zadatak koji je započeo u Palestini; kao velikog Majstora; Adepta i Yogija; kao glavnog glumca u Evanđelju koje je u svojoj biti istinito, no mnogo jednostavnije nego što je predstavljeno; ako ljudi prihvate tu mogućnost, tada će tvrdnja da primam telepatske poruke od takvog bližeg i poznatijeg bića možda biti prihvatljivija. U svakom slučaju, ostavljam studiji kvalitete samih poruka da vas uvjeri ili razuvjeri. Mnogim ljudima energije koje teku tijekom zasjenjivanja pružaju dokaz i uvjerenje. Mnogi koji dolaze na te sastanke su do različitih stupnjeva vidoviti i njihove vizije zasjenjivanja dok se ono odvija predstavljaju im najuvjerljiviji od svih dokaza.

Možda će vam sve ovo što sam naveo pomoći da shvatite zašto s uvjerenjem govorim o Majstorima i Kristu i njihovoj ponovnoj pojavi. Za mene je njihovo postojanje činjenica koju sam spoznao kroz vlastito neposredno iskustvo i vezu. To je napisano u nadi da će se i drugi probuditi za stvarnost te činjenice i dolazećih događaja koji su povezani s povratkom Majstora u današnji svijet s namjerom da nas uvedu u doba Vodenjaka.

Benjamin Creme,
London 1980

(Gornji tekst je odlomak iz Uvoda knjige B.Crema Ponovna pojava Krista i Majstora mudrosti)


HomeVrh stranice


Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na
sljedeću adresu.