Powered by Google
     MAPA STRANICA
 
 
Početna stranica >> Čuda i znamenje >> Susreti s Majstorima 1 >> Susreti s Majstorima 2

Susreti s  Maitrejom i Majstorima
— pisma čitatelja (1)


Tijekom godina neki su se Majstori, posebice Maitreja i majstor Isus, u različitim krinkama pojavljivali velikom broju ljudi (Maitreja se svakog dana pojavi pred prosječno 26 osoba). Također, pojavljuju se na predavanjima i meditacijama Benjamina Crema, dajući ljudima u publici priliku da ih intuitivno prepoznaju. 
 

Ta iskustva su nam dana da nas nadahnu, usmjere ili pouče, a često i da nas ozdrave ili obodre. Također, Majstori vrlo često privlače našu pažnju na neku našu fiksiranu netoleranciju (na primjer protiv pića ili pušenja) ili je komentiraju. Mnogo puta djeluju kao anđeli spasitelji u nesrećama, tijekom ratnih vremena, potresa i drugih katastrofa. Pisma koja vam predstavljamo primjeri su tog načina komunikacije Majstora:

Pogledajte i Maitreja u Munchenu.

Nova pisma čitatelja objavljuju se u svakom broju časopisa Share International.

Dobrodošao posjetitelj

Dragi uredniče,
26. listopada 2003., dok sam radila sam u informativnom centru Share Internationala u Amsterdamu, u centar je ušao visok, živahan gospodin s elegantnim šeširom na glavi, star oko 75 godina. Moj prvi pomisao je bila: "To je Maitreja." Uzela sam njegov šešir i kaput. Upravo sam pripremila kavu za Josa, člana skupine, te smo svi troje sjeli uz kavu i pecivo.
Posjetitelj nam je rekao da je godinama istraživao mnoge duhovne smjerove i da želi upoznati transmisijsku meditaciju. Dok je pitao, njegov je izraz lica bio posve ozbiljan, a kad sam mu odgovarala, gledao me prijazno i sa šaljivim izrazom u očima. Pošto smo porazgovarali o transmisijskoj meditaciji, rekla sam mu da je naš glavni zadatak obavještavati javnost o prisutnosti  i ponovnom dolasku Učitelja svijeta i Majstora mudrosti. Odmah je vrlo jasnim i odlučnim tonom rekao da to nije točno. Najvažnija na svijetu je transmisijska energija jer se sve na svijetu mijenja upravo zbog učinka energija koje se provode za vrijeme transmisijske meditacije. Jedva da si možemo predstaviti koliko je moćan taj oblik meditacije. (Pogledajte napomenu 1).
Dok smo govorili o služenju, Jos je rekao da neki ljudi koji izvode transmisijsku meditaciju ne upotrebljavaju tu energiju za služenje i zato postaju neurotični. Naš gost je odgovorio da to nije posve točno. "Ljudi postaju neurotični zbog stresa, natjecanja i straha; jedni drugima idemo na živce i svatko misli da je bolji od svih drugih." Svi smo se nasmijali.  "Priznajmo, svatko to čini; svi smo od sebe napravili karikature, izvještačili smo svoje osobnosti i sve se odvija na taj način. Bojimo se jedni drugih. Međutim, kroz transmisijsku meditaciju sve se odvija automatski. Ne možete izvoditi transmisijsku meditaciju a da pri tome automatski ne razvijate unutarnju naklonost služenju." (Pogledajte napomenu 2)
Nastavio je i rekao kako je danas u svijetu prava zbrka na svim životnim područjima i da većina ljudi tako misli. "Žele se promijeniti, sve se odvija vrlo brzo. Zbog energija proces promjene neprestano teče. Mnogo ljudi zna za Maitreju i očekuje ga, i u drugim skupinama." Upitala sam ga u kojim to drugim skupinama u Nizozemskoj.
Odgovorio je: "Očekuju ga kako kršćani tako i budističke skupine u Nizozemskoj. Rekao je da Maitreju očekuje više ljudi nego što mislimo. Zato što zbog energija sve više ljudi postaje otvoreno na nove ideje.
Isto kako je iznenada pala željezna zavjesa, što je sada potpuno jasno, tako će se iznenada pojaviti nova svijest, kao kada se podigne zastor. Energetski proces se već odvija; za to ne trebamo nikakvu silu, jer sve se već događa. Promjene će se odvijati u određenom vremenskom razdoblju — dugom kao što je ljudski život (gotovo 100 godina). (Pogledajte napomenu 3)
Cijelo vrijeme osjećala sam istinsku poniznost i odnos učenik — učitelj, a istovremeno je atmosfera bila vrlo opuštena i prijateljska, kao da nam je u posjet došao najbolji prijatelj. Kada sam ponovno donijela još kave u prijemni ured, vidjela sam da promatra knjige na vrhu police, gdje imamo malenu knjižnicu za posuđivanje. Nalila sam mu kavu i sjela; vladala je čudnovata tišina koju je iznenada prekinuo pitanjem: "Što ovdje radi ova knjiga." i uzeo u ruku A course of Miracles [Tečaj čuda]. Pojasnila sam mu da se netko iz naše skupine vrlo zauzeo za tu knjigu i preveo je na nizozemski jezik. "A što ta gospođa radi u našoj skupini?" pitao je. Skoro šokirana, odgovorila sam: "Ona je istinska članica naše skupine. Mislite li da ta knjiga ne bi smjela biti tu?" Na to je lagano slegnuo ramenima u smislu da niti ne bi. "Moram priznati da je još nisam pročitala," rekla sam. "Mislite li da bih je trebala pročitati?" "Ta knjiga nije za vas, zaista nije potrebno da ju pročitate," rekao je. Potom je pogledao knjige Agny Yoga. Ispričala sam mu da sam ponovno pročitala knjigu s naslovom The Heart (Srce). S osmijehom je rekaP: "To je dobra knjiga, primjerena je za vas." (Pogledajte napomenu 4)
Pitala sam se u sebi jesam li dovoljno radila, služila, jer mislim da sam se nedavno previše bavila samom sobom. Sasvim neočekivano je rekaP: "Jednoga dana ćete se osvrnuti iza sebe i pomisliti 'zar sam sve to napravila?' No to se odvija samo od sebe i ne trebate se naprezati. Energije provodite automatski." Spomenula  sam da sam to osjetila prošli vikend kada sam vodila tečaj plesa i to je u meni pobudilo poseban osjećaj veselja. "Da," rekao je, "upravo tako to možete doživjeti pri slikanju, ili pak možete iskusiti nešto drugo i onda se ponovno vratite k prvotnoj djelatnosti."
Potom je želio vidjeti tetraedar koji se nalazi u sobi u kojoj izvodimo transmisijsku meditaciju. Kada smo ušli, njegov pogled se zaustavio na litografiji Benjamina Crema pod nazivom 'Meditacija'. "Što je to?" upitao je. Ukratko sam mu nešto odgovorila jer sam znala da će dopuniti moj odgovor. "Pogledajte, ovo je najvažniji centar ili čakra, ađna. Ovo predstavlja grlenu čakru, a ovo srčanu čakru," rekao je.
Nekoliko minuta smo stajali i promatrali grafiku. U meditacijskoj sobi bile su i fotografije različitih Majstora, te između ostalih i avatara kao što su Ramana Maharshi, Vivekananda i Sai Baba. Zaustavili smo se pred svakom fotografijom i imenovali svakog Majstora. Kada smo došli do fotografije Maitreje iz Nairobija, rekla sam mu da smo neko vrijeme mislili da će u svojem prvom intervjuu Maitreja izgledati tako kao u Nairobiju, no nedavno je Benjamin Creme rekao da neće biti tako, što znači da ćemo ga morati sami intuitivno prepoznati. "Odmah ćete ga prepoznati," rekao je vrlo odlučno.
"Koliko vremena meditirate ovdje?" pitao je. "Većina ljudi meditira približno tri puta tjedno po dva sata." "Mislim, da je to prilično mnogo," rekao je. Slučajno sam spomenula da moja sestra ponekad zna meditirati četiri sata. Rekao je: "Da, ponekad četiri sata, no tri puta tjedno po dva sata je mnogo. I naravno, tri duhovna festivala vikendima — dobro, to je drugačije." Ispričala sam mu da u Londonu (u skupini Benjamina Crema) transmitiraju najmanje po četiri sata tri puta na tjedan. Nasmijao se i rekaP: "Da, to je iznimna skupina s iznimnim ljudima." Ljudi ponekad za vrijeme transmisije zaspu, no to je u redu, samo da ne hrču! Nije loše ako čovjek nakratko zaspi. No sramotno je da poslije spavanja ustanemo i odemo doma. Svrha spavanja je da obnavlja živčani sustav, što znači da poslije spavanja možemo vrlo dobro transmitirati! (Pogledajte napomenu 5)
Ispričala sam mu da sam nedavno tijekom nekoliko noći imala teškoća sa spavanjem te da sam popila jake tablete za spavanje (koje mi tako i tako nisu pomogle); unatoč tome tijekom transmisije sam se osjećala potpuno budno i mogla bez teškoća meditirati. Rekao mi je da ne smijem više uzimati tablete za spavanje i da se ne smijem uznemirivati ako ne mogu zaspati. Živčani sustav skrbi sam za sebe i ako treba san, zaspat će. Jednostavno bih to trebala prihvatiti i, ako zaspim tijekom dana, prepustiti se i zadrijemati. Odgovorila sam mu da mislim da je gubljenje vremena kada ne spavam, jer čovjek i u spavanju može služiti ili se barem uči različitim stvarima. Odmahnuo je rukom i nasmijao se, kao da želi reći da sam izrekla besmislicu: "Ne znate ništa o tome; ljudi tek s velikim teškoćama mogu zamisliti koncept vremena i nema smisla raspravljati o tome jer u stvarnosti ljudi to zaista ne mogu razumjeti. Ponovno je naglasio: "Ne brinite se, zaboravite sve što vas brine. To uopće ne postoji." To je u meni pobudilo istinski osjećaj jednostavnosti ili oslobođenja.
"Čuvajte svoju lakoću, ne dopustite si da se razljutite zbog drugih jer u skupini ljudi koji postanu fanatični i žele preuzeti vodstvo uvijek postoji opasnost." "Da," rekla sam, "upravo zato Benjamin Creme ne želi da u skupini određujemo položaje ili funkcijska mjesta."Rekao je: "Da, to je pravi vođa!"
"Naravno," nastavio je, "stvari moramo obaviti, no ako čovjek osjeća bilo kakav otpor, tada to znači da ne treba to učiniti. Radite samo ono što vas ispunjava veseljem; samo budite to što jeste." Rekla sam mu da me uvijek očarava fraza "sitting lightly in the saddle" (s lakoćom sjediti u sedlu) koju je u knjigama Alice Bailey upotrebljavao majstor Djwhal Khul.
Potom je spomenuo mnoštva koja ne znaju misliti, koje bezuvjetno prihvaćaju sve što pročitaju u časopisima ili vide na televiziji. Malo je ljudi koji znaju kreativno razmišljati.
Tu smo završili s našim razgovorom, kupio je nekoliko knjiga, pružili smo si ruke i zahvalili se jedan drugome. Otišao je k svome automobilu kojega je parkirao u blizini, i nekoliko sekundi kasnije sam ga ugledala kako se vraća jednako živahnim hodom. Želio je kupiti Maitreya's Mission Volume Two i na stol položio točan iznos, a da za vrijeme cijelog svog obilaska u informativnom centru nije pogledao cjenik.
U centru je ostao dva i po sata i ostala sam sa snažnim osjećajem utjehe i smirenosti. Jos Kuyl, drugi član skupine, koji je bio prisutan neko vrijeme, dodao je da je cijelo vrijeme osjećao potpunu iskrenost posjetitelja.
Jesmo li imali pravo kada smo mislili da je to bio Maitreja?

Marijke op ten Noord, Bilthoven, Nizozemska.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je   posjetitelj zaista bio Maitreja.)

Napomene uredništva:
(1) Maitreja je s tim mislio da je transmisijska meditacija važna zato što je svatko može izvoditi i lakša je za većinu ljudi. Obavještavanje javnosti i medija je teže. Ako možemo raditi oboje, to je najbolje od svega. Pored toga, transmisijska meditacija je dugoročan zadatak, dok je obavještavanje javnosti kratkoročan.
(2) Potrebno je razlikovati meditaciju i transmisijsku meditaciju. U uobičajenoj meditaciji bilo koje vrste energija dolazi iz čovjekove duše. Ako te energije ne upotrebljavamo, energija počinje zastajati i više ne dotječe, a što može prouzročiti teškoće — fizičke, emocionalne, mentalne. No to ne vrijedi za transmisijsku meditaciju pri kojoj energije dolaze iz kozmičkih, sunčevih i izvanplanetarnih izvora te koje Majstori šalju kroz čakre. Transmisijska meditacija je način služenja.
(3) Maitreja je s tim mislio da će biti potrebno vrijeme od najmanje jednog ljudskog života da potpuno riješimo probleme današnjeg svijeta i preobrazimo život na Zemlji. To je pitanje promjene svijesti čovječanstva.
 (4) Knjiga Tečaj čuda primjerena je jedino za one aspirante koji se približavaju prvom posvećenju. 97% transmitanata je već primilo prvo posvećenje i za njih takva literatura više nije primjerena.
(5) Maitreja ne misli da je tri puta na tjedan po dva sata meditacije samo po sebi previše. Svjestan je da mnoge ljude odbija toliko izdvajanje vremena za transmisiju.


Ponovni posjet

Dragi uredniče,
15. studenog 2003. u informativnom centru u Amsterdamu devetero je ljudi pripremalo prosinačko izdanje časopisa Share International.
Ušao je visok, vitak, elegantno obučen gospodin star približno 70 godina; na glavi je imao šešir i bio je odjeven u žarko crvenu košulju i prsluk. Imao je sivu, lijepo uređenu bradu i nasmijane oči oko kojih su bili lijepi nabori. Premda je govorio ozbiljno i vrlo autoritativno, odavao je utisak da zna nešto zbog čega teško zadržava smijeh.
Došao je da bi zamijenio knjigu koju je kupio prije tri tjedna. Pripremajući dodatni novac kojeg je trebao za novu knjigu rekao je: "Danas si čovjek teško može bilo što priuštiti! "S tim što je vratio knjigu odmah nas je upozorio da je vrlo vjerojatno isti muškarac koji je posjetio informativni centar, govorio s dvama suradnicima i za kojega je bilo potvrđeno da je bio Maitreja (Pogledajte pismo Dobrodošao posjetitelj.)
Razgovor je započeo s pitanjem o transmisijskim skupinama u blizini njegovog doma. Poigrao se s izrazom kako se piše adresa. Upitao je da li čovjek, ako želi transmitirati, mora biti vegetarijanac. Odgovorili smo da nije obavezno, no da je svakako preporučljivo. Razgovor je postupno krenuo drugim smjerom i pitao nas je o našim djelatnostima.

Posjetitelj: S čim se još bavite?
Skupina: Sudjelujemo na sajmovima.
P : Da, sudjelovanje na sajmovima je vrlo koristan rad. Međutim predavanja su najvažnija.

S: Molim vas, pojasnite nam zašto.
P: Zato što oni koji posjećuju sajmove mogu biti zainteresirani a i ne moraju — nasumično je. Ljudi primijete štand, pogledaju informativne materijale; možda uzmu letak i kasnije ga pročitaju. Stoga su sajmovi vrlo korisni. Na predavanjima je samoizabrana publika. Naših slušatelja je malo — oni koji se neposredno zanimaju doći će na predavanje i ti su već otvoreni na naše informacije. I onda kada imamo predavanje, dođu slušati i učiti se. Čitanje nije toliko važno. Neki ljudi jednostavno mnogo čitaju. Samo radite posao — samo ga radite.

S: Gospodine, mislimo da znate da ovdje svakog mjeseca izmjenično priređujemo predavanja i radionice transmisijske meditacije – jedan mjesec predavanje, a drugi mjesec radionicu. Možete li nam molim vas reći što mislite o tome.
P: Kako ide radionica transmisijske meditacije? (Ispričali smo mu, a on je pozorno slušao, premda se činilo ga odgovor zabavlja.) Da, zvuči vrlo dobro — dobar sistem; da, dobro pripremljeno; dakle imate oboje — informirate javnost i provodite energije. Da, zvuči kao dobra ravnoteža.

S: Mislim da znate da je jedan od naših zadataka obavještavanje javnosti o prisutnosti Učitelja svijeta.
P: Da, živimo u svijetu. A pošto živimo u svijetu moramo obavještavati ljude. Kako to radimo? Dakle, moramo komunicirati s njima – predavati, razgovarati s njima. Međutim, čovjek uvijek mora hodati na dvije noge, obje djelatnosti su važne, i informiranje javnosti i provođenje energija? Oboje je potrebno.
U skupinama su ljudi koji se neprestano pitaju: "Kada će doći? Koliko dugo još moramo čekati? Zašto to traje toliko dugo?"(Točno je oponašao način na koji neki ljudi pitaju; upotrijebio je vrlo smiješan, cmizdrav glas. Bilo je šaljivo, uglađeno zabavno.) Ali zašto sva ta pitanja? U stvari uopće ne možete reći da dolazi, jer je tu. Već je tu. Zar ne znaju to? Zar ga ne vide? Važna je njegova prisutnost u svijetu — a ona je stvarnost. Možda je trajalo dulje nego što su se nadali. Trajalo je dulje nego što sam se sam nadao, i možda stvari teku drugačije nego što smo očekivali, čak drugačije nego što sam sam očekivao, no ostvaruju se. On je tu. Nemam ni trunke sumnje da se ostvaruju. Ostvarit će se. Ostvaruju se. Nema nikakve sumnje, ni najmanje. (To je rekao izrazito mirno.) Mnogi ljudi znaju da je On tu, znaju to u svojoj nutrini, intuitivno. I mnogi ljudi su otvoreni na vijest da je Maitreja tu.  

S: Kako je onda moguće da kada svaka dva tjedna u Utrechtu imamo štand, ljudi ga samo pogledaju prođu kraj njega. Rijetko tko uzme letak ili upita za informacije. Što da učinimo?
P: Samo budite tamo. Budite tamo, to je sve. Neće svi biti zainteresirani. Ljudi su zatvoreni u vlastite misli. Najvažnije je da ste prisutni, oni koji su spremni će se odazvati.

S: Kada ljudima govoriš o Maitreji, daš im časopis ili novine, tako jako želiš da budu otvoreni za te ideje. Nadaš se da će vjerovati.
P: Vaš zadatak nije da se nadate. Ne trebate se nadati ni išta željeti.  Samo radite. Samo prenesite informaciju ako upitaju. Gledajte, mi nećemo preobratiti ljude. Nismo tu da bi pridobivali poklonike. Nismo misionari. Kažemo im ako pitaju. Najvažnija stvar je da je u biti sve ovdje. Ako ste za te informacije otvoreni, jednostavno znate i ne trebate o tome razmišljati. O tome vam čak ne treba niti govoriti, ako ste otvoreni. Znate da je u biti sve tu.
(Kao odgovor na to netko je spomenuo Ramanu Maharishija — on je šutio cijelo vrijeme, a njegova poruke se prenijela njegovim sljedbenicima; naš posjetitelj je klimnuo. Nato je netko spomenuo Ammu, guruicu koja grli, a ništa ne govori. Ljudima prenosi ljubav i utjehi jednostavno tako što ih zagrli.)

S.: Jer teče neposredno iz srca?
P: (zaklima) Da.

S.: Hoćete reći da bi morali biti nevezani?
P : Da, rezultati vas ne bi smjeli zanimati. Samo radite, ne očekujte rezultate. Ne tražite rezultate. To što uvijek mislimo da moramo nešto ostvariti je zapadnjački stav, navika uma.  Mislimo da moramo činiti stvari, ostvariti ih. Međutim, to nije potrebno.

S.: Da, duhovna promjena odvija se postupno.
O.: Sve promjene su polagane. Vrlo postupne. Samo pomislite koliko mnogo puta, u koliko života — i sami znate kako je to — padamo   i ponovno se ustajemo, padamo i opet pokušamo. Život za životom. (Kružnom kretnjom ruke naglasio je "život za životom".) Za promjene je potrebno vrijeme.

S: Brine me stanje našeg planeta. Hoćemo li ga pravovremeno spasiti?
P: (Gledao je šaljivo, pomalo zadirkujuće.) Možete se brinuti koliko želite, no to neće ništa promijeniti. Zabrinutost neće pomoći, no svejedno će se sve riješiti.
(Potom ozbiljnije.) Istina je da nas očekuju teška vremena. Doći ćemo do ruba ponora, no nećemo pasti u njega. (Sa smiješkom i umirujuće) Sve će se riješiti. Sve će biti dobro. Ne trebate se ničega bojati. U to uopće ne sumnjam!

S.: Uopće ne sumnjate?
O.: Nemam ni najmanje sumnje.

S.: Govorite autorativno — je li to vaše iskustvo?
O.: Nemam ništa većeg autoriteta od bilo koga drugog. No vjerujem u to! Znam to (Tada smo razumjeli da želi reći da je njegovo mišljenje posljedica uvjerenja, koje dolazi iz znanja. Govorio je o razlici između jednostavnog neutemeljenog nadanja i svojeg uvjerenja koje se temelji na znanju.) Ljudi govore o nadanju, no ako vjerujete, nadanje nije potrebno.
Utihnuli smo i nadali se da će reći još nešto. I on je šutio, a potom je rekao: "Ne zaboravite koliko je moćan Maitreja. Ljudi zaboravljaju koliko moćan je Maitreja!"
Opet smo šutjeli. Nadali smo se i čekali da još nešto kaže, no on je mahnuo parkirnim listićem, nasmijao se, kao da ga je cijela parada zabavljala, i rekao da na žalost mora ići. Svima nam se poklonio i s dugim, vitkim dlanom na srcu rekaP: "Srdačno vam se zahvaljujem," i otišao.
Znali smo da je to bio Maitreja (u obliku nekoga drugoga), i on je znao da mi znamo. Nekako bez riječi smo se razumjeli da možemo s njim razgovarati kao da je Maitreja. Neobično, svi smo se ponašali kao da je to posve normalno i uobičajeno, a povremeno je atmosfera bila vrlo uzdignuta, sumnje su nekako utihnule. Učitelj sveta je (opet) bio tu, popio je s nama dvije šalice kave, razgovarali smo, a istovremeno nas je poučavao, objašnjavao nam, tješio nas i hrabrio. Napustio nas je bez dvojbe da "je tu!" i da "će sve biti dobro".
Je li posjetitelj zaista bio Maitreja?

(Majstor Benjamina Crema potvrdio je da je posjetitelj zaista bio Maitreja.)


Odličan tretman

Dragi uredniče,
negdje oko 1994. godine telefonirala sam na poslu u svojem kozmetičkom salonu. Kada sam završila s telefonskim razgovorom, za mojim stolom sjedila je jedna starija žena azijskog porijekla. Kada sam se okrenula da odem, rekla mi je da sjednem, jer mi boja lica nije dobra. Učinila sam što je rekla, a ona me zamolila da joj dam svoju ruku. Rekla mi je da skinem ručni sat. Ono što se nakon toga dogodilo je nevjerojatno. Govorila mi je sve o meni — mislim na stvari koje nitko drugi nije znao. Rekla je da sam vrlo stara duša, da sam veliodušna prema ljudima, kadkad i previše — rekla mi je da trebam biti manje navezana što se toga tiče. Također mi je rekla da mogu liječiti ljude i da ću, kad budem starija, imati problema sa želucem, što se sada i događa.

Tada me upitala imam li sobu u koju možemo otići, pa smo otišli u moju sobu za tretmane. Zamolila me da legnem, izvadila neke igle, stavila ih u moje gležnjeve i okrenula ih. Zatim je počela trljati moj trbuh. Osjećaji koje sam osjetila bili su nevjerojatni — počela sam plakati i plakati kao nikada prije. Upozorila me da će se to dogoditi kad se oslobodim ozljeda i boli koje mnogo godina nosim sa sobom. Kada je završila, rekla je da će me još doći pogledati, te da je bila radila s Majkom Terezom — no nisam nadošla da je upitam za njezino ime. Kada je sve bilo gotovo, osjećaj koji sam imala bila je savršena smirenost: moj um, tijelo i duh su svi istovremeno osjećali mir, nešto što nisam nikad prije osjetila. Također mi je rekla da, ako se ikada budem osjećala loše, pomislim na nju i da ću biti dobro — tako i jest. Zadržala sam igle kao simbol onoga što se dogodilo. Mnogo mi znače i mnogo godina sam ih nosila u svojoj torbici, sve dok nije ukradena, pa sam ostala bez njih. Vratila se kao što je rekla. Stajala je na stepenicama mojeg salona i gledala na mene. Rekla je da dobro izgledam i da me samo provjerava, i brzo otišla. Još je mogu vrlo jasno vidjeti — to je iskustvo koje nikad neću zaboraviti. Je li moj posjetitelj bio Majstor?

SH, London.
(Majstor Benjamina Cremma potvrđuje da je 'žena' zapravo bio majstor Isus.)



Anđeo čuvar

Dragi uredniče,
26. listopada 2003. naša skupina iz Hamburga imala je štand na sajmu u Kielu. Prišla nam je mlada žena koja je bila vrlo ganuta kad je vidjela kopije Maitrejine ruke koje smo imali na stolu. "Poznajem ovu ruku, odakle potječe?" upitala je uzbuđeno. Tada mi je ispričala o nezgodi koja se ovog ljeta dogodila na Ibizi, gdje je bila na odmoru s roditeljima. Njezinog oca, koji voli plivati daleko od obale, nestrpljivo je očekivala njezina majka i strahovala za njega. Kada se vratio na obalu obrisala mu je leđa ručnikom i jedva povjerovala u ono što vidi — u području bubrega s obje strane kralješnice lijepo su se mogla vidjeti dva otiska ruke, svjetlija od okolne kože. Žena je to brzo fotografirala jer joj muž nije vjerovao! Naša 'Maitrejina ruka' kćerci se očito činila vrlo slična, tako da je zamolila za primjerak kako bi ga pokazala svojim roditeljima. (1) Da li ti otisci ruku imaju kakve veze s Maitrejom? (2) Je li moguće da je Maitreja spasio čovjeka koji je plivao u moru?

Hannelore Malessa, Hamburg, Germany.
(P: (1) Da. (2) Da. Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je čudo manifestirao Maitreja.)




Ljubaznost

Dragi uredniče,
13. rujna 2003. godine moj muž, sestra i ja pošli smo na odmor u Rim. Koristila sam svoja invalidska kolica jer mogu samo sporo i ne predaleko hodati.

Nakon posjeta Vatikanu bili smo na putu prema fontani Trevi. Na putu smo se mimoišli s jednom starijom gospođom — bila je sakata i slijepa na jedno oko. Primijetila sam da nosi malu zdjelu sa sobom. Zamolila sam muža da stane, izišla iz kolica i pošla sa sestrom da joj dam par eura. Željela sam reći "Bog vas blagoslovio," no pomislila sam da je Talijanka i da možda ne govori engleski.

Nešto kasnije, još uvijek smo išli prema fontani Trevi i imali smo problema u snalaženju kojim putem trebamo ići. Došli smo jedne pomalo zabačene ulice. Prešla sam preko ceste ne bi li nekoga upitala da li smo na pravoj cesti. Iznenada je naišao predivan mladić. Rekao je: "Ako imate kartu, otpratit ću vas do fontane Trevi da vam pokažem put." Rekao je da je iz Filipina te da u Rimu studira. Gurao me u mojim kolicima do fontane i nije htio uzeti nikakav novac od nas kada smo stigli. Nagnuo se k meni sa svojim prelijepim očima i dragim osmijehom i rekao mi da je to učinio iz ljubaznosti. Još uvijek se sjećamo njegovog dragog lica i smirenih vibracija punih ljubavi koje su dolazile od njega. Jesu li gospođa i mladić možda bili Isus i Maitreja?

Gospođa M.A.L, Sutton Coldfield, UK.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da su i 'starija žena' i 'mladić' bili Maitreja.)





Posvuda zagrljaji


Dragi uredniče,
23. lipnja 2003. oko 3.15 poslijepodne Lisa i ja smo nakon transmisijske meditacije u njezinoj kući ulicom Clarendon Road išle prema postaji Hove. Dok smo razgovarale, dva mlada školarca rekla su nešto dok smo prolazili kraj njih. Lisa je zastala da razgovara s jednim od njih, koji je imao oko 13 godina, imao je kratku crnu kosu i ruksak. Tada ju je zagrlio i načinio kretnju prema meni želeći učiniti isto.

Odbila sam (misleći da je to vjerojatno prijatelj Lisinog najstarijeg sina), no on je rekaP: "Ma hajde, zagrljaj i za vas," tako da smo se kratko zagrlili. Činilo se da se sve dogodilo brzo i isto tako završilo. Dok smo se obje udaljavale, komentirale smo kako je to bilo neobično.

Pretpostavila sam da je dječak prijatelj Lisinog sina, no uvjerila me da ga nikad prije nije vidjela. Kasnije smo se sa smješkom pitale, je li to mogao biti Maitreja?

R.E., Worthing, West Sussex, UK.

(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je 'dječak' zaista bi Maitreja. Drugi 'dječak' je bio majstor Isus.)




Vremešan posjet

Dragi uredniče,
30. studenog 2003. godine, kada sam u amsterdamskom Informativnom centru držao govor o dolasku Maitreje i Majstora, vani na pločniku pojavio se nasmiješen, elegantno odjeven gospodin. Bio mi je direktno na vidiku iznad glava slušatelja. Odmah sam se zapitao je li to Maitreja, no prisjetio sam se također da ne treba padati u zamku i misliti da je svaka osoba koja zanimljivo izgleda Maitreja ili Majstor. Nekako je privukao pažnju nekoliko ljudi u sobi; član skupine otišao je do vrata da ga uvede unutra. Ja sam mu poželio dobodošlicu i rekao da mi je žao što je propustio Majstorov članak koji sam, kao početak govora, naglas pročitao. "Ne," odgovorio mi je smireno i čvrsto, "Ništa nisam propustio." (Neobičan odgovor, primijetio sam. Moram biti pažljiv.)

Imao je blag, melodičan glas i vrlo izražajne oči. Bio je krupnije građe, nosio je krasan šešir, polucilindar, koji je na sebi imao fin uzorak leopardove kože te kojeg je nosio malo zabačeno prema natrag. To mu je davalo pomalo komičan izgled. Nosio je prstenje na gotovo svakom prstu — svih oblika i vrsta; neki su bili prilično neprikladni; primjetio sam jednog i zapitao se kako se netko može osjećati ugodno noseći takav prsten. Zračio je smirenošću; njegova cjelokupna prisutnost kao da je govorila: "Sve je u redu. Sve je dobro." Tijekom stanke za čaj ostao je sjediti. Neke žene koje su sjedile blizu njega razgovarale su o vremenu — postoji li ili ne?

Tiho je listao Ponovnu pojavu Krista i Majstora mudrosti, i gotovo bez dizanja pogleda rekaP: "Mi smo vrijeme." (Ja sam razumio da to znači, da smo uhvaćeni u vremenu, pošto smo u materiji.) "O, zaboga ne, gospodine," usprotivila se jedna žena iz publike. "Što ste to rekli? Mi smo vrijeme? To je apsurd!" On se malko i nježno nasmijao. "Da, uvjetovani smo njime. Pijemo ga s majčinim mlijekom," rekao je nonšalantno, još uvijek prebirući stranicama knjige. Žene su nastavile sa svojom raspravom. Tada me upitaP: "Jeste li vi učitelj?" Odgovorio sam mu da jesam. "To je lijepo," rekao je. "Ne, ne, ono što je lijepo je ovo", odgovorio sam, misleći na priču o ponovnom dolasku. "Radite li to često?" "Da, dosta često. Ovdje imamo govore svakog drugog mjeseca." "Idete li također na sajmove kao što su para-, para-, para..." kao da traži pravu riječ. (Samo dva tjedna prije, Maitreja je bio učinio isto to — to jest, pitao je osajmovima i tada zafrkantski rekao "para-, para-, para...," dok je žena kojoj je govorio pokušala izvući riječ iz njega također se spotičući na njezin "para" dio, želeći reći "paranormalni" sajmovi. Uzeo sam da to nije slučajnost, te je to išlo u prilog mojoj ideji da bi to mogao biti Maitreja. Odgovorio sam: "Da, para-, para-, paranormalni sajmovi!" (tako u Nizozemskoj nazivaju new age sajmove). "To je dobro," široko se nasmiješio.

Odnoseći se na prvu knjigu Benjamina Crema ponovno me upitaP: Jesmo li mi, je li čovječanstvo, moćno? Vidite, ovdje sam pročitao," upirući prstom na zadnji redak Velikog zaziva koji samo tada pročitali zajedno. "Kaže: 'Neka svjetlost i ljubav i moć obnove plan na Zemlji.' Mislite li da imamo moć?" Odgovorio sam mu da je sigurno da je imamo. Zahvalio sam mu što me podsjetio na to jer sam mislio govoriti o 'moći naroda' i potrebi da se pridružimo demonstracijama i zahtijevamo pravdu, no bio sam zaboravio; sada sam napravio mentalnu zabilješku i učinio to odmah nakon pauze. Uzgred toga ispričao sam publici o Maitrejinom posjetu od prije dva tjedna i proslijedio knjigu koju je Maitreja vratio i koja je, čini se, nabijena njegovim energijama. Pošto je sjedio vrlo blizu mene, gospodinu sam prvom dao nabijenu knjigu. On ju je primio, tiho se nasmiješio i dosta dugo je držao prije no što ju je proslijedio dalje.

Nakon govora on mi je također vratio primjerak Ponovne pojave Krista i Majstora mudrosti, koju je također držao neko vrijeme. Ona se, također, činila nabijena energijom. Prije nego što je otišao, došao je u kuhinju, i opet mi govorio o poučavanju. Tada sam još naglašenije izjavio da bih radije svakog dana govorio o ponovnom dolasku. Na to se nasmiješio i napravio gestu za koju mislim da je značila: "Sve u svoje vrijeme." Rukovao se sa mnom, zahvalio mi i otišao, rekavši nešto poput: "Pa, do sljedećeg susreta." Ostao je oko sat i četrdeset minuta. Njegova prisutnost izražavala je tone potpore, no ne samo to. Dobio sam isti osjećaj "Mi smo s tobom; sve će biti u redu," kojeg sam imao i kad je Maitreja posjetio posjetio informativni centar. (1) Je li taj 'smireni gospodin' bio Majstor, i (2) je li svojom prisutnošću i energijom indicirao da će "sve biti dobro"?

FE, Amsterdam, Nizozemska
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je gospodin bio majstor Isus. (2) Da.)



Usluga s osmijehom

Dragi urednici,
u listopadu 1996. godine smo moj sin, unuk i ja automobilom putovali po Italiji. Jedne noći vozili smo se predgrađem tražeći prenoćište za tu noć. Dugom zavojitom cestom uspeli smo se do dražesnog hotela u kojem smo imali sreću i pronašli slobodnu sobu. Kad smo se smjestili, otišli smo u malen restoran tik do hotela, koji je bio gotovo prazan. Bili smo umorni i željeli smo na brzinu pojesti laganu večeru. Konobar koji nas je poslužio bio je visok, crnokos i iznimno naočit. Činilo se da je star oko 30 godina i s ljudima za susjednim stolom je govorio na talijanskom, a s nama na odličnom engleskom. Imao je nevjerojatno topao i prijazan osmijeh. Imala sam vrlo neobičan osjećaj da ga odnekud poznajem.


Moji su završili s jelom i otišli natrag u sobu, a ja sam uz kavu i turističke prospekte ostala za stolom da napravim plan puta za sljedeći dan. Uskoro je druga skupina gostiju otišla te sam se i ja zaputila natrag u hotel. Gledala sam u nebo i razmišljala o veličanstvenosti starog Rima i o razvalinama koje smo s veseljem razgledavali zadnjih nekoliko dana.


Iznenada je, s mojom torbicom u ruci, naš ljubazni i nasmiješeni konobar trčeći izišao za mnom. Odahnula sam i srdačno mu zahvalila. Proletila mi je misao da bi on mogao biti moj učitelj, no odmah sam pomislila da je to luda ideja.

Kada sam otišla na u hotelsku jedinicu na zajutrak blio je rano jutro. Starija žena koja je posluživala nije znala ni riječ engleskog i činilo se da ne razumije što želim. Nenadano se pojavio isti konobar, odjeven u plave traperice i džemper, i preveo moju narudžbu. Ponovno sam mu zahvalila na pomoći i u šali ga pitala je li uopće spavao. Za odgovor se nasmiješio! Imala sam vrlo čudan osjećaj o njemu koji mi nije imao smisla. Htjela sam ga upitati je li on duhovni učitelj, no bilo mi je previše neugodno da to učinim.

Od kada sam u Share Internationalu čitala o "slučajnim susretima", vrlo mi je žao što isam imala hrabrosti "upitati" ga.

Barbara Hubbard, Lakewood, Colorado, SAD.
(Majstor Benjamina Crema je potvrdio da je nasmijani konobar bio Majstor Isus.)





Majka i dijete


Dragin uredniče,
Kliknite na slike za veći format

U srpnju 2003. godine moja kćerka i ja vlakom smo putovale Europom. Naša zadnja stanica prije povratka u Austriju bio je Lisabon u Portugalu. Tamo je bilo mnogo prosjaka na ulicama.

Dok smo se penjali nekim stepenicama iznenada sam ugledala mladu ženu i dijete u njezinim rukama, kako oboje spavaju na tlu, gotovo potpuno prekriveni vlastitom odjećom. Sve što se moglo vidjeti bilo je ljudsko klupko. Odmah sam se osjetila ganutom osjećajem čiste i iskrene stvarnosti. Pomislila sam: "Ona zaista treba našu pomoć," i sakrila nešto novca u njezinu odjeću tako da ga može pronaći kada se probudi.

Kada smo prolazili istim mjestom 20 minuta kasnije, oboje su bili budni i majka se okrenula prema meni tražeći me nešto. Rekla sam joj da sam joj, dok je spavala, već dala nešto novca. Prošla sam kraj njih, no nakon nekoliko koraka iznenada mi je palo na pamet: "Moram ih fotografirati". Tako sam se okrenula i upitala majku bi li mi dopustila da je fotografiram. Vrlo prijateljski, i s gestom ruke kao da me poziva, odgovorila je: "Da."

M.S., Vienna, Austria.

(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je 'majka' bio Maitreja, a dijete majstor Isus.)



Zviždač

Dragi uredniče,
22. ožujka 2003. sudjelovao sam u mirovnom maršu kroz središte Londona pod nazivom Stop the War (Zaustavite rat). Išao sam s zajedno s četvero prijatelja i tisućama slično-mislećih ljudi. Stigli smo do Piccadily Circusa gdje su se spojili prosvjednici iz dva različita smjera. Mogli su se osjetiti odlučnost i pozitivnost, bilo je mnogo pjevanja i zviždanja, a sunce je grijalo. Dalje niz Piccadily, mogao sam čuti bubnjanje. Bio je to stalan ritam i činilo se da smiruje i stišava mnoštvo. Komentirali smo da svako hoda u ritmu bubnjeva. U tom trenutku, činilo se da usred gomile Maitrejina energija prodire u svaki atom, bila je tako osjetna i predivna. Svi smo to primijetili.


Ušli smo u Hyde Park. Okružen ljudima koji prodaju različite predmete i mašu peticijama za potpis, iznenada sam primijetio čovjeka koji je izgledao vrlo slično osobi koju je televizija intervjuirala na zadnjem prosvjedu i za koju je potvrđeno da je bio Maitreja (Share International, travanj 2003). Ovo je bio sličan, ali mlađi čovjek. Prišao je nekome tko je prodavao zviždaljke, kupio jednu, stavio je oko vrata i naizgled nestao u mnoštvu. Otišao sam to reći svojoj prijateljici Lynn koja je odgovorila: "Da, vidjela sam ga — kupio je zviždaljku, zar ne?" Činjenica da smo oboje primijetili tog čovjeka usred velikog mnoštva ljudi navela nas je da upitamo — je li to bio Maitreja?

CE, Essex, England.
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je čovjek koj je kupio zviždaljku bio Maitreja. Kao i tijekom prosvjeda u Londonu 15. veljače, Maitrejina energija je u ogromnoj snazi tekla mnoštvom, nadahnjnujući ga na taj način.)




Moralni podstrijek


Dragi uredniče,
Na anti-ratni skup 22. ožujka 2003. pošla sam oklijevajući, pošto sam misliila da to tada, kada je rat već bio počeo, nije imalo mnogo smisla. Pa ipak, bila sam svjesna riječi majstora od Benjamina Crema i Maitrejinih izlaganja o tome da se trebamo udružiti u prosvjedima. S druge strane, bilo mi je drago kretati se u dobro raspoloženom mnoštvu i susresti prijatelje i mnoge ljude koji se interesiraju za Maitreju i njegova učenja.

Sljedećeg dana, kad sam bila lokalnoj trgovini u Notting Hillu, u nju je ušao jedan ekscentrični crnac s cilindrom (šeširom) i tamnim naočalama. Počeo je govoriti o ratu identičnim glasom i trinidadskim naglaskom kao i Maitreja u Hyde Parku 15. veljače (pogledajte Share International iz travnja 2003. godine). Pokazujući na fotografiju uplakanog djeteta sa zavojem omotanom glavom u novinama, glasno je izjavio da "ubijaju djecu" i da je to "imperijalizam", odjekivao je njegov glas kao u Hyde Parku. (U to vrijeme cjelokupni strašni izvještaji o mnogo ubijene i ranjene djece još nisu dospjeli u novine.) Cijelo vrijeme gledao je ravno u mene. Više sam slušala zvuk njegovog glasa no njegove riječi i pitala se da li bi to mogao biti Maitreja, premda nije izgledao onako kao u Hyde parku. Priznajem da sam bila pomalo zbunjena njegovim žarom i oklijevala sam da li da mu odgovorim ili ne. Platila sam svoje novine i požurila za njim iz trgovine, no već je bio nestao. Tada sam pomislila: mora da je to bio Maitreja, došao je da me razriješi sumnji glede prosvjeda.

Idina Le Geyt, London, Engleska
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je 'Trinidađanin' bio Maitreja.)




Prava slika

Dragi uredniče,
u svibnju 1998. godine bio sam u programu
razmjene studenata i tjedan dana živio u Firenci u Italiji. Zamolili su me da utiske s putovanja zabilježim u obliku fotografija. Sredinom tjedna šetao sam se Firencom sa svojim fotoaparatom tražeći radnju u kojoj bi mi mogli popraviti bljeskalicu koja se pokvarila prošle večeri.

Kliknite na sliku a veći format
Premda je dan bio taman i kišovit, na ulicama je bila velika gužva. Iznenada sam opazio oči male djvojčice koja je sjedila na tlu uz rub ulice. Pored nje sjedila je njezina mlada majka, prosjakinja. Kada sam ih vidio kako sjede na ulici, pomislio sam: "Gle izraza na licu male djevojčice, kolika životna radost. Ne zna da vjerojatno neće imati nikakve druge mogućnosti nego da završi kao i njezina majka. Kakva ljepota i tragedija u isto vrijeme. Moramo okončati to siromaštvo. Ovo je važno dokumentirati, ovo bi ljudi morali vidjeti i spoznati."

S poštovanjem sam ih, na lošem talijanskom, upitao mogu li ih fotografirati. Majka se složila i činilo mi se da razumije razlog zbog kojeg ih želim fotografirati.

Potom su počeli problemi. Moj film je bio namijenjen fotografiranju za sunčanog dana, tako da sam odlučio otvoriti aperturu do kraja kako bih uhvatio što više svjetla. Uz malo sreće moralo bi upaliti. Nakon što sam napravio dvije snimke dao sam im nešto novaca. Kad sam dotaknuo malu djevojčicu i rekao joj koliko je lijepa, oblio me jak osjećaj ljubavi. Taj osjećaj je bio tako moćan da sam iznenada počeo plakati i dugo nisam prestao.

Po povratku u Njemačku razvio sam film i obje fotografije su dobro uspjele (pogledaj fotografije).

Taj doživljaj neću nikada zaboraviti. Daje mi veliku snagu — osjećaj je bio tako intenzivan. Možete li mi objasniti taj događaj?

(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je mala djevojčica bio majstor Isus, a njezina majka Maitreja.)















Nestala je

Dragi urednici,
u priči koja je bila objavljena u južnoafričkom South Coast Heraldu dana 18. listopada 1996. godine je gospođa Woffie Graham, dobro poznata starija mještanka South Brooma, putovala u Pietermaritzburg (PMB) (po putu kojim je putovala već mnogo puta i dobro ga poznavala). Tada je negdje pogrešno skrenula i našla se u okrugu Kwa Mashu. Pošto nije znala kako od tamo doći do PMB zamolila je čovjeka koji je stajao pokraj svojeg kamioneta da joj pokaže put do policijske postaje gdje se htjela raspitati za smjer; no, čovjek je oklijevao ostaviti svoj kamionet. Sasvim iznenada, kao da je pala iz vedra neba, pojavila se elegantno obučena žena srednjih godina i ponudila joj da je odvede do policijske postaje. Gospođa Graham ju je zamolila da ju pričeka, dok se ona raspituje za put, jer joj je htjela dati nešto novca za trud, no žena je to odbila — zaputila se prema jednoj uličici i nestala! Gospođa Graham o njoj govori kao o svojem "tamnoputom anđelu" i ja se pitam tko je bila ta žena?

B.I., Durban, Južna Afrika
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "tamnoputi anđel" bio Maitreja)


Buena suerte!

Dragi urednici,
kada sam 3. srpnja 1997. godine parkirala svoj automobil pred supermarketom, bila sam iznenađena kada sam na parkiralištu začula isti radijski program koji sam slušala na svojem prijenosnom radiju. Slijedila sam zvuk do otvorenog prozora automobila u kojem je sjedio ugodan mladić. Bio je iz Republike Kongo odakle je nedavno stigao u Los Angeles da nastavi studij i dobro je govorio engleski. Upitala sam ga je li ikada čuo za ezoteričnu filozofiju ("Da" -!) i za dolazak Učitelja svijeta.

Dok sam mu govorila o onome što znam o tome moju pažnju je privukao visok čovjek koji je stajao do mene i na španjolskom me uljudno molio za nešto novaca. Bila sam izenađena pošto su moćni komercijalni interesi nedavno uvjerili Gradsko poglavarstvo Los Angelesa da donese strogu zabranu kojom se siromašnim ljudima zabranjuje prosjačenje na "privatnom" vlasništvu kao što je bilo ovo parkiralište pred supermarketom. Iako su njegova nepočešljana kosa, slomljen zub i odrpana, ali vrlo čista odjeća govorili da je to beskućnik koji živi "na ulici", odmah su me impresionirali njegovo prirodno dostojanstvo i uljudnost. Nasmiješila sam se i rekla: "Si, seńor."
Posegnula sam u mali novčanik koji nosim za takve prilike i položila mu u ruke nekoliko kovanica. na moje veliko iznaneđeje, čovjek se sagnuo i vrlo nježno me poljubio u obraz. Gotovo previše zapanjena da bih išta rekla, uzvratila sam mu: "Buena suerte, senor." (Sretno, gospodine.). Nakon što se tiho okrenuo i udaljavao se, opazila sam da u čudu ponavljam: "Buena suerte ......"

Možete li mi reći nešto o tom uljudnom starijem čovjeku?

Jeanne Henley, Los Angeles, Kalifornija, SAD
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je visoki muškarac, koji je molio za novac, bio Maitreja.)



Čudesan oblak

Dragi urednici,

Jednog subotnog poslijepodneva u ljetu 1995. godine zaputila sam se prema bratovoj kući, koja je približno pet minuta hoda udaljena od mojega doma. Vrijeme je, za Nizozemsku, bilo lijepo, modro nebo s jednim jedinim oblakom. Na tom oblaku vidjela sam lice čovjeka s kosom do ramena, bradom i velikim očima u obliku badema.

To lice sam mogla vidjeti gotovo cijelim putem. Začuđeno sam ga gledala i skoro nisam mogla vjerovati vlastitim očima, no također mi se činilo da mi je lice poznato. To je bio netko koga sm poznavala.

Nakon tog doživljaja bila sam toliko zapanjena da više od godine i po nisam mogla o njemu govoriti. Vrlo oprezno sam (za mene je to bilo sveto) to ispričala svojoj prijateljici, a kasnije i prijateljima u transmisijskim skupinama. Do sada nisam bila spremna podijeliti to iskustvo s vama i sa svijetom.

Anne Mieke van Dooren, Maarssen, Nizozemska
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je lice na oblaku zaista bilo manifestirano te da je to djelo majstora Isusa.)



Poštena zamjena

Dragi urednici,

u ljetu 1995. godine imao sam najneobičniji doživljaj u svojem životu. U to vrijeme sam sa svojom desetogodišnjeom kćerkom živio u drvenoj kolibi. Pošto trpim od teške bolesti srca (rano sam se umirovio kao invalid), često se dogodi da po noći ne mogu spavati. Tako sam te ljetne noći bio potpuno budan i oko dva sata ujutro, baš kada sam kanio isključiti televizor, to se dogodilo. Iznenada je soba bila puna blještave svjetlosti, a usred svjetlosti stajao je čovjek. Ne nalazim prave riječi da opišem njegovu ljepotu, ljubav i tople osjećaje koji su se širili iz njega. Nisam se mogao pomaknuti i jedina misao koja mi je pala na pamet bila je: "To je Isus." Prijazno me gledao i upitaP: "Biste li voljeli biti bogati?" Odgovorio sam: "Ne." tada je otišao i neko vrijeme je dio svjetlosti ostao u sobi.

Možete si zamisliti da taj događaj nadnašuje sve što mi se ikada dogodilo i da ću ga se sjećati do kraja života. Rado bi još dodao  da je četiri mjeseca kasnije moja koliba izgorila te meni i kćerci nije ostalo praktično ništa. Međutim, mjesec dana kasnije smo dobili potpuno novi stan.

Janez Jurovič, Prevalje, Slovenija
(Mojster Benjamina Crema potvrđuje da je taj čovjek zaista bio majstor Isus.)





Cjevovod?

Dragi urednici,
kada sam bila stara približno 13 godina zamalo me nije ubila električna struja. Pošto sam prala suđe, ruke su mi bile mokre, te da sam mokrom rukom preokretala ploču koju sam slušala, a s drugom sam se držala za cijev centralnog grijanja. Iznenada sam se našla nepomičnom između gramofona i cijevi centralnog grijanja.

Pokušala sam vrisnuti, ali ni to mi nije pošlo za rukom, Znala sam da ću umrijeti. Tada sam osjetila kao da se onesvješćujem i koji trenutak kasnije sam se, s gorućim plikovima na rukama, našla na podu. Bilo je pravo čudo što sam preživjela. Molim vas, biste li mi mogli reći je li mi tko pomogao i, ako jest, tko je to bio.

(Majstor Benjamina Crema potvđuje da je pomoć došla od majstora Isusa.)

Ista osoba nastavlja:

Grubo buđenje

Lani (1996. g.), kada sam jednom prilikom s prijateljem imala žustru raspravu o tržišnim silama, prekinulo nas je zvono na vratima. Uredan Europljanin, koji je pred kućom parkirao svoj čist, lijep kombi, upitao me želim li kupiti što iz njegovog prehrambenog programa. Moja reakcija je bile sljedeća: Vidiš, kako bi zaradili novac, sada nam dodijavaju i u našim domovima. Prilično otresito sam mu rekla da me to ne zanima i da bi, da nešto trebam, otišla u trgovinu. Čovjek je otišao a moj prijatelj, koji je slušao naš razgovor, bio je vrlo ljut na mene: taj jadni čovjek samo pokušava zaraditi za život i tako dalje.

Znala sam da nisam imala namjeru biti gruba, već jasna, jer su me mnogo puta smetali dok sam po danu spavala poslije svog noćnog posla, no trebala sam biti prijaznija.

Taj događaj nisam mogla zaboraviti i nakon što sam pročitala slične priče pitam se nije li to mogao biti Maitreja koji je došao da mi pruži pouku.

Annelies po ten Noort, Nizozemska
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "trgovački putnik" bio majstor Isus.)




Sredstvo protiv bolova


Dragi urednici,

Tijekom zadnje dvije godine imala sam vrlo složeno i bolno liječenje zubi. Jednog dana u siječnju 1996. godine imala sam neprekidno devetosatno liječenje pri kojem je bol dosegla nesnosnu krajnost. U tom trenutku sam zamolila Maitreju za pomoć i potiho u sebi ponavljala prve dvije strofe Velikog zaziva. Iznenada sam bila oslobođena boli. Što me oslobodilo boli? (1) Injekcija anestetika? (2) Moja duša? (3) Maitreja?

Heidrinn Pupp, Švedska
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je sredstvo protiv bolova bio Maitreja.)





Dvije u grmlju

Dragi urednici,
Negdje oko 1985. godine proživljavala sam za mene vro teško razdoblje promjena u mojem poslu. Donijela sam jednu odluku, no uopće nisam bila sigurna u njezinu 'ispravnost'. Zamolila sam majku da me posjeti i pomogne pri tome. Majka je voljela vrtove, pa sam odlučila da pođemo u šetnju razgledavati novi vrt i da usput porazgovaramo o mojoj situaciji. Dok smo se približavali velikom grmu u tom vrtu, rekla sam majci: "Želim znamen, kad bih samo dobila znamen, znala bih da činim pravu stvar." Kad sam to rekla, ona je izustila zvuk poput "Oh!" i iznenada posegla rukom u grmlje. Iz njega je izvukla vrlo lijepu krunicu (rozarij). Nisam bila odgojena kao katolkinja, no tada sam bila uključena u rad u vezi s Maitrejinim dolaskom i simbol Krista je bio važan kako za moju mamu tako i za mene. Sa strahopoštovanjem i veseljem sam rekla: "To je to, moj znamen!" i osjetila sam kao da sam se oslobodila velikog bremena. Pa ipak, nisam se lako smirila te sam rekla: "Vidi, ako je tamo još jedna — tada ću biti zaista sigurna." Majka je poslušno ponovno posegla rukom u grmlje i izvukla još jednu sličnu, lijepu krunicu. Svi osjećaji uznemirenosti su me napustili i bila sam sposobna nastaviti sa svojom promjenom, znajući da sam se pravilno odlučila. Svih ovih godina sam se pitala, kako to da su se te dvije krunice našle tamo i kako to da je moja majka znala da mora posegnuti rukom baš na pravo mjesto da ih dobije.

Nancy Macleod, Oakland, Kalifornija, SAD
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je krunice tamo položio Majstor koji je bio djevica Marija — jednu za pisca tih redaka i drugu za njezinu majku.)





Tražitelj

Dragi urednici,
u lipnju 1998. godine sam pomagao na informativnom štandu o "Maitrejinom dolasku" na "Traženju '98" — trodnevnom sajmu na temu duhovnosti u Newton Abotu, Devon. U petak ujutro, tik pred otvorenje, pala mi je na pamet misaP: "Zanima me hoće li se Maitreja danas pojaviti." Sat kasnije štandu je prišao muškarac koji je izgledao kao skitnica (malo umazan, u odrpanoj odjeći, slabih zubi, s naočalima debelih stakala i malo proćelav) i upitao me: "Da li ga još uvijek čekate?" Morao sam se nasmijati sam sebi i pomislio sam: "Tu je!"

Ne mogu se točno sjetiti razgovora koji smo vodili, no znam da mi je rekao da je cijelog života tražio svoj put i da je cijeli život proživio u strahu. Djelovao je rastreseno i dugo je promišljao prije no što je opet progovorio. Potom je otišao još malo razgledati uokolo. Zamolio sam ga da kasnije ponovno navrati, što je i učinio, oko 4 poslijepodne. Rekao je da je popio nekoliko piva i da je na putu u neku radionicu. Sljedećeg dana sam ga nakratko iz daljine vidio u šatoru s glazbom ... Je li to bio ...........?

Tonny Steenhagen, Torpoint, Devon, Engleska
(Majstor Benjmaina Crema potvrđuje da je "potepuh" bio Maitreja.)





Nogometni navijač

Dragi urednici,
zadnjeg dana Svjetskog prvenstva u nogometu na televiziji sam vidjela reportažu koja me navela da vam pišem. Pokazali su visokog muškarca, beskućnika, s čudesnim osmijehom, koji se zvao Isus. Imao je dugu kosu kao u Isusovim vremenima i dugi bijeli mantil. Njegova odjeća bila je iznošena, ali vrlo čista.

Novinar ga je upitao, nije li mu žao što ne može na doći na veliki stadion (Stade de France*) pogledati finale. Odgovorio je da mu nije žao, da je posve sretan ovako kako jest, i da vrlo usrećuje to što je tu u blizini te može vidjeti samo mali kut nogometnog igrališta .

Odavao je utisak istinskog blagostanja, kao da ga uopće ne dotiče to što je beskućnik. Uvjerena sam da je taj čovjek svojom prisutnošću na televiziji dotakao srca milijuna ljudi, baš kao što je dotakao moje.

Zaista je smiješno, no mogu zamisliti da su Maitreja ili majstor Isus iskoristili tu priliku da nam namignu preko televizije!

Dora Jagla, Pariz, Francuska
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je beskućnik bio majstor Isus.)

*Na francuskom TV programu došlo je do igre riječi jer se taj potpuno novi stadion zove Stade de France, a SDF je uobičajen izraz za beskućne osobe: "sans domicile fixe".




Letač s velikih visina

Dragi urednici,
23. kolovoza 1997. godine, dok sam zmajem letio u Grand Canyonu u Arizoni, jedan se paraglajder bez nogu pojavio tik uz mene i potom nestao. Izgledao je kao silueta s dugom, valovitom tamnom kosom. Kad sam se zagledao u tu siluetu, obuzeo me osjećaj mira i sigurnosti. NIsam mogao odvojiti svoje oči od njega, sve dok u djeliću sekunde moju pozornost nije privukla izbočena stijena na rubu mog vidnog polja. Tajanstveni paraglajder mi se obratiP: "Ne boj se, prijatelju moj." Bez napora sam izbjegao prepreku, no kad sam se osvrnuo da zahvalim svojem zaštitniku, vidio sam samo sokola iznad sebe.

Tom Quilico, Arlington, Virginia, SAD
(Majstor Benjamina Crema potvređuje da je paraglajder bez nogu bio Maitreja.)





"... baš kao Sai Baba"

Dragi urednici,
prije nekoliko mjeseci spuštala sam se niz brdo u okrugu Muswell Hill u sjevernom Londonu i išla prema autobusnoj stanici da uhvatim autobus.
Osjećala sam se dosta loše i depresivno tog dana, a to mi se događa samo vrlo rijetko. Naslonila sam se na ogradu stanice i čekala autobus.

Iznenada je nizbrdo došao jedan mladić. Kada sam ga ugledala bila sam prilično zapanjena — trenutačno me podsjetio na Sai Babu u njegovim mladim danima. Odmah sam pomislila: "Čitam previše Share Internationala!" Prošao je tik do mene i nisam se mogla suspregnuti da ne buljim u njega. Nosio je veliki, ručno-pleteni, lagani plavi džemper, plastične sandale i vrećaste hlače, a kosa mu je bila baš kao Sai Babina. Lice mu je bilo dosta mlado, u dvadesetim godinama, te vrlo jasno i čisto. Osjećala sam se neugodno što buljim u njega, no nisam si mogla pomoći. Kad je prošao kraj mene, osvrnuo se i pogledao točno u mene. Lagano se nasmiješio i pogledao me na smiren i prijateljski način, kao da me želi obodriti. Činilo se da mu ne smeta to što buljim u njega.

Naslonio se pokraj mene na ogradu, na način kao što bi to dijete učinilo, i sjeo tamo, razigrano njišući nogama naprijed-nazad. Dok smo čekali nastavila sam ga povremeno pogledavati, nastojeći otkriti tko bi to mogao biti. Ponekad je uzvratio pogled i činilo se da ga moje pogledavanje ne smeta. Oko njega se širilo ozračje snage i mira, i na vrlo određen način njegova aura je bila "drukčija." Pomislila sam, "ovo je smiješno"; ni njegova odjeća se nije činila normalnom također, te sam iznad svega pomislila da u gradu kao što je London ima raznoraznih likova koji čudno izgledaju.
Međutim, na stanicu je stigla i jedna žena i vidjhela sam da je ona također samo buljila
u mladićevo lice dok je prolazila kraj njega. Pomislila sam da on nije neka obična osoba. Možete li mi molim vas reći tko je on?

Britta Landt, London, Velika Britanija
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "mladić" bio Maitreja.)



Sam svoj majstor

Dragi urednici,
Oko 1991. godine pokazivala sam svojem korejskom prijatelju jednu od video-kazeta s predavanjem Benjamina Crema i pričala mu o učenju Sai Babe i Maitreje. Prijatelj je bio skeptičan.


Željela sam mu pokazati video-kazetu o Sai Babi s naslovom "Bog", no snimka se uništila kada smo ju ranije gledali u stanu mojeg susjeda. Kutija kazete se slomila, a traka je bila svinuta i posve zapetljana — pola zvika i slike bilo je uništeno.

Bez obzira na to, htjela sam video pokazati svojem prijatelju i tako smo ga ponovno pogledali i ustanovili da je video-traka gotovo neoštećena!

Možete li mi molim vas reći da li je to učinio Sai Baba?

Masako Kato, Tokyo, Japan
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je traku popravio Sai Baba.)



Tjelohranitelj

Dragi urednici,
Dok sam jedne noći u svibnju 1992. godine spavala u krevetu, oko 4.30 ujutro napao me  provalnik. Moja soba je na drugom katu i muškarac je u sobu ušao kroz prozor. Imam vrlo dubok san i obično se ne budim na malo buke. Pa ipak, tog jutra sam se iz nekog razloga probudila čim se otvorio prozor. Muškarac je stao do mog kreveta i pokušao mi s rukama stisnuti vrat. Uspjelo mi je zavrištati i osloboditi se njegovih ruku. Još uvijek sam bila u krevetu i nisam bila vrlo jaka, pa me lako mogao ozljediti ili ubiti. No iznenada ga je nešto prestrašilo te je kroz prednja vrata istrčao van. Je li mi Majstor pomogao tijekom tog incidenta?

Sachi Kurashina, Tokyo, Japan
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je intervenirao majstor Isus
.




Dva pisma od iste čiteteljice:

Šok u hramu

Dragi urednici,

U studenom 1972. godine, kada sam imala 18 godina, išla sam sa srednjom školom na maturalno putovanje u Kyoto. Bilo je tako uzbudljivo biti sa suučenicima boraviti u hotelu, te su mi dnevne ekskurzije u različite hramove i svetišta bili od sporedne važnosti. Različiti hramovi nisu me posebno zanimali i svi su mi se činili jednakima. U jednom od hramova, baš kad sam se htjela uspeti drvenim stepenicama koje vode do svetišta, opazila sam drveni kip ispod stepeništa. Nešto me nagnalo da se vratim dolje i pogledam taj kip. Kada sam pogledala kipu u lice, gledao me ravno u oči i nisam se mogla odmaknuti od njega. Bilo je to kao da je pogled kipa prodro kroz moje cjelokupno biće. Željela sam vrisnuti i udaljiti se, no nisam se mogla pomaknuti.

Nakon toga, kad sam se pridružila prijateljima, srce mi je tako udaralo da sam se morala jako truditi da ostanem mirna. Ako se dobro sjećam, to je bio kip dobro poznatog svećenika. Od tog doživljaja prošlo jeveć 25 godina, no još uvijek ne mogu zaboraviti snažan šok koji sam doživjela. Stalno se pitam je li to bila samo moja astralna projekcija, ili možda nešto drugo. Bila bih vam zahvalna ako bi mi mogli razjasniti to iskustvo. Da li mi je Majstor pipremio takav susret?
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je to bio Maitreja.)


Lopov u noći

13. rujna 1992. godine kršćena sam u protestantskoj crkvi koja se zove Crkva Hokei Gauken. Bio je vruć i vlažan dan i odjeća koju sam nosila na obredu (bijela pamučna bluza i crna platnena suknja s malim uzorcima) bila je mokra od znoja. Zato sam tu odjeću oprala zajedno s preostalim rubljem moje obitelji i, prije no što sam otišla spavati, objesila na balkon da se suši. Kada sam sljedećeg jutra došla pokupiti rublje, shvatila sam da nema odjeće koju sam nosila na krštenju. Nisam je mogla naći i samo ona  je manjkala. Odjeća nije bila skupa i moj tadašnji osjećaj je bio da je nestala, a ne da se izgubila. Bilo je to tako čudno sa se još dandanas ponekad pitam, što se bilo dogodilo. Je li to bio neki znamen?

Miho Fuchigami, Tokyo, Japan
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je "lopov" bio Maitreja, "kao što lopov dođe po noći" (op.p — riječi iz Biblije), da privuče njezinu pažnju.)




Posebna vožnja autobusom

Dragi urednici,
jedne večeri u 1994. godini bio sam na putu na transmisijsku meditaciju. Obično idem vlakom i potom prijeđem u autobus, no tada je bila hladna noć i pločnici su bili zamrznuti te sam zakasnio na autobus. Brzo sam išao do sljedećeg autobusnog stajališta na kojem staje autobus koji vozi iz drugog smjera. Baš kad sam stigao na stajalište došao je i autobus. Ušao sam u njega, no na jednom raskrižju je krenuo u drugim smjerom, tako da sam namjeravao sići na sljedećem uglu i ostatak puta ići pješice. Svi ostali putnici su izišli na prijašnjoj stanici, i kad smo stigli ja sam bio jedini putnik u autobusu. Kad sam se spremao izići, vozač me upitao: "A kamo idete? Odvest ću vas."

Kada sam mu rekao ime postaje, skinuo je tablu na kojoj je pisalo odredište njegovog autobusa i odvezao me ravno pred zgradu u kojoj se odvijala transmisijska meditacija.

Kada sam tu priču ispričao ljudima u skupini, bili su vrlo iznenađeni i rekli da bi vozač autobusa koji bi učinio nešto takvo bio otpušten. To je bio zaista neobičan događaj. Bio bih zahvalan ako biste ga prokomentirali.

Yasue Aida, Niigata-shi, Japan
(Majstor Benjamina Crema je potvrdio da je vozač autobusa bio Majstor Isus.)





Svjetlosna fantazija

Dragi uredniče,
Dogodilo se to nekoliko dana prije Božića 1997. godine. Završavali smo posao oko tiskanja prvog izdanja informativnih novina o ponovnom dolasku na slovenskom jeziku. Na kraju dana osječao sam se umorno, no istinski zadovoljno. Kasnije te večeri  donio sam novine našoj transmisijskoj skupini i počeli smo meditirati. Nisam očekivao nikakvo posebno iskustvo tijekom te transmisije — bio sam toliko umoran da sam jedva održavao pažnju na ajna entru. Na kraju transmisije iznenada sam osjetio pritisak u prsima, a soba je bila ispunjena svjetlošću. Iako sam imao zatvorene oči, mogao sam osjetiti kako svjetlost isijava iz svjetlosnog križa kojeg smo stavili u ugao sobe. Izvor svjetlosti bio je u drugom dijelu sobe i odjednom sam — još uvijek u viziji — osjetio kako preda mnom stoji visoki lik. Imao sam osjećaj da je to Maitreja. Osjetio sam veliku radost u sebi i suze su mi navrle na oči. Osjećao sam se kao da sam na svojoj granici, a iznad mojih ograničenja je bila svjetlost i sloboda. Je li to bilo od Maitreje?

Janez Ferjančić, Vipava, Slovenija
(Majstor Benjamina Crema potvrđuje da je lik bio Maitreja.)



HomeVrh stranice


Pozivamo vas da pitanja i komentare u vezi s ovim web stranicama pošaljete na sljedeću adresu.